Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein
AP

Obligaciono pravo - sudska praksa Bosne i Hercegovine

<------->

 

─îlan 366. i ─Źlan 387. Zakona o obligacionim odnosima

UTVR─ÉIVANJE UNUTRAŠNJEG DUGA FEDERACIJE ZA ODRE─ÉENE OBAVEZE I U ODRE─ÉENOM PERIODU PUTEM POSEBNOG ZAKONA, UZ UTVR─ÉIVANJE PROPISANOG NA─îINA I ROKA IZMIRENJA TIH OBAVEZA, NEMA PRAVNI ZNA─îAJ PRIZNANJA DUGA NITI PRAVNI ZNA─îAJ ODRICANJA OD ZASTARIJELOSTI, JER SAMO JASNO, ODRE─ÉENO I BEZUSLOVNO PRIZNANJE DUGA OD STRANE OVLAŠTENOG LICA DU┼ŻNIKA DOVODI DO PREKIDA ZASTARIJEVANJA. PRI DONOŠENJU NAVEDENOG ZAKONA FEDERACIJA NIJE POSTUPALA KAO DU┼ŻNIK, VE─ć KAO JAVNA VLAST.

 

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj 070-0-Rev-09-000474 od 09.03.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 366., ─Źlan 1089. i ─Źlan 1093. Zakona o obligacionim odnosima

PISMENI PROTOKOL ZAKLJU─îEN IZME─ÉU PRAVNIH LICA KOJIM TA LICA POTVR─ÉUJU POSTOJANJE I VISINU ME─ÉUSOBNIH DUGOVANJA I POTRA┼ŻIVANJA PROISTEKLIH IZ RATNOG PERIODA PREDSTAVLJA UGOVOR O PORAVNANJU, ALI ISTOVREMENO IMA I PRAVNI ZNA─îAJ PRIZNANJA ZASTARJELE OBAVEZE.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000198 od 15.04.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 366. stav 1. i ─Źlan 387. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima

ZAPISNIK SA SJEDNICE NA KOJOJ JE SAMO POKRENUTA INICIJATIVA ZA DONOŠENJE ODLUKE O NA─îINU ISPLATE NEISPLA─ćENIH RAZLIKA PLA─ćA NEMA ZNA─îAJ PRIZNANJA DUGA NITI ZNA─îAJ PISMENOG PRIZNANJA ZASTARJELE OBAVEZE.

 

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj 63 0 P 000122 09 Rev od 02.03.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 376. Zakona o obligacionim odnosima

NA ZASTARJELOST ZAHTJEVA ZA ISPLATU NAKNADE ŠTETE SA OSNOVA POVREDE NA RADU PRIMJENJUJU SE ODREDBE ─îLANA 376. ZOO.
ZASTARA PO─îINJE TE─ćI OD DANA KADA JE UTVR─ÉENA INVALIDNOST ZAPOSLENIKA, ODNOSNO OD DANA KADA ZBOG RASPORE─ÉIVANJA NA DRUGO RADNO MJESTO ZAPOSLENIK PRIMA MANJU PLA─ćU.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000400 od 08.05.2007. g.)

 

<------->

 

─îlan 376. i ─Źlan 377. Zakona o obligacionim odnosima

ZASTARJELOST ZAHTJEVA ZA NAKNADU ŠTETE IZ OSNOVA ODGOVORNOSTI PRAVNOG LICA ZA ŠTETU KOJU SU PROUZROKOVALI NJEGOVI ORGANI U VRŠENJU ILI U VEZI SA VRŠENJEM SVOJIH FUNKCIJA OCJENJUJE SE PREMA PRAVILIMA MATERIJALNOG PRAVA SADR┼ŻANIM U ODREDBAMA ─îLANA 376. ZOO.
DU┼ŻI ROK ZASTARJELOSTI ZAHTJEVA ZA NAKNADU ŠTETE SADR┼ŻAN U ODREDBAMA ─îLANA 377. ZOO BI SE MOGAO PRIMJENITI SAMO ZA SLU─îAJ DA JE ŠTETA PROUZROKOVANA KRIVI─îNIM DJELOM ODGOVORNOG LICA ORGANA ZA ─îIJI RAD ODGOVARA PRAVNO LICE.
U TOM SLU─îAJU POSTOJI MOGU─ćNOST PRIMJENE NAVEDENOG DU┼ŻEG ROKA ZASTARJELOSTI SAMO U ODNOSU NA OSU─ÉENA LICA I LICA KOJA ZA NJIH ODGOVARAJU.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001760 od 24.02.2009. g.)

 

<------->

 

─îlan 939. Zakona o obligacionim odnosima

ŠTETNIK KOJI NIJE SUDJELOVAO U PARNICI U KOJOJ JE ZAKLJU─îENA SUDSKA NAGODBA IZME─ÉU OŠTE─ćENOG I DRUŠTVA ZA OSIGURANJE, KAO OSIGURAVA─îA, OVLAŠTEN JE U REGRESOJ PARNICI KOJU PROTIV NJEGA VODI OSIGURAVA─î ISTA─ćI SVE ONE PRIGOVORE KOJE BI MOGAO ISTA─ćI I U POSTUPKU U KOME JE ZAKLJU─îENA SUDSKA NAGODBA.
TO ZNA─îI DA JE ŠTETNIK OVLAŠTEN DA ISTAKNE OSIGURAVA─îU PRIGOVOR ISKLJU─îIVE ILI PODJELJENE ODGOVORNOSTI OŠTE─ćENOG, PRIGOVOR VISINE ŠTETE ILI PRIGOVOR VLASTITIH MATERIJALNIH PRILIKA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 001341 08 Rev od
22.12.2009. g.)

 

<------->

 

─îlan 111., ─îlan 112., ─îlan 113. i ─îlan 117. Zakona o obligacionim odnosima
PODNOŠENJEM TU┼ŻBE RADI VRACANJA STECENOG BEZ OSNOVA, DATOG U
ISPUNJENJU RUŠLJIVOG UGOVORA, BEZ ISTICANJA ZAHTJEVA ZA PONIŠTENJE TOG UGOVORA, NE PREKIDA SE TOK PREKLUZIVNOG ZASTARNOG ROKA ZA PONIŠTENJE 
RUŠLJIVOG UGOVORA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-
001570 od 23.02.2010.g.)

 

<------->

 

─îlan 376. stav 1., ─îlan 379. stav 1. i ─îlan 388. Zakona o obligacionim odnosima
POTRA┼ŻIVANJE IZ PRAVOSNA┼ŻNOG RJEŠENJA O SMETANJU POSJEDA ODNOSI SE NA USPOSTAVLJANJE RANIJEG POSJEDOVNOG STANJA I ZABRANU ISTOG ILI SLICNOG SMETANJA, A NE NA NAKNADU ŠTETE ZBOG IZVRŠENOG SMETANJA POSJEDA, PA SE POCETAK ZASTARE POTRA┼ŻIVANJA S NASLOVA NAKNADE ŠTETE ZBOG IZVRŠENOG SMETANJA POSJEDA NE MO┼ŻE RACUNATI OD DANA PRAVOSNA┼ŻNOSTI RJEŠENJA O SMETANJU POSJEDA. DAKLE, VODENJEM PARNICNOG POSTUPKA RADI SMETANJA POSJEDA NE PREKIDA SE ZASTARJEVANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU ŠTETE PROISTEKLE IZ TOG SMETANJA POSJEDA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-09-
000758 od 27.07.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 377. Zakona o obligacionim odnosima
PRIMJENI DU┼ŻEG ZASTARNOG ROKA IZ ─îLANA 377. ZOO NEMA MJESTA KAD JE ŠTETA PROUZROKOVANA KRIVICNIM DJELOM ZA CIJE KRIVICNO GONJENJE JE PREDVIDEN ROK ZASTARJELOSTI U ISTOM ILI KRACEM TRAJANJU U ODNOSU NA TROGODIŠNJI ROK ZASTARE IZ ─îLANA 376. STAV 1. ZOO.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: 070-0-Rev-08- 000511 od 28.04.2009.g.)

 

<------->

 

─îlan 377. Zakona o obligacionim odnosima
KADA JE ŠTETA POCINJENA KRIVICNIM DJELOM TADA TREBA ZA SVAKU VRSTU ŠTETE, ODNOSNO ZA SVAKI VID NEMATERIJALNE ŠTETE, A U VEZI SA ISTAKNUTIM PRIGOVOROM ZASTARE, UTVRDITI KOLIKO IZNOSI ROK ZASTARE PREMA ─îLANU 376. ZOO, A KOLIKO PREMA ─îLANU 377. ZOO, TE PRIMJENITI ONAJ PROPIS PO KOJEM ZASTARA EVENTUALNO NIJE NASTUPILA.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-09-
001012 od 14.09.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 387. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima
PRIZNANJEM DUGA MO┼ŻE SE SMATRATI I PRIZNANJE UCINJENO U PREGOVORIMA IZMEDU DU┼ŻNIKA I POVJERIOCA O NAGODBI, BEZ OBZIRA NA TO DA LI JE NAGODBA ZAKLJUCENA ILI NIJE.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 63 0 P 000967 09
Rev od 13.04.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 390. Zakona o obligacionim odnosima
ROK IZ ─îLANA 390. ZOO NE PRIMJENJUJE SE U SLUCAJU KADA JE KRIVICNI POSTUPAK PRAVOSNA┼ŻNO OKONCAN PRESUDOM KOJOM JE ŠTETNIK OGLAŠEN KRIVIM ZA PREDMETNI ŠTETNI DOGADAJ. NAVEDENI ROK IMA UTICAJA NA ZASTARU POTRA┼ŻIVANJA SAMO U SLUCAJU KADA JE KRIVICNI POSTUPAK OKONCAN NA NACIN KOJI ISKLJUCUJE PRIMJENU ─îLANA 377. ZOO (NPR. OSLOBADAJUCA ILI ODBIJAJUCA KRIVICNA PRESUDA) I TO RADI ODR┼ŻAVANJA KONTINUITETA IMOVINSKO-PRAVNOG ZAHTJEVA STAVLJENOG U KRIVI─îNOM POSTUPKU.

 

(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj: 070-0-Rev-09- 001012 od 14.09.2010. g.)

 

<------->


─îlan 399. stav 2. i ─îlan 141. Zakona o obligacionim odnosima
KAKO POSEBAN ZAKON KOJI BI ODREDIVAO NAJVIŠU UGOVORNU KAMATNU STOPU IZMEDU PRAVNIH OSOBA NIJE DONESEN, TO SE U SVAKOM POJEDINOM SLUCAJU IMA OCJENJIVATI DA LI STOPA UGOVORENIH KAMATA IMA ELEMENTE ZELENAŠKOG UGOVORA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 65 0 Ps 117504 09
Rev od 14.09.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 87. – 92. Uredbe o kriterijima i normativima raspore─Ĺivanja gradana i
materijalnih sredstava u oru┼żane snage i druge potrebe odbrane
─îlan 2. Zakona o utvr─Ĺivanju ratne štete
NA SPOROVE KOJI SE ODNOSE NA IZUZIMANJE MATERIJALNO-TEHNICKIH SREDSTAVA U RATU PRIMJENJUJE SE UREDBA O KRITERIJIMA I NORMATIVIMA RASPOREDIVANJA GRADANA I MATERIJALNIH SREDSTAVA U ORU┼ŻANE SNAGE I DRUGE POTREBE ODBRANE A NE ─îLAN 2. ZAKONA O UTVR─ÉIVANJU RATNE ŠTETE.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-09-
001151 od 02.11.2010. g.)

 

<------->

 

Zaklju─Źenje ugovora - poslovna sposobnost
─îlan 56. stav 1. ZOO
POSLOVNA SPOSOBNOST UGOVARA─îA, KAO PRETPOSTAVKA PRAVNE VALJANOSTI UGOVORA, CIJENI SE PREMA NJEGOVOJ SPOSOBNOSTI ZA RASU─ÉIVANJE U VRIJEME ZAKLJU─îENJA UGOVORA, PA OKOLNOST DA JE U VRIJEME VO─ÉENJA PREDMETNE PARNICE POKRENUT VANPARNI─îNI POSTUPAK ZA POTPUNO ODUZIMANJE NJEGOVE POSLOVNE SPOSOBNOSTI NIJE, SAMA PO SEBI, DOKAZ DA JE UGOVARA─î U VRIJEME ZAKLJU─îENJA UGOVORA BIO POSLOVNO NESPOSOBAN.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001794 od 26.02.2009. g.)

 

<------->

 

Sporazum o prestanku radnog odnosa – teška materijalna situacija poslodavca
─îlan 60. Zakona o obligacionim odnosima.
TEŠKA MATERIJALNA SITUACIJA POSLODAVCA, USLIJED KOJE ZAPOSLENICIMA NIJE ISPLA─ćIVANA PLA─ćA U DU┼ŻEM VREMENSKOM PERIODU, TE SVE NEIZVJESNOSTI KOJIMA SU U TAKVOJ SITUACIJI IZLO┼ŻENI ZAPOSLENICI ZBOG TEŠKOG FINANSIJSKOG STANJA POSLODAVCA I NJEGOVOG MOGU─ćEG STE─îAJA, SAMA PO SEBI, NE MO┼ŻE PREDSTAVLJATI NEDOPUŠTENU PRIJETNJU KOJU IMA U VIDU ODREDBA ─îLANA 60. ZOO-A, PA ZAPOSLENICI NE MOGU OSNOVOM NAVEDENE ZAKONSKE ODREDBE S USPIJEHOM POBIJATI SVOJE IZJAVE O SPORAZUMNOM PRESTANKU RADNOG ODNOSA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001638 od 23.12.2008. g.)

 

<------->

 

Naknadne refleksije ratnih zbivanja-karakter dobrovoljnosti
─îlan 103. Zakona o obligacionim odnosima u vezi sa ─Źlanom 21 a) Zakona o prometu nepokretnosti.
NE SAMO RATNE OKOLNOSTI, VE─ć I NAKNADNE REFLEKSIJE RATNIH ZBIVANJA MOGU STVORITI OKOLNOSTI KOJE U BITNOJ MJERI MOGU OSTVARITI UTICAJ NA FORMIRANJE VOLJE UGOVARA─îA PRI ZAKLJU─îIVANJU UGOVORA I TOJ VOLJI ODUZETI KARAKTER DOBROVOLJNOSTI, ALI JE TU┼ŻITELJ DU┼ŻAN DOKAZATI POSTOJANJE TAKVIH NAKNADNIH OKOLNOSTI.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000078 od 17.03.2009. g.)

