Ostavinska rasprava u Bosni i Hercegovini

Autor: Azur Prnjavorac, advokat, Regionalna advokatska komora Tuzla  |  Objavljeno: januar 2014.  |  Zadnje ažurirano: 03.10.2026.  |  Propisi i sudska praksa provjereni na dan 20.09.2026.

Ostavinska rasprava u Bosni i Hercegovini je postupak u kojem se nakon smrti ostavitelja pravno utvrđuju nasljednici, sastav ostavinske mase, osnov nasljeđivanja i prava svakog nasljednika. Iako na prvi pogled izgleda kao formalnost, u praksi ostavinski postupak vrlo često otvara složena pitanja nasljednog, stvarnog, porodičnog i zemljišnoknjižnog prava, naročito kada iza umrlog ostanu neuknjižene nekretnine, suvlasnički udjeli, sporan testament, zahtjev za nužni dio ili nasljednici koji žive izvan Bosne i Hercegovine. Advokatska kancelarija Prnjavorac zastupa nasljednike u ostavinskim postupcima u Tuzli, Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci, Zenici, Bihaću, Brčkom, Bijeljini, Doboju, Trebinju, Prijedoru i svakom drugom gradu i općini u BiH: od utvrđivanja nasljednika i analize testamenta, preko zaštite nužnih nasljednika i pribavljanja zemljišnoknjižne dokumentacije, do provedbe rješenja o nasljeđivanju pred sudovima, notarima, katastrom i zemljišnim knjigama. Sudsku praksu iz nasljednog prava objavljujemo na stranicama nasljedno pravo, sudska praksa BiH i nasljednopravni sporovi.

Šta je ostavinska rasprava i ko je pokreće?

Ostavinska rasprava je dio ostavinskog postupka u kojem sud, ili notar kao povjerenik suda, na ročištu raspravlja sva pitanja bitna za nasljeđivanje: ko su nasljednici, po kojem osnovu nasljeđuju (zakon, testament ili, u Federaciji BiH i Brčko distriktu, ugovor o nasljeđivanju), šta čini ostavinu i koliki dio ili koji legat pripada svakome. Riječ je o vanparničnom postupku, pa se u njemu ne tuži i ne presuđuje, nego se donosi rješenje o nasljeđivanju. Ostavina prelazi na nasljednike po sili zakona već u trenutku smrti ostavitelja (čl. 162. Zakona o nasljeđivanju FBiH, čl. 167. Zakona o nasljeđivanju BD), a rješenje samo utvrđuje ko je i šta naslijedio i omogućava upis u javne registre.

Postupak se ne pokreće tužbom ni zahtjevom nasljednika. Matičar koji upiše smrt u matičnu knjigu umrlih sastavlja smrtovnicu i dostavlja je sudu u roku od 15 dana od upisa (čl. 216. ZN FBiH, čl. 102. Zakona o vanparničnom postupku RS), a sud tada postupak pokreće po službenoj dužnosti; u Brčko distriktu u roku od 30 dana od prijema smrtovnice (čl. 231. ZN BD). U Republici Srpskoj zahtjev za pokretanje mogu podnijeti i nasljednici, legatari i druga lica koja imaju neko pravo iz zaostavštine (čl. 93. ZVP RS). Smrtovnica se sastavlja i kada umrli nije ostavio imovinu; ako je nepotpuna, podatke o nasljednicima i imovini sud utvrđuje na zapisnik na samoj raspravi. U praksi to znači da ostavinski sud zna samo za imovinu koju nasljednici prijave, pa je prvi zadatak nasljednika da utvrde šta je sve ostavitelj imao.

