Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein
AP

Obligaciono pravo - sudska praksa Bosne i Hercegovine


─îlan 132. stav (2) Zakona o obligacionim odnosima

ZA ODLUKU O TU┼ŻBENOM ZAHTJEVU KOJI JE UPRAVLJEN SAMO NA POVRAT ONOGA ┼áTO JE TU┼ŻITELJ DAO TU┼ŻENOM U IZVR┼áENJU SVOJE UGOVORNE OBAVEZE IZ UGOVORA KOJI JE RASKINUT NISU OD UTICAJA ─îINJENICE IZ KOJIH RAZLOGA TU┼ŻENI NIJE ISPUNIO SVOJU UGOVORNU OBAVEZU.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 152105 17 Rev od 24.1.2019. godine)


<------->


─îlan 142. stav (4) Zakona o obligacionim odnosima

ODREDBA OP┼áTIH USLOVA ODRE─ÉENIH OD STRANE JEDNOG UGOVORA─îA SE NE─ćE PRIMIJENITI AKO UGOVOR ZAKLJU─îEN IZME─ÉU PARNI─îNIH STRANAKA SADR┼ŻI ODREDBU KOJA JE U SUPROTNOSTI S TOM ODREDBOM.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 Ps 072055 17 Rev od 5.2.2019. godine)

 

<------->

 

Član 154. Zakona o obligacionim odnosima Čl. 3. i 10. Zakona o zaštiti okoliša FBiH

U SLU─îAJU KADA SU TU┼ŻENI GRA─ÉANI NA PROTESTIMA JAVNO IZRAZILI SVOJE NEGATIVNO MI┼áLJENJE O KORI┼áTENJU KONCESIJE ZBOG ┼áTETNOG UTICAJA NA ┼ŻIVOTNU SREDINU KAO ZAINTERESIRANA JAVNOST, A TU┼ŻITELJ, KAO KONCESIONAR, NIJE ZATRA┼ŻIO OD KONCESORA DA PREDUZME POTREBNE MJERE I AKTIVNOSTI ZBOG NEGATIVNOG REAGOVANJA LOKALNE JAVNOSTI PROTIV KORI┼áTENJA KONCESIJE, TU┼ŻENI NISU ODGOVORNI ZA ┼áTETU KOJU JE TU┼ŻITELJ ZBOG TOGA PRETRPIO.

Iz obrazlo┼żenja:

Drugostepeni sud je na osnovu rezultata dokaznog postupka, primjenom pravila o teretu dokazivanja izveo zaklju─Źak da tu┼żitelj u ovoj pravnoj stvari nije dokazao osnovanost tu┼żbenog zahtjeva. Taj zaklju─Źak suda je pravilan, jer u potpunosti odgovara stanju u predmetnom spisu, iz kojeg proizlazi da su tu┼żeni, kao gra─Ĺani koji su nastanjeni na spornoj lokaciji, i zbog toga zainteresovani za gra─Ĺevinske radove koje je po nalogu tu┼żitelja trebalo izvoditi dru┼ítvo ÔÇ×XYÔÇť, o tome izrazili svoje mi┼íljenje na na─Źin predvi─Ĺen zakonom. Naime, odredbom ─Źlana 3. Zakona

o za┼ítiti okoli┼íta FBiH propisano je da svaka osoba ima pravo na zdrav i ekolo┼íki prihvatljiv okoli┼í kao temeljno ustavno pravo, a odredbom ─Źlana 10. istog zakona, da se pitanja za┼ítite okoli┼ía ostvaruju putem u─Źe┼í─ça svih zainteresovanih gra─Ĺana. Ista prava su gra─Ĺanima Bosne i Hercegovine garantovana i odredbama Aarhuske konvencije, kojoj je na┼ía zemlja pristupila u 2008. godini, ali i Ustavom BiH (pravo na ┼żivot). To bi zna─Źilo da su gra─Ĺani, u konkretnom slu─Źaju stanovni┼ítvo lokalnih zajednica, i u ovom slu─Źaju imali pravo da izraze svoje mi┼íljenje u vezi sa uticajem spornih radova na njihovu ┼żivotnu sredinu, u skladu sa zakonskim propisima. Budu─çi da iz utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja u ovom predmetu proizlazi da su javna okupljanja gra─Ĺana radi izra┼żavanja mi┼íljenja bila organizovana i prethodno odobrena od strane nadle┼żnih organa (PS Fojnica), to se u postupanju tu┼żenih ne mogu na─çi elementi protivpravnosti, a ni namjere da se tu┼żitelju uzrokuje ┼íteta, zbog ─Źega je zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova da tu┼żitelj nije dokazao odgovornost tu┼żenih za nastalu ┼ítetu, po ocjeni ovog suda u potpunosti prihvatljiv. Pravilna je i ocjena drugostepenog suda da je za odluku u ovom predmetu od zna─Źaja i okolnost da tu┼żitelj nije dokazao da je kao koncesionar, na koga je pravo na iskori┼ítavanje vodotoka rijeke ┼Żeljeznice, kao op┼íteg dobra, od strane dr┼żave preneseno ugovorom o koncesiji, postupao u skladu sa tim ugovorom, a ┼íto je bio du┼żan u smislu odredbe ─Źlana 17. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO). Naime, tu┼żitelj je, prema odredbi ─Źlana 51. Ugovora u koncesiji, imao mogu─çnost da u slu─Źaju da ga tre─çe lice onemogu─çava ili mu ote┼żava kori┼ítenje koncesije, o tome odmah izvijesti koncesora, ─Źija je ugovorna obaveza da odmah po prijemu obavijesti o smetnjama za kori┼ítenje koncesije, sam ili preko nadle┼żnih organa kantona ili op─çine Fojnica, odnosno preko policije, izdejstvuje preduzimanje mjera prema tre─çem licu kojima se osigurava da ono prestane sa onemogu─çavanjem ili ote┼żavanjem koncesionara u kori┼ítenju koncesije. Kako u ovom postupku nije utvr─Ĺeno da je tu┼żitelj tra┼żio od koncesora da preduzme potrebne mjere i aktivnosti zbog negativnog reagovanja lokalne javnosti protiv kori┼ítenja koncesije, odnosno nije koristio svoje pravo da zahtijeva za┼ítitu u skladu sa ugovorom, proizlazi da je tu┼żitelj sam odgovoran za ┼ítetu koju je pretrpio, jer da je on to u─Źinio ┼íteta ne bi ni nastala, ili bi nastala u manjem obimu, i za istu bi bio odgovoran koncesor, koji je ugovorom preuzeo obavezu da ─çe, uz ispunjenje navedenog uslova, osigurati da tre─çe lice prestane sa onemogu─çavanjem ili ote┼żavanjem kori┼ítenja koncesije po tom ugovoru.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 49 0 P 022262 17 Rev od 18.4.2019. godine)

 

<------->

 

─îlan 154. Zakona o obligacionim odnosima

KADA STRANKA IZGUBI PRAVO DA SE VRATI NA POSAO PO OSNOVU IZVR┼áNE ISPRAVE - PRESUDE ZBOG ADVOKATOVA (PUNOMO─ćNIKOVA) PROPUSTA PODNO┼áENJA PRIJEDLOGA ZA IZVR┼áENJE U ZAKONOM PROPISANOM ROKU, OD┼áTETNA ODGOVORNOST ADVOKATA ZBOG NAVEDENE POGRE┼áKE (PROPUSTA) U ZASTUPANJU POSTOJI SAMO AKO BI STRANKA USPJELA U IZVR┼áNOM POSTUPKU DA JE PRIJEDLOG PRAVODOBNO PODNESEN, JER SE SAMO U TOM SLU─îAJU MO┼ŻE GOVORITI O POSTOJANJU UZRO─îNE VEZE IZME─ÉU PROPUSTA ADVOKATA I ┼áTETE KOJA JE NASTALA KAO POSLJEDICA NEPRAVILNOG ZASTUPANJA.

 

Iz obrazlo┼żenja:

Polaze─çi od utvr─Ĺene ─Źinjenice da je advokat ┼á. I. po punomo─çi zastupao tu┼żitelja u parni─Źnom postupku koji se vodio pod brojem P-474/05, da je parni─Źni postupak okon─Źan dono┼íenjem

presude broj P-474/05 od 14.12.2006. godine kojom je poni┼íteno rje┼íenje tu┼żenog o prestanku radnog odnosa tu┼żitelju, te nalo┼żeno istom da tu┼żitelja vrati na poslove i radne zadatke u skladu sa njegovom stru─Źnom spremom i radnom sposobno┼í─çu, uz isplatu pla─çe i tro┼íkova postupka, da ova presuda ima svojstvo izvr┼íne isprave koja je, po odredbama ─Źl. 22., 23., 24., 25., 26. i
27. Zakona o izvr┼ínom postupku, podobna za izvr┼íenje, stoji stav ni┼żestepenih sudova da postoji uzro─Źno- posljedi─Źna veza izme─Ĺu propusta advokata i nastale ┼ítete, jer da je (osiguranik tu┼żenog) advokat podnio prijedlog za izvr┼íenje takve presude, isti bi bio usvojen shodno odredbama ─Źl. 216. i 217. Zakona o izvr┼ínom postupku F BiH. Budu─çi da je tu┼żitelj, na kojem le┼żi teret dokaza, uspio dokazati da bi uspio u izvr┼ínom postupku da je bio blagovremeno podnesen, to onda za ┼ítetu koja je uzrokovana gubitkom prava povrata na posao, a time i uspostave radno pravnog odnosa i prava na pla─çu postoji odgovornost osiguranika tu┼żenog za naknadu iste.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 111863 16 Rev od 18.1.2019. godine).