 

<------->

 

Nemogu─çnost ispunjenja ugovora
─îlan 124. i ─Źlan 262. stav 2. i 4. ZOO
KADA TU┼ŻENI NIJE U MOGU─ćNOSTI PREDATI UGOVOROM ODRE─ÉENI STAN, KAO NAKNADU ZA OŠTE─ćENI PORODI─îNI STAMBENI OBJEKAT, OBAVEZA TU┼ŻENOG MO┼ŻE GLASITI NA NAKNADU ŠTETE U VISINI TR┼ŻIŠNE VRIJEDNOSTI PREDMETNOG STANA U VRIJEME DONOŠENJA PRVOSTEPENE PRESUDE, JER SE JEDINO NA TAJ NA─îIN TU┼ŻIO─îEVA MATERIJALNA SITUACIJA MO┼ŻE DOVESTI U ONO STANJE U KAKVOM BI BILA DA NIJE BILO PROPUŠTANJA TU┼ŻENE U IZVRŠENJU UGOVORNE OBAVEZE.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001864 od 19.03.2009. g.)

 

<------->

 

Posljedice raskida ugovora
─îlan 132. Zakona o obligacionim odnosima.
ODREDBE ─îLANA 132. STAV 2. I 4. ZOO-A NISU ODREDBE IMPERATIVNOG KARAKTERA, PA SU STRANKE U UGOVORU OVLAŠTENE UGOVORITI ME─ÉUSOBNA PRAVA I OBAVEZE ZA SLU─îAJ RASKIDA UGOVORA I DRUGA─îIJE NEGO ŠTO JE TO REGULISANO NAVEDENIM ZAKONSKIM ODREDBAMA.
SAMO UKOLIKO SE STRANKE U UGOVORU DRUGA─îIJE NE SPORAZUMIJU O U─îINCIMA RASKIDA UGOVORA, PRIMJENJUJU SE ODREDBE ─îLANA 132. ZOO-A.

 

(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: 070-0-Rev-08-001628 od 17.03.2009. g.)

 

<------->

 

Odgovornost sudije za štetu
─îlan 172. Zakona o obligacionim odnosima.
U SUDSKOJ PRAKSI (ZA RAZLIKU OD PRAVNE TEORIJE), ŠIROKO JE PRIHVA─ćENO STANOVIŠTE PO KOME PRAVNO LICE NIJE ODGOVORNO ZA ŠTETU KOJA NEKOME NASTANE U SUDSKOM POSTUPKU USLIJED POGREŠNE PRIMJENE PROPISA KAO POSLJEDICE POGREŠNOG PRAVNOG TUMA─îENJA PROPISA, OSIM AKO JE U PITANJU NAMJERA ILI KRAJNJA NEPA┼ŻNJA.
SMATRA SE DA JE POGREŠNO TUMA─îENJE PROPISA MOGU─ćE U REDOVNOM TOKU STVARI U POSTUPANJU SUDIJE PRI VRŠENJU SUDA─îKE DU┼ŻNOSTI I DA STOGA NE POSTOJI OSNOV ZA ODGOVORNOST KADA JE U PITANJU OBI─îNA NEPA┼ŻNJA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-001728 od 20.01.2009. g.)

 

<------->

 

Izmakla korist
─îlan 219. ZOO
PRESTANKOM UGOVORA O ZAKUPU TU┼ŻENI, KAO BIVŠI ZAKUPAC, DU┼ŻAN JE DO VRA─ćANJA STVARI PLATITI TU┼ŻITELJU, KAO VLASNIKU I BIVŠEM ZAKUPODAVCU, NAKNADU IZMAKLE KORISTI (─îLAN 189. STAV 3. ZOO) ILI NAKNADU ZA UPOTREBU TU─ÉE STVARI U SKLADU SA ODREDBOM ─îLANA 219. ZOO, A NE PLATITI MU ZAKUPNINU U VISINI NAVEDENOJ U UGOVORU O ZAKUPU KOJI JE PRESTAO.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 58 0 P 012021 08 Rev od 23.06.2009. g.)

 

<------->

 

Zatezna kamata kao glavni dug
─îlan 279. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.
TEK NAKON PLA─ćANJA GLAVNOG DUGA, AKO NISU PLA─ćENE I ZATEZNE KAMATE, ONE SE OSAMOSTALJUJU I OBRA─îUNAVAJU U APSOLUTNOM IZNOSU KAO GLAVNO POTRA┼ŻIVANJE, NA KOJE SE MO┼ŻE ZAHTIJEVATI ZATEZNA KAMATA OD DANA KADA JE SUDU PODNESEN ZAHTJEV ZA NJIHOVU ISPLATU.


( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001383 od 15.01.2009. g.)

 

<------->

 

Kompenzacija
─îlan 336. Zakona o obligacionim odnosima.
DU┼ŻNIK IMA PRAVO KOMPENZIRATI POTRA┼ŻIVANJE KOJE IMA PREMA VJEROVNIKU S ONIM ŠTO OVAJ POTRA┼ŻUJE OD NJEGA AKO SU OBA POTRA┼ŻIVANJA KOMPENZIBILNA, ODNOSNO AKO OBA POTRA┼ŻIVANJA GLASE NA NOVAC ILI DRUGE ZAMJENJIVE STVARI ISTOG RODA I ISTOG KVALITETA I AKO SU OBA DOSPJELA


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000478 od 02.04.2009. g.)

 

<------->

 

Umanjenje radne sposobnosti - zastara
─îlan 376. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.
TROGODIŠNJI SUBJEKTIVNI ZASTARNI ROK ZA PODNOŠENJE TU┼ŻBE ZA NAKNADU ŠTETE ZBOG UMANJENE RADNE SPOSOBNOSTI U SMISLU ─îLANA 376. STAV 1. ZOO RA─îUNA SE OD DANA KADA JE LIJE─îENJE OD POSLJEDICA ŠTETNOG DOGA─ÉAJA ZAVRŠENO, JER JE OŠTE─ćENI TADA MOGAO DA SAZNA DA SU POSLJEDICE POVREDE TAKVE PRIRODE DA SE NA OSNOVU NJIH MO┼ŻE OSTVARITI PRAVO NA NAKNADU ŠTETE (ŠTETA KOJA ─ćE SUKCESIVNO NASTAJATI U BUDU─ćNOSTI).


( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000525 od 09.06.2009. g.)

 

<------->

 

Prigovor redoslijeda
─îlan 414. Zakona o obligacionim odnosima.
TU┼ŻILAC NE GUBI PRAVO NITI PRAVNI INTERES ZA SUDSKU ZAŠTITU PREMA DRUGIM SOLIDARNIM DU┼ŻNICIMA SAMO NA OSNOVU ─îINJENICE DA U ODNOSU NA JEDNOG OD SOLIDARNIH DU┼ŻNIKA POSJEDUJE IZVRŠNU ISPRAVU ILI PROTIV TOG SOLIDARNOG DU┼ŻNIKA VODI IZVRŠNI POSTUPAK.


( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000748 od 04.06.2009. g.)

 

<------->

 

─îlan 154. stav 1. i 3., 172. i 180. Zakona o obligacionim odnosima
─îlan 28. Zakona o napuštenim nekretninama u svojini gra─Ĺana
─îlan 17. d) Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim nekretninama u svojini gra─Ĺana
─îlan 1. i 2. Zakona o utvr─Ĺivanju ratne štete
─îlan 308. Zakona o dr┼żavnoj upravi
NE POSTOJI PRAVNI OSNOV PO KOME BI OP─ćINA ODGOVARALA ZA ŠTETU NA NEPOKRETNOJ IMOVINI NEKOG LICA NASTALU PLJA─îKOM I PALJENJEM OD STRANE NEPOZNATIH U─îINILACA ZA VRIJEME RATA, A I KASNIJE, AKO OP─ćINA TU NEKRETNINU NIJE STAVILA POD SVOJU UPRAVU.

Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 53 0 Ps 001409 07 Rev od 2.9.2008.g.)

 

<------->

 


─îlan 156. Zakona o obligacionim odnosima
OŠTE─ćENA LICA MOGU TRA┼ŻITI I NAKNADU NEIMOVINSKE ŠTETE ZBOG ŠTETNIH IMISIJA U VIDU BUKE I PRAŠINE.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 070-0-Rev-07-000909 od 25.08.2008.g.)

 

<------->

 

─îlan 210. Zakona o obligacionim odnosima
POVRAT NOV─îANE ISPLATE IZVRŠENE NEPOSREDNO NA OSNOVU ODLUKE O POSEBNOJ PRISTOJBI ZA FINANSIRANJE KOMUNALNE INFRASTRUKTURE I SPORTA (BEZ DONOŠENJA POJEDINA─îNOG RJEŠENJA O OBAVEZI PLA─ćANJA), DONESENOJ OD STRANE OP─ćINE, KOJA JE ODLUKOM USTAVNOG SUDA F BIH UTVR─ÉENA NEUSTAVNOM, MO┼ŻE SE TRA┼ŻITI U PARNI─îNOM POSTUPKU OSNOVOM ODREDBI ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA KOJE REGULIŠTU STICANJE BEZ OSNOVA


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: 070-0-Rev-07-000767 od 04.09.2008. g.)

 

<------->

 

─îlan 374. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
ROK ZASTARJELOSTI OD TRI GODINE ODNOSI SE NA ME─ÉUSOBNA POTRA┼ŻIVANJA SVIH PRAVNIH LICA KOJA PROIZLAZE IZ UGOVORA O PROMETU ROBE I USLUGA, BEZ OBZIRA NA STRUKTURU KAPITALA. ODREDNICU „ME─ÉUSOBNA POTRA┼ŻIVANJA DRUŠTVENO PRAVNIH LICA“ IZ ─îLANA 374. STAV 1. ZOO-A TREBA TUMA─îITI I PRIMJENJIVATI KAO ODREDNICU „ME─ÉUSOBNA POTRA┼ŻIVANJA PRAVNIH LICA“.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 070-0-Rev-07-001509 od 16.10.2008.g. i presuda broj: 070-0-Rev-07-000362 od 15.07.2008. g.).

 

<------->

 

─îlan 377. Zakona o obligacionim odnosima
UTVR─ÉENA ─îINJENICA DA JE PROTIV ŠTETNIKA SAMO POKRENUT KRIVI─îNI POSTUPAK, SAMA PO SEBI, NE DAJE OSNOVA ZA PRAVNI ZAKLJU─îAK DA SE RADI O ŠTETI NASTALOJ IZVRŠENJEM KRIVI─îNOG DJELA, KAKO TO U RAZLOZIMA SVOJE ODLUKE POGREŠNO REZONUJE DRUGOSTEPENI SUD, PA STOGA NI ZA ZAKLJU─îAK DA SE U POGLEDU PITANJA ZASTARJELOSTI ZAHTJEVA ZA NAKNADU ŠTETE IMA PRIMJENITI ODREDBA ─îLANA 377. ZOO-A.


(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj: 070-0-Rev-07-000728 od 01.07.2008. g.)

 

<------->

 

─îlan 372. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
POTRA┼ŻIVANJE ZATEZNIH KAMATA KAO SAMOSTALNOG POTRA┼ŻIVANJA (NA VE─ć PLA─ćENI GLAVNI DUG) ZASTARJEVA U ROKU OD TRI g. OD DANA NASTANKA ODNOSNO DOSPJELOSTI SVAKOG POJEDINOG DAVANJA.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj:070-0-Rev-06-000239-2 od 18.12.2007.g.)

 

<------->

 

─îlan 56. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
NIŠTAV JE UGOVOR O DO┼ŻIVOTNOM IZDR┼ŻAVANJU ZAKLJU─îEN OD LICA KOJE ZBOG DEMENCIJE NIJE BILO SPOSOBNO DA SHVATI ZNA─îAJ UGOVORA KOJI POTPISUJE.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 070–0–Rev–06–001289 od 26.06.2007. g.)

 

<------->

 

─îlan 122., 142. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima
─îl. 47. stav 1. i 2. Odluke o opštim uslovima za proizvodnju, isporuku i korištenje toplotne energije (Sl. novine grada Sarajeva“ 29/82)
─îlan 27. Zakona o ministarstvima Kantona Sarajevo („Sl. novine Sarajevskog kantona“ broj 10/96)
DAVALAC USLUGE CENTRALNOG GRIJANJA NEMA PRAVO NA NAKNADU ZA IZVRŠENU USLUGU SAMO U SLU─îAJU DA JE TEMPERATURA U PROSTORIJAMA KORISNIKA MANJA OD 120 C. U PROTIVNOM, KORISNIK JE OBAVEZAN DA PLATI CIJENU ZA ENERGIJU KOJA MU JE ISPORU─îENA.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 070–0–Rev–06–001370 od 09.10.2007. g.)

 

<------->

 

─îlan 162., 192. i 205. Zakona o obligacionim odnosima
─îlan 12. stav 3. Zakona o parni─Źnom postupku
ŠTETA KOJU JE PROUZROKOVAO ŠTETNIK KOJI JE OGLAŠEN KRIVI─îNO ODGOVORNIM, NIJE NASTALA U OKVIRIMA DOZVOLJENE SAMOPOMO─ćI, PA JE TU┼ŻENI KAO ŠTETNIK DU┼ŻAN TU ŠTETU NAKNADITI OŠTE─ćENIMA.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 070–0–Rev–06–000788 od 04.10.2007. g.)

 

<------->

 

─îlan 189. stav 2. i ─Źlan 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
ZATEZNA KAMATA NA NAKNADU NENOV─îANE MATERIJALNE ŠTETE DOSU─ÉENA U NOVCU PREMA CIJENAMA U VRIJEME PRESU─ÉENJA, TE─îE OD DANA DONOŠENJA PRVOSTEPENE PRESUDE KOJOM JE VISINA NAKNADE ODRE─ÉENA.
AKO JE OŠTE─ćENI SAM OTKLONIO ŠTETU PRIJE DONOŠENJA SUDSKE ODLUKE ZATEZNA KAMATA TE─îE OD DANA KADA JE ŠTETA OTKLONJENA, ODNOSNO KAD SU U─îINJENI TROŠKOVI RADI OTKLANJANJA ŠTETE.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 070–0–Rev–06–000470 od 24.05.2007. g.) - Na─Źelni stav – Bilten sudske prakse Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine 3/87

 

<------->

 

─îlan 376. stav 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima
─îlan 87. Uredbe o kriterijima i normativima raspore─Ĺivanja gra─Ĺana i materijalnih sredstava u oru┼żane snage i druge potrebe odbrane
POTRA┼ŻIVANJE NAKNADE ŠTETE ZA STVARI ODUZETE 1993. g. OD STRANE PRIPADNIKA ARMIJE BIH ZASTARJEVA PO OPŠTIM PRAVILIMA O NAKNADI ŠTETE TJ. PO ODREDBAMA ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 070–0–Rev–06–000699 od 17.07.2007. g.)