U sva tri pravna područja sud provođenje ostavinskog postupka po pravilu povjerava notaru. U Federaciji BiH notar kao povjerenik suda može poduzimati sve radnje i donositi sve odluke kao sudija općinskog suda, osim onih koje su zakonom izričito zadržane za sud (čl. 200. ZN FBiH), a spis vraća sudu kada treba prekinuti postupak i stranke uputiti na parnicu (čl. 260. ZN FBiH). U Republici Srpskoj sud povjerava postupak notaru u roku od osam dana od prijema smrtovnice, osim ako neki od nasljednika zahtijeva da se postupak vodi isključivo pred sudom (čl. 94. ZVP RS). Protiv rješenja koje donese notar dopušten je prigovor sudu u roku od osam dana (čl. 209. ZN FBiH, čl. 213. ZN BD), a protiv rješenja suda žalba u roku od 15 dana (čl. 212. ZN FBiH). Više o tome kako notar radi i kada je uz njega potreban advokat: zastupanje pred notarom.

Koji zakon se primjenjuje i koji sud je nadležan?

U Bosni i Hercegovini ne postoji državni zakon o nasljeđivanju. Materijalno nasljedno pravo i postupak uređeni su na nivou Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko distrikta, a koji propis se primjenjuje zavisi od toga gdje je ostavitelj imao prebivalište u vrijeme smrti. Sva tri propisa polaze od istog načela: sva fizička lica su pod istim uvjetima ravnopravna u nasljeđivanju, a stranci su izjednačeni s državljanima BiH (čl. 3. ZN FBiH).

Mjesna nadležnost određuje se isključivo prema posljednjem prebivalištu ostavitelja, a ne prema mjestu gdje se nekretnina nalazi niti prema tome gdje nasljednici žive; ako ostavitelj nije imao prebivalište, mjerodavno je boravište, a ako nije imao ni jedno ni drugo, sud na čijem se području nalazi ostavina ili njen pretežni dio (čl. 201. ZN FBiH, čl. 97. ZVP RS). Stranke nadležnost ostavinskog suda ne mogu mijenjati sporazumom (čl. 202. ZN FBiH). Ako je ostavitelj imao imovinu u oba entiteta, postupak se vodi pred jednim sudom, a pravosnažno rješenje se zatim provodi kod zemljišnoknjižnih ureda i katastara na svim lokacijama. Kada je ostavitelj živio u inostranstvu, nadležnost domaćeg suda i mjerodavno pravo cijene se po Zakonu o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja: za nekretnine državljanina BiH koje se nalaze u BiH nadležnost domaćeg suda je isključiva (čl. 71.), a isto vrijedi i za nekretnine stranog državljanina u BiH (čl. 72.). Detaljnije na stranici međunarodno privatno pravo.

Kako teče ostavinski postupak korak po korak?

Bez obzira na to vodi li ga sud ili notar, ostavinski postupak u praksi prolazi kroz istih šest faza. Redoslijed je propisan u glavi o ostavinskom postupku Zakona o nasljeđivanju FBiH (čl. 216. do 254.), a u Republici Srpskoj u Zakonu o vanparničnom postupku (čl. 93. do 154.) i u Brčko distriktu u Zakonu o nasljeđivanju BD (čl. 205. do 272.):

