Advokatska kancelarija

weight
"NaŔa zaŔtita nije u naŔem oružju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
NaŔa zaŔtita je u pravu i zakonima" Albert Einstein
AP

Vanparnični postupak - sudska praksa Bosne i Hercegovine


VANPARNIČNI POSTUPAK
PRIZNANjE STRANE SUDSKE ODLUKE
Odredbe člana 86.-101. Zakona o rješavanju sukoba
Zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Sl. list SFRJ“ 43/82 i 72/82)

U vanparničnom postupku priznanja inostrane sudske odluke nije smetnja za njeno priznanje okolnost da je u toku postupak po izjavljenoj reviziji, o kojoj nadležni sud još nije odlučio.

Iz obrazloženja:

Prvostepeni sud je odluku o priznanju strane sudske odluke utemeljio na odredbama člana
86. do 96. i člana 101. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Službeni list SFRJ“, broj: 43/82 i 72/82 – u daljem tekstu: ZRSZ), koji se primjenjuje u Republici Srpskoj na osnovu odredbe člana 458. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 – u daljem tekstu: ZPP).

Postupak priznanja strane sudske odluke provodi se prema pravilima vanparničnog postupka, regulisanog odredbama Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj: 36/09 i 91/16 - u daljem tekstu: ZVP).

Odluka prvostepenog suda o priznanju strane sudske odluke zasnovana je na utvrđenim činjenicama da je sudska presuda, čije se priznanje traži, priložena u ovjerenoj kopiji i da je snabdjevena pečatom pravosnažnosti, a da protupredlagatelj nije dostavio odgovor na prijedlog za priznanje strane sudske odluke.

Protupredlagatelj žalbom pobija prvostepeno rješenje o priznanju strane sudske odluke, ističući da je u toku postupak po reviziji koju je on, kao tuženi iz tog postupka, izjavio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

Odredbom člana 88. do 91. ZRSZ propisani su uslovi pod kojima se neće odobriti priznanje strane sudske odluke. Žalba protupredlagatelja ne tvrdi da postoji zakonska smetnja za priznanje konkretne strane sudske odluke, osim što nalazi da bi smetnja bila okolnost da je u toku postupak po vanrednom pravnom lijeku izjavljenom protiv odluke čije se priznanje traži u ovom postupku.

ZRSZ ne propisuje da je smetnja za priznanje strane sudske odluke to što je u toku postupak po vanrednom pravnom lijeku, tako da ovaj žalbeni navod nije osnovan.

Iz navedenih razloga proizlazi da je odluka prvostepenog suda zasnovana na pravilnoj primjeni materijalnog prava i da kod donošenja nisu počinjene povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega je žalba protupredlagatelja odbijena kao neosnovana, a prvostepeno rješenje potvrđeno, temeljem odredbe člana 235. tačka 2. ZPP, u vezi sa članom 2. stav 2. ZVP.

(Vrhovni sud Republike Srpske, broj 13 0 V 005121 19 Gž od 4.4.2019. g.)

--------

ISKLjUČIVA NADLEŽNOST U BRAČNOM SPORU
Član 89. stav 2. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Sl. list SFRJ“ 47/82 i 72/82)

Isključiva nadležnost Suda Bosne i Hercegovine u bračnom sporu nije smetnja za priznanje strane sudske odluke ako je prijedlog za njeno priznanje podnesen od strane supružnika koji je u postupku donošenja strane sudske odluke imao procesnopravni položaj tuženog.

Iz obrazloženja:

Odredbom člana 61. stav 1. ZRSZ je propisano da nadležnost suda Bosne i Hercegovine postoji u sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništaja ili razvoda braka (bračni sporovi) i kada tuženi nema prebivalište u Bosni i Hercegovini, ako su oba državljani Bosne i Hercegovine, ili ako je tužitelj državljanin Bosne i Hercegovine i ima prebivalište u Bosni i Hercegovini, ili ako su bračni supružnici imali svoje posljednje prebivalište u Bosni i Hercegovini, a tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ima prebivalište ili boravište u Bosni i Hercegovini.
Ako je tuženi bračni supružnik državljanin Bosne i Hercegovine i ima prebivalište u Bosni i Hercegovini, nadležnost suda Bosne i Hercegovine je isključiva (član 61. stav 2. ZRSZ).