 

<------->


─îlan 189. stav (2) Zakona o obligacionim odnosima
─îlan 3. Zakona o po─Źetnom bilansu stanja preduze─ça i banaka
Uredba o na─Źinu raspolaganja spornom imovinom kada dva ili vi┼íe preduze─ça u svojim po─Źetnim bilansima iskazuju ista prava, iste stvari, iste obaveze i isti kapital i o na─Źinu i postupku revizije tih preduze─ça

MONTA┼ŻNI OBJEKAT SPADA U PRIVREMENE OBJEKTE KOJI NE MOGU BITI PREDMET PRAVA SVOJINE KOJI SE UPISUJU U JAVNE KNJIGE, PA KORI┼áTENJE TAKVOG OBJEKTA NE SPADA U KORPUS SVOJINSKIH OVLA┼áTENJA. TAKAV OBJEKAT SE MO┼ŻE KORISTITI NA OSNOVU PRIVREMENE DOZVOLE NADLE┼ŻNOG UPRAVNOG ORGANA, NAKON ─îEGA SE MORA UKLONITI KAO POKRETNA STVAR, PA SE U PRAVNOJ TEORIJI SMATRA ÔÇ×ANTICIPIRANOMÔÇť POKRETNOM STVARI ÔÇô POKRETNOST PO NAMJENI, JER NJEGOVA PRIVREMENOST UKAZUJE DA ─ćE POSLIJE IZVJESNOG VREMENA SVAKAKO BITI IZMJE┼áTENA. ZBOG TOGA NEMA PRIMJENE INSTITUTA PRAVNOG JEDINSTVA ZEMLJI┼áTA I ZGRADE ÔÇô SUPERFICIES SOLO CEDIT.

Iz obrazlo┼żenja:

Predmet zahtjeva tu┼żitelja, u ovoj fazi postupka, predstavlja potra┼żivanje iznosa od 247.104,00 KM na ime vrijednosti ┬Ż oduzetog i poru┼íenog objekta, u Sarajevu, ulica N.N. broj 2, izgra─Ĺenog na parceli k.─Ź. 541, upisana u zk ul. 19 KO Sarajevo Mahala LI (po novom premjeru k.─Ź. 1091/10 KO Sarajevo VII) i zemlji┼íta u povr┼íini od 204 m┬▓. U toku postupka nije bilo sporno da su pravni prednici stranaka, tu┼żitelja OOUR ÔÇ×┼á. P.ÔÇť i tu┼żenog OOUR ÔÇ×T. V.ÔÇť, na osnovu Samoupravnog sporazuma o rasporedu sredstava, prava i obaveza izme─Ĺu novoformiranih OOUR-a (u daljem tekstu: Sporazuma) u ─Źlanu 5. stav (3) dogovorili da im pripadne po ┬Ż poslovne zgrade na k─Ź. 541 upisane u ZK ul 19, koja po novom premjeru odgovara k─Ź. 1091/10 (ulica B. R. broj 2. , kasnije H. br.2), povr┼íine 204 m┬▓. Tu┼żeni je upisan kao posjednik poslovno upravne zgrade u Katastru nekretnina op─çine Centar i istu je koristio sve do 2009. godine, kada je ova sru┼íena. Radilo se o monta┼żnom objektu-baraci koja nije bila upisana u zemlji┼ínim knjigama. Tu┼żeni je pravo raspolaganja predmetnog zemlji┼íta stekao uknji┼żbom na temelju rje┼íenja Op─çinskog suda u Sarajevu Dn broj 5494/1991, zasnovanog na Ugovoru o diobi nekretnina od 17.11.1991. godine izme─Ĺu M. E. d.d. i M. V. d.d. Sarajevo, a

vlasni┼ítvo predmetne parcele uknji┼żbom u zemlji┼ínim knjigama osnovom rje┼íenja od 15.10. 2008. godine, donesenim u postupku provo─Ĺenja privatizacije (rje┼íenje KAP od 27.02.2006. godine). Predmetno zemlji┼íte i objekat su u postupku privatizacije uknji┼żeni u po─Źetni bilans stanja imovine tu┼żenog. Na osnovu ─Źinjenica utvr─Ĺenih u toku postupka, prvostepeni sud je zaklju─Źio da je tu┼żitelj po osnovu Sporazuma iz 1983. godine postao nosilac prava raspolaganja
┬Ż monta┼żnog objekta na predmetnoj parceli, ali je odbio zahtjev za njegovu isplatu smatraju─çi da na odlu─Źne okolnosti stanja objekta, njegovog ru┼íenja i sl., tu┼żitelj nije pru┼żio odgovaraju─çe dokaze (─Źl. 123. i 126. ZPP). Naime, prema shvatanju prvostepenog suda nalaz vje┼ítaka gra─Ĺevinske struke Z. K. nije pru┼żio dovoljnu osnovu da se na njemu mo┼że zasnovati odluka o visini vrijednost predmetnog poru┼íenog objekta, zbog ─Źega u ovom dijelu odbija zahtjev tu┼żitelja. Nasuprot prednjem, prihvataju─çi nalaz vje┼ítaka D. F. od 23.3.2018. godine o procjeni ukupne vrijednosti zemlji┼íta na iznos od 367.200,00 KM, pa po┼íto bi tu┼żitelju pripala ┬Ż od procijenjene vrijednosti tj. 183.600,00 KM, prvostepeni sud u tom dijelu primjenom odredbe ─Źlana 189. stav (2) - ZOO, usvaja zahtjev i navedeni iznos dosu─Ĺuje tu┼żitelju sa zakonskim zateznim kamatama. Navedenom Uredbom bilo je propisano da se pod preduze─çem u smislu te Uredbe smatraju preduze─ça koja u cijelosti ili prete┼żno imaju dr┼żavni/dru┼ítveni kapital i koja su izvr┼íila statusne promjene ili su se podijelila na dva ili vi┼íe preduze─ça. Oni su du┼żni prije pripreme po─Źetnog bilansa i programa privatizacije ugovorom izme─Ĺu nastalih preduze─ça, me─Ĺusobno urediti odnose uklju─Źuju─çi diobu stvari, prava, kapitala i obaveza (─Źlan 3. - Kada nema sporazuma svako preduze─çe uklju─Źuje posjedovanu imovinu, a na osnovu odluke nadle┼żne Agencije za privatizaciju - ─Źlan 4). Ova Uredba je prestala va┼żiti Uredbom Vlade F BiH od 12.1.2004. godine. Prema stanju spisa predmeta, tu┼żitelj du┼żi niz godina nije bio u posjedu predmetnih nekretnina, u postupku privatizacije propu┼íta da u pogledu predmetne parcele sa tu┼żenim uredi odnose, pa kako se tu┼żeni na zakonit na─Źin i po valjanom pravnom osnovu upisao kao vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina, ┼íto tu┼żitelj u zakonom propisanom postupku nije osporio, to se pokazala upitnom i njegova aktivna legitimacija u ovom sporu. Iz navedenih razloga, pravno se neutemeljenim pokazuju prigovori revizije o ocjeni izvedenih dokaza na okolnosti utvr─Ĺenja visine naknade ┬Ż vrijednosti poru┼íenog objekta i zemlji┼íta. U vezi navedenih primjedbi, kojima revident problematizira ocjenu izvedenih dokaza na okolnosti vrijednost poru┼íenog objekta, valja re─çi da ocjena dokaza u ovom sporu nije posljedica arbitra┼żne ve─ç savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, pa stoga nije ostvaren revizijski razlog iz ─Źlana 240. stav (1), ta─Źka 1. ZPP.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 088037 19 Rev od 10.12.2019. godine).

 

<------->

 

─îlan 194. Zakona o obligacionim odnosima

ZA PRIZNAVANJE PRAVA NA NAKNADU ┼áTETE ZBOG IZGUBLJENOG IZDR┼ŻAVANJA OSOBI KOJU JE POGINULI IZDR┼ŻAVAO (SUPRUGA), NIJE ODLU─îNO IMA LI TA OSOBA SREDSTVA ZA ┼ŻIVOT, ODNOSNO JE LI SPOSOBNA ZA RAD, VE─ć JE ODLU─îNO DA LI JU JE POGINULI IZDR┼ŻAVAO ILI NIJE.

 

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 68 0 P 019234 18 Rev od 21.3.2019. godine)

<------->

 

─îlan 278. stav (2) i ─Źlan 394. Zakona o obligacionim odnosima

NAKNADA ┼áTETE ZBOG GUBITKA VRIJEDNOSTI DOMA─ćEG NOVCA NIJE ┼áTETA KOJA SE NADOKNA─ÉUJE PO ODREDBI ─îLANA 278. STAV (2) ZOO. NA─îELO MONETARNOG NOMINALIZMA IZ ─îLANA 394. ZOO ISKLJU─îUJE ODGOVORNOST ZA GUBITAK VRIJEDNOSTI DOMA─ćEG NOVCA KROZ VRIJEME TRAJANJA DOCNJE U IZVR┼áENJU JER POSTOJANJE TAKVE ┼áTETE NE PROIZILAZI IZ SAME ─îINJENICE OBEZVRJE─ÉENJA NOVCA.

Iz obrazlo┼żenja:

