Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein
AP

    NASLJEDNO PRAVO - sudska praksa Bosne i Hercegovine

    ─îl. 65. i 68. Zakona o naslje─Ĺivanju

    U SLU─îAJU KADA SE RADI O SA─îINJAVANJU DVA POSEBNA TESTAMENTA U JEDNOJ ISPRAVI, KOJA MOGU─ćNOST ZAKONOM NIJE ZABRANJENA, I KADA JE SVAKI OD TA DVA TESTAMENTA SASTAVLJEN U ZAKONOM PROPISANOJ FORMI, NEMA OSNOVA ZA NJIHOVO PONI┼áTENJE.

     

    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 297509 17 Rev od 12.12.2017. godine)

     

    <------->


    ─îlan 103. stav 2. Zakona o naslje─Ĺivanju

    TESTAMENT JE FORMALNI AKT I OD TOGA NEMA ODSTUPANJA.
    STOGA SE NE MO┼ŻE SMATRATI VALJANIM TESTAMENTOM FOTOKOPIJA TESTAMENTA, JER TAKVO PISMENO – FOTOKOPIJA, ZA KOJE SE TVRDI DA JE TESTAMENT ZAVJEŠTALAC NIJE SVOJERU─îNO NI NAPISAO NI POTPISAO.


    AKO JE ZAVJEŠTALAC SVJESNO UNIŠTIO ORIGINALNI TESTAMENT ONDA JE ON TIME TESTAMENT I OPOZVAO (─îLAN 103. STAV 2. ZAKONA O NASLJE─ÉIVANJU), A AKO JE TESTAMENT UNIŠTEN SLU─îAJEM ILI RADNJOM NEKE DRUGE OSOBE, IZGUBLJEN, SAKRIVEN ILI ZAMETNUT POSLIJE SMRTI ZAVJEŠTAOCA ILI PRIJE NJEGOVE SMRTI, ALI BEZ NJEGOVOG ZNANJA, ZAINTERESOVANA OSOBA MO┼ŻE DOKAZATI DA JE TESTAMENT POSTOJAO, DA JE UNIŠTEN, IZGUBLJEN, SAKRIVEN ILI ZAMETNUT, DA JE BIO SASTAVLJEN U OBLIKU PROPISANIM ZAKONOM, DA JE IMAO SADR┼ŻAJ ONOG DIJELA TESTAMENTA NA KOJI SE POZIVA.

     

    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 68 0 P 002462 16 Rev od 19.01.2017. godine).

     

    <------->

     

    Paragraf 948. OGZ

    NEBLAGODARNOST KAO RAZLOG ZA OPOZIV UGOVORA O POKLONU, MORA BITI U─îINJENA LI─îNO OD POKLONOPRIMCA, ZBOG ─îEGA TU┼ŻBA ZA OPOZIV POKLONA OD STRANE POKLONODAVCA MORA BITI USMJERENA PREMA POKLONOPRIMCU.

     

    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 46 0 P 031509 14 Rev od 28.02.2017. godine).

     

    <------->

     

    ─îlan 35. Zakona o naslje─Ĺivanju

    POTOMAK OSTAVIOCA IMA PRAVO ZAHTJEVATI DA SE IZ OSTAVINE IZDVOJI DIO KOJI ODGOVARA NJEGOVOM DOPRINOSU U POVE─ćANJU VRIJEDNOSTI OSTAVIO─îEVE IMOVINE, NEOVISNO OD TOGA DA LI JE OVAJ NJEGOV DOPRINOS NASTAO U VRIJEME KAD NIJE ─îLAN DOMA─ćINSTVA OSTAVIOCA. ┼ŻIVLJENJE U ZAJEDNICI SA OSTAVIOCEM PREDSTAVLJA ŠIRI OBLIK OD ┼ŻIVLJENJA U ZAJEDNI─îKOM DOMA─ćINSTVU.

     

    Iz obrazlo┼żenja:

    Za izdvajanje imovine u smislu citirane odredbe ─Źlana 35. Zakona o naslje─Ĺivanju potrebno je postojanje slijede─çih pretpostavki: (1) da su ostavio─Źevi potomci ┼żivjeli u zajednici sa ostaviocem; (2) da su oni ostaviocu svojim trudom zaradom ili na drugi na─Źin pomagli u privre─Ĺivanju; (3) da je njihovo zajedni─Źko privre─Ĺivanje sa ostaviocem imalo kao rezultat pove─çanje vrijednosti ostvio─Źeve imovine.

    Za razliku od drugostepenog suda, pravilno je prvostepeni sud ocijenio da za ostvarenje prve pretpostavke nije potrebno da su potomci sa ostaviocem ┼żivjeli u zajedni─Źkom doma─çinstvu. ┼Żivljenje u zajednici predstavlja širi oblik zajedni─Źkog ┼żivota od zajedni─Źkog doma─çinstva. Ovaj revizijski sud prihvata pravilnim pravni stav prvostepenog suda, a uva┼żavanjem svih okolnosti i prilika ostavioca i potomaka, da je tu┼żiteljica dokazala da je postojala zajednica privre─Ĺivanja izme─Ĺu nje i ostavioca u vrijeme gradnje stambenog objekta u Neumu. Ovo, imaju─çi u vidu utvr─Ĺene ─Źinjenice da je tu┼żiteljica pomagala ocu u privre─Ĺivanju sa svojim suprugom, da je ona bila zaposlena, da se to pomaganje sastojalo u tome da je pribavila materijal za eta┼żu iznad prizemlja (kompletno vanjsko zidanje i salijevanje plo─Źe), pla─çala majstore, pomagala i svojim radom, spremala hranu radnicima, autom prevozila, opremila i namjestila stan od 55,43 m2 na toj eta┼żi sa zasebnim ulazom i nakon rata taj stan adaptirala. Prigovori revidenta da je presuda zahva─çena povredom odredaba prni─Źnog postupka kroz navode da sud ne daje objašnjenje o kakvoj zajednici ┼żivota se radilo nisu osnovani (─Źl. 209. u vezi sa ─Źl. 191.st. 4. ZPP). Ovo, jer prvostepeni sud je jasno naveo: „ ..u konkretnom slu─Źaju tu┼żiteljica sa ostaviteljem je bila u zajednici u smislu zajedni─Źkog privre─Ĺivanja radi gradnje stambene ku─çe u Neumu“ (str. 10, predzadnji pasus). Primjena odredbe ─Źlana 35. Zakona o naslje─Ĺivanju je mogu─ça i u slu─Źaju kada je zajednica, koja je postojala izme─Ĺu ostavioca i njegovih potomaka, nije trajala do konca ostavio─Źeva ┼żivota, ve─ç je prestala izvjesno vrijeme prije njegove smrti, ako su ostvarene ostale predpostavke koje se tra┼że za izdvajanje imovine u korist potomaka. Prvostepeni sud je osnovano zaklju─Źio da su ostvarene ostale predpostavke. Tu┼żiteljica je dokazala da je pomaganjem za vrijeme postojanja zajednice privre─Ĺivanja sa ostaviocem, u gradnji eta┼że iznad prizemlja i stana na toj eta┼żi površine 55,43 m2, imalo za rezultat njen doprinos u stambenom objektu ostavioca u iznosu od 52.167,00 KM, i da je u tom iznosu pove─çana vrijednost te imovine ostavioca, a ne njen opseg. Stoga, je prvostepeni sud pravilno primjenio materijalno pravo kada je prihvatio kao osnovan tu┼żbeni zahtjev u dosu─Ĺuju─çem dijelu, s obzirom da vrijednost tog doprinosa tu┼żiteljice (52.167,00 KM) naprema vrijednosti cijelog stambenog objekta ostavioca (249.917,00 KM) odgovara alikvotnom dijelu kojeg je tra┼żila tu┼żbenim zahtjevom (1/6).


    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 53 0 P 003122 15 Rev od 30.09.2015. godine).

     

    <------->

     

    ─îlan 76. Zakona o naslje─Ĺivanju

    U INTERPRETACIJI NAVEDENE ZAKONSKE ODREDBE SUDSKA PRAKSA JE ZAUZELA STAV DA POJAM „IZUZETNE PRILIKE“ OBUHVATA SVE OKOLNOSTI OBJEKTIVNE I SUBJEKTIVNE PRIRODE ZBOG KOJIH TESTATOR NIJE BIO U MOGU─ćNOSTI NAPRAVITI PISMENI TESTAMENT, A DA LI SU TAKVE PRILIKE POSTOJALE PROSU─ÉUJE SUD OD SLU─îAJA DO SLU─îAJA. PRI TOME, POSTOJANJE „IZUZETNIH PRILIKA“ TREBA PROSU─ÉIVATI PREMA TRENUTKU IZJAVE USMENOG TESTAMENTA, A NE PREMA VREMENU PRIJE ILI POSLIJE TOGA.

     

    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 39 0 P 000535 14 Rev 2 od
    30.10.2014. godine)

     

     

    <------->

     

    ─îlan 67. Zakona o naslje─Ĺivanju

    ZA VALJANOST PISMENOG TESTAMENTA PRED SVJEDOCIMA ZAVJEŠTALAC MORA ISTOVREMENO POTPISATI IZJAVU PRED SVJEDOCIMA I DATI IZJAVU DA JE TA ISPRAVA NJEGOV TESTAMENT, KAO ŠTO OBA SVJEDOKA MORAJU BITI ISTOVREMENO PRISUTNA PRILIKOM POTPISIVANJA IZJAVE OD STRANE ZAVJEŠTAOCA. SVAKO ODSTUPANJE OD OVOGA ─îINI TESTAMENT NIŠTAVIM.

     

    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 68 0 P 002314 12 Rev od 04.12.2012. godine)

     

    <------->

     

    ─îlan 120. Zakona o naslje─Ĺivanju
    ─îlan 66. i ─Źlan 103 Zakona o obligacionim odnosima
    BEZ IZDR┼ŻAVANJA ODNOSNO POTREBE IZDR┼ŻAVANJA, NEMA NI PUNOVA┼ŻNOG UGOVORA O DO┼ŻIVOTNOM IZDR┼ŻAVANJU OBZIROM DA ISTI MORA BITI ZAKLJU─îEN U CILJU DO┼ŻIVOTNOG IZDR┼ŻAVANJA PRIMAOCA IZDR┼ŻAVANJA, A NE RADI IZIGRAVANJA NASLJEDNIH PRAVA ZAKONSKIH NASLJEDNIKA.


    (Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 58 0 P 027196 12 Rev od 01.04.2013. godine)

    <------->

     

    ─îlan 123. Zakona o naslje─Ĺivanju
    KAKO SE OBAVEZE UGOVORNIH STRANA KOD UGOVORA O DO┼ŻIVOTNOM IZDR┼ŻAVANJU SAGLEDAVAJU U ODNOSU NA TO KAKO SU ONE ODRE─ÉENE SAMIM UGOVOROM I ZAKONOM, ZAKONSKI IZRAZ „NE IZVRŠAVA SVOJE OBAVEZE“, KAO OSNOV ZA RASKID, SE IMA TUMA─îITI SAGLEDAVANJEM OBAVEZE U NJIHOVOJ SVEUKUPNOSTI, A NE U VIDU JEDNOG NJIHOVOG DIJELA PA MAKAR TO BIO I DIO KOJI SE ODNOSI NA OBEZBJE─ÉENJE ISHRANE.

    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 43 0 P 024899 12 Rev od 26.09.2013. godine)

     

    <------->

     

    ─îlan 13. Zakona o naslje─Ĺivanju
    AKTIVNA LEGITIMACIJA ZA TRA┼ŻENJE PONIŠTENJA OPORUKE PRIPADA ONIM OSOBAMA KOJE U TOM IMAJU POZITIVAN ILI NEGATIVAN PRAVNI INTERES.


    (Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 39 0 P 000141 10
    Rev od 26.01.2012. godine)

    <------->

     

    ─îlan 37. stav 1. i ─îlan 44. Zakona o naslje─Ĺivanju
    NASLJEDNOPRAVNI ZAHTJEV ZA REDUKCIJU POKLONA I NJEGOVO URA─îUNAVANJE U NASLJEDNI DIO U PRAVILU SE OSTVARUJE U POSTUPKU ZA RASPRAVLJANJE ZAOSTAVŠTINE. ME─ÉUTIM, OSTVARIVANJE NAVEDENOG ZAHTJEVA SAMOSTALNOM TU┼ŻBOM, VAN OSTAVINSKOG POSTUPKA, MOGU─ćE JE I DOLAZI U OBZIR AKO POSTUPAK ZA RASPRAVLJANJE ZAOSTAVŠTINE NIJE POKRENUT, A POSTOJI OPASNOST DA ─ćE PRAVO NA OSTVARIVANJE ZAHTJEVA ZASTARJETI.

    (Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000965 10
    Rev od 08.12.2011. godine)

     

    ─îlan 65. Zakona o naslje─Ĺivanju

    ZAKON O NASLJE─ÉIVANJU NE PREDVIDA ZAJEDNI─îKU OPORUKU, PA AKO SU DVA LICA SA─îINILI TAKVU OPORUKU ISTA JE NIŠTAVA.


    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 63 0 P 002255 11
    Rev od 02.10.2012. godine)

     

    <------->

     

    ─îlan 65. i ─îlan 67. Zakona o naslje─Ĺivanju
    OKOLNOST DA JE ZAVJEŠTALAC EVENTUALNO RASPOREDIO IMOVINU KOJA NIJE NJEGOVO VLASNIŠTVO NE CINI TESTAMENT NIŠTAVIM.


    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 048557 11
    Rev od 26.06.2012. godine)

     

    <------->

     

    ─îlan 123. i ─îlan 125. Zakona o naslje─Ĺivanju
    NASLJEDNICI PRIMAOCA IZDR┼ŻAVANJA NISU AKTIVNO LEGITIMISANI DA U PARNICI ZAHTIJEVAJU RASKID UGOVORA O DO┼ŻIVOTNOM IZDR┼ŻAVANJU ZBOG NEISPUNJAVANJA UGOVORA OD STRANE DAVAOCA IZDR┼ŻAVANJA, UKOLIKO TAKAV ZAHTJEV ZA SVOGA ┼ŻIVOTA NIJE POSTAVIO SAM PRIMALAC IZDR┼ŻAVANJA.