Sud, pred kojim se vodi postupak po prijedlogu za priznanje strane sudske odluke, po službenoj dužnosti pazi na postojanje isključive nadležnosti suda Bosne i Hercegovine.

Strana sudska odluka neće se priznati ako u toj stvari postoji isključiva nadležnost domaćeg suda ili drugog domaćeg organa (član 89. stav 1 ZRSZ.). Isključiva nadležnost suda Bosne i Hercegovine ima značenje apsolutne smetnje za priznanje strane sudske odluke.

Ipak, isključiva nadležnost suda Bosne i Hercegovine ima značenje relativne smetnje za priznanje strane sudske odluke donesene u bračnom sporu, ako su ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 89. stav 2. ZRSZ.

Navedenom odredbom je propisano da, ako priznanje strane sudske odluke koja je donesena u bračnom sporu traži tuženi ili ako to traži tužitelj, a tuženi se tome ne protivi, isključiva nadležnost suda Bosne i Hercegovine nije smetnja za priznanje te odluke (stav 2.).

U postupku u kom je donesena strana sudska odluka, čije se priznanje traži, predlagač se nalazio u procesnopravnom položaju tuženog, što znači da isključiva nadležnost suda Bosne i Hercegovine nije smetnja za priznanje strane sudske odluke. U slučaju kada tuženi traži priznanje, tužitelj iz te parnice se tome ne bi mogao protiviti jer je on svoj pristanak na nadležnost stranog suda, i time na derogaciju nadležnosti suda Bosne i Hercegovine, očitovao podnošenjem tužbe stranom sudu.

Okolnost da bivši bračni supružnici nisu riješili pitanje utvrđenja i podjele zajednički stečene imovine u Bosni i Hercegovini, nije zakonska smetnja zbog koje se strana sudska odluka ne bi mogla priznati (odredbe člana 88. – 91. ZRSZ). Prema tome, žalbeni navodi protivpredlagača nisu osnovani i ne dovode u pitanje zakonitost i pravilnost prvostepenog rješenja kojim je priznata strana sudska odluka.

(Vrhovni sud Republike Srpske, broj 16 0 V 000345 19 Gž od 7.3.2019. g.)

--------

UTVRĐIVANjE OBAVEZE PLAĆANjA I VISINE SUDSKE TAKSE
Član 30. i 32. Zakona o sudskim taksama („Službeni glasnik RS“, broj 73/08, 49/09, 67/13, 63/14 i 66/18),
u vezi sa Tarifnim brojem 1. 1. i Tarifnim brojem 2.1.Taksene tarife

Da bi se taksenom obvezniku nametnula obaveza plaćanja kaznene takse, potrebno je da se kumulativno ispune ovi uslovi: prvi - da taksa nije plaćena u roku od osam dana od prijema opomene suda za njeno plaćanje i drugi - da je sud pravilno utvrdio vrstu i visinu taksene obaveze.

Iz obrazloženja:

Prvostepeni sud je u pobijanom rješenju utvrdio visinu taksene obaveze prema vrijednosti spora, imajući u vidu visinu glavnog tužbenog zahtjeva u stranoj sudskoj odluci čije priznanje je tražio predlagač, a kojom je odlučeno o novčanom potraživanju tužiteljice (ovdje protivnika predlagača) u visini od 74.000,00 kuna + 8663,49 kuna, tako da je u skladu sa Tarifnim brojem 1. tačka 1. 4. Taksene tarife, koja je prema odredbi člana 1. stav 2. Zakona o sudskim taksama („Službeni glasnik RS“, broj 73/08, 49/09, 67/13, 63/14 i 66/18 – u daljem tekstu: ZST) njegov sastavni dio, odredio taksu na prijedlog u visini od 500,00 KM (za vrijednost spora od 10.000,00 do 50.000,00 KM), te istu visinu takse i na rješenje o priznanju strane sudske odluke u skladu sa Tarifnim brojem 2. tačka 1. Taksene tarife.