Predmet spora je zahtjev tu┼żitelja za naknadu ┼ítete kao razlike do potpune naknade, za koju revident tvrdi da je pretrpio zbog gubitka vrijednosti doma─çeg novca kroz vrijeme za koje je tu┼żeni zakasnio s ispunjenjem svoje nov─Źane obaveze. U postupku je utvr─Ĺeno da je presudom Osnovnog suda u Mostaru broj P-1493/89 od 29.1.1990. godine tu┼żeni obavezan da tu┼żitelju isplati materijalnu ┼ítetu u iznosu od 55.821,67 Yu dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presu─Ĺenja do isplate, te da mu nadoknadi tro┼íkove parni─Źnog postupka u iznosu od 4.925,97 Yu dinara. Po izjavljenoj ┼żalbi tu┼żitelja, Kantonalni sud u Mostaru je presudom broj G┼ż-327/99 od 27.1.2000. godine ┼żalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. U postupku prinudnog izvr┼íenja, dozvoljenog rje┼íenjem Osnovnog suda u Mostaru broj I-3517/00 od 12.10.2000. godine, nakon finansijskog vje┼íta─Źenja zbog promjene novca kao sredstva pla─çanja, izvr┼íene konverzije i denominacije, tu┼żitelju je po pravosna┼żnoj presudi ispla─çen iznos od 0,02 KM na ime glavnog duga sa zakonskom zateznom kamatom, te tro┼íkovi izvr┼ínog postupka od 95,00 KM. Tu┼żitelj i u reviziji smatra da mu pripada naknada ┼ítete u iznosu od 34.199,52 KM i to u vidu glavnog duga iznos od 8.650,52 KM i kapitalizirana kamata od 25.549,00 KM na osnovu odredbe iz ─Źlana 278. stav (2) Zakona o obligacionim odnosima (dalje ZOO) jer tu┼żeni svojom krivicom nije postupio po pravosna┼żnoj presudi, a da je taj iznos primio, isti bi oro─Źio i dobijao kamatu kao izmaklu korist. Drugostepeni sud je na utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje od strane prvostepenog suda pravilno primijenio materijalno pravo kada je tu┼żitelja odbio sa postavljenim tu┼żbenim zahtjevom. Zahtjev tu┼żitelja za naknadu ┼ítete zbog gubitka vrijednosti doma─çeg novca nema osnova u odredbi ─Źlana 278. stav (2) ZOO, prema kojoj ako je ┼íteta koju je povjerilac pretrpio zbog du┼żnikovog zadocnjenja ve─ça od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade ┼ítete. Po tuma─Źenju ovog suda, iz sadr┼żaja ─Źlana 278. stav (2) ZOO proizilazi da to zakonsko odre─Ĺenje ima u vidu samo ┼ítetu koju je povjerilac pretrpio do dono┼íenja presude broj P-1493/89 od 29.1.1990. godine. Ovo iz razloga ┼íto je tom presudom definitivno ure─Ĺen sporni pravni odnos, pa kada je po zahtjevu tu┼żitelja kao o┼íte─çenog umjesto uspostave prija┼ínjeg stanja po ─Źlanu 185. stav (1) ZOO dosu─Ĺena naknada u novcu po ─Źlanu 185. stav (4) ZOO, pravo o┼íte─çenog nastavlja da egzistira i kao potpuno odre─Ĺena nov─Źana tra┼żbina iz koje on mo┼że crpiti samo pravo na zateznu kamatu, onako kako je presudom odre─Ĺeno, a ne i pravo na revalorizaciju dosu─Ĺenog iznosa kako tra┼żi tu┼żitelja. Naknada ┼ítete zbog gubitka vrijednosti doma─çeg novca nije, dakle, ┼íteta koja se nadokna─Ĺuje po odredbi ─Źlana 278. stav (2) ZOO, niti ┼íteta koja ima svoj osnov u bilo kojoj drugoj normi materijalnog prava. Na─Źelo monetarnog nominalizma iz ─Źlana 394. ZOO isklju─Źuje odgovornost tu┼żenog za gubitak vrijednosti doma─çe novca kroz vrijeme trajanja docnje u izvr┼íenju, jer postojanje takve ┼ítete ne proizilazi iz same ─Źinjenice obezvrje─Ĺenja novca.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 062571 18 Rev od 8.1.2019. godine)

 

<------->

 

─îlan 749. st. (1) i (2) Zakona o obligacionim odnosima

 

PRIMJENA ODREDABA O NALOGU MOGU─ćA JE JEDINO AKO JE POZNAT SADR┼ŻAJ I OBIM PRU┼ŻENE USLUGE PO UGOVORU O NALOGU.

 

Iz obrazlo┼żenja:

Tu┼żitelj u reviziji tvrdi da je sa tu┼żenim zaklju─Źio ugovor o nalogu u smislu odredbe ─Źlana 749. stav (1) Zakona o obligacionim odnosima, da je tu┼żeni postupao kao nalogoprimac, zbog ─Źega je nalog trebao izvr┼íavati sa pa┼żnjom dobrog privrednika i doma─çina, paze─çi na interese nalogodavca - u ovom slu─Źaju tu┼żitelja, ┼íto tu┼żeni nije u─Źinio jer nalogodavcu nije polo┼żio izvje┼ítaj o preduzetim radnjama i raspolaganju nov─Źanim sredstvima. S obzirom na to da je me─Ĺu strankama sporan sadr┼żaj i obim stvarno pru┼żenih usluga, a prema utvr─Ĺenju ni┼żestepenih sudova tu┼żitelj nije iznio ─Źinjenice u prilog navedenim tvrdnjama o sadr┼żaju i obimu pru┼żenih usluga, niti predlo┼żio dokaze o spornim ─Źinjenicama, iako je na njemu bio teret dokaza, revidentu se ukazuje da su ni┼żestepeni sudovi pravilno zaklju─Źili da nema dokaza niti o osnovanosti, niti o visini tu┼żbenog zahtjeva. Primjena odredaba o nalogu mogu─ça je samo ako je poznat sadr┼żaj i obim pru┼żene usluge po ugovoru o nalogu.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 185315 18 Rev od 21.3.2019. godine)


<------->

 

─îlan 948. stav (3) Zakona o obligacionim odnosima

NAKNADA NEMATERIJALNE ┼áTETE ISPLA─ćENA RADNIKU PO OSNOVU OSIGURANJA OD NESRETNOG SLU─îAJA (UGOVORENOG KAO OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI) URA─îUNAVA SE U IZNOS ┼áTETE KOJU MU POSLODAVAC DUGUJE IZ OSNOVA ODGOVORNOSTI ZA ┼áTETU I TAKVO URA─îUNAVANJE VR┼áI SE SAMO KADA JE POSLODAVAC UGOVARATELJ I UPLATITELJ PREMIJE.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 51 0 P 073062 15 Rev od 14.2019. godine)

 

<------->

 

─îlan 12. Zakona o obligacionim odnosima

UGOVORNA STRANA KOJA SE PRILIKOM ZAKLJU─îENJA UGOVORA PONAŠALA SUPROTNO NA─îELU SAVJESNOSTI I POŠTENJA NE MO┼ŻE ZBOG TOGA ZA SEBE ISHODITI POVOLJNU PRAVNU POSLJEDICU U VIDU OSLOBA─ÉANJA OD IZVRŠENJA PREUZETIH UGOVORNIH OBAVEZA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 43 0 P 091707 14 Rev od 06.04.2017. godine.

 

<------->

 

─îlan 103. i ─Źlan 117. Zakona o obligacionim odnosima

UGOVOR O KUPOPRODAJI STANA ZAKLJU─îEN IZME─ÉU PARNI─îNIH STRANAKA NIJE NIŠTAV ZBOG RADNJI SA ELEMENTIMA PREVARE KAO KRIVI─îNOG DJELA TRE─ćIH LICA, KOJIMA JE PRODAT. U KRIVI─îNOM POSTUPKU JE UTVR─ÉENO POSTOJANJE PREVARE U POGLEDU VALJANOSTI DOKUMENTACIJE ZA PRODAJU STANA, TE JE U PRESUDI KAO BI─ćE TOG KRIVI─îNOG DJELA UTVR─ÉENO POSTOJANJE PREVARE U ODNOSU NA ─îINJENICU VALJANOSTI DOKUMENTACIJE ZA PRODAJU STANA. PARNI─îNI SUD JE S OBZIROM NA ODREDBU ─îLANA 12. STAV 3. ZPP-A, VEZAN UTVR─ÉENJEM POSTOJANJA PREVARE KAO BI─ćA KRIVI─îNOG DJELA U PRAVOSNA┼ŻNOJ OSU─ÉUJU─ćOJ KRIVI─îNOJ PRESUDI.
USLJED PREVARE, KAO MANE VOLJE, KOD ZAKLJU─îENJA UGOVORA MO┼ŻE SE TRA┼ŻITI PONIŠTENJE UGOVORA U ROKU IZ ─îLANA 117. ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA, A NE UTVR─ÉENJE NIŠTAVOSTI PO ─îLANU 103. STAV
1. ISTOG ZAKONA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 43 0 P 048137 14 Rev od 09.02.2017. godine).

 

 

<------->

 

─îlan 197. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima

ODREDBA ─îLAN 197. STAV 2. ZOO NE SPRIJE─îAVA NASLJE─ÉIVANJE NAKNADE MATERIJALNE ŠTETE U VIDU OSIGURANE SUME, UKOLIKO JE ISTA DOSPJELA I OVAJ DOSPJELI IZNOS MO┼ŻE SE PRENIJETI NA NASLJEDNIKE.

Iz obrazlo┼żenja:

Izme─Ĺu parni─Źnih stranaka je sporno da li je tu┼żitelj aktivno legitimisan potra┼żivati naknadu koja se odnosi na medicinski tretman njegovog oca, izvršen u inostranstvu za vrijeme va┼żenja police putni─Źkog zdravstvenog osiguranja. Prema ─Źlanu 897. ZOO ugovorom o osiguranju osiguratelj obavezuje da ako se dogodi doga─Ĺaj koji predstavlja osigurani slu─Źaj, isplati osiguraniku ili tre─çoj osobi naknadu, odnosno ugovorenu svotu ili u─Źini nešto drugo. Ne mo┼że se prihvatiti osnovanim prigovor revizije o pogrešnoj primjeni materijalnog prava kroz navode da cijene─çi zaklju─Źeni ugovor o osiguranju, da se radi o pravima koja su vezana za li─Źnost osiguranika, pa da potra┼żivanje naknade nematerijalne štete, shodno ─Źlanu 204. ZOO, na nasljednike prelazi samo ako je priznata pravosna┼żnom sudskom odlukom ili pismenim sporazumom. Navedeni ugovor o putni─Źkom zdravstvenom osiguranju spada u kategoriju ugovora o osiguranju lica, me─Ĺutim isplatom ugovorene sume pokrivaju se vidovi materijalne štete koju je ošte─çeni pretrpio zbog nastupanja osiguranog slu─Źaja. Pravo na naknadu ima karakter li─Źnog prava koja su i vezana za li─Źnost ošte─çenog lica, me─Ĺutim, iznos naknade koji je dospio do trenutka smrti predstavlja ve─ç odre─Ĺenu imovinu ošte─çenog lica, tako da se ne radi o prenošenju prava koje je pripadalo ošte─çenom, na njegove nasljednike, ve─ç o naslje─Ĺivanju materijalne štete koja je ve─ç dospjela, kako je ovo neprenosiva tra┼żbina, to ne zna─Źi da je ujedno i nenasljediva tra┼żbina. Naime, odredba ─Źlana 197. ZOO ne sprje─Źava naslje─Ĺivanje naknade materijalne štete u vidu osigurane sume, ukoliko je ista dospjela i ovaj dospjeli iznos mo┼że se prenijeti drugoj osobi u konkretnom slu─Źaju tu┼żitelju kao zakonskom nasljedniku ošte─çenog lica. Dakle, kako je materijalna šteta koja se ogleda u troškovima medicinskog tretmana dospjela prije smrti ošte─çenog lica, radi se o imovini, to se prema odredbi ─Źlana 2. Zakona o naslje─Ĺivanju mo┼że naslje─Ĺivati.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 P 072092 14 Rev od 20.04.2017. godine).