    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 040041 11 Rev od 05.04.2012. god)

     

    <------->

     

    ─îlan 139. stav 1. Zakona o naslje─Ĺivanju
    IZJAVA O ODRICANJU OD NASLJEDA ILI O PRIMANJU NASLJEDA NE MO┼ŻE SE OPOZVATI.


    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 22 0 P 004044 11
    Rev od 02.07.2012. godine).

     

    <------->

     

    ─îlan 35. Zakona o naslje─Ĺivanju
    IZDVAJANJU DIJELA ZAOSTAVŠTINE U KORIST POTOMKA KOJI JE PRIVRE─ÉIVAO SA OSTAVITELJEM IMA MJESTA SAMO U SLU─îAJU KUMULATIVNOG ISPUNJENJA SLIJEDE─ćIH ZAKONSKIH USLOVA: a) DA JE POTOMAK ┼ŻIVIO U ZAJEDNICI SA OSTAVITELJEM; b) DA JE SVOJIM RADOM I POMAGANJEM U PRIVREDIVANJU DOPRINOSIO TOJ ZAJEDNICI; c) DA JE TAJ RAD UTICAO ZA POVE─îANJE VRIJEDNOSTI OSTAVIO─îEVE IMOVINE.


    (Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 41 0 P 000325 10
    Rev od 10.05.2011. godine)

     

    <------->

     

    ─îlan 120. i ─îlan 123. stav 4. Zakona o naslje─Ĺivanju
    UGOVOR O DO┼ŻIVOTNOM IZDR┼ŻAVANJU MO┼ŻE SE RASKINUTI I NA OSNOVU SPORAZUMA UGOVORNIH STRANA.


    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 046941 10
    Rev od 11.08.2011. godine)

     

    <------->

     

    ─îlan 22. stav 3. Zakona o naslje─Ĺivanju

    PRESTANAK ZAJEDNICE ┼ŻIVOTA U SPORAZUMU SA OSTAVIOCEM PRETPOSTAVLJA SPORAZUMNU ODLUKU JEDNOG I DRUGOG BRA─îNOG DRUGA DA NJIHOVA ZAJEDNICA ┼ŻIVOTA TRAJNO PRESTANE, O KOJOJ SE SUDI NA OSNOVU DOKAZANIH ─îINJENICA PONAŠANJA KOJIM SE ISPOLJAVA I POTVR─ÉUJE TA SPORAZUMNA ODLUKA, KAO REZULTAT NJIHOVE IZRI─îITE I SLOBODNE VOLJE. U SLU─îAJU SUMNJE U POSTOJANJE TAKVOG SPORAZUMA MORA SE UZETI DA NIJE NASTAO GUBITAK PRAVA NASLJE─ÉIVANJA.


    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 018861 09 Rev od
    15.12.2009.godine)

     

    <------->

     

    ─îlan 22. stav 3. Zakona o naslje─Ĺivanju

    KAO KRIVICA U SMISLU ─îLANA 22. STAV 2. TA─îKA 3. ZAKONA O NASLJE─ÉIVANJU SMATRA SE PONAŠANJE BRA─îNOG DRUGA KOJE JE NEDOPUŠTENO S OBZIROM NA UZAJAMNA PRAVA I DU┼ŻNOSTI BRA─îNIH DRUGOVA, A BRA─îNI DRUG JE PREMA SVIM OKOLNOSTIMA MOGAO I MORAO BITI SVJESTAN DA TO NEDOPUŠTENO PONAŠANJE VODI TRAJNOM PRESTANKU ZAJEDNICE ┼ŻIVOTA.

    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 018861 09 Rev od
    15.12.2009.godine)

     

    <------->

     

     

    ─îlan 45., ─Źlan 46. i ─Źlan 129. stav 1. Zakona o naslje─Ĺivanju

    OKOLNOST DA JE OSTAVITELJICA UGOVOROM O POKLONU CJELOKUPNU SVOJU IMOVINU POKLONILA TU┼ŻENIM NE ZNA─îI DA JE ONA NA TAJ NA─îIN PRE─ćUTNO TU┼ŻITELJA ISKLJU─îILA IZ NASLJEDSTVA ILI DA JE TU┼ŻITELJ LIŠEN SVOG NASLJEDNOG DIJELA ZBOG NEDOSTOJNOSTI ZA NASLJE─ÉIVANJE.


    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 005209 09 Rev od 09.02.2010. godine)

     

     

    ─îlan 83. Zakona o naslje─Ĺivanju

    OSTAVILAC MO┼ŻE TESTAMENTOM ODREDITI DA GA DRUGO LICE NASLIJEDI UMJESTO ODRE─ÉENOG NASLJEDNIKA, AKO TESTAMENTARNI NASLJEDNIK UMRE PRIJE OSTAVIOCA, ODREKNE SE NASLJE─ÉA ILI POSTANE NEDOSTOJAN DA NASLIJEDI (TZV. OBI─îNA SUPSTITUCIJA), ALI NIJE OVLAŠTEN DA ODREDI NASLJEDNIKA TESTAMENTARNOM NASLJEDNIKU (TZV. FIDEIKOMISARNA SUPSTITUCIJA).


    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 900105 09 Rev od
    11.05.2010.godine)

     

    <------->

     

    ─îlan 142. Zakona o naslje─Ĺivanju

    O ZASTARI ZAHTJEVA ZA PREDAJU ZAOSTAVŠTINE SUD VODI RA─îUNA SAMO POVODOM PRIGOVORA STRANKE.

    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001304 od 23.02.2010. godine)

     

    <------->

     

    ─îlan 22. stav 3. Zakona o naslje─Ĺivanju
    PRESTANAK ZAJEDNICE ┼ŻIVOTA U SPORAZUMU SA OSTAVIOCEM PRETPOSTAVLJA SPORAZUMNU ODLUKU JEDNOG I DRUGOG BRA─îNOG DRUGA DA NJIHOVA ZAJEDNICA ┼ŻIVOTA TRAJNO PRESTANE, O KOJOJ SE SUDI NA OSNOVU DOKAZANIH ─îINJENICA PONAŠANJA KOJIM SE ISPOLJAVA I POTVR─ÉUJE TA SPORAZUMNA ODLUKA, KAO REZULTAT NJIHOVE IZRI─îITE I SLOBODNE VOLJE. U SLU─îAJU SUMNJE U POSTOJANJE TAKVOG SPORAZUMA MORA SE UZETI DA NIJE NASTAO GUBITAK PRAVA NASLJE─ÉIVANJA.


    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 018861 09 Rev od
    15.12.2009.godine)

     

    <------->

     

    ─îlan 22. stav 3. Zakona o naslje─Ĺivanju
    KAO KRIVICA U SMISLU ─îLANA 22. STAV 2. TA─îKA 3. ZAKONA O Naslje─Ĺivanju SMATRA SE PONAŠANJE BRA─îNOG DRUGA KOJE JE NEDOPUŠTENO S OBZIROM NA UZAJAMNA PRAVA I DU┼ŻNOSTI BRA─îNIH DRUGOVA, A BRA─îNI DRUG JE PREMA SVIM OKOLNOSTIMA MOGAO I MORAO BITI SVJESTAN DA TO NEDOPUŠTENO PONAŠANJE VODI TRAJNOM PRESTANKU ZAJEDNICE ┼ŻIVOTA.


    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 018861 09 Rev od
    15.12.2009.godine)

     

    <------->

     

    ─îlan 45., ─Źlan 46. i ─Źlan 129. stav 1. Zakona o naslje─Ĺivanju
    OKOLNOST DA JE OSTAVITELJICA UGOVOROM O POKLONU CJELOKUPNU SVOJU IMOVINU POKLONILA TU┼ŻENIM NE ZNA─îI DA JE ONA NA TAJ NA─îIN PRE─ćUTNO TU┼ŻITELJA ISKLJU─îILA IZ NASLJEDSTVA ILI DA JE TU┼ŻITELJ LIŠEN SVOG NASLJEDNOG DIJELA ZBOG NEDOSTOJNOSTI ZA NASLJE─ÉIVANJE.


    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 005209 09 Rev od
    09.02.2010. godine)

     

    <------->

     

    ─îlan 83. Zakona o naslje─Ĺivanju
    OSTAVILAC MO┼ŻE TESTAMENTOM ODREDITI DA GA DRUGO LICE NASLIJEDI UMJESTO ODRE─ÉENOG NASLJEDNIKA, AKO TESTAMENTARNI NASLJEDNIK UMRE PRIJE OSTAVIOCA, ODREKNE SE NASLJE─ÉA ILI POSTANE NEDOSTOJAN DA NASLIJEDI (TZV. OBI─îNA SUPSTITUCIJA), ALI NIJE OVLAŠTEN DA ODREDI NASLJEDNIKA TESTAMENTARNOM NASLJEDNIKU (TZV. FIDEIKOMISARNA SUPSTITUCIJA).


    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 900105 09 Rev od
    11.05.2010.godine)

     

    <------->

     

    ─îlan 142. Zakona o naslje─Ĺivanju
    O ZASTARI ZAHTJEVA ZA PREDAJU ZAOSTAVŠTINE SUD VODI RA─îUNA SAMO POVODOM PRIGOVORA STRANKE.


    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001304 od
    23.02.2010. godine)

     

    <------->

     

    Predmet naslje─Ĺivanja
    ─îlan 31. u vezi sa ─Źlanom 2. Zakona o naslje─Ĺivanja

    PREDMET NASLJE─ÉIVANJA JE OSTAVINA POD KOJOM SE PODRAZUMIJEVAJU STVARI I PRAVA UMRLOG, KOJA PRELAZE NA NJEGOVE NASLJEDNIKE (─îLAN 2. ZAKONA O NASLJE─ÉIVANJU). PREDMET NASLJE─ÉIVANJA, DAKLE, MOGU BITI IMOVINSKA I NEIMOVINSKA PRAVA OSTAVIOCA KOJA IMAJU IMOVINSKU VRIJEDNOST (─îIJI SE EKVIVALENT MO┼ŻE IZRAZITI U NOVCU). TO SU APSOLUTNA STVARNA PRAVA, KAO NPR. PRAVO VLASNIŠTVA, PRAVO ZALOGE, PRAVO SLU┼ŻNOSTI, PRAVO GRA─ÉENJA I PRAVO KORIŠTENJA, KAO I RELATIVNA (OBLIGACIONA) PRAVA KAO ŠTO SU NPR. ZAJAM, NAKNADA ŠTETE, OSIGURANJE, AUTORSKA PRAVA I DRUGA OBLIGACIONA PRAVA. ME─ÉUTIM, PRAVO KORIŠTENJA STANA NE SPADA U NAVEDENA PRAVA, PA ISTO NE ULAZI U VRIJEDNOST ZAOSTAVŠTINE NA OSNOVU KOJE SE IZRA─îUNAVA NU┼ŻNI DIO.


    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001183 od 04.11.2008. godine)

     

    <------->

     

    Nasljedno pravni zahtjev
    ─îlan 35. Zakona o naslje─Ĺivanju

    STRANKA KOJA U OSTAVINSKOM POSTUPKU NIJE ZAHTIJEVALA IZDVAJANJE DIJELA OSTAVINE U SMISLU ─îLANA 35. ZAKONA O NASLJE─ÉIVANJU, PA JOJ SHODNO TOME NIJE NI PRIZNATO PRAVO DA TAKAV ZAHTJEV OSTVARUJE U PARNICI, NE MO┼ŻE TAJ ZAHTJEV ISTICATI NAKON PRAVOSNA┼ŻNOSTI RJEŠENJA O NASLJE─ÉIVANJU.


    (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000268 od 31.03.2009. godine)

     

    <------->

     

    ─îlan 142. Zakona o naslje─Ĺivanju
    ODREDBA ─îLANA 142. ZAKONA O NASLJE─ÉIVANJU NE ODNOSI SE NA ZAHTJEV KOJIM ZAKONSKI NASLJEDNIK TRA┼ŻI UTVR─ÉENJE NIŠTAVOSTI KUPOPRODAJNOG UGOVORA ZAKLJU─îENOG IZME─ÉU TRE─ćIH LICA, PA MAKAR JEDNO OD TIH TRE─ćIH LICA BIO I ZAKONSKI NASLJEDNIK ISTOG OSTAVIOCA.


    (Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: 070-0-Rev-07-000898 od 15.07.2008. godine)

     

    <------->

     

    ─îlan 123. stav 3. Zakona o naslje─Ĺivanju
    RASKID UGOVORA O DO┼ŻIVOTNOM IZDR┼ŻAVANJU ZBOG NEIZVRŠENJA OBAVEZA MO┼ŻE TRA┼ŻITI SAMO PRIMALAC IZDR┼ŻAVANJA KAO UGOVORNA STRANA.


    (Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: Rev–241/01 od 19.11.2003. godine)

     

    <------->

     

    ─îlan 210. Zakona o obligacionim odnosima
    ─îlan 133. Zakona o naslije─Ĺivanju

    KORIŠTENJE NEPODIJELJENE ZAOSTAVŠTINE OD STRANE SAMO NEKIH OD NASLJEDNIKA, NIJE BEZ PRAVNE OSNOVE, PA JE U ODNOSU NA NJIH ISKLJU─îENA PRIMJENA INSTITUTA STJECANJA BEZ OSNOVA.


    (Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Rev-329/01 od 23.12.2003.g.)

     

    <------->

     

    ─îlan 22. Zakona o privatizaciji preduze─ça
    OP─ćA POTRA┼ŻIVANJA OSOBA KOJE SU UMRLE U VREMENU OD 23.3.1992. GODINE DO 6.12.1997. GODINE, KAO DANA STUPANJA NA SNAGU ZAKONA O PRIVATIZACIJI PREDUZE─ćA, NE MOGU BITI PREDMET ZAOSTAVŠTINE U OSTAVINSKOM POSTUPKU.


    (Zaklju─Źak gra─Ĺanskog odjela Vrhovnog suda Federacije BiH sa sjednice od 11.9.2003. god.)

     

    <------->

     

    Nu┼żni nasljedni dio i smanjenje raspolaganja testamentom

    ─îlanovi 36. i 38. Zakona o naslje─Ĺivanju

    STVARI I PREDMETNI DOMA─ćINSTVA KOJI SLU┼ŻE ZA ZADOVOLJAVANJE SVAKODNEVNIH POTREBA, PREMA ODREDBI ─îLANA 36. ZAKONA O NASLJE─ÉIVANJU, PRIPADAJU NAD┼ŻIVJELOM BRA─îNOM DRUGI I POTOMCIMA OSTAVIO─îEVIM KOJI SU ┼ŻIVJELI SA OSTAVIOCEM U ISTOM DOMA─ćINSTVU, NE UZIMAJU SE U OBZIR PRILIKOM IZRA─îUNAVANJA NU┼ŻNOG DIJELA NITI SE URA─îUNVAJU NASLJEDNIKU U NI┼ŻNI DIO.

