Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein

AP

Eksproprijacija - sudska praksa Bosne i Hercegovine

 

P R E S U D A

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ┼ż e n j e

Pobijanom presudom, uva┼żenjem tu┼żbe poništen je uvodno ozna─Źeni akt tu┼żene kojim je odbijena kao neosnovana ┼żalba tu┼żioca izjavljena protiv rješenja PJ
P. broj 21.36/473-5-2/09 od 20.11.2009. godine. Tim prvostepenim rješenjem se u ta─Źki 1. dispozitiva, za potrebe RS, u svrhu izgradnje auto puta B. L.-D., potpuno ekspropriše poljoprivredno zemljište (detaljno opisano u ta─Źki 1.), u zemljišnim knjigama upisano kao svojina, odnosno susvojina fizi─Źkih lica, a po katastarskom operatu upisano u pl. broj ... k.o. G., kao posjed tu┼żioca sa 1/1 dijela, s pravom korištenja društvene svojine sa 1/1 dijela, a stvarno pravo svojine, dr┼żavna svojina RS sa 1/1 dijela; u ta─Źki 4. dispozitiva odbijen je zahtjev tu┼żioca da se po ─Źlanu 11. Zakona o eksproprijaciji izvrši eksproprijacija preostalog dijela zemljišta (tako─Ĺe upisanog u pl. ... k.o. G.) i u ta─Źki 6. tog dispozitiva je utvr─Ĺeno da upisanom posjedniku A.D. R., P. ne pripada pravo na naknadu za ove nepokretnosti.

U obrazlo┼żenju pobijane presude navodi se da je u predmetnoj upravnoj stvari sporno pravo svojine na zemljištu koje je predmet eksproprijacije i koje je u postupku raspravljeno u smislu odredbe ─Źlana 28. stav 3. Zakona o eksproprijaciji („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 112/06, 37/07 i 110/08 u daljem tekstu: ZE) kao prethodno pitanje i utvr─Ĺeno da je to zemljište dr┼żavna svojina RS i da tu┼żiocu ne pripada pravo na naknadu, koje utvr─Ĺenje da je suprotno provedenim dokazima, jer da je predmetno zemljište pravni prednik tu┼żioca teretno stekao „u društvenu svojinu“ na osnovu ugovora o zamjeni odnosno kupoprodaji zaklju─Źenih pojedina─Źno od 1982. do 1990. godine sa fizi─Źkim licima upisanim u zemljišnim knjigama, koji da su valjani dokazi da su ove nepokretnosti svojina tu┼żioca, zbog ─Źega da ne mo┼że biti upitno pravo tu┼żioca (koji je u posjedu istih) da mu se za

eksproprisanje istih isplati pravi─Źna naknada predvi─Ĺena zakonom, bez obzira na stanje upisa u katastarskom operatu, jer shodno tadašnjem društvenom ure─Ĺenju bivše SFRJ i nije bilo na─Źina da se one upišu kao svojina preduze─ça koje ih je steklo; da je zaklju─Źak upravnih organa da tu┼żiocu ne pripada naknada za eksproprisane nepokretnosti, jer su one dr┼żavna svojina (RS kao korisnika eksproprijacije), kontradiktoran i suštini ovog postupka, jer ukoliko su te nepokretnosti svojina korisnika eksproprijacije, postaju upitni razlozi donošenja odluke o utvr─Ĺivanju opšteg interesa i podnošenja prijedloga za njhovu eksproprijaciju.

Blagovremeno podnesenim zahtjevom za vanredno preispitivanje te presude (u daljem tekstu: zahtjev) zainteresovano lice osporava njenu zakonitost zbog povrede zakona. Smatra neispravnim pravno shvatanje ni┼żestepenog suda da su nekretnine koje su predmet eksproprijacije ste─Źene teretno i da su svojina tu┼żioca isti─Źu─çi da isti nema podlogu u zakonima i da iz istog proizlazi da tu┼żiocu status vlasnika poljoprivrednog zemljišta i pravo na naknadu osiguravaju odredbe ─Źlana 354. Zakona o stvarnim pravima („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 124/08 i 58/09), koji da se ne mo┼że primijeniti u konkretnom slu─Źaju, na što upu─çuje odredba ─Źlana 356. tog zakona koja propisuje primjenu propisa koji su bili na snazi do njegovog stupanja na snagu u postupcima o sticanju, zaštiti i prestanku tih prava i drugih stvarnih prava zapo─Źetih na osnovu ranijih zakona, pa s obzirom da je predmetni postupak zapo─Źeo prije po─Źetka primjene Zakona o stvarnim pravima tj. prije 01.01.2010. godine, (prvostepeno rješenje doneseno je 20.11.2009. godine), to se na pitanje prava svojine trebaju primjeniti propisi koji su bili na snazi do tog datuma, da su to: Zakon o prenosu sredstava društvene u dr┼żavnu svojinu („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 4/93, 29/94, 31/94, i 8/96), Zakon o privatizaciji dr┼żavnog kapitala u preduze─çima („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 24/98), Uredba o utvr─Ĺivanju metodologije za izradu po─Źetnog bilansa u postupku privatizacije dr┼żavnog kapitala u preduze─çima („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 28/98 i 37/99, u daljem tekstu: Uredba) i Zakon o poljoprivrednom zemljištu („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 13/97). Navodi da je osporenim aktima ispravno utvr─Ĺen svojinski status predmetnog zemljišta kao zemljišta u dr┼żavnoj svojini, jer je tokom prvostepenog postupka nesporno utvr─Ĺeno da to zemljište nije bilo predmet privatizacije, a samim tim ni predmet prodaje. U konkretnom slu─Źaju prijedlog za eksproprijaciju podnesen je zbog nesaglasnosti izme─Ĺu zemljišno knji┼żnog i posjedovnog stanja predmetnih nekretnina i rješavanja prethodnog pitanja upisa u javnim registrima korisnika eksproprijacije. Predla┼że da se zahtjev uva┼żi, pobijana presuda preina─Źi i tu┼żba odbije kao neosnovana.

Tu┼żena uprava je na tra┼żenje suda dostavila spise predmeta, ali nije dala odgovor na zahjev.

Tu┼żilac je u odgovoru na zahtjev osporio njegove navode i istakao da se iz istog ne mo┼że utvrditi o kakvoj se povredi zakona radi, obzirom da je u toku predmetnog upravnog postupka dokazao da je vlasnik nepokretnosti koje su predmet eksproprijacije, a da RS ukoliko je vlasnik istih, kako se to u zahtjevu navodi, nema potrebe da u svojstvu korisnika podnosi zahtjev za njihovu eksproprijaciju. U vezi ostalih navoda zahtjeva istakao je da se o istima izjasnio u toku postupka i obrazlo┼żio osnovanost svog zahtjeva za naknadu, kao i zahtjeva za

eksproprijaciju preostalih nepokretnosti. Predla┼żio je da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Razmotrivši zahtjev, odgovor na zahtjev i pobijanu presudu po odredbama ─Źlana 39. Zakona o upravnim sporovima („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 109/05 i 63/11, u daljem tekstu: ZUS), kao i cjelokupne spise ovog upravnog spora i predmetne upravne stvari, ovaj sud je odlu─Źio kao u izreci presude iz slijede─çih razloga:

Predmetni postupak pokrenut je po prijedlogu Pravobranilaštva RS kao zakonskog zastupnika RS, korisnika eksproprijacije, za eksproprijaciju poljoprivrednog zemljišta opisanog u ta─Źki 1. dispozitiva prvostepenog rješenja, u svrhu izgradnje auto puta B. L.-D. Uz prijedlog su podnesene i sve isprave propisane ─Źlanom 25. ZE.

U postupku po prijedlogu, a nakon što je utvr─Ĺeno da me─Ĺu strankama nije došlo do zaklju─Źenja sporazuma iz ─Źlana 27. ZE (o visini i roku isplate naknade), izvršen je uvi─Ĺaj na licu mjesta i proveden dokazni postupak saslušanjem stranaka i vještaka geometra, te utvr─Ĺeno da je predmet eksproprijacije poljoprivredno zemljište, u zemljišnim knjigama upisano kao svojina odnosno susvojina fizi─Źkih lica, a u katastarskom operatu kao posjed tu┼żioca sa 1/1 dijela, korisnik društvena svojina sa 1/1 dijela, za osnov tog upisa nema podataka u katastarskom operatu, a postoje ugovori o zamjeni odnosno kupoprodaji zaklju─Źeni pojedina─Źno od 1982. do 1990. godine izme─Ĺu pravnog prednika tu┼żioca OOUR R., P. i fizi─Źkih lica upisanih u zemljišnim knjigama, na osnovu kojih je izvršen prethodni upis prava posjeda u korist prednika tu┼żioca sa 1/1 dijela. S obzirom na navedno spornim se ukazalo pravo svojine predmetnog zemljišta, a slijedom toga i tu┼żio─Źevo pravo na naknadu za to zemljište. Te ─Źinjenice je prvostepeni organ raspravio kao prethodno pitanje u smislu ─Źlana 28. stav 3. ZE i utvrdio da je predmetno zemljište dr┼żavna svojina RS i da tu┼żiocu ne pripada pravo na naknadu. Ovakvo utvr─Ĺenje prvostepeni organ zasniva na sljede─çem: da je pravni prednik tu┼żioca OOUR R., P., predmetno zemljište kupovinom i zamjenom sa tadašnjim vlasnicima upisanim u zemljišnim knjigama, pribavio u društvenu svojinu u periodu od 1982. do 1990. godine, da su ti ugovori provedeni u katastarskom operatu, ali da nisu provedeni u zemljišnim knjigama, da je po stupanju na snagu Zakon o prenosu sredstava društvene u dr┼żavnu svojinu predmetno zemljište postalo dr┼żavna svojina, da isto nije privatizovano u postupku privatizacije kapitala tu┼żioca, jer da je odredbom ─Źlana 8. Zakona o privatizaciji dr┼żavnog kapitala u preduze─çima izuzeto od privatizacije. Tako utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje prvostepenom organu bilo je osnov za usvajanje prijedloga za eksproprijaciju tra┼żenih nekretnina, kao i za zaklju─Źak da tu┼żiocu ne pripada pravo na naknadu za ove nepokretnosti.

Tu┼żeni je organ je zauzeo pravni stav da je na osnovu provedenih dokaza ispravno prvostepeni organ zaklju─Źio da su ispunjeni uslovi iz odredbe ─Źlana 29. ZE, za usvajanje prijedloga za eksproprijaciju predmetnog zemljišta, jer da su uz prijedlog za eksproprijaciju podnesene sve propisane isprave, a u postupku koji je prethodio donošenju prvostepenog rješenja utvr─Ĺene sve ─Źinjenice i sporna pitanja raspravljena u skladu sa zakonom, zbog ─Źega je neosnovana ┼żalba tu┼żioca.

Po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku je pravilno utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje i pravilno raspravljeno pitanje prava svojine predmetnog zemljišta kao prethodno pitanje, tako što je na osnovu isprava prilo┼żenih uz prijedlog i vješta─Źenjem provedenim po vještaku geometru utvr─Ĺeno da je to zemljište dr┼żavna svojina RS. Naime ugovori o kupoprodaji odnosno zamjeni predmetnog zemljišta, koje je sa vlasnicima (fizi─Źkim licima upisanim u zemljišnim knjigama), zaklju─Źio pravni prednik tu┼żioca i na osnovu kojih je stekao posjed tog zemljišta zaklju─Źeni su u periodu od 1982. do 1990. godine u vremenu pravne egzistencije društvene svojine, shodno tadašnjem društvenom ure─Ĺenju. Prema tome, iako ih je stekao teretnim pravnim poslom, nije mogao postati vlasnikom istih,ve─ç ih je stekao u društvenu svojinu, kakav upis je i izvršen u katastarskom operatu i kakav i danas postoji, samo je za titulara prava posjeda upisan tu┼żilac. Društvena svojina kao oblik svojine, stupanjem na snagu Zakon o prenosu sredstava društvene u dr┼żavnu svojinu, tj. 1993. godine, prelazi u dr┼żavnu svojinu, pa predmetno zemljište dobija status dr┼żavnog zemljišta. S obzirom da je u naravi poljoprivredno zemljište, to prema odredbi ─Źlana 8. Zakon o privatizaciji dr┼żavnog kapitala u preduze─çima, koji je va┼żio u vrijeme vlasni─Źke transformacije tu┼żioca, nije moglo biti predmetom privatizacije, jer je izuzeto od privatizacije iz kog razloga je i dalje ostalo u dr┼żavnoj svojini. Prema odredbi ─Źlana 12. Uredbe knji┼żenje njegove knjigovodstvene vrijednost vrši se vanbilansno i na teret d┼żavnog kapitala, koji status mu i danas pripada i na šta upu─çuje i ─Źinjenica da je to zemljište tu┼żiocu dodjeljeno na korištenje po osnovu koncesije.