 

<------->

 

─îlan 200. Zakona o obligacionim odnosima i ─Źlan 437., 439. stav 1. ta─Źka d) Zakona o krivi─Źnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

KADA JE KRIVI─îNI POSTUPAK ZAVRŠEN PRESUDOM KOJOM JE OPTU┼ŻENI (KONKRETNO TU┼ŻITELJ) OSU─ÉEN NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 MJESECI, TO POKAZUJE DA JE PRITVOR U KOJEM JE TU┼ŻITELJ PROVEO DU┼ŻI PERIOD (KONKRETNO 8 MJESECI I 10 DANA) OD VE─ć IZDR┼ŻANE KAZNE BIO NEPOTREBAN, PA TIME I NEUTEMELJEN, PA JE I OSNOV ZA NAKNADU ŠTETE IZRAVNO VEZAN ZA ISHOD KRIVI─îNOG POSTUPKA. U TAKVIM OKOLNOSTIMA SE UOP─ćE NE POSTAVLJA PITANJE ZAKONITOSTI PRITVORA, JER JE BIO ODRE─ÉEN U SKLADU SA ZAKONOM, ALI SVAKA OSOBA PREMA KOJOJ SE POSTUPAK ZAVRŠI NA NA─îIN NAVEDEN U ─îLANU 439. STAV 1. TA─îKA D) ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA IMA PRAVO NA NAKNADU ŠTETE, JER JE IZRE─îENA KAZNA TU┼ŻITELJU BILA MANJA OD VREMENA PROVEDENOG U PRITVORU.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 P 071623 14 Rev od 03.03.2017. godine).

 

 

<------->

 

─îlan 201. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima

TRAJNIJOM ZAJEDNICOM ┼ŻIVOTA U SMISLU ODREDBE ─îLANA 201. STAV 2. ZOO, NEVEZANO ZA PROSTOR STANOVANJA, SMATRA SE I VRIJEME KOJE SU BRA─ćA PROVODILA NA ISTOM POSLU U RUDNIKU, IZLA┼ŻU─ćI SE ISTOJ OPASNOSTI, BRIZI I STRAHOVIMA ZA ┼ŻIVOT DRUGOG, PRI ─îEMU JE DOMINANTNA NJIHOVA EMOCIONALNA POVEZANOST I BLISKOST.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 43 0 P 116275 16 Rev od 24.01.2017. godine).

 

<------->

 

─îlan 630, 633. stav 1. 2. i 634. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima

IZVO─ÉA─î RADOVA (PO OSNOVU UGOVORA O GRA─ÉENJU), IMA PRAVO NA NAKNADU ZA RADOVE KOJE JE IZVEO ODSTUPANJEM OD PROJEKTA SAMO UKOLIKO IMA PISMENU SAGLASNOST NARU─îIOCA ZA ODUSTAJANJE OD RADOVA PREDVI─ÉENIH PROJEKTOM. TU SAGLASNOST NE MO┼ŻE ZAMIJENITI SAGLASNOST NADZORNOG ORGANA NARU─îIOCA UKOLIKO NADZORNI ORGAN NEMA PISMENU SAGLASNOST NARU─îIOCA – INVESTITORA ZA ODSTUPANJE OD UGOVORENIH RADOVA (PREDVI─ÉENIH PROJEKTOM). PISMENA SAGLASNOST NIJE NU┼ŻNA U SLU─îAJU KADA IZVO─ÉA─î RADOVA ODSTUPI OD PROJEKTA NA IZRI─îIT ZAHTJEV INVESTITORA KOJI ZAHTJEV MORA BITI KONSTATOVAN U GRA─ÉEVINSKOJ KNJIZI I POTPISAN OD STRANE INVESTITORA, KAO I RADOVA PREDVI─ÉENIH ─îLANOM 634. STAV 1. ZOO.

 

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 51 0 Ps 031258 13 Rev od 09.03.2017. godine).

 

<------->

 

─îlan 919. stav 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima

VISINA MATERIJALNE ŠTETE NASTALE NASTUPANJEM OSIGURANOG SLU─îAJA NA PUTNI─îKOM AUTOMOBILU OSIGURANOM PO KASKO POLICI SE UTVR─ÉUJE I NAKNA─ÉUJE U SKLADU SA PRAVILIMA UVJETA ZA KASKO OSIGURANJE, U SKLADU SA KOJIMA, SLIJEDOM UGOVORNOG ODNOSA PROIZAŠLOG OSNOVOM POLICE OSIGURANJA, SU ISTI SASTAVNI DIO KASKO POLICE OSIGURANJA, A NE PO OP─ćIM PRAVILIMA O NAKNADI ŠTETE.
ZAKONSKA ZATEZNA KAMATA NA NAVEDENU MATERIJALNU ŠTETU TE─îE PO─îEV OD DANA ZAKLJU─îENJA GLAVNE RASPRAVE.

 

Iz obrazlo┼żenja:

U ovoj pravnoj stvari se radi o zahtjevu iz osnova ugovora o kasku osiguranju, a ne o zahtjevu za naknadu štete, pa osigurateljeva obaveza pla─çanja kamata, zato što je zakasnio isplatiti ugovorenu svotu po ugovoru za dobrovoljno osiguranje, ne te─Źe od dana štetnog doga─Ĺaja, odnosno u konkretnom slu─Źaju od 07.12.2009. godine, ve─ç od trenutka kada je osiguravatelj zakasnio sa izvršenjem svoje obaveze u smislu ─Źlana 919. stav 1. i 2. ZOO, prema kojoj proizilazi kada se dogodi osigurani slu─Źaj osiguravatelj je du┼żan isplatiti naknadu ili svotu odre─Ĺenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne mo┼że biti dulji od 14 dana ra─Źunaju─çi od kada je osiguravatelj dobio obavijest da se osigurani slu─Źaj dogodio. Ali ako je za utvr─Ĺivanje postojanja osiguravateljeve obaveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, taj rok po─Źinje te─Źi od dana kada je utvr─Ĺeno postojanje njegove obaveze i iznosa.

Kako je u ovoj pravnoj stvari bilo potrebno provesti vješta─Źenje kako bi se utvrdila visina štete, a visina štete je utvr─Ĺena na ro─Źištu na kojem je zaklju─Źena glavna rasprava, to obaveza tu┼żenog na pla─çanje zakonskih zateznih kamata ne te─Źe od dana nastanka štete, 07.12.2009. godine, ve─ç od dana kada je zaklju─Źena glavna rasprava, a to je 27.01.2014. godine.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 32 0 Ps 014363 15 Rev od 30.11.2017. godine).

 

<------->

 

─îlan 1065. Zakona o obligacionim odnosima

KADA UGOVOR O DUGORO─îNOM KREDITU ZAKLJU─îI BANKA KAO KREDITOR SA KORISNIKOM KREDITA, I SA PRAVNIM SUBJEKTOM KAO SUDU┼ŻNIKOM (JEMCEM) KOJI JE SVOJIM PE─îATOM I POTPISOM OVLAŠTENIH LICA ZA ZASTUPANJE U UGOVORU PREUZEO ODGOVORNOST ZA OBAVEZE KORISNIKA KREDITA, TADA VLASNICI SUDU┼ŻNIKA NISU AKTIVNO LEGITIMISANI ZA PODNOŠENJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU ŠTETE ZBOG NEPOŠTIVANJA UGOVORA, NESAVJESNOG I NEPROFESIONALNOG POSLOVANJA BANKE. VLASNICI PRAVNOG SUBJEKTA SE NE MOGU DOVESTI U VEZU SA PRAVNIM ODNOSOM KREDITORA I SUDU┼ŻNIKA PREMA UGOVORU O KREDITU, A NITI SE OSNOV TU┼ŻBENOG ZAHTJEVA MO┼ŻE ZASNIVATI NA IZVANUGOVORNOM ODNOSU ZA NAKNADU ŠTETE NA KOJEM TU┼ŻITELJI TEMELJE ZAHTJEV. AKTIVNO LEGITIMISAN MO┼ŻE BITI SAMO PRAVNI SUBJEKT KOJI U UGOVORU O KREDITU IMA POZICIJU SUDU┼ŻNIKA I KOJI EGZISTIRA, PA SVE DOK POSTOJI KAO PRAVNI SUBJEKT, NJEGOVI OSNIVA─îI I VLASNICI NISU OVLAŠTENI DA LI─îNO TRA┼ŻE EVENTUALNA POTRA┼ŻIVANJA FIRME.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 58 0 P 098627 17 Rev od 09.11.2017. godine).

 

 

<------->

 

 

─îlan 901., 902. i 919. Zakona o obligacionim odnosima u vezi sa ─Źl. 11. stav 1. i 6. ─Źlanom
17. Uslova za kasko osiguranje motornih vozila

OSIGURAVAJU─ćE DRUŠTVO PO KASKO OSIGURANJU ODGOVORA SAMO U VISINI POLICE OSIGURANJA. U SLU─îAJU KADA OSIGURATELJ PRILIKOM ZAKLJU─îENJA UGOVORA NE PRIJAVI OSIGURANJE DODATNE OPREME NA VOZILU I KADA NE PLA─ćA PREMIJU OSIGURANJA NA VRIJEDNOST TE DODATNE OPREME NE MO┼ŻE NI ZAHTIJEVATI NAKNADU ŠTETE U SLU─îAJU OŠTE─ćENJA ILI KRA─ÉE VOZILA I ZA TAJ DIO.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 63 0 P 017567 13 Rev od 17.05.2016. godine.