    U TESTAMENTU NAVEDENO PRAVO TU┼ŻITELJICE DA STANUJE U SPORNOM STANU NE MO┼ŻE BITI RAZLOGOM DA JE TU┼ŻITELJICA NAMIRENA U SVOME NASLJEDNOM DIJELU, BUDU─ćI DA TAJ STAN TU┼ŻITELJICI PREDSTAVLJA NJEZIN DOM.

    Iz obrazlo┼żenja:

    Osporenom prvostepenom presudom odbijena je tu┼żiteljica sa tu┼żbenim zahtjevom kojim je tra┼żila da se utvrdi da je stan u Vitezu identifikovan u izreci presude, zajedni─Źka imovina tu┼żiteljice umrlog B.J., te da udio tu┼żiteljice u toj imovini iznosi ½ dijela. Tako─Ĺe je istom presudom utvr─Ĺeno da je ostavitelj B.J. ostavljaju─çi svoju cjelokupnu imovinu tu┼żenima oporukom od 03.12.2001 godine povrijedio nu┼żni nasljedni dio tu┼żiteljice, pa se raspolaganje oporukom umanjuje za 1/6 dijela na ime nu┼żnog nasljednog dijela u korist tu┼żiteljice. Odlu─Źeno je da je tu┼żiteljica du┼żna nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 296,14 KM.

    Na presudu tu┼żiteljica i tu┼żeni su blagovremeno ulo┼żili ┼żalbe.

    Nakon što je ispitao osporenu presudu u granicama navoda ┼żalbe i po slu┼żbenoj du┼żnosti, u smislu odredbe ─Źl.221. ZPP-a, ovaj sud zaklju─Źio je slijede─çe:

    ┼Żalbe nisu osnovane.

    Prema utvr─Ĺenju prvostepeenog suda umrli B.J. bio je upisan kao isklju─Źivi vlasnik spornog stana. Tako─Ĺe, prema samoj izjavi tu┼żiteljice, datoj na raspravi od 16.01.2004 godine, tu┼żiteljica je otkupila jedan stana koji se nalazi u Visokom, a koji je ona dobila kao supruga svog prvog umrlog mu┼ża M., Prema odredbi ─Źl.11. st. 1 i 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Sl. List FBiH“, br.27/97, 11/98, 22/99, 27/99), supru-nici mogu kupiti stan zajedni─Źki, a jedan od njih samo uz suglasnost drugog, dok se pomenuta suglasnost daje na samom ugovoru ili na posebnoj ispravi uz ovjereen potpis. Imaju─çi u vidu da je tu┼żiteljica kao nosilac stanarskog prava ve─ç otkupila jedan stan u Visokom, te da je zabranjeno istovremeno biti nosilac stanarskog prava na više od jednom stanu (─Źl.12. st.3. Zakona o stambenim odnosima), to pravilno zaklju─Źuje prvostepeni sud da je umrli B.J. bio isklju─Źivi vlasnik predmetnog stana koji je stekao kao nosilac stanarskog prava, te da, shodno tome tu┼żiteljica ne mo┼że po osnovu bra─Źne te─Źevine biti vlasnik ½ dijela predmetnog stana.

    Tako─Ĺe su neosnovani ┼żalbeni navodi tu┼żenih u pogledu dosu─Ĺenog nu┼żnog nasljednog dijela tu┼żiteljici. Naime, prema utvr─Ĺenju ostavinskog suda zaostavštinu umrlog B.J. ─Źinio je predmetni stan i putni─Źki automobil marke „honda“, proizveden 1985 godine. Neosovani su ┼żalbeni navodi tu┼żenih da zaostavštinu ostavitelja ─Źine i stvari u stanu, budu─çi da prema odredbi ─Źl.36. Zakona o naslje─Ĺivanju nad┼żivjelom bra─Źnom drugu pripadaju predmeti doma─çinstva koji slu┼że za zadovoljavanje njegovih svakodnevnih potreba i ove stvari se ne uzimaju u obzir pri izra─Źunavanju nu┼żnog dijela niti se ura─Źunavaju nasljedniku u nu┼żni dio. Tako─Ĺe, u testamentu navedeno pravo tu┼żiteljice da stanuje u predmetnom stanu ne mo┼że biti razlogom da je tu┼żiteljica namirena u svom nasljednom dijelu kako to u ┼żalbi tvrdi tu┼żeni budu─çi da predmetni stan tu┼żiteljici predstavlja njezin dom. Imaju─çi u vidu šta predstavlja zaostavštinu umrlog B .J., te uzimaju─çi u obzir da je tu┼żiteljica snosila troškove sahrane ostavitelja, a što je sud utvrdio na osnovu ra─Źuna STR pogrebne usluge „Kamenorezac“ od 30.08.2002 godine u iznosu od 1.400,00 KM, to je pravilno prvostepeni sud, u smislu odredbe ─Źl.38. Zakona o naslje─Ĺivanju usvojio dio tu┼żbenog zahtjeva tu┼żiteljice kojim je smanjeno raspolaganje testamentom.

    Tako─Ĺe, neosnovani su ┼żalbeni navodi tu┼żiteljice u pogledu dosu─Ĺenih troškova postupka, a imaju─çi u vidu uspjeh stranaka u sporu kako je to pravilno obrazlo┼żio prvostepeni sud.

    Na osnovu iznesenog, a u smislu odredbe ─Źl.226. ZPP-a, valjalo je ┼żalbe odbiti i potvrditi prvostepenu presudu.

     

    (Presuda Op─çinskog suda u Vitezu broj P:24/03 od 16.01.2004 g i
    Presuda Kantonalnog suda Travnik, broj G┼ż-709/04 od 22.09.2005).

     

    <------->

     

    Pismeni testament pred svjedocima – uvjeti pravovaljanosti
    ─îlan 67. Zakona o naslje─Ĺivanju

    TESTAMENT KOJI JE DRUGI SASTAVIO, OPURU─îITELJ KOJI ZNA ─îITATI I PISATI MORA POTPISATI U PRISUTNOSTI DVA SVJEDOKA, JEDAN OD BITNIH UVJETA PRAVOVALJANOSTI TAKVOG TESTAMENTA JEST OPORU─îITELJEV VLASTOTRU─îNI POTPIS ISPOD TEKSTA TESTAMENTA. TESTAMENT NA KOJEM SE UMJESTO PITPISA NALAZI NEKI DRUGI ZNAK NEMA VRIJEDNOSTI PRAVOVALJANOG TESTAMENTA.

    Iz obrazlo┼żenja:

    Prvostepeni sud je potpuno i pravilno utvrdio sve relevantne ─Źinjenice u ovoj pravnoj stvari, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, te donio ispravnu odluku kojom je poništio pismeni testament pred svjedocima testatora F.M., sa─Źinjen dana 11.08.2000 godine.

    Za svoju odluku prvostepeeni sud je naveo jasne, potpune i razumljive razloge, koji kao takvi proizilaze iz provedenih dokaza ocijenjenih na na─Źin kako to regulira odredba ─Źl.8. Zakona o parni─Źnom postupku. Za svoj stav prvostepeni sud je dao jasno obrazlo┼żenje koje prihvata i ovaj sud.

    Na osnovu izvedenih dokaza od strane parni─Źnih stranaka prvostepeni sud ispravno zaklju─Źuje da je testator F.N., koja je znala da ─Źita i piše, sa─Źinila sporni testament dana 11.08.2000 godine, kojim svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu poslije svoje smrti ostavlja svojim k─çerkama H.H, R.I i P.H. i da sporni pismeni testament pred svjedocima nije pravno valjan iz razloga što nije sastavljen u zakonom propisanoj formi, jer nedostaju bitni elementi i to izri─Źita izjava oporu─Źiteljice pred svjedocima da je to njen testament, kao i vlastoru─Źni potpis iste i da je isti sa─Źinjen protivno odredbi o formi ovog testamenta koja je regulisana ─Źlanom 67. Zakona o naslje─Ĺivanju.

    Bez osnova su navodi ┼żalbe da je sporni testament punova┼żan i da isti ne sadr┼żi razloge za poništenje testamenta.

    ┼Żaliteljice gube iz vida da su osnovne pretpostavke za punova┼żnost testamenta sposobnost odre─Ĺene osobe da valjano iska┼że svoju posljednju volju, da testament treba da sadr┼żi pravu volju takve osobe i da testament treba da je sastavljen u zakonom propisanoj formi.

    U konkretnom slu─Źaju radi se o pismenom testamentu pred svjedocima (Alografski testament), kojim je omogu─çeno izra┼żavanje posljednje volje osobama koje nisu dovoljno pismene ili nemaju pouzdanja u sebe da bi sa─Źinile svojeru─Źni testament.

    Uvjet punova┼żnosti je da je tekst testamenta svojeru─Źno potpisan testator, što u ovom predmetu nije slu─Źaj, nego je oporu─Źiteljica stavila umjesto potpisa otisak prsta. Prilikom stavljanja potpisa testator treba da izjavi pred testamentarnim svjedocima da ono što je potpisao je njegov testament, što u ovom slu─Źaju oporu─Źiteljica nije u─Źinila, a što je prvostepeni sud pravilno utvrdio na osnovu izvedenih dokaza. Ne tra┼żi se da svjedoci znaju sadr┼żinu teksta testamenta, nego je prisutnost svjedoka potrebna da potvrde autenti─Źnost testatora potpisa i da je testator pred njima izjavio da je tekst testamenta njegova volja. I jedno i drugo mora biti u─Źinjeno istovremeno.

    Pravno valjan je onaj testament koji je sastavljen u obliku utvr─Ĺenom zakonom i pod uvjetima predvi─Ĺenim u zakonu (─Źl.67. Zakona o naslje─Ĺivanju). Predmetni testament je drugi napisao, a oporu─Źiteljica na testament stavila otisak prsta, ─Źime je potvrdila da je to njen testament. Me─Ĺutim, testament koji je drugi sastavio oporu─Źitelj koji zna ─Źitati i pisati mora potpisati u prisutnosti dva svjedoka. Jedan od bitnih uvjeta pravovaljanosti takvog testamenta jes oporu─Źiteljev vlastoru─Źni potpis ispod teksta testamenta. Testament na kojem se umjesto potpisa nalazi neki drugi znak nema vrijednosti pravovaljanog testamenta.

    Pri potpisivanju testamenta mo┼że druga osoba slobodnom i bolesnom oporu─Źitelju pomagati, ali i uz tu pomo─ç oporu─Źitelj, ipak, mora testament potpisati vlastoru─Źno.

    Kako je o─Źito da sporni testament nije pravno valjan, to je prvostepeni sud ispravno postupio kada je isti poništio.

    Iz najprije navedenih razloga drugostepeni sud je ┼żalbu tu┼żenih odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio temeljem odredbe ─Źl.226. Zakona o parni─Źnom postupku.

     

    (Kantonalni sud u Travniku, broj G┼ż-965/04 od 11.11.2005 godine)

     

    <------->

     

    VALjANOST UGOVORA O DO┼ŻIVOTNOM IZDR┼ŻAVANjU
    ─îlan 103. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 3/96 i 74/04)
    ─îlan 139. Zakona o naslje─Ĺivanju ("Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske" br. 1/09, 55/09, 91/16 i 82/19)

    Ni┼ítav je ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju zaklju─Źen sa primaocem izdr┼żavanja koji uslijed te┼íke bolesti nije bio u stanju da razumno rasu─Ĺuje, iako nije bio li┼íen poslovne sposobnosti.

    Iz obrazlo┼żenja:

    Naime, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tu┼żioca da se utvrdi da je ni┼ítav ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju broj OPU-407/15 od 12.05.2015. godine, zaklju─Źen izme─Ĺu K. T. kao primaoca izdr┼żavanja i T.R. kao davaoca izdr┼żavanja, te da imovina koja je predmetnom tog ugovora ─Źini ostavinsku masu iza K.T.

    Ovako postavljen zahtjev tu┼żilac zasniva na tvrdnjama da njegov djed K.T., ─Źiji je on nasljednik po pravu predstavljanja iz pok. oca K.B., nije bio sposoban da zaklju─Źi predmetni ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju, te da je isti ni┼ítav u smislu odredaba ─Źlana 103. Zakona o obligacionim odnosima.

    Po provedenom postupku prvostepeni sud je utvrdio: da je 12.05.2015. godine zaklju─Źen ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju izme─Ĺu K.T. kao primaoca izdr┼żavanja i T.R. kao davaoca izdr┼żavanja broj OPU-407/15 notara Lj.M. iz B.; da se tim ugovorom davalac izdr┼żavanja T. R. obavezala da brine o K.T., na na─Źin pobli┼że opisan u ugovoru, a K.T., kao primalac izdr┼żavanja, se obavezao da joj zauzvrat nakon svoje smrti ostavi stan u B. u Ul. ... na 6 spratu, stan broj 75, povr┼íine 42 m2 upisan u list broj 1023 k.o. B.; da je K.T. umro 03.01.2016. godine; da je rje┼íenjem Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 O 230919 16 O od 11.04.2016. godine prekinut ostavinski postupak iza K.T. jer da je njegov unuk K.D., koji ga je naslijedio po pravu predstavljanja iza K.B., osporio predmetni ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju; da je K.D., koji je ina─Źe navedenim rje┼íenjem upu─çen na parnicu, pokrenuo predmetnu parnicu 06.05.2016. godine tvrde─çi da je predmetni ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju ni┼ítav, jer da K.T. nije bio sposoban da shvati zna─Źaj tog pravnog posla obzirom da je bio star i nesposoban da rasu─Ĺuje; da iz nalaza i mi┼íljenja vje┼ítaka medicinske struke dr S.V.S. jasno proizilazi da je u vrijeme zaklju─Źenja predmetnog ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju K.T. bio sposoban da shvati zna─Źaj pravnih radnji koje ─Źini i mogao slobodno da izrazi svoju volju, odnosno bio sposoban za rasu─Ĺivanje i upravljanje svojim postupcima.