Me─Ĺutim, iz tako pravilno utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja i pravilno raspravljenog prethodnog pitanja, prvostepeni, a i tu┼żeni organ su izveli pogrešan zaklju─Źak da su ispunjeni uslovi za eksproprijaciju predmetnog zemljišta za potrebe izgradnje autoputa B. L.-D.

Naime, odredbom ─Źlana 4. ZE odre─Ĺen je predmet eksproprijacije i propisano da su predmet eksproprijacije nepokretnosti u svojini fizi─Źkih i pravnih lica. Dakle predmet eksproprijacije mogu biti samo nepokretnosti na kojima postoji pravo svojine, to zna─Źi nepokretnosti u svojini fizi─Źkih i nepokretnosti u svojini pravnih lica. Prema tome, isklju─Źena je mogu─çnost eksproprijacije nepokretnosti u dr┼żavnoj svojini, na što osnovano ukazuje tu┼żilac. Osnovanost pokretanja postupka eksproprijacije ne mo┼że se izvoditi iz ─Źinjenice da ne postoji usaglašenost zemljišno knji┼żne i katastarske evidenicije na predmetnim nepokretnostima, kako zainteresovano lice navodi u zahtjevu. Takav zaklju─Źak ne proizlazi ni iz odredbe ─Źlana 28. stav 3. ZE, na koju se poziva prvostepeni organ, pogrešno smatraju─çi da ta odredba otklanja dilemu vezanu za mogu─çnost eksproprijacije predmetnih nepokretnosti, jer ista daje mogu─çnost raspravljanja prava svojine, kao prethodnog pitanja.

Iz navedenog proizlazi da nije bilo osnova za pokretanje postupka eksproprijacije predmetnih nepokretnosti, a ni osnova za uva┼żavanje podnesenog prijedloga za eksproprijaciju. Kod takvog stanja stvari sva ostala sporna pitanja koja su se pojavila u ovom postupku, posebno pitanje naknade, se ukazuju bezpredmetnim iz koga razloga ovaj sud ne nalazi potrebnim da o njima daje posebno obrazlo┼żenje. Otuda su ostvareni razlozi za poništenje osporenog akta, ali ne iz razloga navedenih u obrazlo┼żenju pobijane presude.

S obzirom na navedeno, a kod ─Źinjenice da je pobijanom presudom tu┼żba uva┼żena, to ovom sudu preostaje da zahtjev zainteresovanog lica odbije na osnovu ─Źlana 40. stav 1. ZUS-a, jer nisu ostvareni razlozi iz odredbe ─Źlana 35. stav 2. ZUS-a.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 11 0 U 003362 11 Uvp od 15.02.2012. g)

 

<------->

 

P R E S U D A

Zahtjev se uva┼żava, presuda Okru┼żnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 001906 09 U od 22.12.2009. godine, se preina─Źava tako da se tu┼żba uva┼żava i osporeni akt poništava.

O b r a z l o ┼ż e nj e

Pobijanom presudom odbijena je tu┼żba izjavljena protiv rješenja tu┼żene broj 21.05/473-128/09 do 16.07.2009. godine kojim je odbijena ┼żalba tu┼żioca izjavljena protiv rješenja Podru─Źne jedinice tu┼żene sa sjedištem u B. L. broj 11-473-43/04 od 15.04.2009. godine. Navedenim prvostepenim rješenjem usvojen je zahtjev vlasnika
D. M., S. ─î. i S. M.-R. (u daljem tekstu: zainteresovana lica), pa su od istih, eksproprisane preostale nepokretnosti koje se nalaze u B. L. u ulici ... br. ... i to: stambeni objekat spratnosti P+M dimenzija 10,04 x 8,17+4,5x 4,24+200x4,01+3,14x 0,5 M; dvorišni objekat dimenzija 3,60x10,00 + 2,00x3,50 + 6,50 x 2,00 x 0,75 M; gara┼ża od aluminijskog rebrastog lima dimenzija 3,30 x 5,00 m i šupa od aluminijskog rebrastog lima dimenzija 6,00 x 2,50 m, svi izgra─Ĺeni uz odobrenje nadle┼żnog organa; kanalizacioni šaht priklju─Źni; ograda dimenzija 10,20 cm visina 1,15 m, du┼żine 25 m; kosa kapija visine 1,5 m, širene 3,5 m; ograda na hrastovim stubovima visine 1,10 m, du┼żine 47 m, ograda visine 1,10 m, du┼żine 43 m; betonski plo─Źnici dimenzija 0,50 x 15 x 2,00 + 1,20 x 41 +3,30 x 5 + 0,90 x 19 + 2,5 x 6,5 + 5 x 4; dr┼ża─Ź za vinovu lozu 26 komada, dr┼ża─Ź za lozu 5 kom, septi─Źka jama, dimenzija 2 x 2 m sa metalnim poklopcem i kotlovnica u podrumu dimenzija 4,5 x 4,5 m2, sve vlasništvo zainteresovanih lica sa 1/3 dijela, a sve izgra─Ĺene na zemljištu izgra─Ĺenom kao k.─Ź. ... (n.k.─Ź.br. ...) u površini od 740 m2, upisane u zk. ul. br. ... k.o. B. L. kao društvena svojina, zemljišno knji┼żno pravo koriš─çenja navedenih lica sa po 1/3 dijela, a po katastarskom operatu upisane u p.l. br. ... k.o. B. L. ..., posjed navedenih lica sa po 1/3 dijela.

Obrazlo┼żenjem te presude navodi se da iz ─Źinjenica utvr─Ĺenih u provedenom upravnom postupku na nesumnjiv na─Źin proizlazi da po zahtjevu pravnog prednika zainteresovanih lica D. M. za eksproprijaciju preostalog dijela nepokretnosti postavljenog na raspravi od 13.3.1991. godine nije odlu─Źeno; da radovi na izgradnji saobra─çajnice zbog kojih je izvršena eksproprijacija nepokretnosti pravnog prednika zainteresovanih lica rješenjem broj 04-473-72/92 od 5.12.1992. godine, nisu zapo─Źeti do 2004. godine, niti je tu┼żilac, kao korisnik eksproprijacije do tada stupio u posjed eksproprisanih nepokretnosti ve─ç da je postupak izvršenja rješenja o eksproprijaciji pokrenut tek nakon što je pravni prednik zainteresovanih lica dana 14.12.2004. godine podnio ponovni prijedlog za eksproprijaciju preostalih nepokretnosti; da tako egzistiraju dva zahtjeva vlasnika za eksproprijaciju preostalih nepokretnosti, koji se ne mogu posmatrati odvojeno, prvenstveno iz razloga što se u zahtjevu od 14.12.2004. godine, raniji vlasnik pozvao na zahtjev podnesen 13.3.1991. godine, a i zbog toga što o ranijem zahtjevu nije odlu─Źeno, što predstavlja propust koji ne mo┼że i─çi na štetu vlasnika nepokretnosti; da se o zahtjevu od 14.12.2004. godine mo┼że riješiti u odvojenom postupku primjenom ─Źlana 9. Zakona o eksproprijaciji („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 8/96 i 64/04 u daljem tekstu: ZE); da ─Źinjenica da je rješenje o eksproprijaciji postalo pravosna┼żno nije od uticaja na pravilan ishod postupka povodom zahtjeva za eksproprijaciju preostalih nepokretnosti jer da je dvanaest godina trajao period neaktivnosti korisnika eksproprijacije, iako je opravdavaju─çi period od 1991. do 1995. godine, zbog poznatih dešavanja, svakako ukazuje da je predmetni postupak “prekora─Źio uslov razumnog roka“ za rješavanje, ─Źime je došlo do povrede ─Źlana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda; da je u postupku utvr─Ĺeno da su zainteresovana lica onemogu─çena u koriš─çenju preostalih nepokretnosti, a da na takav zaklju─Źak upu─çuje i ─Źinjenica da va┼że─çim regulacionim planom nije predvi─Ĺeno zadr┼żavanje objekata zainteresovanih lica.

Blagovremenim zahtjevom za vanredno preispitivanje te presude (u daljem tekstu: zahtjev), tu┼żilac osporava njenu zakonitost zbog povrede Zakona o opštem upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima, te povrede materijalnog propisa. Kako u zahtjevu navodi, pogrešan je stav ni┼żestepenog suda da je pravilno primjenjena odredba ─Źlana 9. ZE, s obzirom da je D. M., raniji vlasnik, a pravni prednik zainteresovanih lica, izjavio ┼żalbu protiv rješenja o eksproprijaciji broj 04- 473-72/92 od 05.12.1992. godine, u kojoj je zahtjevao primjenu ─Źlana 9. Zakona o eksproprijaciji, a koja je odba─Źena kao neblagovremena, te odbijena njegova tu┼żba u upravnom sporu koji je okon─Źan presudom Vrhovnog suda RS broj U-1409/02 od 30.3.2005. godine; da je raniji vlasnik postavio zahtjev za eksproprijaciju preostalih nepokretnosti, ali da je propuštanjem roka za ┼żalbu rješenje o eksproprijaciji od 05.12.1992. godine postalo pravosna┼żno, slijedom ─Źega se nije mogli primjeniti ZE te Zakon o eksproprijaciji iz 2004. godine. Predlo┼żio je da se zahtjev uva┼żi i presuda ukine.

Tu┼żena strana nije dala odgovor na zahtjev.