 

 

<------->

 

─îlan 89. stav 1., ─Źlan 91. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima

AKO TRE─ćE LICE NIJE ZNALO NITI JE MOGLO ZNATI DA JE PUNOMO─ćNIK PREŠAO GRANICE UGOVORENIH, ODNOSNO DATIH MU OVLAŠ─ćENJA I UPUTSTAVA, OBAVLJENI PRAVNI POSAO DOVEO BI DO ZASNIVANJA PRAVNOG ODNOSA IZME─ÉU VLASTODAVCA I TRE─ćEG LICA. VLASTODAVAC ─ćE TAJ PRAVNI POSAO MORATI PRIZNATI ZA SVOJ I PREUZETI OBAVEZE I PRAVA KOJI ZA NJEGA PROIZILAZE IZ OVOG PRAVNOG POSLA.

VLASTODAVCU OSTAJE NA RASPOLAGANJU SAMO PRAVO DA ZAHTJEVA NAKNADU ŠTETE OD PUNOMO─ćNIKA KOJA MU JE NA TAJ NA─îIN PROUZROKOVANA. ME─ÉUTIM, AKO JE TRE─ćE LICE ZNALO ILI MORALO ZNATI DA JE PUNOMO─ćNIK PREŠAO GRANICE DATOG MU OVLAŠ─ćENJA ILI POSTUPIO PROTIVNO DATIM MU UPUTSTVIMA, OBAVLJENI PRAVNI POSAO NE─ćE IMATI DEJSTVO PREMA VLASTODAVCU, TJ. NE─ćE SE SMATRATI NJEGOVIM, NE─ćE GA OBAVEZIVATI.

 

Iz obrazlo┼żenja:

 

U ovoj pravnoj stvari radi se o razrješenju pravnih odnosa nastalih izme─Ĺu tu┼żitelja i prvotu┼żenog zaklju─Źenjem ugovora o punomo─çstvu, te izvršenjem tog ugovora, tj. obavljanjem pravnog posla, koji je bio predmet ugovora o punomo─çstvu, obligacionog odnosa izme─Ĺu vlastodavca, odnosno punomo─çnika sa tre─çim licem, drugotu┼żenim.

Sporno pravno pitanje koje se pojavljuje u ovoj, revizijskoj fazi postupka, jeste pitanje da li je punomo─çnik postupio protivno datom ovlaš─çenju pri obavljanju pravnog posla i da li je obavljeni pravni posao doveo do zasnivanja pravnog odnosa izme─Ĺu vlastodavca – tu┼żitelja i tre─çeg lica - drugotu┼żenog.

Dakle, radi se o ugovoru o punomo─çstvu kojim tu┼żitelj ovlaš─çuje prvotu┼żenog da u njegovo ime i za njegov ra─Źun, kao njegov punomo─çnik, proda stan tu┼żitelja i o ugovoru o kupoprodaji nekretnina kojim prodavac, tu┼żitelj zastupan po punomo─çniku prvotu┼żenom prodaje svoj stan u Sarajevu kupcu, drugotu┼żenom. Uvidom u punomo─ç, kao pismenu izjavu vlastodavca i dokaz o postojanju konkretnog ugovora o punomo─çstvu, sa─Źinjenom u Sarajevu 04.04.2003. godine, ovjerena kod Osnovnog suda u Srpskom Sarajevu pod brojem Ov 1049/03, ni┼żestepeni

sudovi utvr─Ĺuju da tu┼żitelj naro─Źito ovlaš─çuje V.M.: „Da mo┼że za moj ra─Źun i u moje ime prodati moj stan u ul. ... stan broj 14, koji se sastoji od trpezarije, dnevnog boravka i soba i nus prostorije. Da mo┼że prenos vlasništva, knji┼żenje izvršiti po uplati pansiona broj 5 kod AD „K.“ S. Da kupca mo┼że uvesti u posjed stana i uzeti nadoknadu za prodati stan.“ Izvršenjem ugovora o punomo─çstvu prvotu┼żeni, punomo─çnik tu┼żitelja i prodavca zaklju─Źuje sa drugotu┼żenim, kupcem 07.04.2003. godine Kupoprodajni ugovor o prodaji stana ovjeren pod brojem Ov 1989/03 07.04.2003. godine kod Op─çinskog suda Sarajevo II za kupoprodajnu cijenu od 40.000,00 KM, koja se prema odredbi ─Źlana 2. tog Ugovora prodavcu ispla─çuje odmah po potpisivanju ugovora i ovjeri potpisa od strane nadle┼żnog suda. ─îlanom 5. Ugovora odre─Ĺeno je da je prodavac saglasan da kupac mo┼że na osnovu ugovora i bez njegove posebne saglasnosti (clausula intabulandi), a kada se zato stvore zakonski uslovi u svim evidencijama o vlasništvu na nekretninama, koje se vode kod sudova i drugih dr┼żavnih organa i organizacija izvršiti u svoju korist (na svoje ime) prenos prava vlasništva na nekretninama iz ─Źlana 1. Ugovora. U postupku pred ni┼żestepenim sudovima utvr─Ĺeno je da je drugotu┼żeni kao kupac kupoprodajnu cijenu iz ugovora platio punomo─çniku tu┼żitelja, da je uveden u posjed stana i da se upisao kao vlasnik stana 1/1 u Knjizi polo┼żenih ugovora Op─çinskog suda u Sarajevu. Tako─Ĺe je utvr─Ĺeno da je cijena pansiona broj 5 iznosila 28.000 eura, da punomo─çnik tu┼żitelja nije izvršio uplatu cijene pansiona, niti da je primljenu cijenu iz kupoprodajnog ugovora predao prodavcu, da je presudom Op─çinskog suda u Sarajevu broj 065-0-K-06-000595 od 25.12.2006. godine (pravosna┼żna 22.02.2007. godine) V.M. oglašen krivim za po─Źinjeno produ┼żeno krivi─Źno djelo prevare i osu─Ĺen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Istom presudom krivi─Źni sud je usvojio imovinsko pravni zahtjev ošte─çenih i obavezao optu┼żenog da ošte─çenim isplati štetu i to tu┼żitelju u iznosu od 56.000,00 KM.

─îlanom 89. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (dalje – ZOO) propisano je da je punomo─çje ovlaš─çenje za zastupanje koje vlastodavac pravnim poslom daje punomo─çniku, dok stav 2. istog ─Źlana propisuje da su postojanje i obim punomo─çja nezavisni od pravnog odnosa na ─Źijoj je podlozi punomo─çje dato.

Prema odredbi ─Źlana 91. stav 1. ZOO punomo─çnik mo┼że poduzimati samo one pravne poslove za ─Źije je poduzimanje ovlaš─çen.

Polaze─çi od navedenih ─Źinjeni─Źnih utvr─Ĺenja, posebno da primljenu kupoprodajnu cijenu punomo─çnik tu┼żitelja nije iskoristio za uplatu pansiona broj 5 kod AD „ K.“ S., a što je bio uslov za prenos prava vlasništva na kupca stana, da je prenos prava vlasništva izvršen neovisno od tog uslova, ni┼żestepeni sudovi zaklju─Źuju da je kupoprodajni ugovor zaklju─Źen mimo punomo─çi zbog ─Źega da je ništav u smislu odredbe ─Źlana 103. stav 1. Zakona o obligaconim odnosima, a što je osnov za usvajanje tu┼żbenog zahtjeva.

Pravni zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova po ocjeni ovog suda nije pravilan.

Izvršenje ugovora o punomo─çstvu od strane punomo─çnika, tj. obavljanje pravnog posla od punomo─çnika sa tre─çim licem u ime i za ra─Źun vlastodavca mo┼że imati razli─Źito dejstvo.

Tu┼żitelj svoj tu┼żbeni zahtjev temelji na tvrdnjama da zaklju─Źeni ugovor o kupoprodaji stana, koji je punomo─çnik zaklju─Źio sa drugotu┼żenim, pravno ne obavezuje tu┼żitelja kao vlastodavca, iako ga je punomo─çnik obavio u ime i za ra─Źun vlastodavca, jer da se punomo─çnik nije kretao u granicama datih mu ovlaš─çenja i uputstava pri obavljanju pravnog posla.

Za ocjenu osnovanosti postavljenog tu┼żbenog zahtjeva zna─Źajno je da li se punomo─çnik kretao u granicama ovlaš─çenja i uputstava navedenih u ugovoru, odnosno datih mu od vlastodavca ili nije, te da li je tre─çe lice pri zaklju─Źenju pravnog posla bilo savjasno ili nije.

Ovaj sud zapa┼ża da u punomo─çi opisana posebna ovlaš─çenja za prodaju stana nisu jasno definisana, da nije odre─Ĺena cijena stana i da su ovlaš─çenja prema utvr─Ĺenim uputstvima bila da je ugovorena cijena pansiona sa AD „K.“ iznosila 28.000 eura, što bi upu─çivalo i na cijenu stana, a koji podatak kupac nije mogao znati, nego je obavezan na isplatu cijene iz ugovora. Ako tre─çe lice nije znalo niti je moglo znati da je punomo─çnik prešao granice ugovorenih, odnosno datih mu ovlaš─çenja i uputstava, obavljeni pravni posao doveo bi do zasnivanja pravnog odnosa izme─Ĺu vlastodavca i tre─çeg lica. Vlastodavac ─çe taj pravni posao morati priznati za svoj i preuzeti obaveze i prava koji za njega proizilaze iz ovog pravnog posla. Vlastodavcu ostaje na raspolaganju samo pravo da zahtjeva naknadu štete od punomo─çnika koja mu je na taj na─Źin prouzrokovana. Me─Ĺutim, ako je tre─çe lice znalo ili moralo znati da je punomo─çnik prešao granice datog mu ovlaš─çenja ili postupio protivno datim mu uputstvima, obavljeni pravni posao ne─çe imati dejstvo prema vlastodavcu, tj. ne─çe se smatrati njegovim, ne─çe ga obavezivati. Tre─çe lice je poslovalo nesavjesno, pa je du┼żno i da snosi posljedice nesavjesnog poslovanja. Na vlastodavcu, u predmetnom slu─Źaju tu┼żitelju, je teret dokazivanja da je tre─çe lice znalo ili moglo znati da je punomo─çnik prešao granice datog mu ovlaš─çenja.