 

<------->

 

─îlan 39. stav 2. i ─Źl. 600. Zakona o obligacionim odnosima.
POSTAVLJANJE PONUDITELJU PROJEKTNOG ZAHTJEVA ZA IZRADU KONA─îNIH IDEJNIH PROJEKTNIH RJEŠENJA, MO┼ŻE SE SMATRATI KAO IZJAVA O PRIHVATANJU PONUDE.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev-782/05 od 17.08.2006. g.).

 

<------->

 

─îlan 270. i 273. stav 5. Zakona o obligacionim odnosima.
POVJERILAC NE MO┼ŻE ZAHTIJEVATI UGOVORNU KAZNU ZBOG ZAKAŠNJENJA AKO JE PRIMIO ISPUNJENJE ZAKAŠNJELE OBAVEZE, A NIJE BEZ ODLAGANJA SAOP─ćIO DU┼ŻNIKU DA ZADR┼ŻAVA SVOJE PRAVO NA UGOVORNU KAZNU.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev–915/04 od 14.02.2006. g.)

 

<------->

 

─îlan 61. stav 1., 65. stav 1., 111., 192. stav 1., 924. i 925. Zakona o obligacionim odnosima
SAZNANJE TU┼ŻITELJA – OSIGURANIKA DA JE TU┼ŻENI – OSIGURAVA─î REOSIGURAVAJU─ćEM DRUŠTVU PRIJAVIO ŠTETU USLJED PO┼ŻARA NA OSIGURANOJ IMOVINI U VE─ćEM IZNOSU OD ONOG ISPLA─ćENOG TU┼ŻITELJU NIJE RAZLOG ZA PONIŠTAJ PORAVNANJA ZBOG MANE VOLJE TU┼ŻITELJA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: Rev–379/05 od 16.05.2006. g.)

 

<------->

 

─îlan 103. stav 1. i 104. Zakona o obligacionim odnosima
─îlan 1. ta─Źka 2. Zakona o pretvorbi društvene svojine
─îlan 154., 157. i 158. stav 1. Zakona o preduze─çima
─îlan 2. i 7. Zakona o privatizaciji preduze─ça
UGOVOR O PRODAJI UDJELA U PREDUZE─ćIMA KOJA IMAJU U CIJELOSTI ILI U PRETE┼ŻNOM DIJELU DR┼ŻAVNI KAPITAL SUPROTNO ZAKONU O PRIVATIZACIJI PREDUZE─ćA JE NIŠTAV PRAVNI POSAO.

─îlan 180. Zakona o obligacionim odnosima
─îlan 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim nekretninama u svojini gra─Ĺana
OP─ćINA NE MO┼ŻE ODGOVARATI ZA ŠTETU NA STAMBENOM OBJEKTU SRUŠENOM USLJED RATNIH DEJSTAVA ZA VRIJEME RATA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: Rev–706/04 od 12.01.2006. g.)

 

<------->

 

─îlan 180. Zakona o obligacionim odnosima
─îlan III/1 g) Ustava Federacije BiH
─îlan 2. Zakona o unutrašnjim poslovima Federacije BiH
ZA ŠTETU NASTALU TJELESNOM POVREDOM USLJED AKTA NASILJA ILI TERORA ODGOVARA FEDERACIJA BIH.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: Rev–280/05 od 21.03.2006. g.)

 

<------->

 

─îlan III/4.a) Ustava Federacije BiH
─îlan II 9. i IV 15. Ustava HNK
─îlan 180. i 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
─îlan 2. Zakona o unutrašnjim poslovima Federacije BiH
ZA ŠTETU NASTALU SMR─ćU PRILIKOM JAVNIH MANIFESTACIJA ODGOVARA KANTON ─îIJI SU ORGANI – POLICIJSKE SNAGE BILE DU┼ŻNE DA ZAŠTITE JAVNI RED I MIR.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: Rev–60/05 od 07.03.2006. g.)

 

<------->

 

 

─îlan 195. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima
IZGUBLJENA ZARADA JE MATERIJALNA ŠTETA I ONA SE MORA DOKAZIVATI U SVAKOM KONKRETNOM SLU─îAJU.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: Rev–683/04 od 06.12.2005. g.)

 

<------->

 

─îlan 372. stav 1. i ─Źlan 279. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima
─îlan 106. Zakona o radu
POTRA┼ŻIVANJA ISPLATE NEISPLA─ćENIH PLA─ćA IMAJU KARAKTER POVREMENIH POTRA┼ŻIVANJA, PA ZASTARJEVAJU U ROKU OD TRI g..


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: Rev–594/05 od 11.05.2006. g.)

 

<------->

 

─îlan 279. stav 3. i 372. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
NAKNADE PLA─ćE, REGRESA ZA GODIŠNJI ODMOR, TOPLOG OBROKA I TROŠKOVA PREVOZA SU POVREMENA PLA─ćANJA NA KOJA KAMATA TE─îE OD DANA KAD JE SUDU PODNESEN ZAHTJEV ZA NJIHOVU ISPLATU.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: Rev–717/05 od 07.02.2006. g.)

 

<------->

 

─îlan 376. Zakona o obligacionim odnosima
UKOLIKO TU┼ŻITELJ U KRIVI─îNOM POSTUPKU NIJE POSTAVIO IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEV, A KRIVI─îNI POSTUPAK JE OKON─îAN PRAVOMO─ćNIM RJEŠENJEM KOJIM SE OPTU┼ŻENI OSLOBA─ÉA OD KRIVI─îNOG GONJENJA, SMATRA SE DA NIJE NASTUPIO PREKID ZASTARJEVANJA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: Rev–174/05 od 13.04.2006. g.)

 

<------->

 

─îlan 377. stav 1. i 2., 388. i 392. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima
─îlan 95. stav 1. i 2. Krivi─Źnog zakona SFRJ
PREKID ZASTARJEVANJA KRIVI─îNOG GONJENJA POVLA─îI ZA SOBOM I PREKID ZASTARJEVANJA ZAHTJEVA ZA NAKNADU ŠTETE.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: Rev–953/04 od 31.01.2006. g.)

 

<------->

 

─îlan 154. stav 1. i 165. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima
PRETPOSTAVKE O ODGOVORNOSTI ZA NAKNADU ŠTETE PROSU─ÉUJU SE PREMA VREMENU KAD SE DESILA ŠTETA, ODNOSNO ŠTETNI DOGA─ÉAJ, A NE U VRIJEME KADA SE PROVODI POSTUPAK OBEŠTE─ćENJA POVODOM TOG ŠTETNOG DOGA─ÉAJA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: Rev–609/05 od 18.05.2006. g.)

 

<------->

 

─îlan 170. stav 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima
ZDRAVSTVENA USTANOVA KOJA VRŠI MEDICINSKU INTERVENCIJU MO┼ŻE ODGOVARATI SAMO ZA ONE POSLJEDICE INTERVENCIJE KOJE NASTANU USLJED NESTRU─îNOG, NEPA┼ŻLJIVOG I NEPROPISNOG RADA NJENIH RADNIKA, DAKLE ZA POSLJEDICE KOJE SE MOGU PRIPISATI U KRIVICU LJEKARIMA I DRUGOM OSOBLJU ZBOG POSTUPANJA KOJE NIJE BILO U SKLADU SA PRAVILIMA MEDICINSKE STRUKE, A OSLOBA─ÉA SE ODGOVORNOSTI AKO DOKA┼ŻE DA JE RADNIK U DATIM OKOLNOSTIMA POSTUPAO ONAKO KAKO JE TREBALO.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: Rev–962/04 od 09.02.2006. g.)

 

<------->

 

─îlan 103. Zakona o obligacionim odnosima
─îlan 4. Zakona o porezu na promet nepokretnosti i prava
NEMA POVREDE PRINUDNIH PROPISA AKO SE PRODAVAC I KUPAC DOGOVORE DA ─ćE POREZ NA PROMET NEPOKRETNOSTI PLATITI KUPAC.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: Rev–165/03 od 18.01.2005. g.)

 

<------->

 

─îlan 383. Zakona o obligacionim odnosima
─îlan 21. stav 1. i 2. ranijeg Zakona o parni─Źnom postupku
ZA TU┼ŻITELJA, KOJI JE ┼ŻIVIO U D., NISU POSTOJALE NESAVLADIVE PREPREKE (─îLAN 383. ZOO) DA PODNESE TU┼ŻBU PROTIV TU┼ŻENOG IZ Z., JER JE TU┼ŻBU MOGAO PODNIJETI I MJESNO NENADLE┼ŻNOM SUDU U D., KOJI JE SVO VRIJEME RATA RADIO. I KAD BI SE SUD U D. OGLASIO MJESNO NENADLE┼ŻNIM, TU┼ŻBU NE BI MOGAO ODBACITI, VE─ć SAMO PREDMET USTUPITI NADLE┼ŻNOM SUDU PO ODREDBAMA ─îLANA 21. STAV 1. RANIJEG ZPP–a, PA TIME ZASTARA POTRA┼ŻIVANJA NE BI PRESTALA TE─ćI.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, br. Rev-419/03 od 22.03.2005.god.)

 

<------->

 

─îlan 6. 186. i 277. Zakona o obligacionim odnosima
ZATEZNA KAMATA NA PRAVI─ćNU NOV─îANU NAKNADU NEMATERIJALNE ŠTETE TE─îE OD DANA PODNOŠENJA TU┼ŻBE.

(Zaklju─Źak Gra─Ĺanskog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH od 09.04.2003. g. objavljen u Biltenu broj 02/03–14.)

 

<------->

 

─îlan 117. Zakona o obligacionim odnosima
DA LI JE PREKLUZIVNI ROK ISTEKAO I OD KADA JE PO─îEO TE─ćI, NIJE PRAVNO VE─ć ─îINJENI─îNO PITANJE, A O NJEMU JE SUD DU┼ŻAN VODITI RA─îUNA PO SLU┼ŻBENOJ DU┼ŻNOSTI.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev-250/02 od 8.6.2004. god.)

 

<------->

 

─îlanak 383. Zakona o obveznim odnosima
VRIJEME RATNOG STANJA NIJE BILO NESAVLADIVA PREPREKA KOJA BI VJEROVNIKA ONEMOGU─ćAVALA SUDSKIM PUTEM ZAHTJEVATI ISPUNJENJE OBVEZE, AKO SU ZA TO VRIJEME VJEROVNIK I DU┼ŻNIK BORAVILI NA PODRU─îJU POD KONTROLOM ISTIH ORU┼ŻANIH SNAGA.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, br. Gvl-64/03 od 13.1.2004.god.)

 

<------->

 

─îlan 377. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
NAKNADA ŠTETE PROUZRO─îENA KAZNENIM DJELOM ZASTARJEVA U DU┼ŻEM ROKU ODRE─ÉENOM ZA ZASTARU KRIVI─îNOG GONJENJA ZA ONO DJELO KOJIM JE ŠTETA U─îINJENA.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Rev-407/02 od 6.1.2004.g.)

 

<------->

 

─îlan 278. st. 2. Zakona o obveznim odnosima
VJEROVNIK NOV─îANE TRA┼ŻBINE MO┼ŻE ZAHTJEVATI PLA─ćANJE I NAKNADE ŠTETE KOJU JE DO DONOŠENJA PRESUDE PRETRPIO ZBOG DU┼ŻNI─îKOG ZAKAŠNJENJA U PLA─ćANJU U VE─ćEM IZNOSU OD ZATEZNE KAMATE.


(Zaklju─Źak Gra─Ĺanskog odjela Vrhovnog suda Federacije od 13.4.2004.g.)

 

<------->

 

─îlanak 10. i 12. Zakona o po─Źetnoj bilanci stanja poduze─ça i banaka
─îlanak 6. Zakona o utvr─Őivanju i ostvarivanju tra┼żbina nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti
─îlanak 10. Uredbe o na─Źinu utvr─Ĺivanja i realizaciji javnog duga Federacije Bosne i Hercegovine nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti
TRA┼ŻBINE PODUZE─ćA OD FEDERACIJE BiH KOJE SE U POSTUPKU PRIVATIZACIJE ISKAZUJU U PASIVNOJ PODBILANCI, NE MOGU SE OSTVARIVATI U PARNICI.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, br. Rev-232/02 od 1.6.2004.god.)

 

<------->

 

─îlan 10. st. 3. Zakona o zaštiti od klevete
KADA SE PRIVREMENOM ILI STALNOM SUDSKOM MJEROM ZABRANJUJE DALJE PRONOŠENJE IZRA┼ŻAVANJA NEISTINITIH ─îINJENICA NA ŠTETU NEKE OSOBE U SREDSTVU JAVNOG INFORMIRANJA, NIJE POVRIJE─ÉENO PRAVO NA SLOBODU IZRA┼ŻAVANJA.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: G┼ż-108/03 od 12.2.2004.g).

 

<------->

 

─îlanak 74. i 75. Zakona o obveznim odnosima
KADA JE UGOVOR ZAKLJU─îEN POD VIŠE RASKIDNIH UVJETA KUMULATIVNO UGOVORENIH, DO RASKIDA UGOVORA MO┼ŻE DO─ćI TEK KADA SE ISPUNE SVI UGOVORENI UVJETI.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Rev–183/02 od 28.8.2003. god.)

 

<------->

 

─îlan 186. i 277. Zakona o obligacionim odnosima
ZATEZNA KAMATA NA PRAVI─îNU NOV─îANU NAKNADU NE-MATERIJALNE ŠTETE TE─îE OD DANA PODNOŠENJA TU┼ŻBE.

(Zaklju─Źak Gra─Ĺanskog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH od 9.4.2003.god.)