Zainteresovana lica su u odgovoru na zahtjev istakli da po zahtjevu ranijeg vlasnika nije odlu─Źeno rješenjem od 05.12.1992. godine, zbog ─Źega su oni podnijeli ponovni zahtjev dana 14.12.2004. godine, koji se mo┼że osnovano smatrati i urgencijom za donošenje rješenja o eksproprijaciji preostalih nepokretnosti, zbog ─Źega je pravilno prvostepeni organ usvojio njihov zahtjev i eksproprisao preostale nepokretnosti, što je u skladu sa ─Źlanom 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i ─Źlana 1. Protokola broj 1 uz tu konvenciju; da iz nalaza vještaka odgovaraju─çe struke proizlazi da je opravdan njihov zahtjev za eksproprijaciju preostalih nepokretnosti, pogotovo zbog ─Źinjenice da je tu┼żilac, pored parcela eksproprisanih rješenjem od 05.12.1992. godine preuzeo u posjed i dio parcele broj k.─Ź. ... u površini od 23 m2, što je vidljivo iz zk. ul. br. ... k.o. B. L., nakon što je iz tog zk. ul. izvršeno izdvajanje eksproprisanih parcela. Predlo┼żili su da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Razmotrivši zahtjev, odgovor na zahtjev, pobijanu presudu, te ostale priloge u spisima predmeta, na osnovu odredbe ─Źlana 39. Zakona o upravnim sporovima („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 109/05 - u daljem tekstu: ZUS), ovaj sud je odlu─Źio kao u izreci ove presude iz slijede─çih razloga:

Rješenjem broj 04-473-72/92 od 5.12.1992. godine, usvojen je prijedlog Opštine B. L., pa su u njenu korist, a u svrhu rušenja, radi izgradnje saobra─çajnice Zapadni tranzit, eksproprisane nepokretnosti ozna─Źene i opisane u dispozitivu rješenja, vlasništvo D. M. sa 1/1 dijela, te utvr─Ĺene pravne posljedice eksproprijacije. Tim rješenjem nije odlu─Źeno o zahtjevu ranijeg vlasnika za eksproprijaciju preostalih nepokretnosti. Protiv istog rješenja on je podnio ┼żalbu koja je rješenjem tu┼żene 04- 473-77/02 od 27.11.2002. godine odba─Źena kao neblagovremena. Presudom Vrhovnog suda RS broj U-1409/02 od 30.3.2005. godine odbijena je tu┼żba protiv tog akta uz obrazlo┼żenje: da nije sporno da u upravnim spisima ne postoji dostavnica ili drugi dokaz o uru─Źenju tog rješenja tu┼żiocu koji poti─Źe iz vremena prije nego što mu je rješenje uru─Źeno na na─Źin propisanom ─Źlanom 75. Zakona o opštem upravnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 13/02 i 87/07, u daljem tekstu: ZOUP), dana 30.8.2002. godine, a prema dostavnici u spisu. Me─Ĺutim, da u spisima postoji zahtjev potpisan od strane D. M. (tu┼żioca u tom upravnom sporu), datiran sa danom 20.11.1997. godine, a zaprimljen kod prvostepenog organa dana 21.11.1997. godine u kom on pominje rješenje od 05.12.1992. godine, te navodi njegov sadr┼żaj, zbog ─Źega sud zaklju─Źuje da je o─Źigledno da je tu┼żiocu bilo poznato da su u vrijeme podnošenja tog zahtjeva (za zamjenske nekretnine), njegove nekretnine bile eksproprisane prvostepenim rješenjem, a ne da je postupak eksproprijacije u toku, kako to on ┼żeli prikazati. Sud nalazi da se ┼żalba izjavljena protiv rješenja od 05.12.1992. godine ukazuje neblagovremenom, odnosno ulo┼żenom izvan roka propisanog ─Źlanom 215. ZOUP, jer da se smatra da je to rješenje uru─Źeno tu┼żiocu najkasnije dana 20.11.1997. godine.

Iz spisa predmeta ovog upravnog spora proizlazi, na što je ukazano i podneskom Zavoda za ... a.d. B. L., broj 0202-731/05/B.G od 23.02.2005. godine, da je raniji vlasnik, dogradio stambeni objekat, odnosno izgradio stan na spratu i predulaz u objekat, ─Źijom izgradnjom je umanjio udaljenost izme─Ĺu regulacione linije i predmetnog objekta, a sadašnja situacija u pogledu buke i zaga─Ĺenosti vazduha je znatno lošija od situacije koja ─çe postojati nakon izgradnje saobra─çajnice, zbog uskog kolovoza, jer da nema pješa─Źkih staza, što uzrokuje ─Źesto zaustavljanje vozila i proizvodi ve─çu buku i zaga─Ĺenost nego kada se saobra─çaj normalno odvija. Spisima predmeta je prilo┼żeno rješenje Sekretarijata za ... broj 01-364-2146/98 od 21.01.1999. godine kojim je D. M. data urbanisti─Źka saglasnost za nadogradnju mansarde na postoje─çem stambenom objektu u B. L. u ulici ... broj ..., i izgradnju vanjskih stepenica lociranih na zemljištu ozna─Źenom kao k.─Ź.br. ... k.o. B. L. (stari premjer) što odgovara k.─Ź.br. ... k.o. B. L. (novi premjer). Rješenjem broj 01-361-205/99 od 03.5.1999. godine, odobreno je D. M., kao investitoru da mo┼że pristupiti izvo─Ĺenju tih radova.

Spisima predmeta prilo┼żeno je rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 O 018 732 08 O od 23.9.2008. godine snabdjeveno klauzulom pravosna┼żnosti, kojim je proglašen ostavinski postupak iza D. M. koji je umro 19.06.2008. godine u B. L., te zainteresovana lica proglašena zakonskim nasljednicima na predmetnim nekretninama.

Iz navedenog proizlazi, da je prednik zainteresovanih lica u vrijeme podnošenja zahtjeva za nadogradnju mansarde i izgradnju vanjskih stepenica na postoje─çem stambenom objektu znao da nije odlu─Źeno o njegovom zahtjevu za eksproprijaciju preostalih nepokretnosti (postoje─çeg stambenog objekta), pa se osnovano postavlja pitanje da li je tim radnjama odustao od zahtjeva za eksproprijaciju preostalih nepokretnosti. Naime, on je imao mogu─çnost da tra┼żi donošenje dopunskog rješenja u smislu ─Źlana 204. ZOUP, odnosno podnošenja ┼żalbe radi nedonošenja rješenje po njegovom zahtjevu u smislu odredaba ─Źlana 231. ZOUP. Naprotiv, on to nije u─Źinio, a dogradio je postoje─çi stambeni objekat, uz odobrenje nadle┼żnog organa. O tim ─Źinjenicama se ne izjašnjava ni tu┼żena a ni ni┼żestepeni sud. Naime, nije opravdano insistiranje ranijeg vlasnika, odnosno zainteresovanih lica na donošenju rješenja o eksproprijaciji preostalih nepokretnosti kod postojanja njihove namjere i realizacije gradnje mansarde i vanjskih stepenica na postoje─çem stambenom objektu tokom 1999. godine a kod ─Źinjenice da je njihov pravni prednik znao za sadr┼żaj rješenja o eksproprijaciji 1997. godine. Te okolnosti se ne mogu zanemariti i posmatrati odvojeno i bez me─Ĺusobne zavisnosti u odnosu na ─Źinjenicu da tu┼żilac nije do 2004. godine stupio u posjed eksproprisanih nepokretnosti. O tome je izostalo valjano obrazlo┼żenje u osporenom aktu kao i u pobijanoj presudi. Zbog toga, za sada, nisu od zna─Źaja nalazi i mišljenja vještaka odgovaraju─çe struke u pogledu nemogu─çnosti normalnog koriš─çenja stambenog objekta te ─Źinjenica da sada va┼że─çim regulicionom planom nije predvi─Ĺeno zadr┼żavanje navedenog objekta o ─Źemu se punomo─çnik tu┼żioca na raspravi odr┼żanoj dana 16.01.2009. godine izjasnio da ne mo┼że uticati na pravilan ishod predmetnog upravnog postupka, s obzirom da to mo┼że biti samo predmet nekog novog postupka eksproprijacije.

U tom smislu ne mo┼że biti govora o povredi odredaba Evropske kovencije o zaštiti osnovnih prava i ljudskih sloboda na koje ukazuju zainteresovana lica a kao osnovane prigovore prihvata ni┼żestepeni sud u pobijanoj presudi.

Kod takvog stanja stvari, ovaj sud nalazi da su pobijanom presudom ostvareni razlozi iz ─Źlana 35. stav 2. ZUS-a, pa se zahtjev tu┼żioca uva┼żava na na─Źin odre─Ĺen u dispozitivu ove presude na osnovu odredaba ─Źlana 40. stav 1. i 2. i ─Źlana 31. stav 1. i
2. ZUS-a, jer su ostvareni razlozi iz ─Źlana 10. ta─Źka 2. i 4. ZUS-a za poništenje osporenog akta.

Na osnovu odredbe ─Źlana 50. ZUS-a tu┼żena je u obavezi da donese novi upravni akt, bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana od dostavljanja presude, uva┼żavaju─çi pravno shvatanje suda i primjedbe u pogledu postupka iz ove presude.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 11 0 U 001906 10 Uvp od 09.02.2011. g.)

 

 

<------->

 

R J E Š E Nj E

Revizija se uva┼żava, preina─Źava se rješenje Okru┼żnog suda B.L. broj G┼ż-520/04 od 13.002.2006. godine tako da se ┼żalba protivnika predlaga─Źa odbija i potvr─Ĺuje rješenje Osnovnog suda u B.L. broj R-I-5/03 od 04.11.2003. godine.

 

O b r a z l o ┼ż e nj e

Rješenjem Osnovnog suda u B.L. broj R-I-5/03 od 04.11.2004. godine predlagateljici P.O. odre─Ĺuje se preostali iznos naknade za nekretnine eksproprisane rješenjem Skupštine Opštine B.L. broj 04-473-120/85 od 06.02.1986. godine u iznosu od 70.398,94 KM i obavezuje protivnik predlaga─Źa da ovaj iznos naknade isplati predlagateljici u roku od 15 dana od dana prijema ovog rješenja, te da joj na ime troškova ovoga postupka isplati iznos od 9.944,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom po─Źevo od 04.11.2003. godine do isplate. Konstatuje se da je ovim iznosom naknade, zajedno sa ranije ispla─çenom akontacijom, P.O. u cjelini izmirena sa naknadom za eksproprisane nekretine.

Rješenjem Okru┼żnog suda B.L. broj G┼ż-520/04 od 13.02.2006. godine, uva┼żena je ┼żalba protivnika predlaga─Źa tako da je preina─Źeno rješenje Osnovnog suda B.L. broj R-I-5/03 od 04.11.2004. godine i odbijena predlagateljica sa zahtjevom za odre─Ĺivanje preostalog iznosa naknade za nekretnine eksproprisane rješenjem Skupštine Opštine B.L. broj 04-473- 12/85 od 06.02.1986. godine u iznosu od 70.398,94 KM kao i zahtjev za naknadu troškova vanparni─Źnog postupka u iznosu od 9.944,00 KM.

Blagovremeno izjavljenom revizijom predlagateljica pobija drugostepeno rješenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s

prijedlogom da se pobijano rješenje preina─Źi tako da se ┼żalba protivnika predlaga─Źa odbije i potvrdi prvostepeno rješenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen. Revizija je osnovana.
U ovom vanparni─Źnom postupku predlagateljica zahtjeva da joj se odredi preostala naknada u iznosu od 70.398,94 KM za nekretnine eksproprisane rješenjem Skupštine Opštine B.L. broj 04-473-12/85 od 06.02.1986. godine.

Prvostepeni sud je na osnovu rezultata sprovedenog postupka našao utvr─Ĺenim: da je rješenjem Opštine B.L. Opštinskog sekretarijata za imovinsko-pravne i stambene poslove – Odsjek za imovinsko-pravne poslove B.L. usvojen prijedlog SIZ-a za prostorno ure─Ĺenje i komunalne djelatnosti B.L. za eksproprijaciju nekretnina k.─Ź. 93/14 u površini od 230 m2 upisane u zk.ul.br. 1150 K.O. B.L. (po novom premjeru k.─Ź. 2113/1 upisana u Pl. 1365 K.O. B.L. VIII) i porodi─Źne stambene zgrade na sprat sa dvije stambene jedinice, koje su bile vlasništvo predlagatnjeljice sa 1/1 dijela. Izme─Ĺu ranijeg vlasnika eksproprisanih nekretnina i korisnika eksproprijacije zaklju─Źen je dana 05.04.1986. godine ugovor o regulisanju odnosa oko isplate akontacije naknade za eksproprisane nekretnine u cilju što br┼żeg ulaska korisnika eksproprijacije u posjed eksproprisanih nekretnina tako da su stranke konstatovale da nisu psotigle sporazum o ukupnom iznosu naknade, ve─ç su se sporazumijele da se ranijem vlasniku eksproprisanih nekretnina dodijeli na
trajno korištenje jednosoban stan površine 41,53 m2, njenom sinu I.H., kao stanaru eksproprisane stambene zgrade, da se dodijeli na trajno korištenje
trosoban stan površpine 90,84 m2, da se vlasniku eksproprisanih nekretnina P.O. na ime akontacije naknade za eksproprisane nekretnine isplati iznos od 14.500.000,00 tadašnjih dinara, koji ─çe se umanjiti za iznos od 1.042.933,00 tadašnja dinara na ime umanjenja naknade zbog davanja na korištenje P.O. jednosobnog stana, tako da su umanjenjem tog iznosa stranke definitivno riješile umanjenje naknade zbog dobijanja stanova na korištenje, a vlasnik eklsproprisanih nekretnina se obavezao da korisniku eksproprijacije preda u posjed eksproprisane nekretnine u roku od šest dana od ispunjenja obaveze korisnika eksproprijacije iz predmetnog ugovora. Nesporno je da su stranke postupile po odredbama predmetnog ugovora tako da je predlagateljici ispla─çena akontacija naknade za eksproprisane nekretnine uz umanjenje koje su stranke ugovorile, dodijeljen joj je sa svojstvom nosioca stanarskog prava jednosoban stan površine 41,50 m2, a njenom sinu trosoban stan površine 90,80 m2, a korisnik eksproprijacije je preuzeo u posjed eksproprisane nekretnine. Kako stranke nisu postigle sporazum o naknadi eksproprisanih nekretnina pred nadle┼żnim opštinskim organom uprave taj organ je cijeli spis radi odre─Ĺivanja naknade dnaa 14.7.1986. godine dostaviio nadle┼żnom prvostepenom sudu, od kada se kod redovnog suda vodi predmetni vanparni─Źni postupak za odre─Ĺivanje naknade za eksproprisane nekretnine predlagateljici. Prema nalazu vještaka gra─Ĺevinske struke M.K., tr┼żišna vrijednost eksproprisanih nekretnina predlagateljice i to stambenog objekta sa pripacima i gra─Ĺevinskim zemljištem procijenjena je na iznos od 162.438,00 KM. Vještak finansijske struke M.B. utvrdila je da dinarska sredstva ispla─çena predlagateljici na ime akontacije naknade za eksproprisane nekretnine prema kursnoj listi Narodne banke Jugoslavije od 07.4.1986. godine predstavljaju iznos od 92.039,30 DM, odnosno protivvrijednost iznosa od 92.039,30 KM.