    Temeljem ovakvog ─Źinjeni─Źnog utvr─Ĺenja prvostepeni sud je zaklju─Źio da zahtjev tu┼żioca nije osnovan, pa je stoga sudio tako ┼íto je donio odluku kao u izreci prvostepene presude. Iz razloga odluke prvostepenog suda proizilazi da nije bilo mjesta da se utvrdi da je predmetni ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju ni┼ítav u smislu odredaba ─Źlana 103. Zakona o obligacionim odnosima, jer da je K.T. bio sposoban da rasu─Ĺuje i shvati zna─Źaj zaklju─Źenog pravnog posla, shodno odredbama ─Źlana 56 stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.

    Drugostepeni sud je prihvatio ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja prvostepenog suda i zaklju─Źak tog suda, pa je sudio tako ┼íto je donio odluku kao u izreci drugostepene presude.

    Odluke ni┼żestepenih sudova su pravilne.

    Odredbama ─Źlana 56. stav 1 Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 3/96 i 74/04 - u daljem tekstu: ZOO) je propisano da je za zaklju─Źenje punova┼żnog ugovora potrebno da ugovara─Ź ima poslovnu sposobnost za zaklju─Źenje tog ugovora.

    Poslovna sposobnost za zaklju─Źenje ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju podrazumjeva sposobnost ugovara─Źa u momentu zaklju─Źenja ugovora, da shvati zna─Źaj tog pravnog posla i njegove posljedice. Naime, sposobnost za rasu─Ĺivanje je pojam vrlo ┼íirokog zna─Źaja. Njime se ozna─Źava ono du┼íevno stanje kod ugovara─Źa u kojem je on sposoban da shvati prirodu i pravni zna─Źaj svojih postupaka, pa se u svakom konkretnom slu─Źaju ocjenjuje da li je postojala sposobnost za rasu─Ĺivanje ugovara─Źa prilikom zaklju─Źenja ugovora, tj. da li je ugovara─Ź prilikom zaklju─Źenja ugovora bio sposoban da shvati prirodu i pravni zna─Źaj svojih postupaka.

    Kada se ima u vidu da iz nalaza i mi┼íljenja vje┼ítaka medicinske struke dr S. V. S. jasno proizilazi, da je u vrijeme zaklju─Źenja predmetnog ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju, K.T. bio sposoban da shvati zna─Źaj pravnih radnji koje ─Źini i mogao slobodno da izrazi svoju volju, odnosno bio sposoban za rasu─Ĺivanje i upravljanje svojim postupcima, onda nema nikakve sumnje da se zahtjev tu┼żioca ukazuje neosnovanim. Ovo tim prije ┼íto predmetni ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju ispunjava sve uslove propisane odredbama ─Źlana 139. Zakona o naslje─Ĺivanju ("Slu┼żbeni glasnik RS", br. 1/09, 55/09 i 91/16).

    (Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 238157 19 Rev od 12.06.2019. godine)

    <------->

    RASKID UGOVORA O DO┼ŻIVOTNOM IZDR┼ŻAVANjU
    ─îlan 139. stav 1. i ─Źlan 142. stav 3. Zakona o naslje─Ĺivanju (ÔÇťSlu┼żbeni glasnik Republike Srpske ÔÇť broj: 1/09, 55/09, 91/16 i 82/19)

    Kod ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju davalac izdr┼żavanja je u obavezi izdr┼żavati sva lica koja su prema ugovoru primaoci izdr┼żavanja. neizvr┼íavanje obaveza iz ugovora prema bilo kom primaocu izdr┼żavanja predstavlja razlog za raskid ugovora, koji mo┼że zahtijevati bilo koji primalac izdr┼żavanja.

    Iz obrazlo┼żenja:

    Prema zakonskoj definiciji (─Źlan 139. stav 1. ZN) ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju je ugovor kojim se jedan ugovara─Ź obavezuje da izdr┼żava do┼żivotno drugog ugovara─Źa ili neko tre─çe lice, a drugi ugovara─Ź izjavljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu ili jedan njen dio u naslje─Ĺe. To je ugovor o otu─Ĺivanju uz naknadu cijele ili dijela imovine koja pripada primaocu izdr┼żavanja u vrijeme zaklju─Źenja ugovora, ─Źija je predaja davaocu izdr┼żavanja odgo─Ĺena do smrti primaoca izdr┼żavanja. Ovaj ugovor je pravni posao ÔÇ×inter vivosÔÇť, dvostrano obavezan, teretan i formalan ugovor, sa elementima aleatornosti, zaklju─Źen s obzirom na li─Źna svojstva ugovornih strana, a imovina obuhva─çena ugovorom ne ulazi u zaostav┼ítinu. Ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju mora biti notarski obra─Ĺen (stav 2).

    Obaveza davaoca izdr┼żavanja se sastoji u ─Źinidbama davanja i ─Źinjenja koje su predvi─Ĺene ugovorom ili odre─Ĺene prirodom stvari, a obaveza drugog ugovara─Źa (koji ne mora biti primalac izdr┼żavanja) je da na davaoca izdr┼żavanja s danom svoje smrti prenese vlasni┼ítvo na svojoj imovini u cijelosti ili na jednom njenom dijelu. Predmet ugovora je imovina

    primaoca izdr┼żavanja ili jedan njen dio, nekretnine, kao i pokretne stvari koje slu┼że za upotrebu, odnosno iskori┼ítavanje nekretnina, koje se smatraju obuhva─çene sa nekretninama koje se daju nakon smrti primaoca izdr┼żavanja. Obaveza davaoca izdr┼żavanja naj─Źe┼í─çe se sastoji iz smje┼ítaja, ishrane i drugih davanja, a pored toga (ili umjesto ovih davanja) ugovorom se mogu obuhvatiti i davanja druge vrste kao davanja u gotovom novcu. Va┼żno je da su ova davanja zavisna od promjenjivih potreba primaoca izdr┼żavanja, jer u slu─Źaju kada bi koli─Źina davanja bila unaprijed ta─Źno odre─Ĺena, ne bi se radilo o ugovoru o do┼żivotnom izdr┼żavanju ve─ç o ugovoru o do┼żivotnoj renti.

    Ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju proizvodi pravno dejstvo od momenta njegovog zaklju─Źenja. Ugovorne strane iz ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju su davalac izdr┼żavanja i lice koje s danom svoje smrti na davaoca izdr┼żavanja prenosi svojinu svoje imovine kao naknadu za izdr┼żavanje. Otu─Ĺivalac nekretnina je naj─Źe┼í─çe i primalac izdr┼żavanja. Me─Ĺutim, izdr┼żavanje se mo┼że ugovoriti ne samo u korist otu─Ĺivaoca imovine, nego i u korist tre─çeg lica.

    Odredba ─Źlana 142. ZN predvi─Ĺa modalitete raskida ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju (na osnovu sporazuma ugovara─Źa i na osnovu sudske odluke), te razloge za raskid ugovora.

    U konkretnom slu─Źaju ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju zaklju─Źen je u smislu odredbe ─Źlana
    139. ZN. Primaoci izdr┼żavanja su tu┼żiteljica i njen suprug A. P., a davalac izdr┼żavanja je tu┼żeni. Tu┼żiteljica tra┼żi raskid ugovora iz razloga predvi─Ĺenih odredbom ─Źlana 142. stav
    3. ZN, kojom je propisano da svaka strana mo┼że tra┼żiti raskid ukoliko druga strana ne izvr┼íava svoje obaveze. Pravo tra┼żiti raskid ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju zbog neizvr┼íavanja ugovornih obaveza je imovinsko pravo i ono pripada kako ugovara─Źima, tako i tre─çim zainteresovanim licima, te nasljednicima ugovara─Źa.

    Kada ─çe se smatrati da je ostvaren razlog za raskid ugovora, to je fakti─Źko pitanje, ali je sigurno da to nije u slu─Źaju svakog i najmanjeg kr┼íenja ugovornih obaveza od strane jednog ugovara─Źa, dok ─çe druga─Źija situacija biti kada druga ugovorna strana stalno mora tra┼żiti ispunjavanje pojedinih ─Źinidbi koje su bitne za obavezu izdr┼żavanja, ili ako bi ostvarenje tih ─Źinidbi moralo biti zahtijevano putem suda. U svakom slu─Źaju, potrebno je ocijeniti da li davalac izdr┼żavanja kao ugovorna strana ne izvr┼íava svoje obaveze prema svim okolnostima konkretnog slu─Źaja.

    Tu┼żiteljica je, kako proizlazi, u vrijeme zaklju─Źenja ugovora (... godine) imala 73, a njen suprug 86 godina ┼żivota, nisu imali djece, pa su ugovor i zaklju─Źili sa ciljem da im davalac izdr┼żavanja kao supru┼żnicima obezbjedi izdr┼żavanje koje odgovara njihovim ┼żivotnim potrebama, onako kako je ugovoreno. Logi─Źno je da lica u toj ┼żivotnoj dobi vi┼íe nisu u mogu─çnosti obavljati svakodnevne poslove, ili to mogu obavljati u znatno smanjenom obimu, po─Źev od spremanja hrane, ku─çe, brige o svom zdravlju i doma─çinstvu (naro─Źito ako se radi o seoskom doma─çinstvu). Kona─Źno, proizlazi da je suprug tu┼żiteljice u vrijeme zaklju─Źenja ugovora bio u penziji i ve─ç je bio bolestan (nije ni mogao potpisati ugovor, pa su stavljanju rukoznaka na ugovoru prisustvovali svjedoci, kako je notar konstatovao), te ┼żivio jo┼í par mjeseci, dok je tu┼żiteljica bila doma─çica.

    Zato su i po ocjeni ovog suda obaveze davaoca izdr┼żavanja, koje nisu izvr┼íavane u du┼żem vremenskom periodu, su┼ítinski bitne za obavezu izdr┼żavanja i njihovo neizvr┼íavanje je opravdan razlog za raskid ugovora, jer djelimi─Źnim ispunjavanjem ugovora prema primaocima izdr┼żavanja A. P., te prema tu┼żiteljici, koji su jedna ugovorna strana iz ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju, nije ostvarena svrha zbog koje je ugovor zaklju─Źen.

    Tu┼żeni je zaklju─Źenjem predmetnog ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju preuzeo ugovornu obavezu da izdr┼żava i ispunjava sve obaveze prema oba primaoca izdr┼żavanja sve do njihove smrti, pa tek onda mo┼że ostvariti pripadaju─ça prava iz ugovora. Obim obaveza davaoca izdr┼żavanja koncipiran je tako da se izvr┼íavaju prema oba primaoca izdr┼żavanja, vode─çi ra─Źuna da se zadovolje njihove potrebe izdr┼żavanja kao supru┼żnika u odre─Ĺenim godinama ┼żivota, te u pogledu zdravstvenog i materijalnog stanja. Ugovorene obaveze izdr┼żavanja odgovaraju i namjeri primalaca izdr┼żavanja da upravo sa tu┼żenim zaklju─Źe ugovor, obzirom da ┼żive u blizini, da su u srodstvu i u dobrim odnosima, ┼íto je tu┼żenom bilo poznato, te proizlazi iz njegovog iskaza da su od kada je bio mali porodice sve zajedno radile i da je tu┼żiteljica inicirala zaklju─Źenje ugovora kako bi se ÔÇ×sa─ŹuvalaÔÇť njihova imovina kada ona i suprug umru. Ugovara─Źi su odredili koja imovina poslije njihove smrti (dakle imovina oba primaoca izdr┼żavanja) pripada davaocu izdr┼żavanja. Pri tome nije od zna─Źaja ┼íto je na dijelu imovine kao vlasnik upisana tu┼żiteljica, a na drugom dijelu njen suprug, niti je od zna─Źaja ┼íto je imovina koju daje A.P. ve─çeg obima. Radi se o jednom ugovoru kojim su definisane obaveze izdr┼żavanja dva primaoca izdr┼żavanja, koji su ugovorne strane, kao i tu┼żeni kao davalac izdr┼żavanja, pa je tu┼żiteljica kao ugovorna strana iz tog ugovora legitimisana da podnese tu┼żbu za raskid cijelog ugovora, koji se ne mo┼że djelimi─Źno raskinuti, kako pogre┼íno tu┼żeni smatra.

    Tako─Ĺe, revizija se neosnovano poziva da tu┼żiteljica nije zakonski nasljednik A. P. i da zbog toga nije ovla┼ítena podnijeti tu┼żbu za raskid ugovora poslije njegove smrti. Tu┼żiteljica je zakonski nasljednik supruga A. P. (pored drugih nasljednika drugog nasljednog reda), koja se prihvatila naslje─Ĺa na imovini supruga P. koja nije obuhva─çena ugovorom o do┼żivotnom izdr┼żavanju i svoj nasljedni dio ustupila A. M. (proizlazi iz rje┼íenja o naslje─Ĺivanju od ... godine).

    Pravo tra┼żiti raskid ugovora zbog neizvr┼íavanja ugovornih obaveza iz ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju momentom smrti primaoca izdr┼żavanja prelazi na njegove nasljednike. Prema tome, ─Źak i da nije ugovorna strana u ugovoru o do┼żivotnom izdr┼żavanju, tu┼żiteljica kao nasljednik A. P. aktivno je legitimisana da tra┼żi raskid ugovora iz razloga neizvr┼íavanja ugovornih obaveza (stav 3. ─Źlana 142. ZN).

    Kada se u sudskom postupku udovolji zahtjevu za raskid ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju, takva presuda ima konstitutivni karakter i njome se tu┼żenom ne nala┼że nikakva ─Źindiba ve─ç se samo pravno stanje koje postoji preina─Źava tako da se razrje┼íava pravni odnos koji je na osnovu ugovora nastao izme─Ĺu davaoca i primaoca izdr┼żavanja. Ugovor je raskinut danom pravosna┼żnosti presude, ┼íto zna─Źi da ona djeluje ex nunc, iako su ─Źinjenice koje su razlog za raskid ugovora nastupile mnogo ranije nego ┼íto je tu┼żba za raskid ugovora podnesena.

    (Vrhovni sud Republike Srpske, 86 0 P 039145 18 Rev od 14.06.2018. godine)

    <------->

    SVOJERU─îNI TESTAMENT
    ─îlan 68. Zakona o naslje─Ĺivanju
    ("Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske" broj: 1/09, 55/09, 91/16 i 82/19)

    Svojeru─Źni testament je punova┼żan ako ga je zavje┼ítalac napisao i potpisao svojom rukom i ako je na njemu nazna─Źen datum kada je sa─Źinjen.