 

<------->

 

 

─îlanak 372. Zakona o obveznim odnosima
POTRA┼ŻIVANJA ISPLATE NEISPLA─ćENIH PLA─ćA I PRIJE STUPANJA NA SNAGU ZAKONA O RADU IMAJU KARAKTER POVREMENIH POTRA┼ŻIVANJA, KOJA KAO TAKVA ZASTARJEVAJU ZA TRI g..

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Gvl-6/03 od 9.7.2003.god.)

 

─îlan 279. Zakona o obveznim odnosima
GLAVNICA RANIJEG DOSPJELOG POTRA┼ŻIVANJA U DOMA─ćOJ VALUTI KOJA JE ZBOG INFLACIJE UVE─ćANA PRIPISIVANJEM OBRA─îUNATIH KAMATA, SMATRA SE DEFINITIVNO FORMIRANOM NA DAN 15.7.1994. g., PA OD TADA BEZ OBZIRA NA NA─îIN OBRA─îUNA, KAMATA SE NE MO┼ŻE PRIPISIVATI GLAVNICI.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: G┼ż-70/01 od 16.10.2001.god.)

 

<------->

 

MANE VOLjE
─îlan 61. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04)

Kako tu┼żitelj nije dokazao da je bio u zabludi u pogledu sadr┼żaja spornih isprava (sporazuma i izjave) koje je potpisao, te kako bi utvr─Ĺenje postojanja zablude vodilo relativnoj ni┼ítavosti, dok je postavljenim zahtjevom zatra┼żeno utvr─Ĺenje ni┼ítavosti, to je pravilno zahtjev tu┼żitelja odbijen.

Iz obrazlo┼żenja:

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu┼żitelja: da se utvrdi da je ni┼ítav Sporazumni prijedlog o odre─Ĺivanju i sprovo─Ĺenju zalo┼żnog prava na nepokretnosti zalo┼żnog du┼żnika broj ÔÇŽ od 12.12.2006. g.; da se tu┼żeni obave┼żu da to priznaju i da trpe da se na osnovu presude bri┼íe upis prava hipoteke u korist prvotu┼żenog na nekretninama upisanim u LN broj ... (ranije 945 k.o. B.) i brisanje prava kori┼ítenja u korist drugotu┼żene na istim nekretninama, uz uspostavu ranijeg zemlji┼íno knji┼żnog i posjedovnog stanja na predmetnim nekretninama; da se drugotu┼żena obave┼że da tu┼żitelju preda┬á u posjed ozna─Źene nekretnine.

Tu┼żitelj je zahtjev u ovoj parnici utemeljio na navodima tu┼żbe ÔÇô da nije potpisao Sporazumni prijedlog za odre─Ĺivanje i sprovo─Ĺenje zalo┼żnog prava na nepokretnosti zalo┼żnog du┼żnika broj ... od 12.12.2006. g. i zalo┼żnu izjavu broj ... od 12.12.2006. g.. Ovi navodi tu┼żbe su opovrgnuti nalazom vje┼ítaka grafi─Źko-grafoskopske struke D. B., kojem nalazu tu┼żitelj nije prigovarao, prema kojem je tu┼żitelj svojeru─Źno potpisao navedene isprave. Ovi navodi tu┼żbe su suprotni i iskazu samog tu┼żitelja, koji je iskaz sudu dao u svojstvu parni─Źne stranke, jer u toj izjavi navodi da je D. R. (osniva─Ź preduze─ça S.K.d.o.o. B. L.) njegova snaha zamolila njega i njegovu suprugu da joj budu ┼żiranti za kredit kod banke u visini od 30.000,00 KM, te navodi da ih je oboje dovezla u sud radi potpisivanja dokumentacije.

U toku postupka pred prvostepenim sudom, tu┼żitelj je iznio dalje tvrdnje, koje su suprotne prednjim navodima tu┼żbe, da nije mogao shvatiti zna─Źaj preduzetih radnji, te tvrdnje da pred sudom nije bio upoznat ┼íta potpisuje, da nije bio upozoren o riziku potpisivanja i da je bio u zabludi u pogledu sadr┼żaja navedenih dokumenata. Ove navode tu┼żbe tu┼żitelj nije dokazao, jer u tom pravcu nije ni izvodio dokaze.

Naime, suprotno navodima revizije, nije dovoljno pozivanje tu┼żitelja na ─Źinjenicu da je starije ┼żivotne dobi (ro─Ĺen 1932. g.), uz tvrdnju da je senilan, da bi se izveo zaklju─Źak da tu┼żitelj nije mogao da shvati zna─Źaj preduzetih radnji odnosno potpisivanja navedenog sporazume i izjave, ve─ç se navedeno moglo utvrditi jedino provo─Ĺenjem odgovaraju─çeg vje┼íta─Źenja po vje┼ítaku medicinske struke. Navedeno kod toga da mogu─çnost rasu─Ĺivanja jedne osobe nije uslovljena godinama ┼żivota, ve─ç zavisi od zdravstvenog stanja iste. Isto tako tu┼żitelj nije dokazao ni navode da je bio u zabludi u pogledu sadr┼żaja navedenih isprava, jer u tom pravcu postoji samo njegov iskaz, prema kojem mu nije obja┼ínjeno ┼íta potpisuje, ┼íto svakako nije dovoljno, pri ─Źemu bi utvr─Ĺenje da se radi o zabludi, u smislu odredbe ─Źlana 61. ZOO, vodilo relativnoj ni┼ítavosti navedenog sporazume i izjave, dok se postavljenim zahtjevom tra┼żi utvr─Ĺenje apsolutne ni┼ítavosti. Time nema mjesta revizionim navodima kojima tu┼żitelj ponavlja ranije navode da je bio u zabludi.

Prema tome, saglasno pravilu o teretu dokazivanja, propisanog odredbama ─Źlana 7, 123. i 126. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13 - dalje: ZPP), pravilan je zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova da u predmetnoj parnici, izvedenim dokazima, tu┼żitelj nije dokazao navode tu┼żbe. Slijedom toga, pravilan je i dalji zaklju─Źak da je sporne isprave tu┼żitelj potpisao svojom slobodnom voljom, pa da nisu ispunjeni zakonski razlozi propisani odredbom ─Źlana 103. ZOO za utvr─Ĺenje da su navedeni sporazum i izjava, na temelju kojih je zasnovano zalo┼żno pravo na nekretninama tu┼żitelja, ni┼ítavi.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 219081 18 Rev od 29.11.2018. g.)

<------->

MANE VOLjE - ZABLUDA
─îlan 61. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ” broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 17/93 do 74/04)

Postojanje zablude na strani tu┼żitelja u vrijeme davanja sredstava obezbje─Ĺenja vodi ka ru┼íljivosti izjava i ugovora i nije osnov za utvr─Ĺenje njihove ni┼ítavosti.

Iz obrazlo┼żenja:

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu┼żitelja: da se utvrdi ni┼ítavost mjeni─Źnih izjava tu┼żitelja na osnovu kojih su izdate mjenice serijskih brojeva navedenih u izreci prvostepene presude, izjava o otvorenim poslovnim ra─Źunima kod banaka sa izdatim bjanko vlastitim nalozima za prenos, ugovora o solidarnom jemstvu zaklju─Źenog izme─Ĺu tu┼żitelja i prvotu┼żene, te datih mjenica; da se prvotu┼żena obave┼że na vra─çanje mjeni─Źnih blanketa serijskih brojeva ozna─Źenih u izreci prvostepene presude i bjanko vlastitih naloga za prenos; da se obave┼że na vra─çanje napla─çenih iznosa; te da se tu┼żeni solidarno obave┼żu na naknadu ┼ítete, po osnovu izgubljene dobiti, sa zakonskim kamatama i tro┼íkovima postupka.

Ni┼żestepenim presudama zahtjev tu┼żitelja je pravilno odbijen.

U prvobitno podnesenoj tu┼żbi zahtjev tu┼żitelja je utemeljen na tvrdnji da je prvotu┼żena nesavjesno obradila predmetne kredite, da nije izvr┼íila provjeru solventnosti glavnog du┼żnika, te da je time kod potpisivanja sredstava obezbje─Ĺenja kredita tu┼żitelj doveden u zabludu. U ure─Ĺenoj tu┼żbi tu┼żitelj tvrdi da je predmetne kredite prvotu┼żena odobrila protivno prinudnim propisima i da su iz tog razloga predmetne izjave i ugovor ni┼ítavi.

Prema ─Źinjeni─Źnom utvr─Ĺenju ni┼żestepenih sudova, koje prema odredbi ─Źlana 240. stav 2. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13 - dalje: ZPP) ne mo┼że biti predmet ispitivanja u revizionom postupku, tu┼żitelj i drugotu┼żeni su u dugogodi┼ínjoj poslovnoj saradnji (drugotu┼żeni je dalji ro─Ĺak tu┼żitelja i kao podizvo─Ĺa─Ź je izvodio gra─Ĺevinske radove za tu┼żitelja), a tu┼żitelj je u vi┼íe navrata bio jemac za kredite koje je podizao drugotu┼żeni (tu┼żitelj u reviziji navodi da je u 7 navrata jem─Źio za kredite drugotu┼żenog), ─Źak je neke kredite drugotu┼żenog i vra─çao, pa mu sigurno finansijsko stanje drugotu┼żenog u vrijeme potpisivanja spornih izjava i ugovora o solidarnom jemstvu i drugih sredstava obezbje─Ĺenja nije bilo nepoznato. Pri tome, zakonski zastupnik tu┼żitelja u iskazu datom u svojstvu parni─Źne stranke je izjavio da je znao ┼íta potpisuje, kakav je zna─Źaj jemstva i da je upoznat sa svim odredbama ugovora.

Kod takvog stanja stvari, koje je suprotno revizionim navodima rezultat pravilne ocjene izvedenih dokaza (prevashodno iskaz zakonskog zastupnika tu┼żitelja i svjedoka ─É.S.), pravilan je zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova da nije dokazano postojanje zablude na strani tu┼żitelja, pa se ne mogu prihvatiti revizioni navodi kojima se tu┼żitelj ponovo poziva na postojanje zablude.

Druga─Źiji zaklju─Źak ne mogu ishoditi revizioni navodi tu┼żitelja da prvotu┼żena nije blagovremeno dostavljala podatke o kreditima drugotu┼żenog u C. registar kredita i tvrdnja da je doveden u zabludu zbog podataka iz C. registra kredita od 28.02.2011. g.. Naime, sporna sredstva obezbje─Ĺenja za dva kredita su iz novembra mjeseca 2010. g. (zna─Źi prije izvoda od 28.02.2011. g.). U odnosu na sredstva obezbje─Ĺenja za tre─çi kredit (koja su iz marta mjeseca 2011. g.), s obzirom na prednje utvr─Ĺenje da je tu┼żitelj bio upoznat sa finansijskim stanjem drugotu┼żenog, ovi podaci ne mogu biti presudni za formiranje slobodne volje tu┼żitelja.

Prema tome, u dokaznom postupku tu┼żitelj nije dokazao navode tu┼żbe o postojanju zablude na njegovoj strani u vrijeme davanja spornih sredstava obezbje─Ĺenja, u smislu odredbe ─Źlana 61. ZOO, koja bi, uostalom, i da je dokazano njeno postojanje vodila ru┼íljivosti predmetnih izjava i ugovora i ne bi mogla biti osnov za utvr─Ĺenje ni┼ítavosti kako je tu┼żitelj postavio zahtjev u ovoj parnici.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 103423 17 Rev od 08.02.2018. g.)

<------->

ZASTARJELOST POTRA┼ŻIVANjA
─îlan 376. i 377. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske", br. 17./93, 3/96 i 74/04)

Odredbe o du┼żem roku zastarjelosti potra┼żivanja naknade ┼ítete prouzrokovane krivi─Źnim djelom primjenjuju se samo na u─Źinioca krivi─Źnog djela, a ne i na tre─ça lica koja┬á odgovaraju za istu ┼ítetu po drugom pravnom osnovu.

Iz obrazlo┼żenja:

Odredbama ─Źlana 377. ZOO je propisano, da kada je ┼íteta prouzrokovana krivi─Źnim djelom, a za krivi─Źno gonjenje je predvi─Ĺen du┼żi rok zastarjelosti, zahtjev za naknadu ┼ítete prema odgovornom licu zastarjeva kada istekne vrijeme odre─Ĺeno za zastarjelost krivi─Źnog gonjenja.

Pravilnim tuma─Źenjem odredaba ─Źlana 377 ZOO proizilazi, da se rok iz ─Źlana 377 ZOO mo┼że primjeniti samo na neposrednog u─Źinioca krivi─Źnog djela, tj. protiv izvr┼íioca krivi─Źnog djela koji je pravosna┼żnom presudom ogla┼íen krivim za krivi─Źno djelo koje je u uzro─Źnoj vezi sa nastalom ┼ítetom.

Stoga, sama ─Źinjenica, da su presudom Suda BiH broj S1 1 K 003368 09 Krl od 17.09.2012. g. optu┼żeni, M.S., A.R. i E.M. ogla┼íeni krivim i osu─Ĺeni za u─Źinjeno krivi─Źno djelo ratnog zlo─Źina protiv ratnih zarobljenika iz ─Źl. 157 KZ BiH na podru─Źju B. gdje je tu┼żilac te┼íko ranjen i zarobljen 4.5.1995. g., pri ─Źemu optu┼żeni M. S. ┼íto je vi┼íe puta ispitivao ratnog zarobljenika N.T., pri tome ga fizi─Źki i psihi─Źki zlostavljao na na─Źin da ga je prisiljavao da pi┼íe izjave iako je bio ranjen u ruku, ┼íamarao ga i prijetio ubistvom ukoliko ne bude sara─Ĺivao sa njim, ne uti─Źe na druga─Źiji zaklju─Źak suda u pogledu neosnovanosti zahtjeva iz tu┼żbe, kada se ima u vidu da je tu┼żba podnesena protiv tu┼żene, a ne protiv izvr┼íioca krivi─Źnog djela koji je pravosna┼żnom presudom ogla┼íen krivim za krivi─Źno djelo koje je u uzro─Źnoj vezi sa nastalom ┼ítetom.

Kod takvog stanja stvari, neosnovano se revizijom ukazuje da predmetno potra┼żivanje u odnosu na tu┼żenu nije zastarjelo, u smislu odredaba ─Źlana 377 ZOO.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 73 0 P 015909 19 Rev 2 od 12.8.2019. g.)