Osnovano predlagač u žalbi prigovara da je vrijednost predmeta spora 7.500,00 kuna, koliko je u stranoj sudskoj odluci dosuđeno predlagaču na ime troškova parničnog postupka, te da bi tu vrijednost trebalo uzeti u obzir prilikom utvrđivanja visine takse, čime se ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Prema odredbi člana 30. ZST, kada je u vanparničnom postupku za plaćanje takse mjerodavna vrijednost zahtjeva, za njeno utvrđenje će se primjenjivati odredbe člana 21. do 26. ovog zakona, ako u Taksenoj tarifi nije drugačije određeno.

Stranom sudskom odlukom, čije priznanje traži predlagač, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice (protivnika predlagača) za naknadu štete, a ona obavezana tuženom (ovdje predlagaču) platiti troškove postupka u visini od 7.500,00 kuna sa zateznom kamatom.

Proizlazi da je predlagač, kako bi naplatio dosuđene troškove parničnog postupka u visini od 7.500,00 kuna, podnio prijedlog da se prizna strana sudska odluka, pa je za plaćanje sudske takse mjerodavna vrijednost novčanog zahtjeva predlagača u iznosu od 7.500,00 kuna (što preračunato u KM valutu predstavlja iznos od 1.990,00 KM), a ne iznos od 74.000,00 kuna + 8663,49 kuna (24.173,00 KM), od koga je pošao prvostepeni sud, jer taj iznos glavnog zahtjeva iz strane sudske odluke ne pripada predlagaču.

Polazeći od toga da je Tarifnim brojem 1. 1. 2. Taksene tarife propisano da se na prijedlog da se prizna odluka stranog suda plaća, prema vrijednosti spora preko 1.500,00 do 3.000,00 KM, taksa u iznosu 100,00 KM, a prema Tarifnom broju 2.1, na rješenje o priznanju strane sudske odluke prema taksenoj osnovici propisanoj Tarifnim brojem 1. Taksene tarife, proizlazi da je visina obaveze predlagača na ime takse na prijedlog 100,00 KM i takse na rješenje o priznanju 100,00 KM, odnosno ukupno 200,00 KM, a ne u visini koju je utvrdio prvostepeni sud.

Nadalje, po ocjeni ovog suda, nisu se stekli uslovi da se odredi predlagaču plaćanje kaznene takse, jer je uslov za njeno plaćanje da je sudska taksa određena odnosno obračunata u skladu sa ZST i Taksenom tarifom, što nije u konkretnom slučaju, čemu je predlagač i prigovarao prilikom prijema naloga-opomene.

(Vrhovni sud Republike Srpske, broj 12 0 V 006667 18 Gž 2 od 22.11.2018. g.)

--------

PRAVOSNAŽNOST SUDSKE ODLUKE
Član 87. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima
(„Sl. list SFRJ“ 47/82 i 72/82)

Za priznanje strane sudske odluke neophodno je uz prijedlog i prepis predmetne odluke podnijeti i potvrdu nadležnog stranog suda o pravosnažnosti te odluke.

Iz obrazloženja:

Odredbom člana 87. ZORSZ propisano je da će se strana sudska odluka priznati ako je podnosilac zahtjeva za priznanje uz tu odluku podnio i potvrdu nadležnog stranog suda odnosno drugog organa o pravosnažnosti te odluke po pravu države u kojoj je doneseno.

Iz citirane odredbe ZORSZ nedvojbeno proizlazi da (iako je za pretpostaviti da su odredbe o pravosnažnosti identično propisane u domaćem Zakonu o parničnom postupku i odgovarajućem propisu Republike Hrvatske) je za priznanje sudske odluke neophodna potvrda o pravosnažnosti koja se izdaje po pravu države u kojoj je predmetna odluka donesena i može je izdati samo sud koji je odluku donio.

Međutim, pogrešno je prvostepeni sud odlučio kad je zbog nedostatka potvrde o pravosnažnosti predmetne odluke odbio zahtjev predlagača za priznanje te odluke, na što osnovano ukazuje žalba.