    Iz obrazlo┼żenja:

    Prema tome, kako se u predmetnom testamentu, u vezi sa navedenom ku─çom, spominje rje┼íenje iz B.L. kako se to o─Źekivano rje┼íenje mo┼że odnositi samo na naprijed opisani parni─Źni postupak, koji je pokrenut 2011. godine, sasvim je izvjesno da sporni testament nije sa─Źinjen ranije (2007. godine, kako tvrdi tre─çetu┼żena), nego u vrijeme vo─Ĺenja opisane parnice. Naime, me─Ĺu strankama nije sporno da ostavilac nije vodio nikakav drugi postupak u vezi sa nekretninama, odnosno ku─çom u B. iz kojeg bi o─Źekivao neko rje┼íenje iz Banjaluke. Pored toga, spornim testamentom ostavilac je raspolagao i ÔÇ×kolima AudiÔÇť. Iz prilo┼żene potvrde o vlasni┼ítvu vozila, za putni─Źki automobil Audi, registarske oznake 309-T-826, proizlazi da je M.V.1 upisan kao vlasnik ovog vozila dana 12.7.2010. godine, pa i to name─çe zaklju─Źak da je sporni testament sa─Źinjen nakon 13.01.2009. godine kada je stupio na snagu ZN.

    Kada je to tako, onda se valjanost predmetnog testamenta ima prosu─Ĺivati prema odredbama ─Źlana 68. ZN. Tim odredbama je propisano da je svojeru─Źni testament (o kojem je rije─Ź u ovom postupku) punova┼żan ako ga je zavje┼ítalac napisao svojom rukom i ako ga je potpisao (stav 1.), te da je za punova┼żnost svojeru─Źnog testamenta nu┼żno da je u njemu nazna─Źen datum kada je sa─Źinjen.

    U spornom testamentu nije nazna─Źen datum kada je sa─Źinjen, pa ga to, saglasno naprijed citiranoj zakonskoj odredbi, ─Źini ni┼ítavim, bez ikakvih drugih utvr─Ĺenja koja bi uticala na njegovu valjanost, a odnose se na sposobnost testatora za rasu─Ĺivanje, i njegovu eventualnu zabludu u vezi sa pravom svojine na nekretninama kojima je raspolagao. Ovo zato ┼íto je prema odredbi ─Źlana 67. ZN punova┼żan samo onaj testament koji je sa─Źinjen u obliku utvr─Ĺenom u zakonu i pod uslovima predvi─Ĺenim zakonom.

    (Vrhovni sud Republike Srpske, 84 0 P 047303 18 Rev od 08.02.2019. godine)

    <------->

    VALjANOST TESTAMENTA
    ─îlanovi 64., 65. i 67. Zakona o naslje─Ĺivanju (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇť broj 1/09, 55/09, 91/16 i 82/19)

    Lice koje je nesposobno za razumno rasu─Ĺivanje ne mo┼że sa─Źiniti pravno valjan testament, bez obzira na to ┼íto nije li┼íeno poslovne sposobnosti. Razlika je u tome ┼íto se nesposobnost za razumno rasu─Ĺivanje mora dokazati, a za lice li┼íeno poslovne sposobnosti se pretpostavlja da nije bilo sposobno za rasu─Ĺivanje.

    Iz obrazlo┼żenja:

    Testament je jednostrana, opoziva, u propisanoj formi data izjava posljednje volje kojom neko lice raspola┼że svojom imovinom (ili dijelom imovine) za slu─Źaj smrti.

    To je strogo formalni pravni akt, pa pridr┼żavanje zakonom propisane forme kod sastavljanja jedan je od uslova valjanosti testamenta (procesno pravne pretpostavke valjanosti testamenta). Materijalno pravne pretpostavke valjanosti testamenta ti─Źu se sposobnosti testatora da slobodno i svjesno izjavi svoju volju. Tako prema odredbama ZN testament mo┼że sa─Źiniti svako lice sposobno za rasu─Ĺivanje, koje je navr┼íilo 15 godina ┼żivota (─Źlan 64.stav 1. ZN).

    Punova┼żan je onaj testament koji je sa─Źinjen u obliku utvr─Ĺenom u zakonu pod uslovima predvi─Ĺenim u zakonu (─Źlan 67. ZN).

    Do ni┼ítavosti testamenta mo┼że do─çi zbog nedostataka oblika testamenta (procesno pravne pretpostavke valjanosti testamenta), pomanjkanja testatorove sposobnosti za sastavljanje testamenta ili zbog nedostataka u volji (─Źlan 65. ZN- materijalnopravne pretpostavke valjanosti testamenta).

    Predmetni testament u pogledu oblika ispunjava uslove iz ─Źlana 69. ZN. Me─Ĺutim, tu┼żene osporavaju njegovu valjanost tvrdnjama da testator nije u momentu sa─Źinjavanja testamenta bio sposoban za rasu─Ĺivanje.

    Sposobnost za rasu─Ĺivanje predstavlja subjektivni kriterij u odre─Ĺivanju sposobnosti za sastavljanje testamenta. To je ono du┼íevno stanje testatora u kojem je on sposoban shvatiti pravni zna─Źaj svojih postupaka. Ona mora postojati u ─Źasu sastavljanja testamenta. Sposobnost za sastavljanje testamenta odgovara op┼ítoj poslovnoj sposobnosti za zaklju─Źenje pravnih poslova. Nesposobnost za rasu─Ĺivanje mo┼że nastati usljed trajnih ili privremenih psihi─Źkih defekata koji imaju razli─Źite uzroke i koji dovode do smetnje u rasu─Ĺivanju. Ta stanja nastaju usljed raznih du┼íevnih bolesti (npr. razne vrste demencije i psihoze), ili su uslovljena nedovoljnom du┼íevnom razvijeno┼í─çu, ili poreme─çaja svijesti (npr. zbog u┼żivanja alkohola i sl).

    Da li je testator sposoban da sa─Źini posljednju izjavu volje, rje┼íava se u svakom konkretnom slu─ç─Źju zavisno od utvr─Ĺenih ─Źinjenica.

    Me─Ĺu parni─Źnim strankama nije sporno da je ─î.─î. oko godinu i po prije smrti zaklju─Źio ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju, te isti opozvao, zatim sa─Źinio ─Źetiri testamenta kojima je raspolagao istom imovinom - predmetnim stanom, putni─Źkim automobilom i nov─Źanim sredstvima: prvi kojim je imovinu ostavio k─çerki tu┼żiteljice, zatim je testamentom sa─Źinjenim 06.08.2012. godine ovu imovinu ostavio tu┼żnim, potom testamentom sa─Źinjenim 15.04.2013. godine supruzi M.─î. (po kome je raspravljena zaostav┼ítina pravosna┼żnim rje┼íenjem Osnovnog suda u Bijeljini od 13.02.2014. godine) i testamentom sa─Źinjenim 22.11.2013. godine, kojim je tu imovinu ostavio tu┼żiteljici.

    Nije sporno ni to da je testator koji je bio zaposlen u Austriji, u 34-toj godini ┼żivota do┼żivio povredu na radu 02.03.1973. godine, tako ┼íto je pao sa visine i zadobio te┼íku tjelesnu povredu slijedom koje je progla┼íen nesposobnim za rad i penzionisan.

    Ni┼żestepeni sudovi utvr─Ĺuju ─Źinjenicu da je pok. ─î. zbog povrede na radu i pada sa visine bio te┼íko bolesna osoba koja je imala potrebu za stalnom pa┼żnjom, pomo─çi i njegom druge osobe, svoje supruge-tu┼żene M.─î., ┼íto potvr─Ĺuje i nalaz vje┼ítaka medicinske struke, koji ni┼żestepeni sudovi iako smatraju da je sa─Źinjen po pravilima struke i obrazlo┼żen, ipak ne prihvataju, te izvode zaklju─Źak da je testator bio testatorski sposoban u vrijeme sa─Źinjavanja predmetnog testamenta.

    Razlozi za neprihvatanje nalaza vje┼ítaka po mi┼íljenju prvostepenog suda (a ┼íto prihvata i drugostepeni sud) su ┼íto ne postoji ljekarski nalaz koji dokazuje da je pok. ─î. za ┼żivota bolovao od izvjesnih psihi─Źkih bolesti koje bi ograni─Źile njegovu poslovnu sposobnost, te da su iste posljedice povrede na radu-pada sa visine, posebno ┼íto pok. ─î. nije nikada oduzimana niti ograni─Źavana poslovna sposobnost, a i po izja┼ínjenju vje┼ítaka za ┼żivota pok. ─î. nije vr┼íena ocjena njegove poslovne sposobnosti.

    Me─Ĺutim, ─Źinjenica da pok. ─î. nije bila oduzeta poslovna sposobnost ne zna─Źi automatski da je on bio sposoban za razumno rasu─Ĺivanje i kao takav mogao sa─Źiniti pravno valjan testament. Razlika je u tome ┼íto se za lice li┼íeno poslovne sposobnosti pretpostavlja da nije bilo sposobno za rasu─Ĺivanje, dok se za lica koja te sposobnosti nisu bila li┼íena mora dokazati da su nesposobna za razumno rasu─Ĺivanje.

    Revizijom se osnovano ukazuje na pogre┼ían zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova da nalaz i mi┼íljenje vje┼ítaka medicinske struke nije prihvatljiv kao dokaz o nesposobnosti testatora za rasu─Ĺivanje, jer je vje┼ítak nalaz dao na osnovu medicinske dokumentacije (o povredi testatora iz 1973. godine, izvje┼ítaja Poliklinike ÔÇ×Dr. ┼á.ÔÇť i otpusnog pisma Op┼íte bolnice ÔÇ×S.v.ÔÇť B.) i iskaza svjedoka dr. ┼á. B., prema zadatku koji mu je sud nalo┼żio rje┼íenjem od 10.02.2016. godine.

    Naime, nalaz vje┼ítaka medicinske struke bazira se na dokumantaciji o povredi na radu koju je testator pretrpio 1973. godine i mogu─çim posljedicama te povrede, te na medicinskoj dokumentaciji Poliklinike ÔÇ×Dr. ┼á.ÔÇť B. da je u toku lije─Źenja (od druge bolesti) testator pokazivao znake demencije i simptome psihosomatskog sindroma, kao i na otpusnom pismu Op┼íte bolnice ÔÇ×S.v.ÔÇť B. (gdje je lije─Źen tako─Ĺe od drugih bolesti u periodu od 18.03.- 19.03.2013. godine), ali mu je zbog pona┼íanja po prijemu u bolnicu (uznemirenosti, dezorijentisanosti i neadekvatnog pona┼íanja), pored drugih dijagnoza konstatovana i dijagnoza psychoorganicum.

    Vje┼ítak medicinske struke je doveo u vezu ovu medicinsku dokumentaciju sa pona┼íanjem testatora, te zaklju─Źio da su pona┼íanje testatora i psihi─Źke karakteristike koje je ispoljavao posljedica povrede iz 1973. godine i da spadaju u okvir organskih mentalnih poreme─çaja u ┼íirem okviru, bez obzira ┼íto nema dokumentacije da je lije─Źen od posljedica tada zadobijene povrede mozga. Razlog za to vje┼ítak nalazi u tome da lica sa takvim poreme─çajima nemaju kriti─Źnost prema svom pona┼íanju i zbog toga ne tra┼że medicinsku pomo─ç.

    Na osnovu toga vje┼ítak izra┼żava svoje mi┼íljenje da je pok. ─î. imao poreme─çaj koji se karakteri┼íe zna─Źajnom izmjenom uobi─Źajenog obrasca pona┼íanja, ispoljavao izmijenjeno emocionalno pona┼íanje do povremenih izliva ljutnje i agresije, a pred kraj ┼żivota stanje njegovog fizi─Źkog zdravlja se pogor┼íalo, ┼íto je komplikovalo njegovo psihi─Źko stanje, te sa ovakvim psihi─Źki promijenjenim statusom, kao trajnim svojstvom koje je posljedica povrede mozga, a pod uticajem akutnog afekta i njegovog trenutnog raspolo┼żenja i shvatanja odnosa, nije bio sposoban da racionalno razmi┼ílja da ispravno percipira stvarnost, da slobodno bira izme─Ĺu vi┼íe mogu─çnosti, da slobodno ispoljava svoju volju, te da nije bio testatorski sposoban u vrijeme sa─Źinjavanja testamenta od 22.11.2013. godine.

    Zato je po ocjeni ovog suda nalaz i mi┼íljenje vje┼ítaka medicinske struke prihvatljiv dokaz za zaklju─Źak suda o psihi─Źkom stanju i nesposobnosti testatora za rasu─Ĺivanje u vrijeme sa─Źinjavanja predmetnog testamenta, za koji zaklju─Źak nije bilo nu┼żno da postoji ljekarski nalaz koji upu─çuje da je pok. ─î. za ┼żivota bolovao ili se lije─Źio od psihi─Źkih bolesti, te o tome da je za ┼żivota pok. ─î. oduzimana ili ograni─Źavana poslovna sposobnost, ili vr┼íena ocjena njegove poslovne sposobnosti, kako pogre┼íno smatraju ni┼żestepeni sudovi i samo iz tog razloga nalaz ne prihvataju.

    Proizlazi da su ni┼żestepeni sudovi iz ─Źinjenica koje su utvrdili izveli nepravilan zaklju─Źak da je testator u vrijeme sa─Źinjavanja testamenta 22.11.2013. godine bio testatorski sposoban.

    Kako iz nalaza i mi┼íljenja vje┼ítaka proizlazi da u vrijeme sa─Źinjavanja predmetnog testamenta testator nije bio sposoban za rasu─Ĺivanje, predmetni testament nije pravno valjan u smislu odredbe ─Źlana 67. ZN.

    (Vrhovni sud Republike Srpske, 80 0 P 061954 18 Rev od 13.12.2018. godine)

    <------->

    SVOJERU─îNI TESTAMENT
    Supstitucija u testamentu
    ─îlan 66., 83. i 88. Zakona o naslje─Ĺivanju (ÔÇ×Sl. list SR BiHÔÇŁ broj 7/80 i 15/80)

    Zavje┼ítalac u testamentu mo┼że odrediti zamjenu (supstituciju) testamentarnih nasljednika ukoliko neko od tih nasljednika umre prije njega, odrekne se nasljedstva ili bude progla┼íen nedostojnim za naslje─Ĺivanje.