<------->

 

ZASTARJELOST NAKNADE ŠTETE
─îlan 226. stav 2. ta─Źka 3) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Slu┼żbeni glasnik RS” 106/05 - Pre─Źi┼í─çeni tekst)

Rokovi zastarjelosti potra┼żivanja za naknadu ┼ítete, iz ─Źlana 221. Zakona o penzijsko i invalidskom osiguranju, po─Źinju te─çi od dana kada je u upravnom postupku postalo izvr┼íno rje┼íenje kojim je osiguraniku priznato pravo na primanje iz penzijskog i invalidskog osiguranja.

Iz obrazlo┼żenja:

Zahtjev tu┼żitelja u ovoj parnici temelji se na ─Źinjenici da je rje┼íenjem tu┼żitelja od 16.05.2005. g., koje je postalo pravosna┼żno i izvr┼íno dana 05.06.2005. g., R.┼á. priznato pravo na invalidsku penziju u mjese─Źnom iznosu od 213,24 KM, po─Źev od 01.03.2005. g., zbog gubitka njegove radne sposobnosti nastupile 28.02.2005. g. zbog povrede nastale dana 26.07.2004. g., do koje je do┼ílo tako ┼íto ga je fizi─Źki napao tu┼żeni R. M., tada┼ínji radnik tu┼żenog „J.“ B. i udario pesnicom u predio desne strane glave, nakon ─Źega je R.┼á. pao na asfaltnu podlogu i zadobio te┼íku tjelesnu povredu zbog koje je odgovarao i izre─Źena mu je zatvorska kazna za krivi─Źno djelo te┼íke tjelesne povrede. Dakle, tu┼żitelj tra┼żi naknadu ┼ítete od tu┼żenog na temelju odredbe ─Źlana 221. ZPIO.

Tu┼żeni je, pored ostalog, tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja osporio prigovorom zastarjelosti potra┼żivanja.

Ni┼żestepeni sudovi su, suprotno stavu revidenta, pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja nalaze─çi da su osnovani istaknuti prigovori zastarjelosti predmetnog potra┼żivanja prema odredbi ─Źlana 376. ZOO, u vezi sa odredbom ─Źlana 221. ZPIO, jer je ┼íteta tu┼żitelju nastala po─Źev od 01.03.2005. g., a rokovi zastarjelosti potra┼żivanja predmetne ┼ítete su po─Źeli te─çi od 05.06.2005. g., kada je u upravnom postupku postalo izvr┼íno rje┼íenje kojim je osiguraniku R.┼á. priznato pravo na primanje iz penzijskog i invalidskog osiguranja, a slijedom toga je do podno┼íenja tu┼żbe u ovoj parnici dana 03.04.2015. g. protekao i subjektivni i objektivni rok iz citirane zakonske odredbe za potra┼żivanje ┼ítete sudskim putem.

Naime, prema odredbi ─Źlana 376. ZOO potra┼żivanje naknade prouzrokovane ┼ítete zastarjeva za tri g. od kada je o┼íte─çenik doznao za ┼ítetu i za lice koje je ┼ítetu u─Źinilo (stav 1.), a u svakom slu─Źaju ovo potra┼żivanje zastarjeva za pet godina od kad je ┼íteta nastala (stav 2.), a prema odredbi ─Źlana 360. stav 1. ZOO, zastarjelo┼í─çu prestaje pravo zahtijevati ispunjenja obaveze, a zastarjelost nastupa kada istekne posljednji dan zakonom odre─Ĺenog vremena u okviru kojeg povjerilac nije vr┼íio svoje pravo, ako se onaj, na kome le┼żi obaveza ispunjenja, pozove na zastarjelost. Odredbe ZOO o zastarjelosti predmetnog potra┼żivanja u konkretnom slu─Źaju se primjenjuju saglasno odredbi ─Źlana 226. ZPIO.

Revident osporava drugostepenu presudu tvrdnjom da se na sporni odnos nisu mogle primjeniti navedene odredbe o zastarjelosti potra┼żivanja iz ─Źlana 376. ZOO zbog toga ┼íto se radi o pravu na naknadu ┼ítete nastale izvr┼íenjem krivi─Źnih djela, te da se slijedom toga prigovor zastarjelosti potra┼żivanja predmetne ┼ítete i u odnosu na tu┼żenog „J.“ A.D. B. trebao cijeniti saglasno odredbi ─Źlana 377. ZOO.

Navedeni revizioni prigovor je neosnovan iz razloga ┼íto je odredbom ─Źlana 377. ZOO propisano da kada je ┼íteta prouzrokovana krivi─Źnim djelom, a za krivi─Źno gonjenje je predvi─Ĺen du┼żi rok zastarjelosti, zahtjev za naknadu ┼ítete prema odgovornom licu zastarijeva kada istekne vrijeme odre─Ĺeno za zastarjelost krivi─Źnog gonjenja. Saglasno sadr┼żaju ove zakonske odredbe tvrdnja tu┼żitelja o njenoj primjeni kod ra─Źunanja roka zastarjelosti potra┼żivanja, bila bi osnovana samo u slu─Źaju da je zahtjev za naknadu ┼ítete upravljen protiv izvr┼íioca krivi─Źnog djela i da je to lice pravosna┼żnom presudom ogla┼íeno krivim za krivi─Źno djelo koje je u uzro─Źnoj vezi sa nastalom ┼ítetom. Naime, ova zakonska odredba se mo┼że primjeniti samo prema u─Źiniocu krivi─Źnog djela, a ne i prema tre─çem licu koje, ina─Źe, odgovara za ┼ítetu umjesto fakti─Źkog u─Źinioca krivi─Źnog djela, pa se stoga na to tre─çe lice mogu primijeniti samo odredbe ─Źlana 376. ZOO. Iz navedenog proizlazi da su rokovi iz odredbe ─Źlana 377. ZOO primjenjivi samo prema u─Źiniocu krivi─Źnog djela, koji za ┼ítetu odgovara po principu subjektivne odgovornosti, a ne i prema tre─çem licu koje za ┼ítetu odgovara umjesto stvarnog u─Źinioca krivi─Źnog djela, po principu pretpostavljene odgovornosti.

Iz navedenog proizlazi da je tu┼żitelj svojim pasivnim dr┼żanjem kroz zakonom propisani vremenski period, izgubio mogu─çnost da sudskim putem ishodi naknadu pretrpljene ┼ítete i pod uslovom da je tu┼żeni odgovoran za njen nastanak.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 95 0 P 037529 19 Rev od 07.08.2019. g.)

<------->

ZASTARA PRAVA IZ KOJEG PROISTI─îE POVREMENO POTRA┼ŻIVANjE
─îlan 373. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, te ÔÇ│Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇ│ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04)

Nakon proteka pet godina od dospje─ça najstarijeg nepla─çenog povremenog davanja, poslije koga du┼żnik nije vr┼íio isplate, nastupa zastara cjelokupnog nepodmirenog potra┼żivanja.

Iz obrazlo┼żenja:

Predmet spora je zahtjev tu┼żiteljice da se obave┼że tu┼żena da joj na ime naknade za kori┼ítenje zemlji┼íta koje je potopljeno za potrebe Hidroelektrane B., za period od septembra mjeseca 2002 do decembra mjeseca 2014. g., isplati ukupan iznos od 1.784.482,80 KM, sa pripadaju─çom zateznom kamatom i tro┼íkovima postupka.

Tokom postupka koji je prethodio dono┼íenju pobijane presude, utvr─Ĺeno je da je za potrebe izgradnje i rada H B. potopljeno zemlji┼íte koje se jednim dijelom nalazi na podru─Źju Op┼ítine J., u povr┼íini od 242.170 m2; da je tu┼żena do izbijanja ratnih dejstava (1992. g.) pla─çala naknadu tu┼żiteljici za potopljeno zemlji┼íta; da je tu┼żiteljica nakon toga, 2010. g., zatra┼żila od tu┼żene da nastavi pla─çati predmetnu naknadu i to od septembra mjeseca 2002. g.; da je radi regulisanja ovog pitanja anga┼żovano preduze─çe G. iz N.S. koje je izradilo elaborat o pripadaju─çim povr┼íinama zemlji┼íta koje je potopljeno za potrebe rada tu┼żene iz kojeg proizlazi da tu┼żiteljici pripada povr┼íina od 7,51 % ukupne povr┼íine potopljenog zemlji┼íta (a ostalo se odnosi na op┼ítine, M.G. i BL); da je na osnovu nalaza i mi┼íljenja vje┼ítaka finansijske struke R.B., utvr─Ĺena visina zahtjevane naknade za navedeni period.

Odlu─Źuju─çi o zahtjevu, ni┼żestepeni sudovi su zaklju─Źili da se u razrje┼íenju ovog spora imaju primijeniti odredbe Zakona Federacije BiH o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda preduze─ça ostvarenog kori┼ítenjem hidroakumulacionih objekata („Slu┼żbene novine Federacije BiH“ broj 44/02 i 57/09 ÔÇô u daljem tekstu: Zakon Federacije BiH), a ne Zakon Republike Srpske o naknadama za kori┼ítenje prirodnih resursa u svrhu proizvodnje elektri─Źne energije („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 85/03 ÔÇô u daljem tekstu: Zakon RS), jer da se potopljeno zemlji┼íte nalazi na teritoriji Federacije BiH, pa se ima primijeniti materijalno pravo mjesta gdje se nekretnina nalazi, ┼íto je u skladu sa odredbom ─Źlana 18, u vezi sa ─Źlanom 21. Zakona o rje┼íavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odre─Ĺenim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 43/82 i 72/82 ÔÇô u daljem tekstu: ZRSZ), koji se primjenjuje u Republici Srpskoj na osnovu odredbe ─Źlana 458. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13 - dalje: ZPP). Slijedom toga su visinu naknade utvrdili po navedenom zakonu u iznosu od 1.784.482,80 KM.

Odlu─Źuju─çi o prigovoru zastare, prvostepeni sud je na┼íao da se ima primijeniti op┼íti, desetogodi┼ínji zastarni rok iz odredbe ─Źlana 371. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78, 39/85 i 57/89 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/05 ÔÇô u daljem tekstu: ZOO), pa kako se potra┼żuje naknada po─Źev od 2002. g., a tu┼żba je podnesena 2010. g., zaklju─Źuje da je taj prigovor neosnovan i dosu─Ĺuje iznos od 1.784.482,80 KM, sa pripadaju─çom kamatom, kako je to precizirano u izreci prvostepene presude.

Drugostepeni sud, odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żene, nalazi da se radi o potra┼żivanju koje dospijeva mjese─Źno i koje zastarijeva za 3 g. od dospjelosti svakog pojedinog davanja, kako propisuje odredba ─Źlana 372. stav 1. ZOO, slijedom ─Źega zaklju─Źuje da je dio potra┼żivanja u zastari, pa odbija zahtjev za isplatu naknade za period od septembra 2002. do decembra 2007. g. (potra┼żivanja starija od tri g. u odnosu na dan podno┼íenja tu┼żbe, 28.12.2010. g.) i naknadu za period od 01.01.2011. do 01.12.2012. g. (potra┼żivanja ─Źiju isplatu je tu┼żiteljica zatra┼żila preina─Źenjem tu┼żbe na ro─Źi┼ítu odr┼żanom 12.11.2015. g., a koja su starija od tri g. u odnosu na stavljanje zahtjeva).

Odredbom ─Źlana 2. i 5. Zakona Federacije BiH propisano je da su javno preduze─çe i druga pravna lica koja ostvaruju prihod kori┼ítenjem hidroakumulacionog objekta izgra─Ĺenog na potopljenom podru─Źju, du┼żni pla─çati naknadu (po odredbama tog zakona) koja se upla─çuje u bud┼żet op┼ítine ili grada na ─Źijem podru─Źju je izgra─Ĺen hidroakumulacioni objekat. Isto reguli┼íe i odredba ─Źlana 3. Zakona RS. Naknada se utvr─Ĺuje po osnovu ukupno proizvedenih kWh (kilovatsati) za protekli mjesec, najkasnije do desetog u mjesecu, a pla─çanje se vr┼íi do petnaestog u mjesecu (─Źlan 4. Zakona Federacije BiH). Isto reguli┼íe i odredba ─Źlana 4. stav 2. i 3. Zakona RS, samo se naknada obra─Źunava za period od tri mjeseca. Navedena naknada prema odredbi ─Źlana 3. Zakona Federacije BiH i ─Źlana 4. stav 1. Zakona RS, iznosi 0,005 KM po proizvedenom kilovatsatu, a od stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona Federacije BiH (objavljen 02.9.2009. g.) ova naknada iznosi 0,01 KM.

Prema tome, radi se o potra┼żivanjima koja proisti─Źu iz povremenih davanja koja dospjevaju mjese─Źno (a po Zakonu RS tromjese─Źno), odnosno, dospjevaju u ta─Źno odre─Ĺenim vremenskim razmacima koji nisu du┼żi od jedne g., pa nema sumnje da se radi o povremenim potra┼żivanjima kakva ima u vidu odredba ─Źlana 372. stav 1. ZOO i koja zastarjevaju za tri g. od dospjelosti svakog pojedinog davanja, kako je pravilno zaklju─Źio i obrazlo┼żio i drugostepeni sud, pa u skladu s tim i preina─Źio prvostepenu presudu, odbijaju─çi dio zahtjeva obuhva─çenog zastarom, ─Źemu se ne protivi ni tu┼żiteljica (budu─çi da nije revizijom pobijala drugostepenu odluku), a ni tu┼żena koja se upravo pozvala na zastarjelost.

Zato ovdje, suprotno shvatanju prvostepenog suda, pri odlu─Źivanju o prigovoru zastarjelosti potra┼żivanja, nema mjesta primjeni odredbe ─Źlana 371. ZOO. Tom odredbom, naime, odre─Ĺen je op┼íti rok zastarjelosti. U tom roku zastarjevaju sva potra┼żivanja, osim onih za koje odredbama ZOO ili drugim zakonom nije odre─Ĺen neki drugi rok zastarjelosti. U konkretnoj situaciji za predmetna potra┼żivanja, kako je naprijed re─Źeno, odre─Ĺen je drugi rok zastarjelosti, odredbom ─Źlana 372. stav 1. ZOO, pri ─Źemu valja re─çi da odredbama Zakona

Federacije BiH, kao ni odredbama Zakona RS (kojima je konstituisano pravo tu┼żiteljice na spornu naknadu) nije propisan neki drugi rok zastarjelosti tog potra┼żivanja, pa se imaju primijeniti odredbe ZOO koje reguli┼íu ovo pitanje.