Odredbom člana 53. stav 2. tačka 3. Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik RS” br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 -u daljem tekstu: ZPP), koji se ima primijeniti po odredbi člana 2. Zakona o vanparničnom postupku („Sl. glasnik RS“ 36/09 i 91/16), propisano je da tužba mora da sadrži (između ostalog) dokaze kojima se utvrđuju činjenice ( na kojima tužitelj zasniva zahtjev), a odredbom člana 66. istog zakona da će sud, kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53. ovog zakona,... preduzeti potrebne radnje predviđene odredbama člana 295. i člana 336. ovog zakona.
Ovo znači da je sud, kad je u toku ispitivanja prijedloga za priznanje predmetne strane sudske odluke utvrdio da uz prijedlog nije podnesena i potvrda o pravosnažnosti, koju propisuje odredba člana 87. ZORSZ, trebao vratiti prijedlog predlagaču radi dopune i zavisno od rezultata traženja suda, postupiti po odredbama člana 336. stav 2. ili stav 3. ZPP.

Kako je prvostepeni sud zbog nedostatka potvrde o pravosnažnosti donio meritornu odluku umjesto da postupi po odredbi člana 336. ZPP, počinio je povredu iz odredbe člana
209. tog zakona, što je bilo od uticaja na konačnu odluku, pa je o žalbi predlagača odlučeno temeljem odredbe člana 227. stav 1. tačka 2. ZPP.

(Vrhovni sud Republike Srpske, broj 16 0 V 000337 18 Gž od 11.10.2018. g.)

--------

NAKNADA TROŠKOVA U POSTUPKU PRIZNANjA STRANE SUDSKE ODLUKE
Član 386. stav 1. i 387. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Službeni glasnik Republike Srpske“ broj, 53/08 do 61/13)

Naknada troškova u postupku koji se vodi po zahtjevu za priznanje inostrane sudske odluke određuje se analognom primjenom odredaba zakona o parničnom postupku, a ne primjenom odredbe zakona o vanparničnom postupku koja se odnosi na postupak rješavanja imovinskopravnih odnosa učesnika postupka (raspravljanje zaostavštine, određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti, upravljanje i korišćenje zajedničkim stvarima, dioba stvari i imovine u suvlasništvu, uređenje međe).

Iz obrazloženja:

Rješenjem Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj: 14 0 V 003520 18 V od 13.4.2018. g. udovoljeno je zahtjevu predlagača u dijelu kojim je traženo priznanje inostrane sudske odluke.

Na prijedlog predlagača, Okružni sud u Istočnom Sarajevu je pod brojem 14 0 V 003520 18 V2 od 20.6.2018. g. donio dopunsko rješenje kojim je odlučio o troškovima postupka, tako što je u izreci tog rješenja utvrdio visinu troškova u iznosu od 300,00 KM (sudska taksa) i da ti troškovi padaju na teret predlagača. U obrazloženju odluke sud je naveo da je donesena pozivom na odredbu člana 27. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku (“Službeni glasnik RS“, broj: 36/09, 91/16-u daljem tekstu: ZVP), a zasniva se na činjenici što je postupak vođen „isključivo u interesu predlagača“.

Postupak priznanja inostrane sudske odluke provodi se prema pravilima ZVP i člana 101. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Službeni list SFRJ“, broj: 43/82 i 72/82 - u daljem tekstu: ZRSZ), koji se primjenjuje u Republici Srpskoj na osnovu člana 458. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 – u daljem tekstu: ZPP). Postupak priznanja strane sudske odluke provodi se tako što, u postupku priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka, nadležni sud ispituje postojanje uslova propisanih odredbama člana 86. do 100. ZRSZ. Prema članu 86. ZRSZ, strana sudska odluka se izjednačava sa odlukom suda u Bosni i Hercegovini, ako je prizna nadležni sud u Bosni i Hercegovini.

Predlagač svoje potraživanje zasniva na odluci inostranog suda, presudi Osnovnog suda u Podgorici broj: P-2050/13 od 23.8.2013. g., pa kod činjenice da protupredlagač nije dobrovoljno ispunio obavezu naloženu tom presudom, predlagač je bio obavezan pokrenuti postupak priznanja kod nadležnog suda u Bosni i Hercegovini (Republici Srpskoj), kako bi ona proizvodila svoje pravno dejstvo na teritoriji Bosne i Hercegovine. Zahtjev predlagača za priznanjem odluke je usvojen. Za pokretanje i vođenje tog postupka predlagač je, na zahtjev suda, uplatio sudsku taksu u ukupnom iznosu od 300,00 KM.