    Iz obrazlo┼żenja:

    Pravilno je drugostepeni sud protuma─Źio i supstituciju navedenu u testamentu koja glasi:
    ÔÇ×nasljednici moje pokretne i nepokretne imovine su poslije moje smrti i smrti moje bra─çe
    1. K. D., ro─ĹenÔÇŽ2. S. (K.) D., ro─Ĺena ÔÇŽÔÇŁ

    Naime, odredbom ─Źlana 83. stav 1. ZON propisano je da zavje┼ítalac mo┼że odrediti testamentom lice kome ─çe pripasti nasljedstvo ako odre─Ĺeni nasljednik umre prije njega, ili se odrekne nasljedstva, ili bude nedostojan za naslje─Ĺivanje; a stavom 3. istog ─Źlana da zavje┼ítalac ne mo┼że odrediti nasljednika svome nasljedniku.

    U konkretnoj situaciji sporno je da li uno┼íenje nasljednika K. D. i S. D. u testament kao mogu─çih nasljednika predstavlja dozvoljenu supstituciju iz odredbe ─Źlana 83. stav 1. ZON ili nedozvoljeno odre─Ĺivanje nasljednika testamentarnog nasljednika iz odredbe stava 3. istog ─Źlana. Prema ocjeni ovog suda, zavje┼ítalac je citiranom odredbom testamenta u─Źinio dozvoljenu supstituciju odre─Ĺuju─çi svoje nasljednike u slu─Źaju smrti primarnih testamentarnih nasljednika prije njegove smrti po odredbi ─Źlana 83. stav 1., a nije odredio nasljednike testamentarnim nasljednicima ┼íto bi po stavu 3. istog ─Źlana bilo nedozvoljeno. Ovo je od zna─Źaja pri nespornoj ─Źinjenici da je brat zavje┼ítaoca V. R. umro prije njega. Za ovakav zaklju─Źak opredjeljuju─ça je ─Źinjenica da je zavje┼ítalac u testamentu pri odre─Ĺivanju zamjene primarnih nasljednika, odredio da ─çe u slu─Źaju smrti tih nasljednika, nasljednici moje pokretne i nepokretne imovine biti K. D. i S. D., ┼íto svakako ne bi bilo mogu─çe pri odre─Ĺivanju nasljednika primarnih nasljednika, jer bi u tom slu─Źaju trebalo da stoji nasljednici njihove imovine, a ┼íto bi bila nedozvoljena odredba testamenta u smislu ─Źlana 83. stav 3. ZON, a kako to nastoji prikazati revident.

    Bez ikakvog zna─Źaja za rezultat postupka je i prigovor revizije da zavje┼ítalac nije u testamentu precizno odredio koja imovina predstavlja njegovu zaostav┼ítinu. Takva obaveza zavje┼ítaoca nije propisana niti jednom odredbom ZON, a prema ocjeni ovog suda, na na─Źin kako je to zavje┼ítalac u─Źinio u testamentu, raspolagao je svojom cjelokupnom pokretnom i nepokretnom imovinom. U svakom slu─Źaju, eventualni problemi koji mogu nastati izvr┼íenjem testamenta nisu predmet ove parnice, niti tu┼żiteljica ima pravni interes isticati takve prigovore, obzirom na rezultat parnice.

    (Vrhovni sud Republike Srpske, 72 0 P 051101 18 Rev od 20.9.2018. godine)

    <------->

    VRA─ćANjE POKLONA

    ─îlan 44. Zakona o naslje─Ĺivanju (ÔÇ×Slu┼żbeni list SR BiHÔÇť, broj: 7/80 i 15/80)

    Trogodi┼ínji rok u kome zastarjeva tu┼żba radi vra─çanja poklona je objektivni rok i po─Źinje te─çi od ostaviteljeve smrti, bez obzira na to kada je nu┼żni nasljednik koji tra┼żi vra─çanje poklona doznao za postojanje ugovora o poklonu.

    Iz obrazlo┼żenja:

    Drugo je, me─Ĺutim, pitanje da li je ili nije, sve i kada bi se utvrdilo da je ugovorom o poklonu povrije─Ĺen nu┼żni nasljedni dio tu┼żitelja, istekao zakonski rok od 3 godine iz ─Źlana 44. ZN.

    Odredbom ─Źlana 44. ZN propisano je da se vra─çanje poklona mo┼że tra┼żiti u roku od 3 godine od smrti ostavio─Źeve, odnosno od dana kada je rje┼íenje kojim se utvr─Ĺuje njegova smrt postalo pravosna┼żno.

    Odgovor na ovo pitanje zavisi od pravilnog utvr─Ĺenja i ocjene da li je tu┼żitelj jo┼í 1991. godine podnio tu┼żbu Osnovnom sudu u Mostaru za redukciju poklona, obzirom na odredbu ─Źlana 388. ZOO i ─Źinjenicu da je ostavitelj umro 7.11.1988. godine.

    Ni┼żestepeni sudovi su se pozvali na odredbu ─Źlana 389. stav 2. ZOO, ┼íto je pogre┼íno jer se tom odredbom reguli┼íe situacija kada tu┼żitelj odustane od tu┼żbe ili preduzete radnje, ┼íto ovdje nije slu─Źaj. Naime, tu┼żitelj nije odustao od tu┼żbe (nije je povukao niti se po zakonu smatrala povu─Źenom), ve─ç je tvrdio da su odr┼żane dvije rasprave i da zbog ratnih de┼íavanja postupak nije nastavljen, da je spis u ratu uni┼íten zbog ─Źega je tra┼żio obnovu predmeta. Podnose─çi 2.8.2010. godine zahtjev za obnovu predmeta, punomo─çnik tu┼żitelja advokat S. B., koji je u ime tu┼żitelja podnio tu┼żbu Op─çinskom sudu u Mostaru, u zahtjevu potvr─Ĺuje navode tu┼żitelja i ukazuje na ─Źinjenicu da mu je kancelarija sa svom dokumentacijom ÔÇťpokradena i odnesenaÔÇŁ.

    U zaklju─çku Op─çinskog suda u Mostaru broj: 058-0-Su-1852/10 od 7.9.2010. godine, kojim se odbija zahtjev tu┼żitelja za obnavljanje postupka ÔÇťnepoznatog broja iz 1991.ÔÇŁ, sa zahtjevom koji se odnosi na ostvarenje prava na nu┼żni nasljedni dio, potvr─Ĺena je ─Źinjenica da je ÔÇťcjelokupna dokumentacija suda prije 1992. godine uni┼ítena tokom ratnih dejstavaÔÇŁ.

    Stoga, po ocjeni ovog suda, revizija osnovano ukazuje da je drugostepeni sud propustio da pravilno cijeni da li je tu┼żitelj u roku iz ─Źlana 44. ZN podnio tu┼żbu nadle┼żnom sudu, sa zahtjevom za redukciju poklona zbog povrede nu┼żnog nasljednog dijela.

    Revizija pravilno ukazuje da se drugostepeni sud, usvajaju─çi prigovor zastarjelosti, zadovoljio formalnim pristupom jer je svoj stav zasnovao na ─Źinjenici da tu┼żitelj ÔÇťnije uspio za njega izdejstvovati pozitivnu odluku u postupku za obnavljanje spisa kod Op─çinskog suda u MostaruÔÇŁ jer je njegov zahtjev odbijen, te da tu┼żitelj nije dalje ┼ítitio svoje interese ÔÇťpropu┼ítanjem izjavljivanja pravnog lijekaÔÇŁ (iako je u zaklju─Źku data pouka da nema pravo ┼żalbe) ili ÔÇťapelacijeÔÇŁ, propu┼ítaju─çi da su┼ítinski objektivno cjeni istaknute navode i dokaze tu┼żitelja u vezi ─Źinjenice da je blagovremeno podnio tu┼żbu.

    Time je, kako ovaj sud nalazi i revizija pravilno ukazuje, na tu┼żitelja stavljen pretjeran teret da trpi posljedice ratnih de┼íavanja, uni┼ítenje arhiva spisa Op─çinskog suda u Mostaru i otu─Ĺenje predmeta iz kancelarije njegovog punomo─çnika, a pri tome je utvr─Ĺeno da je preduzimao radnje u namjeri da obnovom postupka nastavi parnicu pred tim sudom.

    (Vrhovni sud Republike Srpske, 95 1 P 002458 17 Rev od 7.3.2018. godine)

    <------->

    ZASTARJELOST PRAVA NA ZAHTJEV ZA PREDAJU ZAOSTAVŠTINE
    ─îlan 142. stav 2. Zakona o naslje─Ĺivanju (ÔÇ×Slu┼żbeni list SR BiHÔÇť br. 7/80 i 15/80)

    Pravo nasljednika da zahtjeva zaostav┼ítinu prema nesavjesnom dr┼żaocu (posjedniku) ostavine, odre─Ĺen je rokom koji iznosi 20 godina, nezavisno od toga kad je nasljednik pretendent saznao za svoje pravo i dr┼żaoca ostavine.

    Iz obrazlo┼żenja:

    Tu┼żiteljica je vanbra─Źna k─çerka ostavioca H.T. Vanbra─Źno srodstvo se u pogledu naslje─Ĺivanja izjedna─Źuje sa bra─Źnim srodstvom (─Źlan 5. stav 1. ZN). Prema odredbi ─Źlana 10. stav 1. ZN, zaostav┼ítinu umrlog naslje─Ĺuju prije svih njegova djeca i njegov bra─Źni drug. Nasljednici bli┼żeg nasljednog reda isklju─Źuju iz nasljedstva lica daljeg nasljednog reda (─Źlan 9. stav 3. ZN).

    Dakle, kako ostavilac H.T. nije imao druge djece (osim tu┼żiteljice) ni bra─Źnog supru┼żnika, ni┼żestepeni sudovi nisu pogrije┼íili kada su udovoljili tu┼żbenom zahtjevu, izme─Ĺu ostalog, i primjenom odredbe ─Źlana 133. ZN, prema kojoj zaostav┼ítina umrlog lica prelazi po sili zakona na njegove nasljednike u trenutku njegove smrti, te ─Źlana 36. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", br. 6/80 i 36/90, te
    ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske, br. 38/93) ÔÇô koji je bio na snazi u vrijeme smrti ostavioca, slijedom ─Źega se, prema odredbi ─Źlana 344. stav 2. i ─Źlana 356. Zakona o stvarnim pravima (ÔÇ×Sl. glasnik Republike SrpskeÔÇť broj 124/08, 3/09, 58/09, 95/11 i 60/15), primjenjuje u razrje┼íenju ovoga spora ÔÇô prema kojoj se pravo svojine na stvar sti─Źe naslje─Ĺivanjem u trenutku otvaranja naslje─Ĺa na imovini umrlog, ako zakonom nije druk─Źije odre─Ĺeno.

    Suprotno tvrdnjama revidentice, prvostepeni sud se bavio istaknutim prigovorom zastarjelosti i isti je odbio, istina, pogre┼íno se pozivaju─çi na sada va┼że─çi Zakon o naslje─Ĺivanju koji propisuje da pravo nasljednika da zahtjeva zaostav┼ítinu ne zastarjeva.

    Naravno, trebalo je, kako je ispravno uradio drugostepeni sud, primjeniti odredbu ─Źlana
    142. ZN. Prema stavu 2. te zakonske odredbe, zastara zahtjeva, koji je upravljen prema nesavjesnom dr┼żaocu (posjedniku) ostavine, odre─Ĺen je rokom koji iznosi 20 godina, nezavisno od toga kad je nasljednik pretendent saznao za svoje pravo i dr┼żaoca ostavine. Drugostepeni sud je pozivom na ovu zakonsku odredbu odbio istaknuti prigovor zastare uz jasno, argumentovano i iscrpno obrazlo┼żenje za┼íto tu┼żene smatra nesavjesnim dr┼żaocima predmetnih nekretnina. Zaklju─Źak o nesavjesnosti tu┼żenih je temeljio u prvom redu na sadr┼żaju sudske presude kojom je utvr─Ĺeno da je ostavilac H.T. biolo┼íki otac tu┼żiteljice, te na drugim provedenim dokazima uklju─Źuju─çi i iskaze svjedoka i parni─Źnih stranaka koje nije cijenio druga─Źije od prvostepenog suda, pa nije bilo potrebe za otvaranjem rasprave i njihovim ponovnim saslu┼íanjem pred drugostepenim sudom.

    Kod ─Źinjenice da je pravosna┼żnom sudskom odlukom utvr─Ĺeno da je tu┼żiteljica vanbra─Źna k─çerka ostavioca H.T.; da su u postupku koji je prethodio dono┼íenju takve odluke, saslu┼íane svjedokinje (D┼ż.T. i A.B.) i H. sestra Z. potvrdile postojanje vanbra─Źne veze izme─Ĺu ostavioca i majke tu┼żiteljice (┼íto zna─Źi da im je bilo poznato ro─Ĺenje tu┼żiteljice); da se Z. za ┼żivota, u pismenom odgovoru na tu┼żbu, izjasnila ÔÇ×prihvatam tu┼żbeni zahtjev vanbra─Źne k─çeri T.H. B.M. i da nije tvrdila da za nju nije znala; da je kasnije njen suprug (tu┼żeni F.M.) kao njen nasljednik i stranka, te punomo─çnik njenih k─çerki, izjavio da je neko pri─Źao da H. ima k─çerku, ali da to njih nije interesovalo; da tu┼żena E.S. (tako─Ĺe sestra H.), u pismenom o─Źitovanju, nije rekla da nije znala da H. ima djete, nego da tu┼żiteljicu ne poznaje niti ju je ikad srela ÔÇô te┼íko je povjerovati u tvrdnju revidentice da nije znala za postojanje tu┼żiteljice i da je predmetnu imovinu dr┼żala kao savjesni posjednik. Ovo tim prije ┼íto i sama isti─Źe da je sa bratom ┼żivjela u istom dvori┼ítu i da su bili jako bliski, pa ako su za njegovu vezu sa majkom tu┼żiteljice i za ro─Ĺenje tu┼żiteljice znali svjedoci saslu┼íani u postupku u kojem je utvr─Ĺeno o─Źinstvo, a po svemu sude─çi i ostala H. a bra─ça i sestre (u prilog ovakvom zaklju─Źku i okolnost da ostali tu┼żeni nisu izjavljivali pravne ljekove, osim tu┼żene H.T. koja je izjavila ┼żalbu, ali ne i reviziju), ta ─Źinjenica nije mogla ostati nepoznata ni revidentici u tako maloj sredini kao ┼íto je G. u kojoj su svi (osim tu┼żiteljice koja je odselila u R.) ┼żivjeli, do izbijanja ratnih sukoba.