Pored navedenog trogodi┼ínjeg roka, odredbama ZOO je odre─Ĺen i rok zastarjelosti samog prava (odnosno zahtjeva za njegovo ostvarenje) iz koga poti─Źu povremena potra┼żivanja povjerioca (─Źlan 373. stav 1.). Tako ─çe samo pravo iz koga poti─Źu povremena potra┼żivanja zastarjeti u roku od pet godina. Navedeni rok od pet godina po─Źinje da se ra─Źuna od momenta dospjelosti najstarijeg neispunjenog potra┼żivanja, poslije kojeg du┼żnik nije vr┼íio davanja.

Obaveza izmirenja povremenih obaveza odnosno pravo povremenih potra┼żivanja uspostavlja se na unaprijed neodre─Ĺeni rok odnosno period i va┼żi od dana konstituisanja obaveze za ubudu─çe, bez ograni─Źenja roka. Dok du┼żnik svoje obaveze izvr┼íava rok zastarjelosti i ne po─Źinje da te─Źe. Tek kada prvi put du┼żnik ne izvr┼íi svoje obaveze i nastavi kontinuirano

da ih ne vr┼íi, povjeriocu ─çe po─Źeti da te─Źe rok zastarjelosti za njegovo potra┼żivanje za izvr┼íenje navedenih povremenih potra┼żivanja, kao i rok za zastarjelost njegovog prava iz kojeg poti─Źu povremena potra┼żivanja. Tako ─çe, od trenutka kada du┼żnik prestane da vr┼íi svoje obaveze, potra┼żivanje po navedenim povremenim obavezama zastarjeti u roku od tri g., ra─Źunaju─çi od svake povremene obaveze, dok ─çe samo pravo iz kojeg je povremeno potra┼żivanje nastalo zastarjeti u roku od pet godina, ra─Źunaju─çi od istog trenutka kada je du┼żnik kontinuirano prestao da vr┼íi svoje obaveze (a ne samo presko─Źio da vr┼íi neke od dospjelih povremenih obaveza).

Posljedice zastarjelosti prava iz kojeg proisti─Źu povremena potra┼żivanja izri─Źito su regulisane odredbom ─Źlana 373. stav 2. ZOO. Zastari li pravo iz kojeg proisti─Źu povremena potra┼żivanja, nestaje i pravni temelj zahtjevati njihovo ispunjenje, pa povjerilac gubi mogu─çnost zahtjevati ne samo budu─ça povremena davanja, nego i ona koja su dospjela prije ove zastarjelosti. Iznimka je samo pravo na zakonsko izdr┼żavanje koje ne zastarjeva (stav 3. iste zakonske odredbe). Kako je nesporno da je tu┼żeni tu┼żiteljici prestao pla─çati predmetnu naknadu jo┼í 1992. g., a u svakom slu─Źaju ni┼íta po tom osnovu nije platio od septembra mjeseca 2002. g. (od kada se tra┼żi pla─çanje) i da je od tada do podno┼íenja tu┼żbe (28.12.2010. g.) pro┼ílo vi┼íe od pet godina, do┼ílo je do zastare prava iz kojeg proisti─Źu predmetna povremena potra┼żivanja, na koju se pozvala tu┼żena (─Źlan 360. stav 3. ZOO), i nastupanja posljedica propisanih odredbom ─Źlana 373. stav 2. ZOO. Protek vremena u izvjesnim situacijama (kao ovdje) ima karakter pravne ─Źinjenice koja uzrokuje, nekad sticanje a nekad gubitak odre─Ĺenih prava. Oduvijek se, naime, dugotrajna neaktivnost titulara nekog prava izjedna─Źavala sa gubitkom interesa da se to pravo ostvari i sankcionisala gubitkom tog prava u materijalnom smislu.

Dakle, tu┼żiteljica je svojom neaktivno┼í─çu uzrokovala gubitak prava da tra┼żi isplatu predmetne naknade, slijedom ─Źega je revizija tu┼żene usvojena i pobijana presuda preina─Źena kao u izreci, na osnovu odredbe ─Źlana 250. stav 1. ZPP.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 090378 18 Rev od 06.11.2018. g.)

<------->

 

ODRICANjE OD ZASTARJELOSTI
─îlan 366. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78, 39/85 i 57/89 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04)

Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao odricanje od zastarjelosti, a od trenutka odricanja po─Źinje da te─Źe novi rok zastarjelosti u trajanju koje je zakonom propisano.

Iz obrazlo┼żenja:

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu┼żitelja za isplatu duga, po osnovu ugovora o vansudskom poravnanju zaklju─Źenog sa tu┼żenom, u iznosu od 1.649,77 KM, sa pripadaju─çom zakonskom zateznom kamatom.

Tokom postupka kod prvostepenog suda utvr─Ĺeno je slijede─çe ─Źinjeni─Źno stanje: da je tu┼żitelj kao davalac usluge tu┼żenoj kao korisniku pru┼żao uslugu isporuke toplotne energije; da mu tu┼żena nije isplatila dug za odre─Ĺeni period; da su stranke dana 05.12.2014. g. zaklju─Źile ugovor o vansudskom poravnanju (u daljem tekstu: predmetni ugovor), ─Źime je tu┼żena priznala zastarjeli dug za isporu─Źenu toplotnu energiju koji je nastao zaklju─Źno sa 31.07.2014. g. u ukupnom iznosu od 1.935,45 KM, te da su konstatovale da tu┼żena

prihvata dug i obavezuje se da ─çe ga platiti u 24 mjese─Źne rate od po 78,56 KM, da prva rata dospijeva na dan 05.01.2015 g., a svaka budu─ça svakog 05-tog u mjesecu; da tu┼żena nije u cjelini ispunila svoju obavezu po osnovu zaklju─Źenog vansudskog poravnanja tako da preostali dug iznosi 1.649,77 KM i da se stranke i nakon zaklju─Źenja predmetnog ugovora nalaze u istom ugovornom odnosu. Tu┼żitelj je podnio predmetnu tu┼żbu sudu dana 08.02.2017. g..

Polaze─çi od navedenih ─Źinjeni─Źnih utvr─Ĺenja prvostepeni sud je o prigovoru zastarjelosti predmetnog potra┼żivanja sudio primjenom odredbe ─Źlana 371. Zakona o obligacionim odnosima (“Slu┼żbeni list SFRJ” broj 29/78, 39/85 i 57/89, te “Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04, u daljem tekstu: ZOO), te je pozivom na odredbu ─Źlana 262. istog zakona, u cjelini usvojio tu┼żbeni zahtjev.

Odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żene, izjavljenoj protiv prvostepene presude, drugostepeni sud je prihvatio kao pravilna ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja, ali ne i pravni stav prvostepenog suda, pa je ┼żalbu usvojio i preina─Źio prvostepenu presudu tako da je u cjelini tu┼żbeni zahtjev odbio, nalaze─çi da je predmetno potra┼żivanje zastarjelo na temelju odredbe ─Źlana 378. stav 1. ta─Źka 1. ZOO.

Osporena presuda nije pravilna i zakonita iz slijede─çih razloga:

Odredbom ─Źlana 378. stav 1. ta─Źka 1. ZOO propisano je da potra┼żivanje naknade za isporu─Źenu toplotnu energiju zastarjeva za jednu godinu.

Prema odredbi ─Źlana 366. stav 1. ZOO pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao odricanje od zastarjelosti. U smislu navedene zakonske odredbe pismeno priznanje duga poslije proteka roka zastarjelosti smatra se kao odricanje od zastarjelosti, tako da je du┼żnik u obavezi da takav dug isplati. Pravne posljedice priznanja zastarjele obaveze od strane du┼żnika ogledaju se u tome ┼íto poslije ovako u─Źinjenog priznanja povjerilac sti─Źe pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze, budu─çi da se pravni odnos izme─Ĺu povjerioca i du┼żnika vra─ça u stanje u kojem je bilo prije po─Źetka toka zastarijevanja. Stoga, poslije odricanja od zastarjelosti po─Źinje iznova da te─Źe novi rok zastarjevanja obaveze i to prvog narednog dana poslije pismenog priznanja zastarjele obaveze i u trajanju koje je zakonom propisano.

U predmetnoj pravnoj stvari, prema utvr─Ĺenom ─Źinjeni─Źnom stanju koje ne mo┼że biti predmet pobijanja u revizionom postupku, prema izri─Źitoj zabrani propisanoj odredbom ─Źlana 240. stav 2. ZPP, parni─Źne stranke su dana 05.12.2014. g. zaklju─Źile ugovor o vansudskom poravnanju na ime zastarjelog duga za isporu─Źenu toplotnu energiju koji je nastao zaklju─Źno sa 31.07.2014. g. u ukupnom iznosu od 1.935,45 KM, u kojem su konstatovale da tu┼żena prihvata taj dug i sporazumjele se o na─Źinu otplate duga tako da se tu┼żena obavezuje da ─çe ga platiti u 24 mjese─Źne rate od po 78,56 KM, da prva rata dospijeva na dan 05.01.2015 g., a svaka budu─ça svakog 05-tog u mjesecu, ta da tu┼żena nije u cjelini ispunila svoju obavezu iz tog poravnanja u iznosu od 1.649,77 KM, za koji je tu┼żitelj podnio predmetnu tu┼żbu sudu dana 08.02.2017. g..

Iz naprijed navedenog proizlazi da je po─Źev od 06.12.2014. g. po─Źeo te─çi novi rok zastarjelosti potra┼żivanja iz odredbe ─Źlana 378. stav 1. ta─Źka 1. ZOO jer se sporni dug odnosi na naknadu za isporu─Źenu toplotnu energiju. Ovo iz razloga ┼íto pomenutim poravnanjem stranke nisu izmijenile njihov postoje─çi pravni odnos (nisu izmijenili ni osnov ni predmet obaveze, na na─Źin kako je propisano odredbom ─Źlana 393. ZOO), ve─ç su se sporazumjele o na─Źinu i rokovima otplate toga duga.

Imaju─çi u vidu da je tu┼żena pomenutim sporazumom od 05.12.2014. g. prihvatila da sporni dug plati u 24 mjese─Źne rate od po 78,56 KM, da je prva rata dospijevala na dan 05.01.2015 g., a svaka budu─ça svakog 05-tog u mjesecu, tako da je posljednja rata dospijevala 05.01.2017. g., te da tu┼żena nije ispunila svoju obavezu iz tog poravnanja u iznosu od 1.649,77 KM, za koji je tu┼żitelj podnio predmetnu tu┼żbu sudu dana 08.02.2017. g., proizlazi da, saglasno odredbi ─Źlana 378. stav 1. ta─Źka 1. ZOO, nisu zastarjele rate duga od po 78,56 KM koje su dospijevale u periodu od 05.03.2016. do 05.02.2017. g., odnosno da nije zastarjeo sporni dug za 12 rata u ukupnom iznosu od 942,72 KM.

Iz naprijed navedenih razloga, budu─çi da je revizijom osnovano ukazano na pogre┼ínu primjenu materijalnog prava, valjalo je u odnosnom dijelu reviziju uva┼żiti i preina─Źiti ni┼żestepene presude na na─Źin opisan u stavu prvom izreke, shodno ─Źlanu 250. stav 1. ZPP.

Nausprot tome, saglasno naprijed navedenom, zastario je preostali dug koji je prema zaklju─Źenom vansudskom poravnanje dospjevao na naplatu prije 08.02.2016. g., pa su u odnosu na taj dio duga neosnovani revizioni navodi da je na sporno potra┼żivanja trebalo primjeniti odredbu ─Źlana 371. ZOO. Shodno tome valjalo je odlu─Źiti kao u stavu drugom izreke, u smislu ─Źlana 248. ZPP.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 Mal 254670 19 Rev od 04.06.2019. g.)

<------->

 

ZASTARA POTRA┼ŻIVANjA NA IME KAMATE
─îlan 372. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, te ÔÇ│Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇ│ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04)

Potra┼żivanje povremenih davanja na osnovu kamata zastarjeva za tri g., bez obzira iz kakvog osnova poti─Źe glavno potra┼żivanje.

Iz obrazlo┼żenja:

Nije osnovan ni revizioni navod da tu┼żitelj nema pravo na kamatu, jer odredbama Zakona o komunalnim djelatnostima („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” br. 11/95), koji je bio na snazi u relevantnom periodu (a ni kasnijim propisima koji reguli┼íu komunalnu naknadu) nije propisano pla─çanje kamata zbog docnje u pla─çanju komunalne naknade.

Zatezna kamata je jedan od oblika zakonske kamate. Zateznu kamatu ili moratorni interes, uz glavnicu, saglasno odredbi ─Źlana 277. stav 1. ZOO duguje du┼żnik koji zakasni sa ispunjenjem nov─Źane obaveze, a du┼żnik dolazi u zaka┼ínjenje kad ne ispuni obavezu u roku odre─Ĺenom za ispunjenje, a ako taj rok nije odre─Ĺen dolazi u docnju kada ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili zapo─Źinjanjem nekog postupka ─Źija je svrha da se postigne ispunjenje obaveze (─Źlan 324. ZOO). Dakle, pravni osnov za obra─Źun zatezne kamate regulisan je zakonom i primjenjuje se automatski kada se steknu potrebni uslovi ÔÇô da je zasnovan du┼żni─Źkopovjerila─Źki odnos, da du┼żnik nije izmirio obavezu u predvi─Ĺenom roku i da du┼żnik duguje nov─Źanu obavezu. Odredbe o zateznoj kamati su prinudne naravi i primjenjuju se, kao op┼íte pravilo, i na potra┼żivanja zasnovana na nekoj zakonskoj obavezi (kao ┼íto je obaveza pla─çanja predmetne komunalne naknade, koja je zasnovana na odredbama Zakona o komunalnim djelatnostima, ili obaveza pla─çanja naknade za izuzete nekretnine u postupku eksproprijacije, koja je zasnovana na odredbama Zakona o eksproprijaciji, obaveza zakonskog izdr┼żavanja ─Źlanova porodice i drugih┬á srodnika,┬á zasnovana┬á na┬á Porodi─Źnom┬á zakonu,┬á obaveza┬á isplate┬á plate┬á radniku,

zasnovana na Zakonu o radu, obaveza pla─çanja sudskih tro┼íkova zasnovana na odredbama Zakona o parni─Źnom postupku i sli─Źno), bez obzira ┼íto zakonom, kojim se propisuje neka obaveza, nije posebno propisano da ─çe u slu─Źaju zaka┼ínjenja njenog ispunjenja, obveznik biti du┼żan platiti i zateznu kamatu.