Polaze─çi od navedenih ─Źinjenica prvostepeni sud je, prihvataju─çi nalaz vještaka, našao da tr┼żišna vrijednost eksproprisanih nekretnina predlagateljice u vrijeme presu─Ĺenja iznosi 162.438,00 KM, da visina ispla─çene akontacije naknade za ekspropisane nekretnine predlagateljici prema ugovoru od 05.4.1986. godine u vrijeme presu─Ĺenja iznosi protivvrijednost od 92.039,30 KM i obavezao korisnika eksproprijacije da ranijem vlasniku isplati preostali iznos od 70.398,94 KM, kao pravi─Źnu naknadu za eksproprisane nekretnine, na temelju odredbi ─Źlanova 41. i 42. Zakona o eksproprijaciji – u daljem tekstu: ZE (''Sl. list SR BiH'' br. 8/96 i 15/96).

Drugostepeni sud je u postupku po ┼żalbi uva┼żio ┼żalbu protivnika predlaga─Źa, preina─Źio prvostepeno rješenje i odbio zahtjev predlagateljice za odre─Ĺivanje preostalog iznosa naknade za eksproprisane nekretnine u visini od 70.398,94 KM uz obrazlo┼żenje da je u ┼żalbenom postupku izmijenjen materijalni propis tako da je ─Źlanom 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji (''Sl. glasnik RS'' br. 64/04) brisan ─Źlan 73. ZE (''Sl. glasnik RS'' br. 8/96 i 15/96), kojim je bilo propisano da ─çe se postupak odre─Ĺivanja naknade za eksproprisane nekretnine, u kome do dana stupanja na snagu nije zaklju─Źen sporazum o naknadi, odnosno donijeta pravosna┼żna sudska odluka, okon─Źati po odredbama toga zakona, te zaklju─Źuje da se u predmetnom postupku ima primijeniti ranije va┼że─çi ZE (''Sl. list SR BiH'' br. 19/77, 18/86, 9/87, 12/87 i 38/89) shodno odredbi ─Źlana 97. toga Zakona, uz obrazlo┼żenje da je saglasno odredbama ─Źlanova 57. i 63. ranije va┼że─çeg ZE isplatom dinarske protivvrijednosti iznosa od 92.039,30 KM predlagateljici, ve─ç pru┼żena odgovaraju─ça naknada za njene eksproprisane nekretnine.

Vrhovni sud nalazi da shvatanje drguostepenog suda iznijeto u pogledu primjene ranije va┼że─çeg ZE nisu prihvatljiva, na šta osnovano ukazuje i revizija predlagateljice.

Naime, ta─Źno je da je u toku ┼żalbenog postupka u ovoj vanparni─Źnoj stvari stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji (''Sl. glasnik RS'' br. 64/04), kojim je ─Źlanom 4. brisan ─Źlan 73 ZE, a kojim je bilo propisano da ─çe se postupak odre─Ĺivanja naknade za eksproprisane nekretnine, u kome do dana stupanja na snagu nije zaklju─Źen sporazum o naknadi, odnosno nije donijeta pravosna┼żna sudska odluka okon─Źati po odredbama ovog zakona. Me─Ĺutim, navedenom izmjenom Zakona nije izmijenjen ─Źlan 74. ZE kojim je propisano da danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje da va┼żi Zakon o eksproprijaciji (''Sl. list SR BiH'', br.19/77) i njegove izmjene i dopune (''Sl. list SR BiH'' br. 18/86, 9/87, 12/87 i 38/89), iz ─Źega proizlazi da se u ovoj vanparni─Źnoj stvari ne mo┼że primijeniti ranije va┼że─çi ZE koji je prestao da va┼żi 1996. godine.

Pored navedenog, pogrešno je drugostepeni sud tuma─Źio i odredbu ─Źlana
97. ranije va┼że─çeg ZE (''Sl. list SR BiH'' br. 19/77 – 38/89). Naime, odredbom

─Źlana 80 ZE (''Sl. list SR BiH'' br. 19/77) bilo je propisano da danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje sa radom Opštinska komisija za odre─Ĺivanje naknade za eksproprisane nekretnine (stav 1) i da ─çe Komisija iz stava 1 ovog ─Źlana dostaviti, bez odlaganja, nadle┼żnom redovnom sudu sve spise za odre─Ĺivanje naknade za eksproprisane nekretnine gdje do stupanja na snagu ovog zakona nije doneseno prvostepeno rješenje (stav 2). Odredbom ─Źlana 41. Zakona o izmjenama i dopunama toga ZE (''Sl. list SR BiH'' br. 18/86) propisano je da postupak eksproprijacije, odnosno postupak odre─Ĺivanja naknade za eksproprisane nekretnine pokrenut prije stupanja na snagu ovoga Zakona (stupio je na snagu 05.06.1986.) okon─Źa─çe se po odredbama ZE (''Sl. list SR BiH'' br. 19/77) ako je prije stupanja na snagu ovoga Zakona doneseno prvostepeno rješenje o eksproprijaciji, odnosno prvostepeno rješenje o naknadi. Ova izmjena ranije va┼że─çeg ZE je u cjelini preuzeta u ─Źlanu 97 toga ZE (pre─Źiš─çeni tekst - (''Sl. list SR BiH'' br. 12/87). Prema navednoj zakonskoj odredbi postupak odre─Ĺivanja naknade za eksprroprisane nekretnine pokrenut prije stupanja na snagu ovoga Zakona (odnosi se na izmjene iz 1986. koje su stupile na snagu 05.6.1986.) proveš─çe se po odredbama ZE (''Sl. list SR BiH'' br. 19/77) ako je prije stupanja na snagu navedene zakonske izmjene doneseno prvostepeno rješenje o naknadi.

U konkretnom slu─Źaju vanparni─Źni postupak za odre─Ĺivanje naknade za eksproprisane nekretnine predlagateljice pokrenut je kod suda 14.7.1986. (dakle poslije stupanja na snagu izmjene ZE iz 1977. godine koja se desila dana 05.6.1986. godine). I u vrijeme stupanja na snagu navedene zakonske izmjene u ovoj vanparni─Źnoj stvari nije bilo doneseno prvostepeno rješenje o naknadi. Dakle, ne postoji niti jedan od zakonskih uslova iz odredbe ─Źlana 97. ranije va┼że─çeg ZE (''Sl. list SR BiH'' br. 19/77 – 38/89) za primjenu toga Zakona, pa je pogrešan zaklju─Źak drugostepenog suda da je u ovoj vanparni─Źnoj stvari trebao suditi primjenom ZE iz 1977. godine sa njegovim izmjenama.

Imaju─çi u vidu navedeno, pravilan je zaklju─Źak prvostepenog suda da je u ovoj vanparni─Źnoj stvari preostalu naknadu za eksproprisane nekretnine predlagateljice trebalo odrediti prema odredbama ─Źlanova 41. i 42. ZE (''Sl. glasnik RS'' br. 8/96 i 15/96) u novcu prema tr┼żišnoj cijeni zemljišta i stambene zgrade, a što proizlazi i iz odredbe ─Źlana 40. stav 2. toga Zakona. Neosnovan je prigovor protivnika predlaga─Źa da nov─Źanu naknadu za eksproprisane nekretnine predlagateljice, utvr─Ĺene prema tr┼żišnim cijenama eksproprisanih nekretnina, treba umanjiti za vrijednost dodijeljenih stanova predlagateljici, kao ranijem vlasniku eksproprisanih nekretnina i njenom sinu, kao korisniku eksproprisanih nekretnina. Ovo iz razloga što je odredbom ─Źlana 40. ZE, koji se ima primijeniti u ovoj vanparni─Źnoj stvari, propisana mogu─çnost davanja naknade u drugoj nekretnini koja se vlasniku eksproprisanih nekretnina daje u svojinu ili susvojinu (stav 1. toga ─Źlana) ili davanjem naknade u novcu za eksproprisane nekretnine (stav
2. toga ─Źlana). U konkretnom slu─Źaju ranijem vlasniku eksproprisanih nekretnina (ovdje predlagateljici) na ime naknade nisu date u vlasništvo ili suvlasništvo druge nekretnine, što je me─Ĺu strankama nesporno. Naime, njoj je ispla─çena akontacija nov─Źane naknade za eksproprisane nekretnine u protivvrijednosti sadašnjih 92.039,30 KM (procjenu vrijednosti ispla─çene akontacije stranke nisu osporile) i dati su joj na korišten je kao nosiocu stanarskog prava jednosoban stan, te njenom sinu u istom svojstvu trosoban stan. Stoga zahtjev protivnika predlaga─Źa, kao korisnika eksproprijacije da se od utvr─Ĺene tr┼żišne vrijednosti eksproprisanih nekretnina prdlagateljice odbije vrijednost dodijeljenih sanova (na kojima je dodjelom 1986. godine ste─Źeno stanarsko pravo) nije utemeljen na odredbama ZE koji se primjenjuje u ovoj vanparni─Źnoj stvari.

Neutemeljen je i prigovor protivnika predlaga─Źa da je vrijednost eksproprisanog gra─Ĺevinskog zemljišta trebalo odrediti prema odredbi ─Źlana
43. ZE (''Sl. glasnik RS'' br. 8/96 i 15/96), iz razloga što je Odlukom Ustavnog suda RS broj U-47/02 od 29.6.2006. godine (''Sl. glasnik RS'' br. 79/06) utvr─Ĺeno da ─Źlan 43. ZE (''Sl. glasnik RS'' br. 8/96 i 15/96) nije u saglasnosti sa Ustavom RS. Stoga je tr┼żišna vrijednost toga zemljišta, koju je gra─Ĺevinski vještak procijenio na iznos od 17.250,00 KM, pravilno utvr─Ĺena saglasno odredbi ─Źlana 41. ZE.