    (Vrhovni sud Republike Srpske, 72 0 P 008309 17 Rev od 07.02.2018. godine)

    <------->

    UVE─ćANjE NASLjEDNOG DIJELA SUPRU┼ŻNIKA
    ─îlan 25. Zakona o naslje─Ĺivanju
    (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇť broj 1/09, 55/09, 91/16 i 82/19)

    Odluka suda o uve─çanju nasljednog dijela bra─Źnog supru┼żnika ostavioca zavisi od ocjene da li on vlastitim radom ili iz naslije─Ĺene odn. druge imovine mo┼że podmiriti osnovne ┼żivotne potrebe.

    Iz obrazlo┼żenja:

    Odredbom ─Źlana 25. stav 1. ZN propisano je da, kada je supru┼żnik koji nema nu┼żnih sredstava za ┼żivot pozvan na naslje─Ĺe sa nasljednicima prvog ili drugog nasljednog reda, sud mo┼że na zahtjev supru┼żnika odlu─Źiti da supru┼żnik naslijedi jedan dio onog dijela zaostav┼ítine koji bi po zakonu trebalo da naslijede ostali nasljednici, a mo┼że odlu─Źiti i da supru┼żnik naslijedi cijelu zaostav┼ítinu ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom supru┼żnik zapao u oskudicu.

    Pri odlu─Źivanju o zahtjevu za pove─çanje nasljednog dijela supru┼żnika na ra─Źun ostalih nasljednika sud ─çe uzeti u obzir sve okolnosti, a naro─Źito imovinske prilike i sposobnosti za privre─Ĺivanje supru┼żnika, trajanje bra─Źne zajednice, imovinske prilike ostalih nasljednika i njihovu sposobnost za privre─Ĺivanje kao i vrijednost zaostav┼ítine (stav 2. ─Źlana 25. ZN).

    Nije sporno da su parni─Źne stranke nasljednici pok. ─É.V. i da svakom od njih po pravu naslje─Ĺa pripada po ┬Ż dijela imovine. Tu┼żiteljica na temelju odredbe ─Źlana 25. ZN tu┼żbenim zahtjevom tra┼żi da se utvrdi da je ona nasljednica cijele zaostav┼ítine supruga, pok. ─É. V., sa kojim je ┼żivjela u bra─Źnoj zajednici, jer je poslije njegove smrti ostala bez sredstava za ┼żivot i bilo kakvih prihoda.

    Nasljedni dio supru┼żnika mo┼że se uve─çati na teret ostalih nasljednika samo ako je nasljednik bez nu┼żnih sredstava za ┼żivot, a imovina je tako male vrijednosti da bi njenom podjelom supru┼żnik zapao u oskudicu. Pri tome je potrebno cijeniti i imovinske prilike i sposobnost za privre─Ĺivanje ne samo na strani supru┼żnika, ve─ç i ostalih nasljednika.

    Kod ─Źinjeni─Źnog utvr─Ĺenja da tu┼żiteljica prima penziju koju je naslijedila iza umrlog supruga ─É. V., koju je on ostvario kod Javnog Fonda ... u iznosu od 230,30 KM, koji je tako─Ĺe bio korisnik i starosne penzije ostvarene u SR Nj., da vrijednost zaostav┼ítine, prema navodima samih nasljednika u toku ostavinskog postupka, iznosi oko 50.000,00 KM, da je tu┼żeni nezaposleno lice koje ne posjeduje nepokretnosti, da zajedno sa suprugom i dvoje djece ┼żivi u porodi─Źnoj ku─çi koja je vlasni┼ítvo supruginih roditelja, da su tu┼żeni i njegova supruga nezaposleni, da vode brigu o maloljetnom djetetu koje boluje od autizma i da se izdr┼żavaju od povremenih poslova tu┼żenog kao i dohotka koji ostvaruju na ime tu─Ĺe njege za bolesno dijete, pravilan je zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova da tu┼żiteljica nije nasljednik bez nu┼żnih sredstava za ┼żivot i da vrijednost zaostav┼ítine pok. ─É.V. nije mala da bi njenom podjelom tu┼żiteljica zapala u oskudicu, te da se nisu ispunili uslovi za primjenu odredbe ─Źlana 25. ZN.

    (Vrhovni sud Republike Srpske, 87 0 P 020617 18 Rev od 13.09.2018. godine)

    <------->

    GUBITAK PRAVA NA NASLjE─ÉIVANjE SUPRU┼ŻNIKA
    ─îlan 24. ta─Źka v) Zakona o naslje─Ĺivanju (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik RSÔÇť, broj: 1/09, 55/09, 91/16 i 82/19)

    Ako je ostavilac izrazio posljednju volju da njegovim zakonskim nasljednicima ostavi samo nu┼żni nasljedni dio, onda i nad┼żivjelom supru┼żniku, kao zakonskom nasljedniku, pripada nu┼żni dio i pored ─Źinjenice da je njegova zajednica ┼żivota sa ostaviocem trajno prestala, bilo usljed krivnje nad┼żivjelog supru┼żnika ili na osnovu sporazuma supru┼żnika.

    Iz obrazlo┼żenja:

    Prvostepeni sud je utvrdio da je ostavilac M. M. umro 19.9.2010. godine i da su tu┼żiteljice njegove zakonske nasljednice prvog nasljednog reda, i to: tu┼żiteljica S. M.1. kao supruga, a tu┼żiteljice S.M.2., S. M.3. i S.M.4 kao djeca, dok je tu┼żena, sestra ostavioca, odre─Ĺena za testamentarnog nasljednika.

    Iza ostavioca je pokrenut ostavinski postupak pod brojem ÔÇŽ, koji je rje┼íenjem od ÔÇŽ. godine prekinut i tu┼żiteljice upu─çene na parnicu radi dokazivanja da tu┼żiteljica S. M.1. ima pravo naslje─Ĺa nu┼żnog dijela, te da je njeno pravo nu┼żnog dijela, kao i pravo ostalih tu┼żiteljica, povrje─Ĺeno testamentom ostavioca i ugovorom o poklonu koga je ostavilac 9.7.2010. godine zaklju─Źio sa tu┼żenom.

    Izme─Ĺu stranaka nije sporno da je ostavilac pred notarskom slu┼żbom u ┼á., dana ÔÇŽgodine dao ÔÇ×Javnu posljednju voljuÔÇť, kojom se izja┼ínjava da se nalazi u postupku razvoda braka, da opoziva sve svoje dosada┼ínje odluke posljednje volje, te iskazuje volju da svi njegovi nasljednici koji su za┼íti─çeni nu┼żnim dijelom, ÔÇ×to zna─Źi moja (jo┼í) supruga i moji potomci budu svedeni na nu┼żni dioÔÇť. Posljednjom izjavom volje ostavilac je odredio da testamentalni nasljednik ÔÇ×kvote koja preostaje na slobodno raspolaganjeÔÇť bude njegova
    ÔÇ×sestra J. R.ÔÇť. Ostavilac je nakon date izjave posljednje volje, ugovorom o poklonu od ÔÇŽ. godine broj: ÔÇŽ, dio nekretnina iz ostavinske mase poklonio tu┼żenoj.

    Prvostepeni sud posljednju izjavu volje ostavioca tuma─Źi na na─Źin da je on u momentu njenog sa─Źinjavanja znao da je bra─Źna zajednica prekinuta, ali da je ÔÇ× svojoj supruzi priznao pravo na nu┼żni nasljedni dioÔÇť. Na isti na─Źin posljednju volju ostavioca tuma─Źi u odnosu na ostale tu┼żiteljice, apostrofiraju─çi da su one u momentu fakti─Źkog prekida bra─Źne zajednice roditelja jo┼í uvijek bila djeca prema kojima je postojala zakonska obaveza izdr┼żavanja (S.2 18. godina, S.3 15 godina, S4. 12. godina).

    Prvostepeni sud cijeni da je tu┼żena tvrdila da je isklju─Źiva krivica za fakti─Źki prekid bra─Źne zajednice pona┼íanje tu┼żiteljice S. M.1. ÔÇ×usljed konzumiranja alkohola i fizi─Źkih napadaÔÇť, ali da su ti navodi potvr─Ĺeni samo od njenog supruga M. R. i njene sestre J. B., ─Źije iskaze nije mogao prihvatiti kao vjerodostojne zbog li─Źnih odnosa sa S. M.1. i njihove zainteresovanosti da tu┼żiteljica ne uspije u svom tu┼żbenom zahtjevu. Zbog toga prvostepeni sud zaklju─Źuje da ÔÇ×nije pouzdano utvr─Ĺeno ─Źijom je krivicom do┼ílo do prestanka bra─Źne zajedniceÔÇť.

    Drugostepeni sud u cijelosti prihva─ça ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja i pravne zaklju─Źke prvostepenog suda, iz kog razloga odbija ┼żalbu tu┼żene i potvr─Ĺuje prvostepenu presudu.

    Drugostepena odluka je pravilna.

    Tu┼żiteljice van sumnje spadaju u nu┼żne nasljednike ostavioca (─Źlan 30. stav 1. ZN) i kao takve imaju pravo na dio zaostav┼ítine kojim ostavilac ne mo┼że raspolagati i koji se naziva nu┼żni dio (─Źlan 31. stav 1.). Taj dio, u odnosu na tu┼żiteljice (supru┼żnik i djeca) iznosi ┬Ż od onog dijela koji bi svakom pojedinom nasljedniku pripao po zakonskom redu naslje─Ĺivanja (stav 2.). Veli─Źina nasljednog dijela tu┼żiteljica po osnovu zakona odre─Ĺena je ─Źlanom 9. stav 2. ZN, ┼íto zna─Źi da nu┼żni nasljedni dio svake od tu┼żiteljica zasebno iznosi po 1/8 dijela.

    Odredbom ─Źlana 45. ZN, propisano je da smanjenje raspolaganja testamentom i vra─çanje poklona kojim je povrije─Ĺen nu┼żni dio mogu tra┼żiti samo nu┼żni nasljednici, iz ─Źega proizlazi njihova aktivna legitimacija u ovoj parnci.

    Odredbom ─Źlana 24. ta─Źka v) ZN, propisano je da supru┼żnik nema pravo na naslje─Ĺe ÔÇ×ako je njegova zajednica ┼żivota sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivicom ili u sporazumu sa ostaviocemÔÇť.

    Odredba ta─Źke v) ─Źlana 24. ZN predstavlja najizrazitiji primjer odstupanja od na─Źela da nad┼żivjelom bra─Źnom supru┼żniku, koji je u momentu smrti ostavioca bio sa njim u formalnom braku, pripada pravo naslje─Ĺa. U slu─Źaju ako se ostvare uslovi iz ta─Źke v) navedenog ─Źlana, nad┼żivjeli supru┼żnik ne─çe mo─çi naslijediti ostavioca iako se u momentu smrti ostavioca nalaze u pravno postoje─çem i valjanom braku. Propisanom odredbom zakonodavac u su┼ítini nalazi da je stvarno stanje bra─Źnih odnosa supru┼żnika mjerodavnije i va┼żnije od formalne pravne valjanosti bra─Źne zajednice.

    Jasno je da fakti─Źki prekid bra─Źne zajednice koji nema karakter trajnog prekida (npr. prekid nastao kratko prije smrti ostavioca), ne mo┼że imati za posljedicu gubitak prava nad┼żivjelog supru┼żnika na naslje─Ĺivanje.

    Prema zakonodavcu, samo trajni prestanak zajednice ┼żivota ima za posljedicu gubitak prava naslje─Ĺa, ako je do toga do┼ílo usljed krivnje nad┼żivjelog bra─Źnog supru┼żnika ili na osnovu njihovog zajedni─Źkog sporazuma. ÔÇ×Argumentum a contrarioÔÇť, trajni prestanak

    zajednice ┼żivota koji nije skrivio nad┼żivjeli supru┼żnik, a do odvojenog ┼żivota nije do┼ílo ni usljed sporazuma, nema za posljedicu gubitak prava naslje─Ĺa od strane nad┼żivjelog supru┼żnika.

    Me─Ĺutim, ako je do┼ílo do fakti─Źkog trajnog prestanka zajednice ┼żivota supru┼żnika usljed toga ┼íto su oba supru┼żnika kriva za taj prestanak, za nad┼żivjelog bra─Źnog supru┼żnika to ima za posljedicu gubitak prava naslje─Ĺivanja isto kao da je do tog prekida do┼ílo usljed njegove krivice.

    Tuma─Źenjem posljednje volje ostavioca kojom jasno izra┼żava namjeru da njegovi zakonski nasljednci budu ÔÇ×svedeni na nu┼żni dioÔÇť, proizilazi da on nije svoje nu┼żne nasljednike isklju─Źio iz naslje─Ĺa (─Źlan 47. ZN). Time je ostavilac jasno pokazao namjeru da tu┼żiteljica S. M.1., kao njegova supruga, bez obzira na ─Źinjenicu da su bra─Źni odnosi trajno poreme─çeni du┼żi vremenski period, ostvari zakonsko pravo naslje─Ĺivanja, ali najvi┼íe do visine nu┼żnog dijela. Da je ostavilac imao namjeru da bilo koju od tu┼żiteljica osujeti u pravu naslje─Ĺivanja nu┼żnog dijela, on je pri sa─Źinjavanju izjave posljednje volje mogao to u─Źiniti tako da navede da ih isklju─Źuje.

    Posljednja izjava volje mo┼że se opozvati (─Źlan 123. stav 1. ZN) u cijelosti ili djelimi─Źno, kasnije sa─Źinjenom izjavom (testamentom), ┼íto ostavilac nije u─Źinio, pa je pravilan stav ni┼żestepenih sudova da tu┼żiteljice kao zakonske nasljednice imaju pravo na nu┼żni nasljedni dio.