Odredba člana 27. stav 2. ZVP, na koju se pozvao sud, odnosi se na postupak rješavanja imovinskopravnih odnosa učesnika postupka (raspravljanje zaostavštine, određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti, upravljanje i korišćenje zajedničkim stvarima, dioba stvari i imovine u suvlasništvu, uređenje međe). Dakle, ovom zakonskom odredbom ne reguliše se pitanje naknade troškova u postupku koji se vodi po zahtjevu za priznanje inostrane sudske odluke, pa se na toj odredbi ZVP ne može zasnivati odluka koja se pobija žalbom.

Odluka o tome ko snosi i u kom iznosu troškove postupka priznanja inostrane sudske odluke, u konkretnom slučaju, rješava se analognom primjenom odredbi ZPP koje se odnose na troškove postupka, odredbi Zakona o sudskim taksama („Službeni glasnik RS“, broj: 73/08, 49/09, 67/13, 63/14, 66/18) i Advokatske tarife.

Izjavljenom žalbom predlagač ne pobija dopunsko rješenje u utvrđenju da ukupni troškovi postupka po osnovu sudske takse iznose 300,00 KM. Shodno tome, po ocjeni ovog suda, predlagaču se imaju priznati troškovi u visini takse na prijedlog i na rješenje suda, jer u spisu ima dokaz da je ona plaćena u iznosu od 300,00 KM.

(Vrhovni sud Republike Srpske, broj 14 0 V 003520 18 Gž od 29.8.2018. g.)

--------

PRIZNANjE STRANE SUDSKE ODLUKE
Član 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03 do 61/13),
u vezi sa članom 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09 i 91/16)

U postupku priznanja strane sudske odluke sud je dužan dostaviti prijedlog za priznanje te odluke drugom učesniku u postupku i raspraviti sva pitanja i prigovore u vezi postojanja eventualnih smetnji za njeno priznanje.

Iz obrazloženja:

Predlagač traži priznanje presude zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Republika Hrvatska, kojom je tuženi obavezan da tužitelju isplati novčani iznos, naznačen u izreci te presude.

Prema odredbama člana 86. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 43/82 i 72/82, dalje: ZRSZ), koji se ima primijeniti u konkretnom slučaju na osnovu člana 458. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03 do 61/13, dalje: ZPP), strana sudska odluka se izjednačuje sa odlukom suda u BiH ako je prizna nadležni sud u BiH.

U obrazloženju prvostepenog rješenja navodi se da je sud, postupajući po članu 101. stav. 2. ZRSZ, ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 86. do 100. tog zakona, za priznanje naprijed navedene sudske odluke.

Postupak priznanja strane sudske odluke sprovodi se po pravilima vanparničnog postupka propisanog odredbama Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09 i 91/16, dalje: ZVP) i odredbom člana 101. ZRSZ. Vanparnični postupak, u pravilu, nije kontradiktoran postupak. Međutim, odstupanje od načela kontradiktornosti ne smije biti učinjeno na štetu osnovnog pravila da u vanparničnom postupku učestvuje i druga strana - učesnik u postupku, koga se tiče taj postupak. Odsustvo ovog načela u vanparničnom postupku treba shvatiti kao odstupanje od zahtjeva za obaveznim održavanjem glavne rasprave i dužnosti suda da o svakom navodu i zahtjevu jedne stranke omogući da se izjasni druga stranka.

Slijedom navedenog, u postupku priznanja strane sudske odluke sud je dužan dostaviti prijedlog za priznanje te odluke drugom učesniku u postupku i raspraviti sva sporna pitanja i prigovore u vezi postojanja eventualnih zakonskih smetnji za priznanje strane

sudske odluke, što je u skladu sa odredbom člana 5. ZPP koja se shodno odredbi člana 2. stav 2. ZVP primjenjuje u ovom postupku. I ustavno načelo je da se svakom mora omogućiti da učestvuje u postupku, kada se odlučuje o njegovom pravu (član 16. Ustava Republike Srpske).