Imaju─çi u vidu sve navedeno predlagateljica u reviziji pravilno ukazuje da joj u vrijeme donošenja prvostepene odluke o naknadi za eksproprisane nekretnine saglasno odredbi ─Źlana 40. stav 2. ZE, pripada pravo na preostalu nov─Źanu naknadu za te nekretnine u visini od 70.398,94 KM. Naime, ukupna tr┼żišna vrijednost eksproprisanih nekretnina predlagateljice prema nalazu gra─Ĺevinskog vještaka u vrijeme donošenja prvostepene odluke iznosi 162.438,00 KM (stranke nisu prigovorile utvr─Ĺenoj vrijednosti). Nesporno je da visina ispla─çene akontacije nov─Źane naknade predlagateljnjici za eksproprisane nekretnine tokom 1986. godine u vrijeme donošenja prvostepene odluke iznosi protivvrijednost od 92.039,30KM. Stoga joj saglasno odredbama ─Źlanova 41., 42. i 40. stav 2. ZE (''Sl. glasnik RS'' br. 8/96 i 15/96) pripada razlika nov─Źane naknade za eksproprisane nekretnine u visini od 70.398,94 KM.

Radi navedenog je uva┼żavanjem revizije predlagateljice i primjenom odredbe ─Źlana 250. stav 1. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 58/05, 85/03 i 74/) u vezi sa ─Źlanom 2. stav 2. Zakona o vanparni─Źnom postupku (''Sl. list SR BiH'' br. 10/89 i ''Sl. glasnik RS'' br. 74/05), odlu─Źeno kao u izreci.

 

(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-000 481 od 20.07.2007.g.)

 

<------->

DEEKSPROPRIJACIJA,
─îlan 36. Zakona o eksproprijaciji Republike Srpske

─îinjenica da na dionici puta, koju ─Źine eksproprisane nepokretnosti u svojini ranijeg vlasnika, nisu izvedeni znatniji radovi, se zbog prirode i slo┼żenosti izgradnje auto-puta, ne mo┼że odvojeno posmatrati od izgradnje kompletnog objekta, zbog ─Źega se mora uva┼żiti i javni interes koji u ovom slu─Źaju prete┼że u odnosu na li─Źni (privatni) interes ranijeg vlasnika.

Iz obrazlo┼żenja:

Eksproprijacija predmetnih nekretnina, stvarno i fakti─Źko vlasni┼ítvo K.┼Ż. je izvr┼íena za potrebe izgradnje autoputa Banjaluka-Doboj i nije sporno da je rje┼íenje o eksproprijaciji postalo pravnosna┼żno 27.5.2009. godine, a da je izgradnja autoputa jo┼í u toku. Ta─Źno je da je odredbom ─Źlana 36. stav 1. Zakona o eksproprijaciji (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik RSÔÇť, broj 112/06, 37/07, 66/08, 110/08 i 79/15) propisano da ─çe se na zahtjev ranijeg vlasnika eksproprisanih nepokretnosti, pravnosna┼żno rje┼íenje o eksproprijaciji poni┼ítiti ako korisnik eksproprijacije u roku od 3 godine od pravnosna┼żnosti tog rje┼íenja nije izvr┼íio, prema prirodi objekta, znatnije radove na tom objektu.

U konkretnom slu─Źaju, kako je to pravilno istakao ni┼żestepeni sud u pobijanoj presudi, radi se o izgradnji veoma kompleksnog i slo┼żenog objekta za ─Źije preduzimanje samo pripremnih radnji je potreban odre─Ĺeni vremenski period, a izgradnja takvih objekata zasigurno traje znatno du┼że od perioda od 3 godine. Izgradnja objekta ovakvog tipa podrazumijeva izgradnju u etapama ili po dionicama (lotovima), tako da se na jednom dijelu dionice izvode pripremni radovi, a koji podrazumijevaju iskol─Źenje pojasa eksproprijacije, kr─Źenje ┼íiblja i uklanjanje organskih materija, skidanje sloja humusa, regulaciju potoka i rije─Źnih korita, iskop usjeka i izgradnju nasipa, relokaciju podzemnih i nadzemnih vodova infrastrukture, te eksploataciju mineralnih sirovina itd., a na drugoj dionici mo┼że podrazumijevati nasipanje trase puta, valjanje, asfaltiranje i sl.

Dakle, izgradnja ovih objekata podrazumijeva da se ne mogu, u istom obimu i u istom intenzitetu, obavljati radovi na svakoj dionici puta, pa je ta─Źna konstatacija zainteresovanog lica da na dionici puta, koju ─Źine eksproprisane nepokretnosti u svojini zainteresovanog lica, nisu izvedeni znatniji radovi, ali zbog prirode samog objekta ta ─Źinjenica se ne mo┼że odvojeno posmatrati od izgradnje kompletnog objekta koji se gradi u du┼żini od 72 km, a ─Źija je izgradnja zapo─Źeta iz pravca Doboja, pa se kod izgradnje objekata ovakve prirode i slo┼żenosti mora uva┼żiti i javni interes koji u ovom slu─Źaju prete┼że u odnosu na li─Źni (privatni) interes zainteresovanog lica.

Stoji ─Źinjenica da nalaz vje┼ítaka urbaniste nije sa─Źinjen za potrebe ovog predmeta, ve─ç je sa─Źinjen za potrebe predmeta broj 21.36/473-14/13 koji se tako─Ĺe odnosi na zahtjev za deeksproprijaciju drugih nekretnina, k.o. P., a koje su eksproprisane, tako─Ĺe, u svrhu izgradnje autoputa Banjaluka-Doboj, ali s obzirom da je navedeni vje┼ítak gra─Ĺevinsko- arhitektonske struke dao zaklju─Źke koji se odnose na izgradnju cijelog objekta autoputa Banjaluka-Doboj, onda se ti zaklju─Źci mogu koristiti i u ovom predmetu, s obzirom da se odnose na isti objekat. U navedenom nalazu vje┼ítak iznosi da nije mogu─çe posmatrati znatniju izvr┼íenost radova na objektu autoputa na nivou jedne lokacije koju ─Źine nekretnine jednog ili vi┼íe vlasnika, jer je planom parcelacije i urbanisti─Źko-tehni─Źkim uslovima tretiran prostor za izgradnju autoputa u du┼żini od 72 km i da su na pojedinim dijelovima autoputa i zavr┼íeni odre─Ĺeni radovi na dijelu trase, a dok se na drugom dijelu izvode radovi iskol─Źenja terena, geodetskog snimanja, radovi na kr─Źenju ┼íiblja, skidanju

sloja humusa, ─Źi┼í─çenju vodotoka, asfaltiranju itd., da je trebalo pribaviti razna odobrenja i dozvole, te potpisati ugovore sa izvo─Ĺa─Źima radova, zbog ─Źega se mora zaklju─Źiti, s obzirom na obimnost radova, slo┼żenost i kompleksnost izgradnje takvog objekta, da su radovi izvedeni u znatnijem obimu posmatraju─çi objekat kao jednu cjelinu i vode─çi ra─Źuna o prirodi objekta.

 

(Vrhovni sud Republike Srpske 11 0 U 016726 16 Uvp od 31.05.2018. godine)

<------->

EKSPROPRIJACIJA PREOSTALOG DIJELA NEPOKRETNOSTI
─îlan 9. stav 1. Zakona o eksproprijaciji

Zahtjev za eksproprijaciju preostalog dijela nepokretnosti mo┼że se podnijeti u roku od dvije godine od zavr┼íetka izgradnje objekta, odnosno zavr┼íetka izvo─Ĺenja radova, ali se mo┼że podnijeti i odmah ili u toku izgradnje kada se utvrdi da je usljed iste do┼ílo do promijenjenih okolnosti u pogledu dosada┼ínjeg na─Źina kori┼í─çenja nepokretnosti.

Iz obrazlo┼żenja:

U ponovnom postupku, u izvr┼íenju navedene presude i rje┼íenja tu┼żene od 17. decembra 2014. godine, doneseno je prvostepeno rje┼íenje koje je zasnovano na utvr─Ĺenju: da su prethodno od zainteresovanog lica eksproprisane nepokretnosti po rje┼íenju broj: 26-473-39-44/05 od 03. avgusta 2005. godine, radi izgradnje auto-puta; tokom 2006. godine korisnik eksproprijacije je pristupio izgradnji dva nadvo┼żnjaka koji su zahvatili ve─çu povr┼íinu od nepokretnosti koje su bile predmet eksproprijacije; u toku izgradnje nadvo┼żnjaka je do┼ílo do o┼íte─çenja ku─çe i ostalih objekata zainteresovanog lica, koji su se ovom izgradnjom na┼íli u za┼ítitnom pojasu autoputa i lokalnog puta s druge strane, pri ─Źemu se nepokretnost zainteresovanog lica na┼íla ispod nadvo┼żnjaka, ┼íto su razlozi za koje je saznala u toku izgradnje, a koji onemogu─çavaju normalno kori┼í─çenje preostalih nepokretnosti.

Ispravan je stav ni┼żestepenog suda da u ponovnom postupku nije trebalo raspravljati ve─ç utvr─Ĺenu ─Źinjenicu da je zainteresovanom licu izgradnjom nadvo┼żnjaka onemogu─çeno normalno kori┼í─çenje preostalog dijela nepokretnosti, ┼íto je jedan od uslova za eksproprijaciju preostalog dijela nepokretnosti iz ─Źlana 9. stav 1. Zakona o eksproprijaciji (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇŁ broj: 8/96, 9/96, 15/96 i 64/04, u daljem tekstu: ZE), te da tu┼żilac nije argumentovano osporio nalaz vje┼ítaka urbaniste Lj.D., sa dopunama na kojem je zasnovano prvostepeno rje┼íenje. Ovaj vje┼ítak se izjasnio o nepovoljnom uticaju izgradnje nadvo┼żnjaka na kori┼í─çenje preostalih nepokretnosti, navode─çi da planirana ograda ne─çe biti dovoljna za┼ítita u slu─Źaju eventualnog izlijetanja vozila sa nadvo┼żnjaka, uz argumentovane razloge koje tu┼żilac svojim prigovorima nije doveo u sumnju.

U pogledu prigovora da je zahtjev zainteresovanog lica trebalo odbaciti kao preuranjen, jer je podnesen 15. decembra 2006. godine, a objekat zavr┼íen i upotrebna dozvola izdata 28. aprila 2011. godine, sud je u pobijanoj presudi dao valjane razloge za odbijanje istog, pozivaju─çi se na ─Źlan 29. stav 2. ZE, prema kojem se zahtjev za eksproprijaciju preostalog dijela nepokretnosti mo┼że podnijeti u roku od dvije godine od zavr┼íetka izgradnje objekta, odnosno zavr┼íetka izvo─Ĺenja radova, ┼íto ne zna─Źi da se ne mo┼że podnijeti odmah ili u toku

izgradnje kada se utvrdi da je usljed iste do┼ílo do promijenjenih okolnosti u pogledu dosada┼ínjeg na─Źina kori┼í─çenja nepokretnosti, kao ┼íto je ovdje slu─Źaj.

S obzirom na izneseno upravni organi su pravilno utvrdili da su ispunjeni uslovi iz ─Źlana 9. stav 1. ZE za eksproprijaciju preostalih nepokretnosti, jer je zainteresovano lice kao vlasnik onemogu─çeno u njihovom normalnom kori┼í─çenju na na─Źin kako ih je do tada koristilo, budu─çi da se nalaze ispod nadvo┼żnjaka na mjestu na kojem je ugro┼żena bezbjednost, pa su neosnovani prigovori da zainteresovano lice mo┼że i dalje da koristi preostale nepokretnosti.

(Vrhovni sud Republike Srpske 11 0 U 018722 17 Uvp od 26.09.2019. godine)

<------->

EKSPROPRIJACIJA PREOSTALIH NEKRETNINA
─îlan 11. Zakona o eksproprijaciji

Ispunjeni su uslovi da se sporna nepokretnost ekspropri┼íe primjenom odredbe ─Źlana
11. zakona o eksproprijaciji, jer je rije─Ź o nepokretnosti za koju vlasnici nemaju privrednog interesa za kori┼ítenje, s obzirom da parcela nema rije┼íen pristup ┼íto je osnovni uslov za normalno kori┼ítenje, bez obzira u koje se svrhe koristi.