    (Vrhovni sud Republike Srpske, 85 0 P 051425 18 Rev od 20.06.2018.godine )

     

    <------->

    Pove─çanje nasljednog dijela bra─Źnog druga

    ─îlan 23. Zakona o naslje─Ĺivanju

    ODREDBA ─îLANA 23. ZAKONA O NASLJE─ÉIVANJU, KOJOM JE REGULISANO POVE─ćANJE NASLJEDNOG DIJELA BRA─îNOG DRUGA OSTAVIOCA, PRIMJENJUJE SE SAMO U SLU─îAJU NASLJE─ÉIVANJA NA OSNOVU ZAKONA, JER BRA─îNI DRUG OSTAVIOCA NIJE OVLAŠTEN DA TRA┼ŻI POVE─ćANJE NASLJEDNOG DIJELA PROTIV TESTAMENTARNOG NASLJEDNIKA.

     

    Iz obrazlo┼żenja:

    Osporenom prvostepenom presudom utvr─Ĺeno je da je sudskim testamentom iza umrlog Ajanovi─ç Osmana povrije─Ĺen nu┼żni nasljedni dio tu┼żiteljice A. F., te se, shodno tome, smanjuje raspolaganje pomenutim testamentom i odre─Ĺuje se nu┼żni nasljedni dio tu┼żiteljici u procentualnom srazmjeru prema Zakonu o naslje─Ĺvanju.

    Na ovu presudu ┼żalbu je blagovremeno ulo┼żila tu┼żena iz svih ┼żalbenih razloga navedenih u ─Źl. 208. stav 1. ZPP-a sa prijedlogom da ovaj sud ┼żalbu uva┼żi i ukine osporenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. U ┼żalbi navodi da je vrijednost naslje─Ĺene imovine bitna ─Źinjenica koja se morala provjeriti jer od toga zavisi odluka o uve─çanju nasljednog dijela tu┼żene u smislu odredbe ─Źl. 23. Zakona o naslje─Ĺivanju. Navodi da je sud trebao provesti sve predlo┼żene dokaze a tu┼żena je mogla predo─Źiti i druge relevantne dokaze u vezi sa pove─çanjem nasljednog dijela tu┼żene, te je sud ovakvim postupanjem po─Źinio povredu pravila postupka.

    Tako─Ĺer u ┼żalbi navodi da prvostepeni sud nije izveo dokaze koje je tu┼żena predlo┼żila u svome podnesku a da se ranije saslušanje parni─Źnih stranaka odnosilo na okolnost dokazivanja tu┼żbenih navoda tu┼żiteljice. Isti─Źe da tu┼żena ┼żivi u veoma teškoj materijalnoj situaciji jer ┼żivi u trošnoj bosanskoj ku─çi a zemlju ne mo┼że obra─Ĺivati budu─çi da se ista nalazi u drugom selu udaljenom 4 km od njene ku─çe.

    Odgovor na ┼żalbu nije podnesen.

    Nakon što je ispitao osporenu presudu u granicama navoda iz ┼żalbe i po slu┼żbenoj du┼żnosti, u smislu odredbe ─Źl. 221. ZPP-a, ovaj sud zaklju─Źio je slijede─çe:

    ┼Żalba nije osnovana.

    Prvostepeni sud je potpuno i pravilno utvrdio sve relevantne ─Źinjenice na osnovu dokaza koje su stranke predlo┼żile, te je donio ispravnu odluku kada je usvojio tu┼żbeni zahtjev tu┼żiteljice.

    Neosnovani su ┼żalbeni navodi tu┼żene da je prvostepeni sud trebao cijeniti njenu materijalnu situaciju, kao i vrijednost ukupne imovine, te odlu─Źiti da joj pripada cijela zaostavština u smislu odredbe ─Źl. 23. Zakona o naslje─Ĺivanju. Naime, odredba ─Źl. 23. Zakona o naslje─Ĺivanju kojom je regulisano pove─çanje nasljednog dijela bra─Źnog druga primjenjuje se samo u slu─Źaju naslje─Ĺivanja na osnovu zakona, tj. kada je bra─Źni drug pozvan na naslje─Ĺe sa nasljednicima prvog i drugog nasljednog reda a ne primjenjuje se u slu─Źaju naslje─Ĺivanja na osnovu testamenta. U konkretnom slu─Źaju tu┼żena je testamentarni nasljednik iza ostavitelja i testamentom je njoj ostavljena cjelokupna zaostavština iza ostavitelja, te ona u ovakvoj situaciji ne mo┼że tra┼żiti pove─çanje nasljednog dijela na osnovu ─Źl. 23. Zakona o naslje─Ĺivanju. Dakle, u konkretnom slu─Źaju nije bilo ni potrebe da prvostepeni sud utvr─Ĺuje da li su ispunjeni uslovi ─Źl. 23. stav 2. Zakona o naslje─Ĺivanju. Tako─Ĺer, prvostepeni sud je pravilno utvrdio da je tu┼żiteljica zakonski nasljednik iza ostavitelja, te da je testamentom od 20.09.1995. godine povrije─Ĺen njezin nu┼żni nasljedni dio, pa je pravilnom primjenom odredbe ─Źl. 29. Zakona o naslje─Ĺivanju usvojio tu┼żbeni zahtjev tu┼żiteljice.

    Na osnovu iznesenog, a u smisu odredbe ─Źl. 226. Zakona o parni─Źnom postupku, valjalo je ┼żalbu tu┼żene odbiti i potvrditi prvostepenu presudu.

     

    (Presuda Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj: G┼ż-278/05. od 23.03.2006. g).

     

    <------->

     

    Nu┼żni nasljedni dio

    P R E S U D U

    Revizija se odbija.

    O b r a z l o ┼ż e nj e


    Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 P 000669 06 P od 16.12.2010. godine utvr─Ĺeno je da je sudskim testamentom od 25.10.2002. godine povrije─Ĺen nu┼żni nasljedni dio tu┼żitelja, pa je tu┼żena kao testamentarni nasljednik du┼żna da trpi smanjenje testamentarnog naslje─Ĺivanja do visine tu┼żiteljevog nu┼żnog dijela, te da tu┼żitelju naknadi troškove spora u iznosu od 2.865,00 KM.

    Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj 78 0 P 000669 11 G┼ż od 11.11.2011. godine ┼żalba tu┼żene je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

    Tu┼żena revizijom pobija drugostepenu presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se obje ni┼żestepene presude ukinu odnosno preina─Źe tako što bi se tu┼żbeni zahtjev odbio.

    Odgovor na reviziju nije podnesen. Revizija nije osnovana.
    Predmet spora u ovoj parnici je tu┼żbeni zahtjev da se utvrdi da je testamentom pok. Lj.R. povrije─Ĺen nu┼żni nasljedni dio tu┼żitelja kao zakonskog nasljednika testatora.

    Odlu─Źuju─çi o osnovanosti tu┼żbenog zahtjeva ni┼żestepeni sudovi su utvrdili slijede─çe ─Źinjeni─Źno stanje: 1. da je tu┼żena majka tu┼żitelja; 2. da je otac tu┼żitelja Lj.R. dana 25.10.2002. godine sa─Źinio sudski testament kojim je cjelokupnu imovinu ostavio svojoj supruzi tj. tu┼żenoj; 3. da tu┼żitelj nije bio u prisnim i srda─Źnim odnosima sa roditeljima, a naro─Źito sa tu┼żenom, što je posljedica ─Źinjenice da je u ranom djetinjstvu bio lišen roditeljske ljubavi i pa┼żnje; 4. da je tu┼żiteljev mla─Ĺi brat R.poginuo 24.8.2001. godine i da su od tada pogoršani odnosi izme─Ĺu tu┼żitelja i njegovih roditelja; 5. da se tu┼żitelj u januaru 2005. godine o┼żenio djevojkom poginulog brata, sa ─Źime su se njegovi roditelji saglasili; 6. da tu┼żitelj ima vlastito preduze─çe i da je situiran; 7. da su i roditelji tu┼żitelja bili situirani pa da tu┼żitelj nije imao obavezu da ih izdr┼żava; 8. da je otac tu┼żitelja dana 21.02.2005. godine sa─Źinio pismo u kojem je tu┼żitelja isklju─Źio iz naslije─Ĺa, a koje pismo nikada nije poslato tu┼żitelju; 9. da je otac tu┼żitelja umro u februaru 2006. godine.

    Polaze─çi od ovih utvr─Ĺenja ni┼żestepeni sudovi su, pozivom na odredbe ─Źlanova 10., 28. st. 1., 29., 45., 46., 66., 68. i 129. Zakona o naslje─Ĺivanju (“Slu┼żbeni list SRBiH” broj 7/80 i 15/80, dalje: ZN), usvojili tu┼żbeni zahtjev jer su zaklju─Źili da se u konkretnom slu─Źaju nisu ostvarili uslovi za isklju─Źenje tu┼żitelja iz naslije─Ĺa odnosno da nema osnova za isklju─Źenje tu┼żitelja iz naslije─Ĺa.

    Tu┼żena neosnovano osporava ─Źinjeni─Źne i pravne zaklju─Źke ni┼żestepenih sudova.

    Po ocjeni ovog revizijskog suda, ni┼żestepeni sudovi su pravilno sudili kada su utvrdili da tu┼żitelj ima pravo na nu┼żni dio naslije─Ĺa iza svog oca, jer se isti nije te┼że ogriješio prema ocu odnosno nije te┼że povrijedio zakonske i moralne obaveze prema ocu, slijedom ─Źega se ne mo┼że isklju─Źiti iz naslije─Ĺa.

    Norme nu┼żnog nasljednog prava su imperativnog karaktera i uvedene su radi ograni─Źavanja potpune slobode i samovolje raspolaganja ostavinom. Krug nu┼żnih nasljednika je ograni─Źen samo na najbli┼że srodnike ostavitelja.

    Tu┼żitelj je sin ostavitelja Lj.R., pa je njegov nu┼żni nasljednik (─Źlan 28. st. 1. ZN) i kao takav mo┼że tra┼żiti nu┼żni dio (─Źlan 29. st. 2. ZN).

    Isklju─Źenje iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nu┼żni dio mora se u─Źiniti u testamentu. U konkretnom slu─Źaju je ostavitelj u pismu, sa─Źinjenom par godina nakon testamenta, dao izjavu o isklju─Źenju tu┼żitelja iz njegovog naslije─Ĺa. Ovu pismenu izjavu su ni┼żestepeni sudovi pravilno tretirali kao valjanu jer je sa─Źinjena u propisanoj zakonskoj formi potrebnoj za valjanost testamenta (svojeru─Źnog).

    Pravni institut isklju─Źenja iz nasljedstva se razlikuje od instituta nedostojnosti za naslje─Ĺivanje (─Źlan 129. ZN). Nu┼żni nasljednik nema pravo na nu┼żni dio ako je opravdano isklju─Źen iz naslije─Ĺa (─Źlan 45. ZN).

    Ostavitelj Lj.R. je testamentom tu┼żenoj ostavio svu svoju imovinu, a tu┼żitelja, svog zakonskog nasljednika koji ina─Źe ima pravo na nu┼żni dio, je izostavio u tom raspolaganju imovinom. Tu┼żitelj kao nu┼żni nasljednik tra┼żi smanjenje raspolaganja testamentom zbog povrede nu┼żnog dijela.

    Tu┼żena u reviziji ponavlja navode date tokom postupka da je tu┼żitelj nedostojan za naslje─Ĺivanje jer se te┼że ogriješio o moralne obaveze prema ostavitelju.

    Ni┼żestepeni sudovi su pravilno konstatovali da je u pismu napisanom u februaru 2005. godine, nakon što se tu┼żitelj o┼żenio sa djevokom poginulog brata, ostavitelj neosnovano isklju─Źio tu┼żitelja iz nasljedstva, tim prije što on nije u ranije sa─Źinjenom testamentu izrazio volju da tu┼żitelja isklju─Źi iz naslije─Ĺa niti je odredio da je on nedostojan za naslje─Ĺivanje.

    Razlog nedostojnosti za naslje─Ĺivanje kao i razlog za isklju─Źenje iz nasljedstva mora biti pouzdano utvr─Ĺen. U konkretnom slu─Źaju ni┼żestepeni sudovi su pravilno zaklju─Źili da se ─Źinjenica što odnos tu┼żitelja prema roditeljima nije bio prisan i srda─Źan ve─ç uzdr┼żan i hladan (naro─Źito prema majci tj. tu┼żenoj) ne mo┼że tretirati kao te┼że kršenje moralnih obaveza prema ocu kao ostavitelju. Pri tome su sudovi pravilno uo─Źili da je odnos tu┼żitelja prema roditeljima bio uslovljen i njegovim uspomenama iz djetinjstva, kada je bio lišen roditeljske ljubavi i pa┼żnje (jedan dio djetinjstva je ─Źak proveo u prihvatilištu za djecu), što roditeljima nikada nije oprostio.

    Nisu osnovani revizioni prigovori tu┼żene da su postupci tu┼żitelja (htio se vjen─Źati na groblju gdje je sahranjen njegov mla─Ĺi brat i to na godišnjicu bratove smrti, htio je uzeti ┼żenino prezime, nije posjetio oca koji je bio na samrti) takve prirode da ga diskvalifikuju kao nasljednika. Naime, tu┼żitelj nikad nije u─Źinio ono što je govorio (svadbu nije organizovao na groblju, nikad nije promijenio prezime, nije izbrisao svoje ime sa bratovog nadgrobnog spomenika). Ostavitelj je imao primjedbe na njegovo ponašanje, koje je ponekad bilo i drsko. Tu┼żitelj sa roditeljima nikad nije uspostavio odnos me─Ĺusobnog poštovanja i toleranacije, ali je sa pok. bratom imao takav odnos. Tu┼żitelj je od rane mladosti ┼żivio samostalno, bez ikakve pomo─çi i podrške roditelja, a i prije bratovljeve pogibije je rijetko posje─çivao roditelje. Me─Ĺutim, sve ove okolnosti ne opravdavaju isklju─Źenje tu┼żitelja iz naslije─Ĺa u smislu ─Źlana 45. st. 1. ta─Źka 1. ZN.

    Zbog svega iznijetog valjalo je na osnovu ─Źlana 248. Zakona o parni─Źnom postupku („Sl. glasnik RS“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) riješiti kao u izreci.

     

    (Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 78 0 P 000669 12 Rev od 21.03.2013.g.)

     

     

    <------->

    Nastavak na: nasljedno pravo

    Nazad na: sudska praksa BiH

     

     

    Da bi ste na┼íli obrazlo┼żenje od odabrane setence iz oblasti nasljednog prava potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za odre─Ĺenu godinu.
Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 856 recenzija