S obzirom da je stranom sudskom odlukom, koja je priznata pobijanim rješenjem, nametnuta obaveza tuženom prema kome tužitelj ostvaruje pravo naplate dosuđenog mu iznosa, protivnik predlagača ima pravni interes da (prigovorima iz člana 88. do 92. ZRSZ), prigovara njenom priznanju. U konkretnom slučaju protivnik predlagača (budući da mu sud nije dostavio prijedlog za priznanje navedene strane sudske odluke) nije ni znao da je postupak pokrenut sve dok mu nije dostavljeno pobijano rješenje. Takvim postupanjem prvostepeni sud je onemogućio protivnika predlagača da učestvuje u tom postupku, čime je počinio povredu odredaba parničnog postupka iz člana 5. ZPP u vezi sa članom 2. stav 2. ZVP, na što se osnovano ukazuje u žalbi.

(Vrhovni sud Republike Srpske, broj 12 0 V 006678 18 Gž od 6.3.2018. g.)

--------

PRIZNANjE STRANE SUDSKE ODLUKE
Član 1. stav 1. i član 3. Zakona o rješavanju sukoba zakona
sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Sl. list SFRJ“ 43/82 i 72/82)

Priznanje odluka stranih sudova donesenih u krivičnim stvarima nije moguće u vanparničnom postupku.

Iz obrazloženja:

Predmet odlučivanja u ovom vanparničnom predmetu je prijedlog predlagača za priznanje krivične presude Osnovnog suda u Požarevcu (Republika Srbija) broj 81 K.424/15 od 26.5.2017. g..

Odlučujući o ovako postavljenom prijedlogu, prvostepeni sud je našao da su ispunjeni svi uslovi iz odredaba člana 86.-100. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Sl. list SFRJ“ 43/82 i 72/82- u daljem tekstu ZRSZ), koji se u Republici Srpskoj primjenjuje na osnovu člana 12. Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 21/92), pa je primjenom člana 101. stav 1. ZRSZ u vezi sa članom 458. Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik RS” br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13- u daljem tekstu: ZPP) priznao predmetnu krivičnu presudu.

Odluka prvostepenog suda nije na zakonu zasnovana.

Naime, odredbom člana 1. stav 1. ZRSZ propisano je da taj zakon sadrži pravila o određivanju mjerodavnog prava za statusne, porodične i imovinske, odnosno druge materijalnopravne odnose sa međunarodnim elementom, a članom 3. istog zakona da se odredbe tog zakona ne primjenjuju na odnose iz člana 1. ovog zakona ako su regulisani drugim /saveznim/ zakonom ili međunarodnim ugovorima.

U konkretnom slučaju predlagač traži priznanje strane sudske krivične presude, što nije moguće u vanparničnom postupku. Priznanje odluka stranih sudova donesenih u krivičnim stvarima propisano je odredbama Zakona o krivičnom postupku („Sl. glasnik RS“ 53/12 i 91/17) i Zakona o međunarodnom pravnoj pomoći u krivičnim stvarima Bosne i Hercegovine

(„Sl. list BiH“ 53/09 i 10/13). Prema odredbi člana 8. tačka b) alineja 3., ovog zakona, međunarodna pravna pomoć u krivičnim stvarima, između ostalog, obuhvata priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka.

Dakle, kako se u konkretnom slučaju radi o prijedlogu za priznanje krivične presude suda Republike Srbije, o tom prijedlogu se moglo raspravljati i odlučivati samo u postupku propisanom navedenim zakonima Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, a ne i u vanparničnom postupku primjenom odredbi ZRSZ.

Iz navedenog proizlazi da je, donoseći pobijano rješenje, prvostepeni sud odlučivao primjenjujući procesno i materijalno pravo koje se nije moglo primijeniti, pa je ovaj sud temeljem odredbe člana 235. tačka 3. ZPP u vezi sa odredbom člana 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Sl. glasnik RS“ 36/09 i 91/16) odlučio kao u izreci rješenja.

(Vrhovni sud Republike Srpske, broj 12 0 V 006591 18 Gž od 01.03.2018. g.)

--------

 

Nastavak na: vanparnični postupak Bosne i Hercegovine

Nazad na: sudska praksa BiH

Da bi ste naÅ”li obrazloženje od odabrane setence iz oblasti stvarnog prava potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za određenu godinu.

 

Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 856 recenzija