1. Smrtovnica i pokretanje postupka. Matičar nakon upisa smrti sastavlja smrtovnicu s podacima o umrlom, nasljednicima i imovini i dostavlja je nadležnom sudu u roku od 15 dana (čl. 216. ZN FBiH, čl. 102. ZVP RS). Sud pokreće postupak po službenoj dužnosti, a ako je uz smrtovnicu predan testament, otvara ga i proglašava.
2. Povjeravanje notaru. Sud spis bez odgađanja dostavlja notaru kao povjereniku suda (čl. 200. ZN FBiH; u RS u roku od osam dana, čl. 94. ZVP RS), koji dalje zakazuje ročište i vodi postupak. Nasljednici u Republici Srpskoj mogu zahtijevati da postupak vodi isključivo sud.
3. Prikupljanje dokumentacije i popis ostavine. Nasljednici prijavljuju svu imovinu i dostavljaju izvode iz matičnih knjiga, zemljišnoknjižne izvatke, posjedovne listove, ugovore, potvrde banaka i registara. Ako stranke prigovore popisu, sud može narediti ponovni popis (čl. 238. ZN FBiH).
4. Ročište za ostavinsku raspravu i nasljedničke izjave. Sud ili notar poziva sve zainteresirane osobe (čl. 234. ZN FBiH), utvrđuje krug nasljednika, osnov nasljeđivanja i sastav ostavine (čl. 236.), a nasljednici daju izjavu o prihvatanju, ustupanju ili odricanju (čl. 237.). Ako su činjenice sporne, postupak se prekida i stranka se upućuje na parnicu (čl. 239. do 242.).
5. Rješenje o nasljeđivanju. Kada činjenice nisu sporne, donosi se rješenje o nasljeđivanju kojim se utvrđuju nasljednici, njihovi udjeli i legati; dostavlja se svim nasljednicima i legatarima (čl. 244. ZN FBiH). Protiv rješenja notara dopušten je prigovor sudu u roku od osam dana, a protiv rješenja suda žalba u roku od 15 dana (čl. 209. i 212. ZN FBiH). Pravosnažno rješenje sud dostavlja poreznoj upravi i zemljišnoknjižnom uredu.
6. Provedba rješenja. Pravosnažno rješenje je osnov za upis u zemljišne knjige i katastar, za isplatu štednih uloga, prijenos vozila, dionica i udjela u društvima te za uređenje poreznih obaveza. Bez provedbe nasljednik formalno ne može prodati, opteretiti ni pokloniti naslijeđenu nekretninu.

Koje dokumente treba pripremiti za ostavinsku raspravu?

Sud po službenoj dužnosti pribavlja smrtovnicu, ali se postupak višestruko ubrzava kada nasljednici sami prikupe dokumentaciju prije ročišta. Za utvrđivanje kruga nasljednika potrebni su izvod iz matične knjige umrlih za ostavitelja te izvodi iz matičnih knjiga rođenih i vjenčanih za nasljednike, odnosno dokaz o srodstvu ili o postojanju vanbračne zajednice. Za nekretnine treba pribaviti zemljišnoknjižni izvadak i posjedovni list, a za neuknjižene nekretnine kupoprodajni ugovor, ranije rješenje o nasljeđivanju, građevinsku dozvolu ili drugu ispravu o pravnom osnovu sticanja. Za štedne uloge, dionice, vozila i poslovne udjele prilažu se potvrde banaka, Registra vrijednosnih papira, MUP-a i sudskog registra, a ako postoji testament, ugovor o nasljeđivanju, ugovor o doživotnom izdržavanju ili ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života, predaje se sudu jer o njima ovisi sastav ostavine (čl. 217. ZN FBiH o sadržaju smrtovnice). Nasljednik koji živi u inostranstvu dostavlja i punomoć za advokata ovjerenu kod notara ili u ambasadi BiH.

Ko nasljeđuje po zakonu i kako se računaju nasljedni redovi?

Kada ostavitelj nije ostavio testament, nasljeđuju zakonski nasljednici po nasljednim redovima. Osnovno pravilo je isto u sva tri pravna područja: nasljednici bližeg reda isključuju nasljednike svih daljih redova, a tek kada u jednom redu nema nikoga ko može i hoće naslijediti, ostavina prelazi u sljedeći red (čl. 8. ZN FBiH, čl. 8. ZN RS, čl. 8. ZN BD). Unutar reda djeluje pravo predstavljanja: na mjesto ranije umrlog djeteta dolaze njegovi potomci (čl. 11. ZN FBiH).

Vanbračni partner je u Federaciji BiH i Brčko distriktu u nasljeđivanju izjednačen s bračnim, ali samo ako je zajednica života žene i muškarca ispunjavala uvjete iz porodičnog zakona (u FBiH najmanje tri godine, ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete) i ako je trajala do smrti ostavitelja (čl. 9. ZN FBiH). Postojanje vanbračne zajednice u ostavinskom postupku mora se dokazati, a čim ga neko od nasljednika ospori, sud partnera upućuje na parnicu. Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske vanbračnog partnera ne navodi među zakonskim nasljednicima, pa on u RS nasljeđuje samo na osnovu testamenta. Ako nasljednika nema ni u jednom redu, ostavina u Federaciji BiH prelazi na općinu, odnosno grad (čl. 21. ZN FBiH), u Republici Srpskoj postaje svojina Republike Srpske (čl. 7. ZN RS), a u Brčko distriktu vlasništvo Distrikta (čl. 7. ZN BD). Zbirku odluka iz ove oblasti čitajte na stranici nasljedno pravo, sudska praksa BiH.