Iz obrazlo┼żenja:

Po ocjeni ovog suda pravilno je prvostepeni organ prihvatio kao valjan nalaz vje┼ítaka poljoprivredne struke i zaklju─Źio da su ispunjeni uslovi da se parcela 366/1 ekspropri┼íe primjenom odredbe ─Źlana 11. Zakona o eksproprijaciji (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik RSÔÇť broj 112/06- 110/08), jer je rije─Ź o nekretnini za koju vlasnici nemaju privrednog interesa za kori┼ítenje, s obzirom da parcela nema rije┼íen pristup, ┼íto je osnovni uslov za normalno kori┼ítenje nekretnine, bez obzira u koje se svrhe koristi. Ta parcela nakon eksproprijacije ostaje s druge strane magistralnog puta i grani─Źi sa rijekom Ilova i op┼ítinom Derventa i nema rije┼íen pristup, ┼íto tu┼żilac nije argumentovano osporio. Prigovor tu┼żioca je da je trebalo odbiti zahtjev i za eksproprijaciju te parcele jer ima ÔÇťsolidnuÔÇŁ povr┼íinu za rentabilnu proizvodnju i mogu─çnost navodnjavanja je bez uticaja na pravilnu primjenu odredbe ─Źlana 11. stav 1. ZE, jer je nalaz vje┼ítaka da parcela nema rije┼íen pristup potvr─Ĺen i uvi─Ĺajem na licu mjesta, a u prilog tome je i sama konfiguracija terena, odnosno to ┼íto se parcela nalazi uz rijeku i drugu op┼ítinu, a prilaz sa trase budu─çeg puta nije obezbje─Ĺen. ─îinjenica, na koju ukazuje tu┼żilac, da parcela grani─Źi sa op┼ítinom Derventa, pa da je potrebno pribaviti skice susjednih parcela iz te op┼ítine da bi se raspravilo pitanje pristupnog puta, je tako─Ĺe bez osnova, jer pristup treba da je rije┼íen u op┼ítini u kojoj se parcela nalazi, a ne u susjednoj.

(Vrhovni sud Republike Srpske 13 0 U 003134 15 Uvp od 01.02.2018. godine)

<------->

ISPLATA TROŠKOVA PRAVNOG ZASTUPANjA U POSTUPKU EKSPROPRIJACIJE
Član 32. Zakona o eksproprijaciji, u vezi tarifnog broja 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata

Procijenjena vrijednost eksproprisanih nepokretnosti od strane vje┼ítaka ne predstavlja vrijednost spora, ve─ç samo dokaz u postupku eksproprijacije, pa se tro┼íkovi zastupanja stranke po advokatu u upravnom postupku imaju obra─Źunati na

osnovu tarifnog broja 3. tarife o nagradama i naknadi tro┼íkova za rad advokata (ostali postupci u neprocjenjivim stvarima), a ne po tarifnom broju 2. tarife jer izme─Ĺu stranaka nije postignut sporazum o visini utvr─Ĺene naknade za eksproprisane nepokretnosti.

Iz obrazlo┼żenja:

U ovoj upravnoj stvari nije sporno da je od strane navedenih vje┼ítaka utvr─Ĺena procjena ukupne vrijednosti imovine koja se ekspropri┼íe zainteresovanom licu u iznosu od 64.901,64 KM. Navedena procjena slu┼żi kao dokaz, da bi se isplatila naknada za eksproprisane nepokretnosti, a vrijednost te naknade me─Ĺu strankama je sporna. Pored toga iz upravnog spisa proizilazi da rje┼íenje o eksproprijaciji nije pravosna┼żno, a usmena rasprava za sporazumno odre─Ĺivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti nije odr┼żana, tako da se ne zna koliko ─çe ta naknada iznositi, kako to propisuju odredbe ─Źlana 68. i ─Źlana
69. Zakona o eksproprijaciji (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik RSÔÇť broj: 112/06, 37/07 i 110/08).

Odredbom ─Źlana 32. Zakona o eksproprijaciji, propisano je da tro┼íkove postupka eksproprijacije snosi korisnik eksproprijacije izuzev tro┼íkova postupka nastalih povodom ┼żalbe vlasnika nepokretnosti, ako je ┼żalba odbijena. Ova odredba ukazuje ko u pravilu snosi tro┼íkove postupka eksproprijacije, ali odgovor na pitanje na koji na─Źin se obra─Źunava visina tro┼íkova daje Tarifa o nagradama i naknadi tro┼íkova za rad advokata (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik RSÔÇť broj: 68/05), pa kako naknada za eksproprisane nepokretnosti nije utvr─Ĺena, to se naknada za priznavanje tro┼íkova zastupanja u upravnom postupku ne mo┼że utvr─Ĺivati zavisno od visine procjenjene imovine dok se u sporazumu o naknadi ili sudskom postupku ne utvrdi njezin ta─Źan iznos, pa se tro┼íkovi ovog postupka kako to pravilno nalazi ni┼żestepeni sud obra─Źunavaju primjenom tarifnog broja 3. Tarife (ostali postupci u neprocjenjivim predmetima). U vezi sa navedenim nije osnovan prigovor zainteresovanog lica da je njegova imovina, koja je predmet eksproprijacije, utvr─Ĺena procjenama vje┼ítaka u iznosu od 64.901,64 KM predstavlja vrijednost spora pa da se vrijednost tro┼íkova punomo─çnika za zastupanje u upravnom postupku ima odmjeriti primjenom tarifnog broja 2. Tarife.

(Vrhovni sud Republike Srpske 11 0 U 012867 18 Uvp 2 od 13.06.2018. godine)

<------->

ISPUNjENOST USLOVA ZA EKSPROPRIJACIJU PREOSTALIH NEPOKRETNOSTI
─îlan 11. Zakona o eksproprijaciji, te ─Źlan 8. Zakona o op┼ítem upravnom postupku

Radi utvr─Ĺenja ispunjenosti uslova za eksproprijaciju preostalog dijela nepokretnosti potrebno je utvrditi kolika je izvjesnost izgradnje pristupnog puta, u kojoj fazi auto-puta je to planirano, kao i da li taj vremenski period (planiran za izgradnju), uti─Źe na privredni interes vlasnika zemlji┼íta (bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom i sto─Źarskom djelatno┼í─çu) da iste koristi.

Iz obrazlo┼żenja:

Da bi u smislu odredbi ─Źlana 11. Zakona o eksproprijaciji (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik RSÔÇť, br. 112/06, 37/07 i 110/08), do┼ílo do eksproprijacije preostalih nepokretnosti neophodno je ispunjenje propisanih kriterijuma ─Źiji je zajedni─Źki cilj da se u postupku na nesumnjiv na─Źin utvrdi da li dalje postoji privredni interes vlasnika da koristi preostale nepokretnosti. Kao kriterijum za ocjenu postojanja privrednog interesa predvi─Ĺena je i

okolnost da li je vlasniku onemogu─çeno normalno kori┼í─çenje preostalih nepokretnosti, koje se naj─Źe┼í─çe ogleda u tome ┼íto je usljed eksproprijacije jednog dijela nepokretnosti vlasniku uskra─çen pristup preostalom dijelu ili je takav pristup znatno ote┼żan. Nemogu─çnost pristupa treba da postoji u momentu odlu─Źivanja o zahtjevu vlasnika nepokretnosti za eksproprijaciju preostalog dijela nepokretnosti.

Prema odredbi ─Źlana 8. Zakona o op┼ítem upravnom postupku (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik RSÔÇť broj 13/02, 87/07 i 50/10) u postupku se mora utvrditi pravo stanje stvari i u tom cilju se moraju potpuno i pravilno utvrditi sve ─Źinjenice i okolnosti koje su od va┼żnosti za dono┼íenje zakonitog i pravilnog rje┼íenja.

U konkretnom slu─Źaju nije uop┼íte utvr─Ĺivano ─Źinjeni─Źno stanje, u pogledu ─Źinjenica bitnih za odlu─Źivanje o zahtjevu vlasnika nepokretnosti za eksproprijaciju preostalog dijela nepokretnosti. Naime, uop┼íte nije utvr─Ĺivano kojom poljoprivrednom proizvodnjom se bavio tu┼żilac, koje prihode je ostvarivao, te da li ─Źinjenica ┼íto mu je sada udaljenost do parcela 4 (─Źetiri) kilometra u jednom pravcu ili ukupno 8 (osam) kilometara u oba pravca predstavlja ote┼żano kori┼í─çenje predmetnog zemlji┼íta u svrhe poljoprivredne proizvodnje i sto─Źarske djelatnosti.

S obziorma na navedeno, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slu─Źaju je, a u svrhu ispunjenosti uslova za eksproprijaciju preostalog dijela nepokretnosti potrebno utvrditi kolika je izvjesnost izgradnje pristupnog puta, u kojoj fazi autoputa je to planirano kao i da li taj vremenski period (planiran za izgradnju) uti─Źe na privredni interes vlasnika zemlji┼íta da isto koristi, da li je sada postoje─çim makadamskim putem u du┼żini od 8 (osam) kilometara u oba pravca ote┼żan pristup tim parcelama, a samim time i znatno ote┼żano ili ugro┼żeno bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom i sto─Źarskom djelatno┼í─çu, pa u odnosu na utvr─Ĺeno odlu─Źiti o opravdanosti zahtjeva za eksproprijaciju preostalog dijela nepokretnosti.

(Vrhovni sud Republike Srpske 11 0 u 013841 15 Uvp od 01.02.2018. godine)

<------->

NAKNADA ZA FAKTI─îKU EKSPROPRIJACIJU
─îlan 6., 23., 25. i 33. Zakona o eksproprijaciji

Tu┼żiteljice ostvaruju pravo na naknadu u slu─Źaju fakti─Źke eksproprijacije u parni─Źnom postupku u kojem se kao prethodno pitanje utvr─Ĺuje da li se radi o fakti─Źkoj eksproprijaciji zbog ─Źega ne postoji zakonski osnov da se jedinica lokalne samouprave u upravnom postupku obave┼że da tu┼żiteljicama isplati naknadu za fakti─Źku eksproprijaciju odnosno da odlu─Źi o prijedlogu tu┼żiteljica za sporazumno odre─Ĺivanje naknade zbog fakti─Źke eksproprijacije.

 

Iz obrazlo┼żenja:

Pravilan je pravni stav suda u pobijanoj presudi da odredbama Zakona o eksproprijaciji (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik RSÔÇť broj 112/06 i 37/07) nije propisan postupak sporazumnog odre─Ĺivanja naknade za fakti─Źku eksproprijaciju nepokretnosti, s obzirom da nije proveden postupak eksproprijacije. Tu┼żiteljice se pozivaju na stav izra┼żen u presudi Okru┼żnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 057623 14 G┼ż od 11.9.2014. godine, kojom je preina─Źena presuda Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 057623 09 P od 04.12.2013. godine i odbijen zahtjev tu┼żiteljica da se obave┼że S. u T. da im isplati iznos od 157.605,00 KM sa zakonskom

zakonskom kamatom od dana podno┼íenja tu┼żbe pa do isplate, na ime naknade ┼ítete za oduzete nekretnine kao i iznos od 14.985,50 KM sa zakonskom kamatom na ime izgubljene dobiti zbog nekori┼ítenja nekretnina. Iz obrazlo┼żenja te presude proizlazi stav da se u konkretnom slu─Źaju radi o fakti─Źkoj eksproprijaciji, jer da je do┼ílo do oduzimanja prava vlasni┼ítva tu┼żiteljicama bez dono┼íenja rje┼íenja o eksproprijaciji iako je utvr─Ĺen op┼íti interes, ali da S. u T. kao investitor nije pasivno legitimisana za isplatu naknade ve─ç jedinica lokalne samouprave koja je korisnik eksproprijacije, ┼íto da proizlazi iz odredaba ─Źlana 6., 23., 25. i 33. ZE. Prema navedenom stavu i sadr┼żaju citiranih zakonskih odredaba proizlazi da tu┼żiteljice ostvaruju pravo na naknadu u slu─Źaju fakti─Źke eksproprijacije u parni─Źnom postupku u kojem se kao prethodno pitanje utvr─Ĺuje da li se radi o fakti─Źkoj eksproprijaciji zbog ─Źega ne postoji zakonski osnov da se jedinica lokalne samouprave u upravnom postupku obave┼że da tu┼żiteljicama isplati naknadu za fakti─Źku eksproprijaciju odnosno da odlu─Źi o prijedlogu tu┼żiteljica za sporazumno odre─Ĺivanje naknade zbog fakti─Źke eksproprijacije.