U predmetnom sporu, po ocjeni ovog suda, punomo─çnik tu┼żitelja koji je u─Źinio krivi─Źno djelo prevare, koji je stan tu┼żitelja prodao po ni┼żoj cijeni od cijene prema uputstvima od vlastodavca za kupovinu pansiona broj 5 i koji primljeni iznos cijene po zaklju─Źenom ugovoru sa drugotu┼żenim nije predao vlastodavcu, je postupao nesavjesno i njegovo nesavjesno postupanje je dovelo do njegove odgovornosti vlastodavcu kome je prouzrokovana šteta, a što je utvr─Ĺeno pravomo─çnom krivi─Źnom presudom kojom je i obavezan da štetu isplati tu┼żitelju.

Tokom postupka tu┼żitelj nije dokazao da je drugotu┼żeni, kupac bio nesavjestan, da je znao ili mogao znati da punomo─çnik tu┼żitelja postupa prevarno i mimo datih ovlaštenja i uputstava. To ne proizilazi iz uslova u punomo─çi o prenosu prava vlasništva, jer tu┼żitelj nije dokazao da je kupac znao ili mogao znati kolika je cijena pansiona i da punomo─çnik ne─çe izvršiti uplatu pansiona, odnosno da je nije izvršio po prijemu cijene prodatog stana.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 P 041666 14 Rev od 12.05.20015. godine)

 

<------->

 

─îlan 360. Zakona o obligacionim odnosima

PRILIKOM ODLU─îIVANJA O PRIGOVORU ZASTARJELOSTI POTRA┼ŻIVANJA, ZA PRAVILNU PRIMJENU MATERIJALNOG PRAVA, POTREBNO JE UTVRDITI ─îINJENICE KADA JE ZASTARJELOST PO─îELA TE─îI, DA LI JE BILO EVENTUALNIH ZASTOJA ZASTARJEVANJA I KADA JE DOŠLO DO PREKIDA ZASTARJELOSTI. PRI TOME JE IRELEVANTNO ZA KOJI VREMENSKI PERIOD JE POSTAVLJEN TU┼ŻBENI ZAHTJEV, TJ. DA LI JE TU┼ŻBENI ZAHTJEV POSTAVLJEN NA PERIOD KOJI JE KRA─ćI OD ZASTARNOG ROKA KOJI SE IMA PRIMIJENITI NA KONKRETAN SLU─îAJ.

 

Iz obrazlo┼żenja:

 

Predmet spora je zahtjev tu┼żitelja za naknadu troškova korištenja poslovnog prostora tu┼żitelja, naknadu troškova za utrošenu vodu, naknadu troškova PTT usluga, naknadu troškova za odvoz sme─ça, na ime utrošene elektri─Źne energije i na ime naknade za plate radnicima tu┼żitelja, a sve za vremenski period od 21.05.1997. do 01.01.2000. godine.

Tu┼żba u ovoj pravnoj stvari je podnesena dana 21.05.2001. godine, a tu┼żeni je u toku postupka istakao materijalnopravni prigovor zastarjelosti potra┼żivanja. Odlu─Źuju─çi o tom prigovoru prvostepeni sud nalazi da je isti djelimi─Źno osnovan i odbija zahtjev tu┼żitelja za isplatu svih potra┼żivanja koja su dospjela do 21.05.1998. godine, zauzimaju─çi pravni stav da se u konkretnom slu─Źaju ima primjeniti trogodišnji rok zastarjelosti iz odredbe ─Źlana 374. Zakona o obligacionim odnosima (reguliše pitanje zastare me─Ĺusobnih potra┼żivanja pravnih lica iz ugovora o prometu roba i usluga).

Odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żitelja na prvostepenu presudu u odnosu na odbijaju─çi dio tu┼żbenog zahtjeva drugostepeni sud zauzima pravni stav da se u konkretnom slu─Źaju prilikom odlu─Źivanja o prigovoru zastarjelosti potra┼żivanja nije mogla primjeniti odredba ─Źlana 374. ZOO, koja reguliše trogodišnji rok zastarjelosti, nego odredba ─Źlana 371. ZOO, koja reguliše petogodišnji rok zastarjelosti potra┼żivanja. Me─Ĺutim, po pravnom stavu drugostepenog suda ovaj rok zastarjelosti potra┼żivanja ne mo┼że se primjeniti iz razloga što je tu┼żbeni zahtjev postavljen na kra─çi period, tj. na period od 21.05.1997. do 01.01.2000. godine, u ─Źijim granicama sud odlu─Źuje. Zbog toga drugostepeni sud odbija ┼żalbu tu┼żitelja i potvr─Ĺuje prvostepenu presudu u odbijaju─çem dijelu tu┼żbenog zahtjeva.

Pravilan je pravni stav drugostepenog suda da se u konkretnom slu─Źaju stranke nisu nalazile u ugovornom odnosu prometa roba i usluga i da se stoga na konkretan slu─Źaj ne mo┼że primjeniti trogodišnji rok zastarjelosti potra┼żivanja propisan odredbom ─Źlana 374. ZOO. Po ocjeni ovog suda pravni osnov tu┼żbenog zahtjeva je odredba ─Źlana 218. ZOO (izdatak za drugog) za koji nije propisan poseban rok zastarjelosti potra┼żivanja, pa se ima primjeniti opšti rok zastarjelosti potra┼żivanja iz odredbe ─Źlana 371. ZOO, kako je to pravilno zaklju─Źio drugostepeni sud. Me─Ĺutim, osnovano revizija tu┼żitelja ukazuje da je drugostepeni sud pogrešno primjenio materijalno pravo, a na pravilnu primjenu materijalnog prava u skladu sa odredbom ─Źlana 241. Zakona o parni─Źnom postupku ( „Slu┼żbene novine FBiH“ broj 53/03, 73/05 i 19/06 - u daljem tekstu: ZPP) ovaj sud pazi i po slu┼żbenoj du┼żnosti, kada je zaklju─Źio da se na konkretan slu─Źaj ne mo┼że primjeniti petogodišnji rok zastarjelosti potra┼żivanja iz odredbe ─Źlana 371. ZOO iz razloga što je tu┼żbeni zahtjev postavljen na period kra─çi od pet godina. Prilikom odlu─Źivanja o prigovoru zastarjelosti potra┼żivanja, za pravilnu primjenu materijalnog prava, potrebno je utvrditi ─Źinjenice kada je zastarjelost po─Źela te─çi, da li je bilo eventualnih zastoja zastarjevanja i kada je došlo do prekida zastarjevanja (ove ─Źinjenice u skladu sa pravilom o teretu dokazivanja du┼żna je dokazati ona strana koja se na njih poziva). Pri tome je irelevantno za koji vremenski period je postavljen tu┼żbeni zahtjev, tj. da li je tu┼żbeni zahtjev postavljen na period koji je kra─çi od zastarnog roka koji se ima primjeniti na konkretan slu─Źaj. Kako je u ovom predmetu utvr─Ĺeno da je najstarije potra┼żivanje dospjelo za naplatu 01.06.1997. godine, a tu┼żba u ovoj pravnoj stvari, kojom je u skladu sa odredbom ─Źlana 388. ZOO prekinuto zastarjevanje, podignuta je dana 21.05.2001. godine, to zna─Źi da u skladu sa odredbom ─Źlana 371. ZOO ni za jedno utu┼żeno potra┼żivanje nije nastupila zastarjelost, pa su ni┼żestepeni sudovi pogrešno primjenili materijalno pravo kada su odbili tu┼żbeni zahtjev za potra┼żivanja koja su dospjela do 21.05.1998. godine.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 32 0 Ps 058210 14 Rev od 08.09.20015. godine)

 

<------->

 

─îlan 18. stav 1., ─Źlan 54. stav 1. i ─Źlan 172. Zakona o obligacionim odnosima
KADA JE U PITANJU RUŠENJE BESPRAVNO SAGRA─ÉENOG OBJEKTA, ─îIJE SE RUŠENJE PROVODI PRINUDNIM PUTEM U POSTUPKU ADMINISTRATIVNOG IZVRŠENJA NA OSNOVU VALJANOG IZVRŠNOG NASLOVA, TADA TO RUŠENJE TREBA OBAVITI SA PA┼ŻNJOM DOBROG DOMA─ćINA, ODNOSNO TAKO DA ZA VLASNIKA NASTANE ŠTO JE MOGU─ćE MANJA ŠTETA.

 

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 22 0 P 004593 13 Rev od 07 07.10.2014. godine).

 

<------->

 

─îlan 218. Zakona o obligacionim odnosima
IZDATAK ZA DRUGOG, KOJIM SE MAKAR I DJELIMI─îNO ISPUNJAVA TU─ÉA ZAKONSKA OBAVEZA DAJE OSNOV ZA PRIMJENU ODREDBE ─îLANA 218. ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 20 0 Rs 018411 12 Rev od 31.01.2013. g.)

 

<------->

 

─îlan 312. Zakona o obligacionim odnosima
POVJERILAC IMA PRAVO URA─îUNATI NESPECIFICIRANU DU┼ŻNIKOVU UPLATU PO PRAVILIMA IZ ─îLANA 312. STAV 2. DO 4. ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSMA, TE TAKVOM UPLATOM MO┼ŻE PODMIRITI I ZASTARJELU OBAVEZU.
POVJERILAC TREBA NAVESTI I DOKAZATI KOJE JE POTRA┼ŻIVANJE NAMIRIO TAKVOM UPLATOM, JER SE U PROTIVNOM SMATRA DA JE DU┼ŻNIK PODMIRIO ONU OBAVEZU KOJU ON SMATRA PLA─ćENOM.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 58 0 Ps 0 40676 11 Rev od 17.01.2013. g.)

 

<------->

 

─îlan 436. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima
RAZLOG ZBOG ─îEGA CEDENT PRENOSI SVOJE PRAVO NA CESIONARA NIJE BITAN ZA VALJANOST CESIJE.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 33 0 P 045397 12 Rev od 25.07.2013. g.)