Šta je nužni dio, ko ga može tražiti i u kojem roku?

Nužni dio je dio ostavine kojim ostavitelj ne može raspolagati ni testamentom ni poklonima, jer po sili zakona pripada najbližim srodnicima. Nužni nasljednici su djeca ostavitelja, njegovi usvojenici iz potpunog usvojenja i bračni partner; ostali potomci, usvojenici iz nepotpunog usvojenja, roditelji te braća i sestre nužni su nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život, i svi oni samo kada bi po zakonskom redu bili pozvani na nasljedstvo (čl. 28. ZN FBiH, čl. 30. ZN RS, čl. 32. ZN BD). Nužni dio djece, usvojenika i bračnog partnera iznosi jednu polovinu, a ostalih nužnih nasljednika jednu trećinu onoga što bi im pripalo po zakonu; ostatkom, raspoloživim dijelom, ostavitelj raspolaže slobodno (čl. 29. ZN FBiH, čl. 31. ZN RS, čl. 33. ZN BD).

Praktičan primjer: ostavitelj je iza sebe ostavio suprugu i dvoje djece, pa bi po zakonu svako naslijedilo po jednu trećinu. Ako je testamentom sve ostavio jednom djetetu, drugo dijete i supruga imaju pravo na nužni dio od polovine svog zakonskog dijela, dakle na po jednu šestinu ostavine, a testamentarni nasljednik zadržava ostatak. Vrijednost ostavine na osnovu koje se računa nužni dio utvrđuje se tako da se od popisane imovine odbiju dugovi i troškovi, a zatim dodaju pokloni koje je ostavitelj učinio nasljednicima i, u posljednjoj godini života, drugim licima (čl. 31. ZN FBiH); pri uračunavanju poklona uzima se vrijednost poklonjene stvari u trenutku ostaviteljeve smrti prema stanju iz vremena poklona (Vrhovni sud FBiH, 23 0 P 053373 24 Rev od 20.02.2024.). Kada ostavitelj ima imovinu u oba entiteta, u obračun ulazi cijela ostavina, a ne samo dio na području Federacije (Vrhovni sud FBiH, 65 0 P 730641 24 Rev od 14.03.2024.).

Nužni dio se ne dobija automatski. Nužni nasljednik ga mora zatražiti u ostavinskom postupku, do donošenja prvostepenog rješenja, zahtjevom za smanjenje testamentarnih raspolaganja odnosno za vraćanje poklona; o zahtjevu odlučuje sud ili notar, a na parnicu upućuje samo ako su činjenice sporne (čl. 239. st. 2. t. 2. ZN FBiH). Smanjenje raspolaganja testamentom može se tražiti u roku od tri godine od proglašenja testamenta, a vraćanje poklona i smanjenje raspolaganja ugovorom o nasljeđivanju u roku od tri godine od smrti ostavitelja (čl. 44. ZN FBiH); tužba za vraćanje poklona podnesena poslije tog roka ne može uspjeti (Kantonalni sud u Bihaću, 23 0 P 056700 24 Gž od 16.01.2024.). Kada je nužni dio povrijeđen, prvo se smanjuju raspolaganja testamentom, zatim ugovorom o nasljeđivanju, a tek onda se vraćaju pokloni (čl. 38. ZN FBiH). Nužni dio je povrijeđen kada dobra koja su ostala u ostavini nisu dovoljna da pokriju ono što je nužnom nasljedniku moralo pripasti (Vrhovni sud FBiH, 070-0-Rev-07-001183 od 04.11.2008.).