(Vrhovni sud Republike Srpske 11 0 U 017080 16 Uvp od 11.07.2018. godine)

<------->

PONIŠTENjE RJEŠENjA O EKSPROPRIJACIJI NEPOKRETNOSTI
─îlan 36. stav 1. Zakona o eksproprijaciji

Ispunjenost uslova za poni┼ítenje rje┼íenja o eksproprijaciji nepokretnosti u smislu odredbe ─Źlana 36. stav 1. Zakona o eksproprijaciji se cijeni sa aspekta izvr┼íenja znatnijih radova prema prirodi cijelog objekta za ─Źiju izgradnju je eksproprijacija izvr┼íena, a ne sa aspekta izvr┼íenja znatnijih radova na samoj nepokretnosti ranijeg vlasnika.

Iz obrazlo┼żenja:

Su┼ítinski, za razliku od tu┼żioca, ni┼żestepeni sud pravilno tuma─Źi odredbu ─Źlana 36. stav 1. Zakona o eksproprijaciji (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇť broj 112/06, 37/07 i 110/08) koja propisuje da ─çe se na zahtjev ranijeg vlasnika eksproprisane nepokretnosti pravosna┼żno rje┼íenje o eksproprijaciji poni┼ítiti ako korisnik eksproprijacije u roku od tri godine od pravosna┼żnosti tog rje┼íenja nije izvr┼íio, prema prirodi objekta, znatnije radove na tom objektu. Upravo ovo zakonsko odre─Ĺenje ÔÇ×znatniji radovi prema prirodi objektaÔÇť je klju─Źno za razrje┼íenje predmetne upravne stvari, a istim su se pravilno rukovodili organi uprave, a potom i sud. U tom pravcu je decidno obrazlo┼żeno da se u konkretnom slu─Źaju radi o velikom izuzetno zna─Źajnom infrastrukturnom objektu auto-putu Banjaluka-Doboj ─Źija izgradnja se odvija u etapama i po dionicama, a prethodi joj pribavljanje odgovaraju─çe prostorno-planske dokumentacije, urbanisti─Źke saglasnosti, odnosno lokacijskih uslova, ekolo┼íkih dozvola i drugih dokumenata vezanih za za┼ítitu ┼żivotne sredine, koja dokumentacija je sva pribavljena i pobrojana u prvostepenom rje┼íenju od 16.03.2015. godine. Dalje je obrazlo┼żeno da je u momentu odlu─Źivanja prvostepenog organa u toku postupak za izdavanje odobrenja za gra─Ĺenje, da zbog prirode objekta nije mogu─çe odmah i istovremeno graditi svih 72 km trase auto-puta, te da su trenutno u toku pripremni i drugi radovi koji se u odre─Ĺenom obimu izvode du┼ż cijele trase auto-puta. Sva ova utvr─Ĺenja organa uprave osnovano je podr┼żao ni┼żestepeni sud, jer se sva zasnivaju na nalazu i mi┼íljenju vje┼ítaka J.V. od 24.11.2014. godine koja se suprotno stavu tu┼żioca decidno izjasnila i o tome koji su to pripremni radovi u toku navode─çi da su u pitanju radovi asfaltiranja, iskol─Źenja terena, geodetskog snimanja, istra┼żni geolo┼íki radovi, radovi na kr─Źenju ┼íiblja, skidanju sloja humusa, ─Źi┼í─çenju vodotoka i sli─Źno, zbog ─Źega nije osnovan

navod tu┼żioca da nije utvr─Ĺeno koji su to znatniji radovi na ovom objektu izvr┼íeni u okviru roka od tri godine, a koji radovi su u toku.

(Vrhovni sud Republike Srpske 11 0 U 017198 16 Uvp od 11.01.2019. godine)

<------->

PONIŠTAVANjE RJEŠENjA O NEPOTPUNOJ EKSPROPRIJACIJI
─îlan 36. stav 1. Zakona o eksproprijaciji

Kada je utvr─Ĺen op┼íti interes i doneseno rje┼íenje kojim je ustanovljena slu┼żnost na zemlji┼ítu, o zahtjevu vlasnika nepokretnosti podnesenom u smislu ─Źlana 36. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, primjenom ─Źlana 37. stav 2. istog zakona, odlu─Źuje organ uprave koji je donio rje┼íenje o nepotpunoj eksproprijaciji, po pravilima propisanim odredbama zakona o eksproprijaciji, jer ─Źinjenica da je slu┼żnost na zemlji┼ítu ustanovljena na osnovu utvr─Ĺenog op┼íteg interesa ide u prilog analognoj primjeni odredbi navedenog zakona kod odlu─Źivanja o tom zahtjevu.

Iz obrazlo┼żenja:

Sporno je izme─Ĺu stranaka da li se zahtjev iz ─Źlana 36. stav 1. Zakona o eksproprijaciji (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇŁ, 112/06, 37/07, 66/08, 110/08), za poni┼ítavanje pravosna┼żnog rje┼íenja o eksproprijaciji, pred organom uprave mo┼że postaviti samo ako se radi o potpunoj eksproprijaciji nepokretnosti ili i u slu─Źaju nepotpune eksproprijacije zasnivanjem prava slu┼żnosti na zemlji┼ítu.

Polaze─çi od ─Źlana 2. Zakona o eksproprijaciji, koji defini┼íe da je eksproprijacija oduzimanje ili ograni─Źenje prava vlasni┼ítva na nepokretnostima uz pravi─Źnu naknadu i odredbe ─Źlana 8. stav 1., kojom je definisana nepotpuna eksproprijacija, prema kojoj se eksproprijacijom mo┼że ustanoviti pored ostalog i slu┼żnost na zemlji┼ítu, te imaju─çi u vidu opisane posljedice eksproprijacije, ovaj sud nalazi da nije mogu─çe isklju─Źiti od primjene ─Źlana 36. stav 1. i ─Źlana 37. stav 1. i 2. Zakona o eksproprijaciji slu─Źaj nepotpune eksproprijacije zasnivanjem prava slu┼żnosti na zemlji┼ítu, zbog ─Źega nije prihva─çen stav da o zahtjevu za deeksproprijaciju odlu─Źuje sud po pravilima koja propisuju odredbe Zakona o stavrnim pravima (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇť, broj 124/08, 58/09, 95/11). Taj zakon nije bio na snazi 2009. godine kada je doneseno rje┼íenje o nepotpunoj eksproprijaciji, a i da jeste, ne reguli┼íe ─Źinjeni─Źnu i pravnu situaciju koja je u ovom slu─Źaju.

Kada se ima u vidu pravno dejstvo nepotpune eksproprijacije zasnivanjem prava slu┼żnosti kojom se ograni─Źava pravo vlasni┼ítva na zemlji┼ítu, a korisniku dopu┼íta kori┼í─çenje tu─Ĺeg zemlji┼íta, u slu─Źaju ispunjenja zakonom propisanih uslova, o─Źigledno je postojanje interesa vlasnika nepokretnosti za podno┼íenje zahtjeva pred organom uprave koji je odlu─Źio u prvom stepenu, za poni┼ítenje pravosna┼żnog rje┼íenja o nepotpunoj eksproprijaciji. To nije u suprotnosti sa odredbama Zakona o eksproprijaciji. Ovaj sud cijeni da nema opravdanja stav organa i ni┼żestepenog suda da o zahtjevu za poni┼ítavanje pravosna┼żnog rje┼íenja o nepotpunoj eksproprijaciji odlu─Źuje sud, jer to ne proizlazi iz odredbi Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima (ÔÇ×Slu┼żbeni list SFRJÔÇť, broj: 6/80 i 36/90, te ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇŁ, broj: 38/03), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka pravnog odnosa, iz odredbi Zakona o stavrnim pravima, i koji je sada na snazi, a niti iz odredbi Zakona o eksproprijaciji.

Prema tome, kada je utvr─Ĺen op┼íti interes i doneseno rje┼íenje kojim je ustanovljena slu┼żnost na zemlji┼ítu, o zahtjevu vlasnika nepokretnosti podnesenom u smislu ─Źlana 36. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, primjenom ─Źlana 37. stav 2. Zakona o eksproprijaciji odlu─Źuje organ uprave koji je donio rje┼íenje o nepotpunoj eksproprijaciji, po pravilima propisanim odredbama Zakona o eksproprijaciji, jer ─Źinjenica da je slu┼żnost na zemlji┼ítu ustanovljena na osnovu utvr─Ĺenog op┼íteg interesa ide u prilog analognoj primjeni odredbi Zakona o eksproprijaciji kod odlu─Źivanja o tom zahtjevu.

Imaju─çi u vidu da u upravnom postupku odlu─Źne ─Źinjenice nisu raspravljene, jer je zahtjev tu┼żioca za poni┼ítenje rje┼íenja o nepotpunoj eksproprijaciji pogre┼íno odba─Źen zbog nenadle┼żnosti, taj nedostatak treba otkloniti.

(Vrhovni sud Republike Srpske 11 0 U 016135 16 Uvp od 05.07.2018. godine)

<------->

STUPANjE U POSJED EKSPROPRISANIH NEPOKRETNOSTI NAKON KONAČNOSTI RJEŠENjA
─îlan 33. stav 3. Zakona o eksproprijaciji

Ulazak u posjed nakon kona─Źnosti rje┼íenja o eksproprijaciji, omogu─çuje se korisniku eksproprijacije samo izuzetno, ako se radi o izgradnji objekata infrastrukture i kada korisnik eksproprijacije iznese valjane razloge za potrebu hitnog stupanja u posjed nepokretnosti.

Iz obrazlo┼żenja:

Predmet ove upravne stvari je zahtjev korisnika eksproprijacije od 23.5.2016. godine za dono┼íenje rje┼íenja za stupanje u posjed nekretnina eksproprisanih rje┼íenjem Podru─Źne jedinice N. od 14.04.2014. godine, kojim je izvr┼íena potpuna eksproprijacija nekretnina, ozna─Źenih u njegovom dispozitivu za izgradnju objekta infrastrukture Hidroelektrane ÔÇ×D.ÔÇť. Uz zahtjev je dostavljeno pravosna┼żno rje┼íenje o eksproprijaciji, te nalaz i mi┼íljenje vje┼ítaka poljoprivredne struke Z.P. iz N., o obezbje─Ĺenju dokaza za isplatu naknade za eksproprisane nekretnine.

Zahtjev je obrazlo┼żen navodima da se radi o izgradnji objekata infrastrukture, ─Źija izgradnja je od op┼íteg interesa, koji je utvr─Ĺen odlukom Vlade, a da vlasnk nekretnina onemogu─çava korisnika da stupi u posjed eksproprisanih nekretnina.

Ulazak u posjed nakon kona─Źnosti rje┼íenja o eksproprijaciji, omogu─çuje se korisniku eksproprijacije samo izuzetno, ako se radi o izgradnji objekata infrastrukture i kada korisnik eksproprijacije iznese valjane razloge za potrebu hitnog stupanja u posjed nepokretnosti.