Prigovor revidenta, istaknut i tokom prvostepenog postupka, o zastarjelosti potra┼żivanja zatezne kamate, samo je djelimi─Źno osnovan.

Potra┼żivanje povremenih davanja na osnovu kamata zastarjevaju za tri g., bez obzira na to iz koje osnove poti─Źe glavno potra┼żivanje (─Źlan 372. ZOO). Zastarjevanje po─Źinje te─çi od nastanka svakog pojedinog dnevnog obroka, jer ovo potra┼żivanje, naime, nastaje i dospjeva svakog dana u periodu od dospje─ça do prestanka glavnog potra┼żivanja. Prema tome, nije zastarjelo potra┼żivanje zateznih kamata koje je dospjelo u periodu od tri g. prije podno┼íenja tu┼żbe. U konkretnom slu─Źaju, budu─çi da je tu┼żba podnesena 17.12.2012. g., zna─Źi da nije zastarjelo potra┼żivanje zateznih kamata za period od 17.12.2009. g. pa ubudu─çe. Ovo i kod ─Źinjenice da je tu┼żitelj ranije pokrenuo izvr┼íni postupak u kojem je tako─Ĺe zahtjevao isplatu zakonske zatezne kamate, jer je u tom postupku takav zahtjev pravosna┼żno odbijen, pa ova okolnost, saglasno odredbi ─Źlana 389. stav 2. ZOO, nije uzrokovala prekid zastarjevanja. ─îak i pod uslovom da se ima smatrati da je zahtjev u izvr┼ínom postupku odbijen iz razloga koji se ne ti─Źe su┼ítine stvari (zahtjev odbijen zato ┼íto izvr┼ína isprava, na kojoj je izvr┼íenje zasnovano, nije sadr┼żavala ovakvu obavezu, a ne zato ┼íto je takvo potra┼żivanje neosnovano), nije do┼ílo do prekida zastarjevanja, jer iz prilo┼żenih materijalnih dokaza, ne proizlazi, da je tu┼żitelj, u roku od tri mjeseca od dana pravosna┼żnosti odluke o odbijanju njegovog zahtjeva u izvr┼ínom postupku, ustao novom tu┼żbom (─Źlan 390. stav 1. ZOO).

(Vrhovni sud Republike Srpske, 60 0 Ps 017688 18 Rev 2 od 18.10.2018. g.)

<------->

 

ZASTARA NAKNADE ŠTETE
─îlan 376. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04)

Subjektivni rok od tri g. za naknadu ┼ítete po─Źinje te─çi od dana kada je o┼íte─çeni doznao za ┼ítetu i za lice koje je ┼ítetu u─Źinilo, a ne od momenta kada je o┼íte─çeni saznao za sve bitne elemente od kojih zavisi visina odnosno obim ┼ítete.

Iz obrazlo┼żenja:

Ne mogu se prihvatiti revizioni navodi kojima se prigovara pravilnosti zaklju─Źka drugostepenog suda ÔÇô da je postupanje organa tu┼żene do 16.04.2009. g. bilo pravilno i zakonito. Pravilno drugostepeni sud obrazla┼że da je sve do dono┼íenja rje┼íenja od 16.04.2009. g. postojala osnovana sumnja u postojanje krivi─Źnog djela falsifikovanja isprave iz ─Źlana 377. Krivi─Źnog zakona Republike Srpske, te je postojalo upori┼íte u odredbama ─Źlana 113, 129, 134. i 138. Zakona o krivi─Źnom postupku Republike Srpske, za privremeno oduzimanje predmetnog priklju─Źnog vozila. Me─Ĺutim, kako je u vrijeme dono┼íenja rje┼íenja od 16.04.2009. g., kojim je odlu─Źivano o zahtjevu tu┼żitelja za povrat vozila, bila ura─Ĺena ekspertiza iz 2008. g. kojom nisu utvr─Ĺeni elementi ilegalne intervencije na vozilu, dalje zadr┼żavanje vozila odudara od uobi─Źajene metode rada u dr┼żavnom organu i tim rje┼íenjem nije postignuta pravi─Źna ravnote┼ża izme─Ĺu op┼íteg interesa i prava tu┼żitelja u odnosu na privremeno oduzeti predmet. Prema tome, pravilan je zaklju─Źak drugostepenog suda da su organi┬á tu┼żene sve do 16.04.2009. g. postupali u

skladu sa zakonom, pa time nema osnova da se tu┼żenoj nametne obaveza naknade ┼ítete za period od 21.09.2005. do 16.04.2009. g..

Nadalje, za navedeni period, ─Źak i da postoji zakonski osnov za nametanje obaveze naknade ┼ítete, potra┼żivanje tu┼żitelja za naknadu izmakle koristi je u zastari. Potra┼żivanje tu┼żitelja, zbog proteka subjektivnog roka iz odredbe ─Źlana 376. ZOO, je u zastari sve do 03.07.2011. g. (imaju─çi u vidu da je tu┼żba sudu podnesena dana 03.07.2014. g.), kako je to pravilno zaklju─Źio i durgostepeni sud, pa se ne mogu prihvatiti revizioni navodi da je pobijanom odlukom pogre┼íno odlu─Źeno o zastari.

Naime, saglasno navedenoj odredbi, subjektivni rok od tri g. za naknadu ┼ítete po─Źinje te─çi od kada je o┼íte─çeni doznao za ┼ítetu i za lice koje je ┼ítetu u─Źinilo, a ne od momenta kada je o┼íte─çeni saznao o svim bitnim elementima od kojih zavisi visina odnosno obim ┼ítete, ┼íto se neosnovano u reviziji tvrdi. Za predmetnu ┼ítetu koja se ogleda u gubitku dobiti, koju je tu┼żitelj ostvarivao prije oduzimanja vozila, tu┼żitelj je imao saznanja u vrijeme kada je nastajala i nema mjesta revizionim navodima da nije imao saznanje o ┼íteti prije pravosna┼żnosti rje┼íenja o vra─çanju vozila.

Prema tome, pravilno je pobijanom presudom zahtjevu tu┼żitelja za naknadu izmakle koristi djelimi─Źno udovoljeno samo za period od 03.07.2011. pa do 20.08.2012. g. (kada je tu┼żitelju vozilo vra─çeno).

(Vrhovni sud Republike Srpske, 80 0 P 058900 18 Rev od 18.10.2018. g.)

<------->

 

ZASTARJELOST POTRA┼ŻIVANjA PO OSNOVU STE─îENOG BEZ OSNOVA
─îlan 210. u vezi sa ─Źlanom 371. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske", br. 17./93, 3/96 i 74/04 )

Rok zastarjelosti potra┼żivanja ste─Źenog bez osnova ulaganjem u nepokretnost, ne prekida se podno┼íenjem tu┼żbe za utvrdjenje ni┼ítavosti ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju, predmet kojeg su iste nekretnine.

Iz obrazlo┼żenja:

Naime, odredbama ─Źlana 210. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 3/96 i 74/04 - u daljem tekstu: ZOO) je propisano, da ako je neki dio imovine jednog lica pre┼íao na bilo koji na─Źin u imovinu nekog drugog lica, a taj prelaz nema svoj osnov u nekom pravnom poslu ili u zakonu, sticalac je du┼żan da ga vrati, a kad to nije mogu─çe da naknadi vrijednosti postignutih koristi.

Prema odredbama ─Źlana 371. ZOO, potra┼żivanja zastarijevaju za 10 godina, ako zakonom nije odre─Ĺen neki drugi rok zastarjelosti.

Shodno odredbama ─Źlana 361 stav 1. ZOO, zastarjelost po─Źinje te─çi prvog dana poslije dana kada je povjerilac imao pravo da zahtjeva ispunjenje obaveze, ako zakonom za pojedine slu─Źajeve nije ┼íto drugo propisano.

Kada se ima u vidu da tu┼żilje zahtjevom iz tu┼żbe tra┼że da se tu┼żeni obave┼żu da im na ime izvr┼íenih ulaganja u predmetnu ku─çu isplate ukupno 77.588,00 KM, od ─Źega na ime ulaganja izvr┼íenih nakon zemljotresa 1969. g., 63.142,00 KM, a na ime ulaganja izvr┼íenih nakon zemljotresa 1981. g., 14.446,00 KM, pravilan je zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova, da je osnovom predmetnog potra┼żivanja ste─Źeno bez osnova, u smislu odredaba ─Źlana 210 ZOO i da zahtjev tu┼żilja zastarijeva u roku od 10 godina, shodno odredbama ─Źlana 371. ZOO.

Kako iz iskaza tu┼żilje, V. J. jasno proizilazi da su ukupna ulaganja u predmetnu ku─çu zavr┼íena u toku 1985. g., pravilan je zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova da je predmetno potra┼żivanje zastarjelo u smislu odredaba ─Źlana 371. ZOO, kada se ima u vidu da su tu┼żilje podnijele tu┼żbu na ime ulaganja u predmetnu ku─çu 04.11.2006. g., tj. nakon 20 godina od izvr┼íenih ulaganja.

Obzirom da zastarjelo┼í─çu prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze, shodno odredbama ─Źlana 360. ZOO, tako─Ĺe je pravilan zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova da je zahtjev tu┼żilja neosnovan.

Kraj ─Źinjenice da se zahtjev tu┼żilja ukazuje neosnovanim iz razloga ┼íto je njihovo potra┼żivanje zastarjelo, bez uticaja su na druga─Źiji zaklju─Źak suda revizioni prigovori koji se ti─Źu nalaza i mi┼íljenja vje┼ítaka gra─Ĺevinske struke u pogledu procjene visine ulaganja u predmetnu ku─çu. Kako je predmetom spora nov─Źano potra┼żivanje tu┼żilja na ime ulaganja u predmetnu ku─çu, tako─Ĺe su neosnovani revizioni prigovori da su pogre┼ína stanovi┼íta ni┼żestepenih sudova da je predmetom spora obligaciono-pravni zahtjev, a ne imovinsko-pravni zahtjev, zbog ─Źega je po ocjeni revidenta nepravilno usvojen prigovor zastarjelosti predmetnog potra┼żivanja. Slijedom datih razloga, bez uticaja su na druga─Źiji zaklju─Źak suda revizioni prigovori da su ulaganjem u predmetnu ku─çu tu┼żilje stekle vlasni┼ítvo na dijelu ku─çe, odnosno spratu iste. Ovo tim prije ┼íto su pravosna┼żnom presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj P-1559/86 od 06.05.2003. g. odbijeni zahtjevi tu┼żilja da se utvrdi da je ni┼ítav ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju broj Ov-3011/77 zaklju─Źen 31.08.1977. g. izme─Ĺu D. O. kao primaoca izdr┼żavanja i D┼ż. S2. i D. R. kao davaoca izdr┼żavanja u odnosu na stan na spratu porodi─Źne ku─çe sa novoizgra─Ĺenim stubi┼ítem (koja se nalazi na parcelama brÔÇŽ. upisano u zk.ulÔÇŽ.k.o. B.) i srednju gara┼żu u dvori┼ítu iste ku─çe, da predmetne nekretnine ─Źine ostavinu iza pok. D┼ż. M. i da tu┼żiljama pripadaju po osnovu naslije─Ĺa.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 031642 18 Rev od 08.05.2018. g.)

<------->

 

PREKID ZASTARJEVANjA
─îlan 374. i 387.┬á Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78, 39/85 i 57/89, te
„Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04)

Prihvatanjem izvoda otvorenih stavki ne prekida se rok zastarijevanja potra┼żivanja izme─Ĺu pravnih lica, ukoliko taj izvod nije potpisalo lice ovla┼íteno za zastupanje pravnog lica.

Iz obrazlo┼żenja:

Prvostepeni sud nalazi da potpisivanjem izvoda otvorenih stavki na dan 31.12.2012. g. nije do┼ílo do prekida zastarjevanja u smislu odredbe ─Źlana 387. ZOO, obzirom da se priznanje mo┼że u─Źiniti samo izri─Źitom izjavom i mora biti dato na jasan i nedvosmislen

na─Źin, pa se izvod otvorenih stavki koji predstavlja knjigovodstvenu radnju, ne mo┼że tuma─Źiti kao pismeno priznanje duga, jer ono mora biti punova┼żno, jasno, izri─Źito i nedvosmisleno dato od strane ovla┼ítenog lica, ┼íto u konkretnom slu─Źaju nije utvr─Ĺeno.

Drugostepeni sud je prihvatio ─Źinjeni─Źno utvr─Ĺenje i pravni zaklju─Źak prvostepenog suda, te je ┼żalbu tu┼żioca odbio i prvostepenu presudu potvrdio temeljem odredbe ─Źlana 226. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13, u daljem tekstu: ZPP).

Odluke ni┼żestepenih sudova su pravilne.

U reviziji tu┼żilac navodi da je dug utvr─Ĺen finansijskim vje┼íta─Źenjem i drugim materijalnim dokazima, te pobija zaklju─Źak ni┼żestepenih presuda o tome da je potra┼żivanje zastarjelo i da izvodom otvorenih stavki na dan 31.12.2012. g. nije do┼ílo do prekida zastarjevanja, smatraju─çi da je time prekinuto zastarjevanje shodno odredbi ─Źlana 392. stav
1.┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á ZOO i da su rokovi zastarjelosti po─Źeli te─çi iznova.

Ovakvi prigovori revidenta su neosnovani.

Prema ─Źinjeni─Źnom utvr─Ĺenju ni┼żestepenih sudova, parni─Źne stranke su bile u poslovnom odnosu u kome je tu┼żilac isporu─Źivao robu tu┼żenom, te je 26.9.2008. g. ispostavio ra─Źun broj ... na iznos od 19.288,50 EUR i 17.10.2008. g. ra─Źun broj ... na iznos od 19.608,75 EUR, koji su dospjeli na naplatu u roku od 60 dana, odnosno 26.11.2008. i 17.12.2008. g.. Dug tu┼żenog prema Izvodu otvorenih stavki na dan 31.12.2008. g. bio je 62.294,75 EUR (iznme─Ĺu ostalog i za navedena dva ra─Źuna). Iz nalaza i mi┼íljenja vje┼ítaka finansijske struke posljednja uplata tu┼żenog prema tu┼żiocu u iznosu 29.794,75 EUR bila je 09.08.2010. g., tako da se cjelokupan dugovni saldo na finansijskoj kartici odnosi na potra┼żivanja dijela nepla─çenog ra─Źuna broj ... u iznosu od 10.186,00 EUR i ra─Źun broj ... u iznosu od 19.608,75 EUR. Tu┼żeni nije osporavao da nije platio dug tu┼żiocu, ali je u odgovoru na tu┼żbu istakao prigovor zastarjelosti potra┼żivanja i naveo da Izvod otvorenih stavki na dan 31.12.2012. g. nije potpisalo lice ovla┼íteno za zastupanje tu┼żenog, ve─ç radnik knjigovodstva, pa da to nema zna─Źaj priznanja duga.