Ostavitelj može nužnog nasljednika isključiti iz nasljedstva samo iz zakonskih razloga, prije svega zbog težeg ogrješenja o zakonsku ili moralnu obavezu prema ostavitelju (čl. 45. ZN FBiH). Za to je potrebno skrivljeno ponašanje nasljednika; ako je izostanak kontakta posljedica ponašanja samog ostavitelja, isključenje je neopravdano, ali ni tada testament nije ništav, nego nužni nasljednik ostvaruje svoj nužni dio (Vrhovni sud FBiH, 58 0 P 274353 26 Rev od 19.02.2026.). Zaštita nužnog dijela u praksi kancelarije obrađena je na stranici advokat za nasljedno pravo.

Kako se daje nasljednička izjava, odricanje i ustupanje nasljedstva?

Svako je ovlašten, ali niko nije dužan dati nasljedničku izjavu; za onoga ko se ne odrekne smatra se da želi biti nasljednik, a ko je jednom valjano prihvatio nasljedstvo, ne može ga se više odreći (čl. 237. ZN FBiH). Izjava se daje usmeno na zapisnik pred sudom ili notarom, ili se sudu podnosi u formi notarski obrađene isprave; u istoj formi mora biti i punomoć za davanje nasljedničke izjave, a nasljednik iz inostranstva može je dati i pred konzularnim predstavnikom BiH (čl. 237. st. 6. ZN FBiH). U izjavi se navodi odnosi li se na dio koji pripada po zakonu, po testamentu, po ugovoru o nasljeđivanju ili na nužni dio; ako to nije rečeno, smatra se da se odnosi na nasljedstvo po svakom osnovu.

Odricanje od nasljedstva daje se do donošenja prvostepenog rješenja, ne može biti djelomično ni pod uvjetom i neopozivo je; važi i za potomke onoga ko se odrekao, osim ako izričito izjavi da se odriče samo u svoje ime, a nasljednik koji se odrekao samo u svoje ime smatra se kao da nikada nije bio nasljednik (čl. 163. ZN FBiH, čl. 168. ZN BD). Odricanje se ne odnosi na naknadno pronađenu imovinu. Ono što se u praksi zove „odricanje u korist“ određenog nasljednika zakon izričito ne smatra odricanjem, nego izjavom o ustupanju nasljednog dijela (čl. 166. ZN FBiH): takav nasljednik prihvata nasljedstvo i svoj dio ustupa sunasljedniku, pa odgovara i za dugove ostavitelja do visine tog dijela. Izjava data usmeno na ročištu, a neunesena u zapisnik u zakonskoj formi, nema pravno dejstvo, kao ni odricanje od nasljedstva koje još nije otvoreno (čl. 167. ZN FBiH).

Da li nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja?

Da, ali ograničeno. Nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a kada ima više nasljednika, odgovaraju solidarno, svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira na to je li dioba izvršena; među sobom dugove dijele srazmjerno nasljednim dijelovima (čl. 172. ZN FBiH, čl. 163. ZN RS, čl. 177. ZN BD). Nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara ni za jedan dug. Niko, dakle, ne odgovara iz svoje lične imovine preko onoga što je naslijedio, ali u parnici s povjeriocem teret dokazivanja da je vrijednost naslijeđenog dijela manja od duga snosi nasljednik (Vrhovni sud FBiH, 58 0 P 160661 22 Rev od 23.05.2022.).

Povjerioci ostavitelja mogu u roku od tri mjeseca od otvaranja nasljedstva zahtijevati odvajanje ostavine od imovine nasljednika, kako bi se namirili iz ostavine prije nasljednikovih vlastitih povjerilaca (čl. 173. ZN FBiH). Nasljednicima koji sumnjaju da dugovi premašuju imovinu savjetujemo da prije davanja izjave prikupe podatke o kreditima, jemstvima, poreznim i komunalnim dugovima, a ne da se brzopleto odriču: odricanje je neopozivo i obuhvata cijelo nasljedstvo, dok odgovornost ionako postoji samo do visine naslijeđenog.

Kada sud prekida ostavinski postupak i upućuje nasljednike na parnicu?