U konkretnom slu─Źaju nije sporno da je predmetna eksproprijacija izvr┼íena radi izgradnje objekata infrastrukture Hidroelektrane ÔÇ×D.ÔÇť. Me─Ĺutim, u razlozima podno┼íenja zahtjeva osim isticanje te ─Źinjenice (koja sama za sebe nije dovoljna), nema niti jednog navoda o potrebi hitnog stupanja u posjed nepokretnosti, a ni navoda o nastanku eventualne ┼ítete za korisnika eksproprijacije. S obzirom na sve naprijed navedeno ni┼żestepeni sud je pogre┼íno zaklju─Źio da su ispunjeni uslovi iz ─Źlana 33. stav 3. Zakona o eksproprijaciji (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇť, broj: 112/06 - 79/15, u daljem tekstu: ZE) za dono┼íenje osporenog akta, odnosno da se predmetne nekretnine mogu predati u posjed nakon kona─Źnosti rje┼íenja o eksproprijaciji, jer da se radi o izgradnji objekata infrastrukture.

Osim toga ne mo┼że se zanemariti ni ─Źinjenica da je predmetni zahtjev podnesen po pravosna┼żnosti rje┼íenja, s obzirom da je rje┼íenje o eksproprijaciji postalo i pravosna┼żno, zbog ─Źega se upitnom ukazuje i primjena odredbe ─Źlana 33. stav 3. ZE. Ta situacija regulisana je odredbom ─Źlana 33. stav 2. ZE, koja kao uslov za stupanje u posjed eksproprisane nepokretnosti danom pravosna┼żnosti rje┼íenja o eksproprijaciji, odre─Ĺuje da je do tada ranijem vlasniku ispla─çena naknada za eksproprisane nepokretnosti, a u protivnom stupanje u posjed se ve┼że za dan isplate naknade, na ┼íto tu┼żioci osnovano ukazuju. Pomenutim rje┼íenjem Okru┼żnog suda u Trebinju od 12.05.2016. godine, donesenim u postupku odre─Ĺivanja naknade za eksproprisane nepokretnosti, dokazuju svoje navode da im naknada nije ispla─çena, a ni┼żestepeni sud ove navode i dokaze neosnovano ne prihvata, smatraju─çi da su bez uticaja na zakonitost osporenog akta.

(Vrhovni sud Republike Srpske 15 0 U 003074 17 Uvp od 13.06.2019. godine)

<------->

ULAZAK U POSJED NAKON KONČANOSTI RJEŠENjA O EKSPROPRIJACIJI
─Źlan 33. stav 3. Zakona o eksproprijaciji

Ulazak u posjed nakon kona─Źnosti rje┼íenja o eksproprijaciji, omogu─çuje se korisniku eksproprijacije samo izuzetno, ako se radi o izgradnji objekata infrastrukture i kada korisnik eksproprijacije iznese valjane razloge za potrebu hitnog stupanja u posjed nepokretnosti ili da bi se sprije─Źila znatnija ┼íteta, s tim da se moraju obezbjediti dokazi o stanju i vrijednosti eksproprisanih nepokretnosti koji se moraju prilo┼żiti uz zahtjev.

Iz obrazlo┼żenja:

Predmet ove upravne stvari je zahtjev korisnika eksproprijacije (Republike Srpske) od 23.08.2017. godine za dono┼íenje rje┼íenja za stupanje u posjed nekretnina eksproprisanih rje┼íenjem Podru─Źne jedinice D. od 27.07.2016. godine kojim je izvr┼íena potpuna eksproprijacija nekretnina ozna─Źenih u njegovom dispozitivu radi eksploatacije uglja za potrebe Termoelektrane ÔÇ×S.ÔÇť Uz zahtjev je dostavljeno rje┼íenje o eksproprijaciji u fotokopiji, a prilo┼żen je i izvje┼ítaj o vje┼íta─Źenju vje┼ítaka poljoprivredne struke dipl. ing. polj. J.N. od 22.06.2015. godine, zapisnik sa─Źinjen u postupku eksproprijacije od 24.03. i 06.04.2016. godine kao dokaz da su obezbije─Ĺeni dokazi za isplatu naknade za eksproprisane nekretnine.

Zahtjev se temelji na odredbi ─Źlana 33. stav 3. Zakona o eksproprijaciji (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik RSÔÇť broj 112/06-79/15, u dalje tekstu: ZE), kojim je propisano da kada je u pitanju izgradnja objekata infrastrukture, Vlada mo┼że izuzetno na zahtjev korisnika eksproprijacije, koji je iznio valjane razloge za potrebu hitnog stupanja u posjed nepokretnosti, rije┼íiti da mu se ta nepokretnost preda u posjed i nakon kona─Źnosti rje┼íenja o eksproprijaciji, ako utvrdi da je to neophodno zbog hitnosti slu─Źaja ili da bi se sprije─Źila znatnija ┼íteta. Prije dono┼íenja rje┼íenja prema odredbi stav 4. moraju se obezbjediti dokazi o stanju i vrijednosti eksproprisanih nepokretnosti.

Dakle, ulazak u posjed nakon kona─Źnosti rje┼íenja o eksproprijaciji omogu─çuje se korisniku eksproprijacije samo izuzetno, ako se radi o izgradnji objekata infrastrukture i kada korisnik eksproprijacije iznese valjane razloge za potrebu hitnog stupanja u posjed nepokretnosti.

U konkretnom slu─Źaju, prema naprijed navedenom proizlazi da su ispunjeni uslovi da se korisniku eksproprijacije dozvoli stupanje u posjed po kona─Źnosti rje┼íenja o eksproprijaciji, jer su ispunjeni propisani uslovi, odnosno jer je zahtjev podnesen po kona─Źnosti rje┼íenja, jer je predmetna eksproprijacija izvr┼íena radi eksploatacije uglja za potrebe TE ÔÇ×S.ÔÇť, objekta infrastrukture od zna─Źaja za Republiku Srpsku, a obezbje─Ĺeni su i dokazi o stanju i vrijednosti eksproprisanih nepokretnosti.

(Vrhovni sud Republike Srpske 11 0 U 021546 18 Uvp od 04.10.2018. godine)

<------->

STUPANjE U POSJED
─îlan 33. stav 2. Zakona o eksproprijaciji

Ispunjeni su zakonski uslovi da korisnik eksproprijacije stupi u posjed nepokretnosti nakon kona─Źnosti, a prije pravnosna┼żnosti rje┼íenja jer je podnosilac zahtjeva u upravnom postupku dokazao postojanje hitnosti i mogu─çnost nastupanja znatnije ┼ítete.

Iz obrazlo┼żenja:

Pobijanom presudom odbijena je tu┼żba protiv osporenog akta, kojim je Republici Srpskoj nakon kona─Źnosti rje┼íenja o nepotpunoj eksproprijaciji dozvoljeno stupanje u posjed nepokretnosti bli┼że opisanih u dispozitivu tog rje┼íenja, a u svrhu izgradnje 110 kw dalekovoda Gacko ÔÇô Nevesinje kao posjed tu┼żioca sa 1/1 dijela, a suvlasni┼ítvo tu┼żioca sa 3/4 dijela i P.(V.) M. sa 1/4 dijela.

Iz podataka spisa proizlazi da je tu┼żilac u postupku nepotpune eksproprijacije izjavio da se ne protivi nepotpunoj eksproprijaciji-ustanovljenju slu┼żbenosti na predmetnom zemlji┼ítu i da korisnik eksproprijacije mo┼że stupiti u posjed predmetnih nepokretnosti odmah, pa proizlazi da je tu┼żilac, ve─ç tada, dao saglasnost korisniku eksproprijacije da mo┼że odmah stupiti u posjed predmetnih nepokretnosti, pa sada ne mo┼że isticati te prigovore, budu─çi da za stupanje u posjed prije pravnosna┼żnosti rje┼íenja kao uslov nije propisana obaveza isplate naknade za eksproprisane nepokretnosti, kako to tu┼żilac pogre┼íno smatra. Pored toga, prema ─Źinjeni─Źnom utvr─Ĺenju proizlazi da se u ovom slu─Źaju radi o izgradnji objekta infrastrukture ÔÇô 110 kw dalekovoda Gacko ÔÇô Nevesinje, a korisnik eksproprijacije je u zahtjevu iznio razloge koji bi mogli dovesti do nastupanja znatnije ┼ítete, a koji se ogledaju u ─Źinjenici da je raspisan tender za izgradnju dalekovoda i da je u tim uslovima predvi─Ĺena obaveza rje┼íavanja imovinsko-pravnih odnosa na strani naru─Źioca posla pa nepo┼ítovanje rokova iz ugovora za preduzimanje pojedinih radnji u cilju realizacije ovog projekta bi moglo dovesti do pla─çanja penala i ┼ítete na strani naru─Źioca posla. U ovim razlozima sadr┼żane su i okolnosti hitnosti ┼íto je tu┼żena imala u vidu prilikom dono┼íenja osporenog akta zbog ─Źega su, i po ocjeni ovog suda, bili ispunjeni uslovi iz odredbe ─Źlana 33. sada stav 2. Zakona o eksproprijaciji (ÔÇťSlu┼żbeni glasnik RSÔÇť, broj 112/06, 37/07, 66/08, 110/08 i 79/15) za dono┼íenje pobijanog akta, pa ne stoje navodi tu┼żioca da je tu┼żena tek u odgovoru na tu┼żbu iznijela razloge hitnosti.

Neosnovan je navod tu┼żioca da odredbom ─Źlana 33. stav 2. Zakona o eksproprijaciji, propisano da je uslov za stupanje u posjed eksproprisane nepokretnosti ispla─çena naknada za eksproprisane nepokretnosti, jer to ne proizlazi iz sadr┼żaja navedene odredbe, koja je u prethodnom tekstu citirana. Ni┼żestepeni sud je zaklju─Źio, a ┼íto je i tu┼żena istakla u osporenom aktu da je investitor ovog objekta, u cilju izgradnje, preduzeo niz radnji, prije svega, raspisao tender u kome su postavljeni uslovi i rokovi za izvr┼íenje pojedinih

obaveza i gdje je na strani naru─Źioca radova utvr─Ĺena obaveza rje┼íavanja imovinsko-pravnih odnosa pa ukoliko se ne bi dozvolilo stupanje u posjed nakon kona─Źnosti, a prije pravnosna┼żnosti rje┼íenja ne bi se mogle ispo┼ítovati ugovorene obaveze koje stoje na strani naru─Źioca radova, a to bi moglo dovesti do prekora─Źenja rokova iz ugovora ┼íto bi posljedi─Źno dovelo do pla─çanja penala, koje okolnosti predstavljaju razloge o potrebi hitnog stupanja u posjed nepokretnosti zbog ─Źega ne stoji navod zahtjeva da u pobijanoj presudi nisu obrazlo┼żeni razlozi hitnosti.

Postupanjem ni┼żestepenog suda nije obezvre─Ĺen ÔÇ×princip pravaÔÇť i privatne svojine jer je ograni─Źenje privatne svojine izvr┼íeno u skladu sa zakonom (Zakonom o eksproprijaciji) ─Źime je uspostavljena pravi─Źna ravnote┼ża izme─Ĺu javnog (op┼íteg) interesa i privatnog interesa s obzirom da su obezbije─Ĺeni svi potrebni dokazi za isplatu naknade tu┼żiocu u smislu odredbe ─Źlana 33. sada stav 3. u vezi ─Źlana 54. i ─Źlana 57. Zakona o eksproprijaciji. Radi se o nepotpunoj eksproprijaciji ÔÇô ustanovljenju slu┼żbenosti ─Źime se ne mijenja vlasnik predmetne nepokretnosti ve─ç se njome sopstvenik ograni─Źava u vr┼íenju svojinskih prava, a za koju svrhu su obezbije─Ĺena nov─Źana sredstva za isplatu naknade tu┼żiocu prema tr┼żi┼ínim cijenama, pa sud zaklju─Źuje da nije povrije─Ĺeno tu┼żio─Źevo pravo na imovinu iz ─Źlana 1. Protokola 1. uz Konvenciju.

(Vrhovni sud Republike Srpske 15 0 U 003653 19 Uvp 2 od 26.09.2019. godine)

 

Povratak na: prvi dio - eksproprijacija

Nazad na: sudska praksa BiH

 

Da bi ste na┼íli obrazlo┼żenje od odabrane setence iz oblasti eksproprijacije potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za odre─Ĺenu godinu.
Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 856 recenzija