Odredbom ─Źlana 374. ZOO propisano je da me─Ĺusobna potra┼żivanja izme─Ĺu pravnih lica iz ugovora o prometu roba i usluga zastarijevaju za tri g.. Zastarjevanje po─Źinje da te─Źe prvog dana kada je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze (─Źlan 361. stav 1. ZOO) i nastupa kad istekne posljednji dan zakonom odre─Ĺenog vremena (─Źlan 362. ZOO).

Prema odredbi ─Źlana 387. ZOO zastarjevanje se prekida kada du┼żnik prizna dug, a priznanje se mo┼że u─Źiniti ne samo izjavom, ve─ç na posredan na─Źin, davanjem otplate, pla─çanjem kamate, davanjem obezbje─Ĺenja. Poslije prekida zastarjevanje po─Źinje te─çi iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne ra─Źuna se u zakonom odre─Ĺeni rok za zastarjelost. Zastarjevanje prekinuto priznanjem od strane du┼żnika po─Źinje te─çi iznova od priznanja (─Źlan 392. ZOO). Odredba ─Źlana 366. ZOO propisuje da se pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra kao odricanje od zastarjelosti.

Priznanje duga kao razlog za prekid zastarjevanja predstavlja izjavu (pismenu ili usmenu), ili radnju od strane ovla┼ítenog lica du┼żnika kojom on povjeriocu priznaje dug. Bilo da se priznanje duga vr┼íi na posredan ili neposredan na─Źin, ono mora biti tako u─Źinjeno da se njime jasno i nedvosmisleno o─Źekuje ili manifestuje volja du┼żnika da dug priznaje.

Pravilno ni┼żestepeni sudovi zaklju─Źuju da obavje┼ítenje povjerioca upu─çeno du┼żniku o stanju njegovog salda - Izvod otvorenih stavki, ne zna─Źi priznanje duga od strane du┼żnika i ne dovodi do prekida zastarjevanja. Ovo iz razloga ┼íto su pravna lica obavezna da prije sastavljanja finansijskih izvje┼ítaja usaglase me─Ĺusobna potra┼żivanja i obaveze. Tako povjerilac u svom knjigovodstvu knji┼żi obaveze po svakom izdatom ra─Źunu i nakon svakog pla─çanja vr┼íi smanjenje potra┼żivanja, te dostavlja du┼żniku spisak nepla─çenih obaveza na dan 31.12. radi usagla┼íavanja. Zato Izvod otvorenih stavki predstavlja knjigovodstvenu radnju koja se obavlja radi potpunog i ta─Źnog knji┼żenja me─Ĺusobnih potra┼żivanja iz poslovnog odnosa, koja se ne mo┼że tuma─Źiti kao pismeno priznanje duga.

Imaju─çi u vidu vrijeme podno┼íenja tu┼żbe (27.12.2013. g.), te da je potra┼żivanje tu┼żioca po ra─Źunu broj ... dospjelo 26.11.2008. g., a da je 09.08.2010. g. tu┼żeni pla─çanjem dijela duga po ovom ra─Źunu prekinuo zastarjelost za ostatak duga od 10.186,00 EUR, proizlazi da je potra┼żivanje ostatka duga po ovom ra─Źunu u iznosu od 10.186,00 EUR zastarjelo 10.08.2013. g. (prije podno┼íenja tu┼żbe). Tako─Ĺe, potra┼żivanje tu┼żioca po ra─Źunu broj ... u iznosu od 19.608,75 EUR, koje je dospjelo 17.12.2008. g., zastarjelo je 18.12.2011. g.. Dakle, pismeno priznanje zastarjele obaveze tuma─Źi se kao odricanje od ve─ç nastale zastarjelosti, a valjano priznanje zastarjele obaveze tj. duga mo┼że dati samo zakonski zastupnik pravnog lica ili njegov ovla┼íteni punomo─çnik, a ne i lice koje je potpisalo IOS obrazac kao radnik knjigovodstva, koje nema to svojstvo, ve─ç samo u okviru knjigovodstvenih poslova obavlja te radnje za potrebe pravilnog knji┼żenja.

Zbog navedenog potpisivanje Izvoda otvorenih stavki na dan 31.12.2012. g. od strane radnika knjigovodstva tu┼żenog nema zna─Źaj pismenog priznanja zastarjele obaveze pa u tom smislu nije do┼ílo do odricanja od zastarjelosti od strane tu┼żenog.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 107206 18 Rev od 14.06.2018. g.)

<------->

 

ZASTARJELOST POTRA┼ŻIVANjA
─îlan 226. stav 2. ta─Źka 3. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 106/05 ÔÇô pre─Źi┼í─çeni tekst, 20/07, 113/07 i 33/08)

Zastarjelost potra┼żivanja naknade ┼ítete nastale isplatom na teret sredstava penzijskog i invalidskog osiguranja, koja je uzrokovana nepridr┼żavanjem mjera za┼ítite na radu, po─Źinje te─çi od dana izvr┼ínosti rje┼íenja o priznavanju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja.

Iz obrazlo┼żenja:

Odredbom ─Źlana 221. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske'', broj 106/05 ÔÇô pre─Źi┼í─çeni tekst, 20/07, 113/07, 33/08, dalje: ZPIO) propisano je da Fond PIO ima pravo na naknadu ┼ítete nanesene od lica koje prouzrokuje invalidnost, tjelesno o┼íte─çenje ili smrt osiguranika (stav 1.). Za ┼ítetu koju je, u slu─Źajevima iz stava 1. ovog ─Źlana, prouzrokovao radnik u radnom odnosu u vezi sa radom, odgovara poslodavac kod kojeg se radnik koji je prouzrokovao ┼ítetu nalazi u radnom odnosu (stav 2.). Fond ima pravo na naknadu ┼ítete u slu─Źajevima iz stava 1. ovog ─Źlana i neposredno od radnika ako je radnik ┼ítetu prouzrokovao namjerno ili iz krajnje nepa┼żnje (stav 3.). Prema odredbi ─Źlana 222. istog zakona, Fond ima pravo na naknadu ┼ítete nanesene Fondu od poslodavca i u slu─Źaju ako su invalidnost i smrt osiguranika nastali zbog toga ┼íto nisu bile sprovedene mjere za┼ítite na radu ili ┼íto nisu izvr┼íene mjere za za┼ítitu gra─Ĺana.

Predmetni zahtjev tu┼żitelja ima karakter zahtjeva za naknadu ┼ítete koja je za tu┼żitelja nastala isplatom na teret sredstava penzijskog i invalidskog osiguranja, u smislu navedenih zakonskih odredaba, s obzirom da tu┼żitelj u tu┼żbi navodi da je ozna─Źena ┼íteta za tu┼żitelja nastala usljed nepridr┼żavanja mjera za┼ítite na radu od strane tu┼żenih.
Oba tu┼żena su u odgovoru na tu┼żbu, izme─Ĺu ostalog, istakli i prigovor zastare potra┼żivanja.

Prema odredbi ─Źlana 226. stav 1. ZPIO potra┼żivanja naknade ┼ítete prema odredbama ovog zakona zastarjevaju istekom rokova utvr─Ĺenih propisima o obligacionim odnosima. Saglasno stavu 2. ta─Źka 3. iste zakonske odredbe, rokovi zastarjelosti potra┼żivanja naknade ┼ítete u slu─Źajevima iz ─Źlana 221. i 222. po─Źinju te─çi od dana kada je u upravnom postupku postalo izvr┼íno rje┼íenje kojim je osiguraniku priznato pravo na primanje iz penzijskog i invalidskog osiguranja. Proizlazi, da je ovom zakonskom odredbom, kao lex specialis, u odnosu na odredbe ZOO, propisan po─Źetak zastarnog roka (─Źije trajanje ostaje utvr─Ĺeno odredbama ZOO) u parnicama za naknadu ┼ítete po navedenim zakonskim osnovima (od dana izvr┼ínosti rje┼íenja o priznavanju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja).

U konkretnom slu─Źaju, prema utvr─Ĺenju ni┼żestepenih sudova, rje┼íenje kojim je drugotu┼żenom priznato pravo na invalidsku penziju je postalo izvr┼íno dana 19.03.2008. g.. Primjenom odredbe ─Źlana 376. ZOO i odredbe ─Źlana 226. stav 2. ta─Źka 3. ZPIO, proizlazi da je tu┼żitelj predmetnu tu┼żbu za naknadu ┼ítete sudu trebao podnijeti najkasnije do 19.03.2011. g., ┼íto zna─Źi da je do dana podno┼íenja predmetne tu┼żbe (17.05.2013. g.) pro┼íao subjektivni i objektivni zastarni rok propisan odredbom ─Źlana 376. ZOO. Time je pravilan zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova da je predmetno potra┼żivanje naknade ┼ítete u zastari.

Ne mogu se prihvatiti revizioni navodi da je kod ocjene istaknutog prigovora zastare trebalo primjeniti odredbu ─Źlana 372. ZOO i da cjelokupno potra┼żivanje u odnosu na sporni period nije u zastari, jer se u ovoj pravnoj stvari ne radi o zahtjevu za isplatu povremenih davanja, ve─ç o zahtjevu za naknadu ┼ítete koja je nastala isplatom mjese─Źnih iznosa invalidske penzije, koje pravo, prema ve─ç re─Źenom, zastarjeva na specifi─Źan na─Źin u roku propisanom odredbom ─Źlana 376. ZOO, s tim da zastarni rok po─Źinje te─çi od dana izvr┼ínosti rje┼íenja kojim je priznato pravo na isplatu invalidske penzije (─Źlan 226. stav
2.┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á ta─Źka 3. ZPIO).

(Vrhovni sud Republike Srpske, 95 1 P 004290 17 Rev od 08.03.2018. g.)

<------->

 

ZASTARJELOST POTRA┼ŻIVANjA NAKNADE ┼áTETE
─îlan 376. Zakona o obligacionim odnosima (“Slu┼żbeni list SFRJ” broj: 29/78, 39/85 i 57/89, te “Slu┼żbeni glasnik RS” broj: 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04)

Ukoliko je protekao subjektivni rok zastarjelosti potra┼żivanja naknade ┼ítete od tri g. od dana saznanja za ┼ítetu i po─Źinioca, bez ikakvog zna─Źaja je ─Źinjenica da istovremeno nije protekao i objektivni rok zastarjelosti od pet godina od dana nastanka ┼ítete.

Iz obrazlo┼żenja:

Prema stanju spisa, nije sporno da su tu┼żitelji pretrpjeli ┼ítetu miniranjem ku─çe u avgustu 1993. g., ┼íto zna─Źi u vrijeme trajanja rata i stanja neposredne ratne opasnosti u Republici Srpskoj. U takvoj situaciji, pravilno sudovi nalaze da su rokovi zastarjelosti naknade ┼ítete po─Źeli te─çi od 19.6.1996. g. kao dana kada je odlukom Narodne skup┼ítine Republike Srpske ukinuto ratno stanje i stanje neposredne ratne opasnosti. Pravilan je i zaklju─Źak sudova da su, uz pretpostavku da tu┼żitelji nisu znali za nastalu ┼ítetu, rokovi zastarjelosti prekinuti podno┼íenjem zahtjeva nadle┼żnom ministarstvu za povrat imovine dana 24.8.1999. g.. O navedenom zahtjevu nadle┼żno ministarstvo donijelo je rje┼íenje dana 24.9.1999. g. kojim se tu┼żiteljima vra─ça imovina, ali uz konstataciju u izreci rje┼íenja da je predmetna imovina poru┼íena i da ─çe preostala imovina biti vra─çena dana 24.12.1999. g.. U ovakvoj situaciji, prekinuti rok zastarjelosti je u smislu odredbe ─Źlana 392. stav 3. ZOO ponovo po─Źeo te─çi danom dono┼íenja rje┼íenja o povratu imovine dana 24.9.1999. g., koji dan se smatra danom saznanja tu┼żitelja za nastalu ┼ítetu, ┼íto prihvataju i revidenti. Ovo zna─Źi da je krajnji rok za podno┼íenje tu┼żbe, kako bi se ponovo prekinuo subjektivni rok zastarjelosti bio 24.9.2002. g., a nedvojbeno je da je tu┼żba podnesena 16.4.2003. g., ┼íto zna─Źi izvan roka zastarjelosti od tri g. od dana saznanja za ┼ítetu iz odredbe ─Źlana 376. stav 1. ZOO. Zbog navedenog, pravilno je drugostepeni sud postupio kad je uva┼żavaju─çi ┼żalbu tu┼żene odbio tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja.

Bez zna─Źaja za odluku u ovom predmetu je tvrdnja revizije da od dana dono┼íenja rje┼íenja o povratu imovine do dana dono┼íenja tu┼żbe nije protekao objektivni rok zastarjelosti potra┼żivanja naknade ┼ítete od pet godina iz odredbe ─Źlana 376. stav 2. ZOO. Naime, pri situaciji proteka subjektivnog roka iz odredbe ─Źlana 376. stav 1. ZOO od tri g., bez ikakvog uticaja na odluku o prigovoru zastarjelosti je eventualna ─Źinjenica da do dana podno┼íenja tu┼żbe nije protekao i objektivni rok zastarjelosti potra┼żivanja naknade ┼ítete od pet godina iz odredbe ─Źlana 376. stav 2. ZOO.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 72 0 P 048411 17 Rev od 22.02.2018. g.)

 

 

Povratak na: prvi dio - obligaciono pravo

Nazad na: sudska praksa BiH

 

Da bi ste na┼íli obrazlo┼żenje od odabrane setence iz oblasti obligacionog prava potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za odre─Ĺenu godinu.

 

Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 856 recenzija