Ostavinski sud i notar odlučuju samo o nespornim činjenicama. Ako su među strankama sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo, sud prekida ostavinski postupak i upućuje stranke na parnicu ili upravni postupak, naročito kada je sporna valjanost ili sadržaj testamenta ili ugovora o nasljeđivanju, odnos nasljednika i ostavitelja, veličina nasljednog dijela ili nužnog dijela, uračunavanje poklona, opravdanost isključenja nužnog nasljednika, nedostojnost ili to je li se neko odrekao nasljedstva (čl. 239. ZN FBiH, čl. 243. ZN BD). Prekida se i kada je sporan sastav ostavine ili predmet legata (čl. 241. ZN FBiH), dok spor o pravu na legat ne prekida postupak (čl. 240.). Ako spor nije o činjenicama nego o primjeni prava, sud ga rješava sam, a ne prekida postupak ni kada se sporne činjenice mogu utvrditi iz javnih isprava.

Na parnicu se upućuje stranka čije pravo sud smatra manje vjerovatnim, s rokom koji ne može biti duži od 30 dana; ako u tom roku pokrene parnicu, prekid traje do njenog pravosnažnog okončanja, a ako ne pokrene, ostavinski postupak se nastavlja bez obzira na njen zahtjev, koji ona i dalje može ostvarivati u parnici (čl. 242. ZN FBiH). Rok koji ostavinski sud ostavi upućenoj stranci nije prekluzivan, pa tužba podnesena poslije njega nije neblagovremena i ne odbacuje se (Vrhovni sud FBiH, 53 0 P 066799 23 Rev od 23.05.2023.). Prije prekida sud ispituje može li donijeti djelomično rješenje o nasljeđivanju za nesporni dio ostavine (čl. 241. st. 3.). Ko je u vrijeme ostavinske rasprave znao za testament i namjerno ga nije iznio, ne može se kasnije u parnici pozivati na njega (Kantonalni sud u Tuzli, 32 0 P 336596 23 Gž 2 od 16.02.2024.). Upravo u tim sporovima, o vanbračnoj zajednici, nužnom dijelu, testamentu i sastavu ostavine, ostavinski predmet prerasta u nasljednopravnu parnicu koja traje godinama, pa je nasljednicima najisplativije da sporna pitanja pokušaju sporazumno riješiti, po potrebi uz medijatora, prije izlaska na ročište.

Koliko traje ostavinska rasprava u BiH?

Zakon ne propisuje rok za okončanje ostavinskog postupka, a stvarno trajanje zavisi od broja nasljednika, sastava ostavine, postojanja testamenta, uknjiženosti nekretnina i dostupnosti nasljednika. Sljedeći okviri potiču iz prakse kancelarije, a ne iz propisa:

Koliko košta ostavinska rasprava i ko plaća troškove?

Troškovi ostavinskog postupka sastoje se od nagrade i troškova notara kao povjerenika suda, koji se u Federaciji BiH određuju po Pravilniku o visini nagrade i naknade troškova notara kao povjerenika suda u ostavinskom postupku, tako da se jedna nagrada odnosi na sve radnje u jednom postupku, a posebno se plaćaju popis ostavine, dopunsko i djelomično rješenje (čl. 267. ZN FBiH). Kada postupak vodi notar, sudska taksa se ne plaća (čl. 267. st. 3. ZN FBiH, čl. 271. ZN BD); notar ne smije naplatiti više od tarife, ali može uskratiti klauzulu pravosnažnosti dok mu nagrada nije plaćena. Troškove u pravilu snose nasljednici srazmjerno svojim dijelovima. Uz to dolaze troškovi pribavljanja izvadaka i potvrda, prijevoda i ovjere stranih isprava te, ako je nasljednik angažovao advokata, nagrada po Advokatskoj tarifi FBiH, koju kancelarija ugovara unaprijed prema vrijednosti i složenosti ostavine. Porez na nasljeđe uređen je kantonalnim, odnosno entitetskim propisima o porezu na promet nekretnina i porezu na nasljeđe i poklone (u Kantonu Sarajevo Zakon o porezu na promet nekretnina i porezu na nasljeđe i poklone KS), koji najbliže srodnike u pravilu oslobađaju poreza, pa se konkretna obaveza provjerava prema mjestu nekretnine.