 

<------->

 

─îlan 62. Zakona o obligacionim odnosima
UGOVOR O POKLONU JE UGOVOR BEZ NAKNADE, PA JE POBUDA ZA ZAKLJUCENJE TAKVOG UGOVORA NJEGOV BITNI ELEMENT, O KOME SE MORA VODITI RACUNA I KAD NIJE IZRICITO NAVEDENA U UGOVORU. POSTOJANJE ZABLUDE O POBUDI KOJA JE BILA ODLUCNA ZA PREUZIMANJE OBAVEZE DU┼ŻAN JE U POSTUPKU DOKAZATI POKLONODAVAC.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 51 0 P 005913 10
Rev od 31.01.2012. g.)

 

<------->


─îlan 66. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
NIŠTAV JE UGOVOR KOJI NIJE ZAKLJUCEN SAGLASNOŠCU VOLJA UGOVORNIH STRANA, VEC JE NASTAO SAGLASNOŠCU NJIHOVIH VOLJA DA SE KOD TRECIH LICA ILI DR┼ŻAVNIH ORGANA STVORI PRIVID SKLOPLJENOG UGOVORA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 28 0 P 002343 11
Rev od 21.05.2012. g.).

 

<------->

 

─îlan 85. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
UGOVOR IZMEDU VLASTODAVCA I ZASTUPNIKA, KOJIM SE ZASTUPNIK OBAVEZUJE DA U IME I ZA RACUN VLASTODAVCA PREDUZIMA ODREDENE PRAVNE POSLOVE, NEPOSREDNO OBAVEZUJE VLASTODAVCA I DRUGU UGOVORNU STRANU. DRUGA UGOVORNA STRANA, POVODOM PRAVA I OBAVEZA IZ UGOVORA, NE NALAZI SE U MATERIJALNO PRAVNOM ODNOSU SA ZASTUPNIKOM DRUGE UGOVORNE STRANE.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 000281 11
Rev 2 od 29.08.2012. g.)

 

<------->

 

─îlan 99. stav 2. i ─îlan 100. Zakona o obligacionim odnosima
PRAVILO O TUMACENJU SPORNIH I NEJASNIH ODREDBI NIJE PRIMARAN VEC SEKUNDARAN PRINCIP TUMACENJA UGOVORA, KOJI DOLAZI DO PRIMJENE TEK AKO SE DRUGIM METODAMA TUMACENJA NEJASNOCA NE MO┼ŻE OTKLONITI.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 021039 11
Rev 2 od 23.02.2012. g.)

 

<------->

 

─îlan 103. Zakona o obligacionim odnosima
OKOLNOST DA SU UGOVARACI USMENO UGOVORILI DRUGACIJU KUPOPRODAJNU CIJENU U ODNOSU NA CIJENU NAZNACENU U PISMENOM KUPOPRODAJNOM UGOVORU NE CINI TAJ UGOVOR NIŠTAVIM.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 17 0 P 002296 11
Rev od 31.05.2012. g.)

 

<------->

 

─îlan 103. i ─îlan 111. Zakona o obligacionim odnosima
RAZLOZI ZA PONIŠTENJE RUŠLJIVOG UGOVORA RAZLIKUJU SE OD RAZLOGA ZA NIŠTAVOST UGOVORA PA SE TU┼ŻBA ZA UTVRDENJE NIŠTAVOSTI UGOVORA NE MO┼ŻE ZASNIVATI NA CINJENICAMA KOJE PREDSTAVLJAJU RAZLOG RUŠLJIVOSTI.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 057322 11
Rev od 23.02.2012. g.)

 

<------->

 

─îlan 138. Zakona o obligacionim odnosima
PRIMJENA ODREDBE ─îLANA 138. ZOO MOGUCA JE SAMO POD SLIJEDECIM KUMULATIVNO ISPUNJENIM USLOVIMA: A) DA SE RADI O DVOSTRANOM UGOVORU; B) DA JE U PITANJU TAKVA NEMOGUCNOST ISPUNJENJA OBAVEZA KOJA VODI GAŠENJU OBAVEZE, ODNOSNO DA SE RADI O NAKNADNOJ OBJEKTIVNOJ, TRAJNOJ I POTPUNOJ NEMOGUCNOSTI ISPUNJENJA OBAVEZE ZA KOJU DU┼ŻNIK NIJE ODGOVORAN; C) DA JE DRUGA STRANA ODGOVORNA ZA NEMOGUCNOST ISPUNJENJA. DRUGA STRANA JE ODGOVORNA AKO JE DO NEMOGUCNOSTI ISPUNJENJA DOŠLO ZBOG OKOLNOSTI KOJA JE MOGLA SPRIJECITI, OTKLONITI ILI IZBJECI, KAO I KADA JE NEMOGUCNOST ISPUNJENJA NASTUPILA ZBOG OKOLNOSTI KOJE NIJE MOGLA SPRIJECITI, OTKLONITI ILI IZBJECI, AKO JE STVORILA SITUACIJU U KOJOJ JE DOŠLO DO NEMOGUCNOSTI ISPUNJENJA.


Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 013088 12
Rev od 29.08.2012. g.)

 

<------->

─îlan 162. Zakona o obligacionim odnosima
TU┼ŻENI, KOJI JE UKLONIO TERETNA MOTORNA VOZILA TU┼ŻITELJA SA PUTA KOJA JE OVAJ POSTAVIO U NAMJERI DA GA ONEMOGUCI DA TIM PUTEM PROVEZE ROBU KOJU JE U SKLADU SA UGOVORIMA TREBAO U ODREDENO VRIJEME UTOVARITI U ┼ŻELJEZNICKE VAGONE, NE ODGOVARA ZA ŠTETU NASTALU TOM PRILIKOM NA VOZILIMA TU┼ŻITELJA JER JE POSTUPAO U USLOVIMA DOZVOLJENE SAMOPOMOCI, BUDUCI DA JE ŠTITIO SVOJU IMOVINU I OTKLANJAO POVREDU SVOGA PRAVA.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj 70 0 Ps 001141 10
Rev od 09.02.2012. g.)

 

<------->

 

─îlan 186. i ─îlan 277. Zakona o obligacionim odnosima
ZAKONSKA ZATEZNA KAMATA NA NENOVCANU MATERIJALNU ŠTETU TECE POCEV OD DANA NASTANKA ŠTETE, A NA NEMATERIJALNU ŠTETU POCEV OD DANA PODNOŠENJA TU┼ŻBE, IZUZEV UKOLIKO JE ŠTETA NASTALA ODNOSNO TU┼ŻBA PODNESENA PRIJE PUŠTANJA U OPTICAJ NOVCANE JEDINICE KONVERTIBILNA MARKA. U TIM SLUCAJEVIMA ZAKONSKA ZATEZNA KAMATA NA NENOVCANU MATERIJALNU I NEMATERIJALNU ŠTETU TECE OD 22.06.1998. g., KAO DANA PUŠTANJA U OPTICAJ KONVERTIBILNE MARKE.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 052782 11 Rev
od 07.06.2012. g.)

 

<------->

 

─îlan 210. Zakona o obligacionim odnosima
STICANJE BEZ OSNOVA MO┼ŻE SE MANIFESTOVATI NE SAMO U POVECANJU IMOVINE VEC I U NJENOJ NEOPRAVDANOJ UŠTEDI NA TERET DRUGE STRANE.


(Rješenje Vrhovnog suda FBiH broj 58 0 Ps 901258 10 Rev 2 od 22.03.2012. g.)

 

<------->

 

─îlan 210. i ─îlan 219. Zakona o obligacionim odnosima
─îlan 127. Zakona o parni─Źnom postupku
BESPRAVNO KORIŠTENJE NECIJEG PUTA DAJE VLASNIKU PUTA PRAVO NA ZAHTIJEV ZA NAKNADU S NASLOVA STICANJA BEZ OSNOVA, O CIJOJ VISINI, KADA SU ZA TO ISPUNJENE ZAKONSKE PRETPOSTAVKE, SUD MO┼ŻE ODLUCITI I NA OSNOVU SLOBODNE OCIJENE.

 

(Rješenje Vrhovnog suda FBiH broj 32 0 P 063523 11 Rev od 10.04.2012. g.)

 

<------->

 

─îlan 372. Zakona o obligacionim odnosima
SAMOSTALNO POTRA┼ŻIVANJE ZATEZNIH KAMATA, NAKON PODMIRENJA GLAVNOG POTRA┼ŻIVANJA, ZASTARIJEVA U ROKU OD TRI g. OD DOSPIJECA SVAKOG POJEDINOG DNEVNOG OBROKA KAMATA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 045098 11
Rev od 03.11.2011. g.)

 

<------->

 

─îlan 377. Zakona o obligacionim odnosima
─îlan 100. Zakona o krivi─Źnom postupku SFRJ
NE PODLIJE┼ŻE ZASTARI ZAHTJEV ZA NAKNADU ŠTETE PROUZROKOVANE NEKIM OD KRIVICNIH DIJELA PROTIV COVJECNOSTI I MEDUNARODNOG PRAVA ZA KOJA KRIVICNI ZAKON NE PREDVIDA ZASTARIJEVANJE KRIVICNOG GONJENJA I IZVRŠENJA KAZNE.

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 68 0 P 001956 11
Rev od 15.11.2011. g.)

 

<------->

 

─îlan 394. Zakona o obligacionim odnosima
U SLUCAJU KADA OBAVEZA TU┼ŻENOG GLASI ISKLJUCIVO NA DOMACU VALUTU, BEZ UGOVARANJA VALUTNE KLAUZULE, NEMA ZAKONSKOG OSNOVA ZA SVODENJE POTRA┼ŻIVANJA TU┼ŻITELJA NA DEVIZNU PROTIVRIJEDNOST OBAVEZE.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 041794 11
Rev od 14.06.2012. g.).

 

<------->

 

─îlan 68. Zakona o obligacionim odnosima
KADA KUPAC, NAKON ZAKLJUCENJA UGOVORA O KUPOPRODAJI, PISMENOM IZJAVOM IZRAZI PRODAVCU VOLJU “DA SE UGOVOR STAVI VAN SNAGE”, A PRODAVAC NAKON TOGA PODNESE PROTIV NJEGA TU┼ŻBU ZA PREDAJU U POSJED PREDMETA KUPOPRODAJE, IMA SE ZAKLJUCITI DA SE PRODAVAC NA TAJ NACIN SAGLASIO SA KUPCEM I DA JE KUPOPRODAJNI UGOVOR RASKINUT NEFORMALNIM SPORAZUMOM.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000337 09
Rev od 27.01.2011. g.)

 

<------->

 

─îlan 133. Zakona o obligacionim odnosima
DO RASKIDA UGOVORA ZBOG PROMIJENJENIH OKOLNOSTI NE DOLAZI PO SILI ZAKONA NITI PROSTOM IZJAVOM JEDNE UGOVORNE STRANE, VEC SAMO ODLUKOM SUDA KOJA IMA KONSTITUTIVNI KARAKTER.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 64 0 P 006046 10
Rev od 15.02.2011. g.)

 

<------->

 

─îlan 196. Zakona o obligacionim odnosima
ZA DONOŠENJE ODLUKE O IZMJENI DOSUDENE RENTE OD ODLUCNOG ZNACAJA JE RASPRAVITI I UTVRDITI DA LI SU SE I U CEMU ZNATNIJE PROMJENILE OKOLNOSTI NA OSNOVU KOJIH JE DONESENA PRIJAŠNJA ODLUKA O PLACANJU RENTE. U SPORU ZA POVECANJE RANIJE DOSUDENE RENTE TU┼ŻENI NE MO┼ŻE SUSPJEHOM ISTICATI PRIGOVORE KOJIMA OSPORAVA PRAVILNOST RANIJEG UTVRDENJA PRAVA NA RENTU.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj 70 0 Rs 000525 10 Rev od 08.09.2011. g.)

 

<------->

 

─îlan 215. Zakona o obligacionim odnosima
NAKNADA NU┼ŻNIH TROŠKOVA I TROŠKOVA KOJI SU BILI KORISNI ZA VLASNIKA STVARI NAKNADUJU SE NESAVJESNOM POSJEDNIKU PO CIJENAMA U VRIJEME PREDAJE STVARI VLASNIKU, A PREMA TIM CIJENAMA SE UTVRDUJE I VRIJEDNOST KORISTI KOJU JE OVAJ POSJEDNIK IMAO OD STVARI.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000205 09
Rev od 06.01.2011. g.)

 

<------->

 

─îlan 280. - 285. Zakona o obligacionim odnosima
DA BI TU┼ŻITELJ USPIO U SPORU POKRENUTIM PAULIJANSKOM TU┼ŻBOM DU┼ŻAN JE DOKAZATI DA JE ZAKLJUCENJEM SPORNOG UGOVORA TU┼ŻENI, KAO NJEGOV DU┼ŻNIK, UMANJIO SVOJU IMOVINU U TOJ MJERI DA NEMA SREDSTAVA ZA ISPUNJENJE TU┼ŻIOCEVOG POTRA┼ŻIVANJA, ODNOSNO DA TU┼ŻENI NE POSJEDUJE DRUGU IMOVINU IZ KOJE BI MOGAO IZMIRITI SVOJU OBAVEZU PREMA TU┼ŻITELJU.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 70 0 P 000233 09
Rev od 03.02.2011. g.)

 

<------->

 

─îlan 391. Zakona o obligacionim odnosima
ZA PREKID ZASTARJEVANJA NIJE DOVOLJNO DA POVJERILAC PISMENO ILI USMENO POZOVE DU┼ŻNIKA DA ISPUNI OBAVEZU. ZASTARA SE PREKIDA PODNOŠENJEM TU┼ŻBE, ALI NE I POZIVANJEM DU┼ŻNIKA IZVAN SPORA DA NAKNADI ŠTETU.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 080883 11
Rev od 29.09.2011. g.)

 

<------->

 

─îlan 67. stav 1. i ─Źlan 446. Zakona o obligacionim odnosima
UGOVOR O PREUZIMANJU DUGA MO┼ŻE SE ZAKLJU─îITI PROSTOM SAGLASNOŠ─ćU VOLJA UGOVORNIH STRANA, PA SE POSTOJANJE VOLJE ZA ZAKLJU─îENJE TAKVOG NEFORMALNOG UGOVORA MO┼ŻE ISKAZATI I PUTEM ODRE─ÉENIH KONKLUDENTNIH RADNJI.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj 070-0-Rev-08-001012 od 10.11.2009. g.)

 

<------->

 

─îlan 79. Zakona o obligacionim odnosima

KAPARA SE DAJE U TRENUTKU ZAKLJU─îENJA UGOVORA KAO ZNAK DA JE UGOVOR NASTAO I KAO SREDSTVO OBEZBJE─ÉENJA IZVRŠENJA TOG UGOVORA. ONA SE MORA IZRI─îITO UGOVORITI, PA SE POSTOJANJE UGOVORA O KAPARI NE MO┼ŻE PRETPOSTAVLJATI SAMO NA OSNOVU ─îINJENICE DA JE KUPAC U VRIJEME ZAKLJU─îENJA UGOVORA DAO PRODAVCU IZVJESTAN NOV─îANI IZNOS.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001132 od 24.12.2009. g.)

 

<------->

 

 

─îlan 103. Zakona o obligacionim odnosima

OKOLNOST DA TU┼ŻITELJICA, KAO PRODAVAC, U VRIJEME ZAKLJU─îENJA UGOVORA O PRODAJI STANA NIJE BILA UPISANA U ZEMLJIŠNOJ KNJIZI KAO VLASNIK STANA NEMA ZA POSLJEDICU NIŠTAVOST UGOVORA UKOLIKO SE TU┼ŻITELJICA, NAKON ZAKLJU─îENJA TOG UGOVORA, UKNJI┼ŻILA KAO VLASNIK STANA, NAKON ─îEGA SE I KUPAC, OSNOVOM UGOVORA O PRODAJI STANA, UKNJI┼ŻIO KAO VLASNIK STANA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001687 od 15.09.2009. g.)

 

<------->

 

─îlan 148. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima

UGOVORNI ODNOS IZME─ÉU DVA LICA NE PROTE┼ŻE SE NA UGOVORNI ODNOS JEDNOG OD NJIH I TRE─ćEG LICA, JER UGOVOR, U PRAVILU, STVARA PRAVA I OBAVEZE SAMO ZA UGOVORNE STRANE.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj 070-0-Rev-09-000212 od 09.03.2010. g.)

 

<------->

 

 

─îlan 210. i ─Źlan 211. Zakona o obligacionim odnosima

PRAVNO LICE, KOJE KAO DAVALAC STANA NA KORIŠTENJE ULO┼ŻI SVOJA NOV─îANA SREDSTVA U RENOVIRANJE STANA PRIVREMENOG KORISNIKA, INA─îE DIREKTORA TOG PRAVNOG LICA, A KOGA NA TO ULAGANJE NE OBAVEZUJE NITI JEDNA ZAKONSKA ILI UGOVORNA ODREDBA, NE MO┼ŻE OSNOVANO, PO ISELJENJU PRIVREMENOG KORISNIKA, ZAHTIJEVATI OD PREDRATNOG NOSIOCA STANARSKOG PRAVA POVRAT TIH ULO┼ŻENIH SREDSTAVA POZIVOM NA ODREDBE O STICANJU BEZ OSNOVA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000216 od 01.04.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 210. i ─Źlan 394. Zakona o obligacionim odnosima

STICALAC BEZ OSNOVA VRA─ćA SVE ONO ŠTO JE NEOSNOVANO STEKAO, BEZ OBZIRA NA SVOJU SAVJESNOST ILI NESAVJESNOST, KOJA JE ZNA─îAJNA SAMO ZA PITANJE VRA─ćANJA PLODOVA I PLA─ćANJE ZATEZNIH KAMATA, PRI ─îEMU SE PRVENSTVENO VRŠI USPOSTAVA PRIJAŠNJEG STANJA BILO DA SE RADI O INDIVIDUALNO ODRE─ÉENOJ STVARI, GENERI─îKOJ STVARI ILI O SUMI NOVCA. ISKLJU─îENA JE MOGU─ćNOST REVALORIZACIJE PRIMLJENE SUME NOVCA NJENIM PRETVARANJEM U DRUGU VALUTU (NJEMA─îKU MARKU) TE POTOM PRETVARANJE OVE U VA┼ŻE─ćU DOMA─ćU VALUTU NA DAN PRESU─ÉENJA, JER BI TAKVIM POSTUPANJEM BILO IZIGRANO NA─îELO MONETARNOG NOMINALIZMA IZRA┼ŻENO U ─îLANU 394. ZOO, KOJE PODRAZUMIJEVA ISPLATU ONOG BROJA NOV─îANIH JEDINICA NA KOJI OBAVEZA GLASI.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj 070-0-Rev-08-001688 od 23.02.2010. g.)

 

<------->

 

 

─îlan 262. Zakona o obligacionim odnosima

VLASNICI ILI OSNIVA─îI PRAVNOG LICA NISU AKTIVNO LEGITIMISANI U SPORU RADI ISPUNJENJA UGOVORA ZAKLJU─îENOG IZME─ÉU TOG PRAVNOG LICA I DRUGOG PRAVNOG LICA.

 

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001066 od 23.02.2010. g.)

 

<------->


─îlan 361., ─Źlan 373. i ─Źlan 375. Zakona o obligacionim odnosima
─îlan 19. stav 1. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija

ZASTARA ZAHTJEVA ZA ISPLATU ZAKUPNINE KOD UGOVORA O ZAKUPU KOJIM JE OBAVEZA ZAKUPCA ZA PLA─ćANJE ZAKUPNINE ODLO┼ŻENA DO NAMIRENJA NJEGOVIH SREDSTAVA ULO┼ŻENIH U PREDMET ZAKUPA PO─îINJE TE─ćI OD NASTUPANJA UGOVORENOG ODLO┼ŻNOG USLOVA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Ps 044546 09 Rev od 20.03.2010. g.)

 

<------->

 

Nastavak na: obligaciono pravo

Nazad na: sudska praksa BiH

 

Da bi ste na┼íli obrazlo┼żenje od odabrane setence iz oblasti obligacionog prava potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za odre─Ĺenu godinu.

 

Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 856 recenzija