Testament, ugovor o nasljeđivanju i doživotno izdržavanje: šta ulazi u ostavinu?

Testament može sačiniti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 15 godina života (čl. 62. ZN FBiH, čl. 66. ZN BD), a punovažan je samo u zakonom propisanoj formi: svojeručni, pisani pred svjedocima, sudski, notarski, konzularni ili, u vanrednim okolnostima, usmeni. Usmeni testament je izuzetak koji vrijedi samo kada ostavitelj objektivno nije mogao sačiniti pisani; bolest i starost same za sebe nisu takve okolnosti, ali polomljena ruka i boravak u bolnici zatvorenoj za posjete zbog epidemije jesu (Vrhovni sud RS, 71 0 P 350112 24 Rev od 16.01.2025.). Ako ostavitelj ostavi testament, sud ga proglašava i o pokretanju postupka obavještava i osobe koje bi nasljeđivale po zakonu, jer one mogu tražiti nužni dio ili osporiti testament. Sve o formi, sadržaju i opozivu na stranici testament u BiH.

U Federaciji BiH i Brčko distriktu bračni i vanbračni partneri mogu zaključiti ugovor o nasljeđivanju, u formi notarski obrađene isprave, i on ima prednost pred nasljeđivanjem na osnovu testamenta i zakona (čl. 126. do 131. ZN FBiH, čl. 130. do 132. ZN BD); u Republici Srpskoj je svaki ugovor kojim neko ostavlja svoju zaostavštinu saugovaraču ili trećem licu ništav (čl. 125. ZN RS). U sva tri područja dopušten je ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života, kojim roditelj još za života dijeli imovinu potomcima uz saglasnost svih, tako da ta imovina poslije smrti ne ulazi u ostavinu (čl. 135. i 136. ZN FBiH, notarski obrađen). Imovina obuhvaćena ugovorom o doživotnom izdržavanju također ne ulazi u ostavinsku masu: davalac izdržavanja postaje vlasnik u trenutku smrti primaoca i za to mu nije potreban ostavinski postupak (Vrhovni sud RS, Rev 29865/2015 od 22.08.2016.). Udio u društvu s ograničenom odgovornošću, naprotiv, prelazi na nasljednike u trenutku smrti člana i ulazi u ostavinu, pa se nasljednici prema društvu ne mogu tretirati kao treća lica samo zato što još nisu upisani u registar (Vrhovni sud FBiH, 65 0 P 329284 22 Rev od 05.07.2022.). Bračna stečevina nadživjelog supružnika ne ulazi u ostavinu: u ostavinu ulazi samo udio umrlog, po pravilu jedna polovina, pa se prije ili uz ostavinu često utvrđuje i stečevina.

Šta ako se imovina pronađe tek nakon okončane ostavinske rasprave?

Za imovinu koja se pronađe nakon pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju ne ponavlja se cijela rasprava. Sud tu imovinu dopunskim rješenjem raspoređuje na već utvrđene nasljednike, u istim udjelima i po istom osnovu, osim ako se neki nasljednik odrekao ili svoj dio ustupio sunasljedniku (čl. 251. ZN FBiH, čl. 254. ZN BD). Ako ostavinska rasprava ranije uopće nije vođena, sud je po službenoj dužnosti provodi za pronađene nekretnine, a za pokretnine samo na zahtjev zainteresiranih osoba. U praksi je najčešće riječ o neuknjiženim nekretninama, starim štednim ulozima, dionicama iz privatizacije ili potraživanjima ostavitelja; ako se pojavi spor o tome je li ta imovina uopće dio ostavine, sud i tu nasljednike upućuje na parnicu. Posebno čest slučaj u Bosni i Hercegovini je nekretnina koja u zemljišnoj knjizi i danas glasi na djeda ili pradjeda: tada se mora provesti lanac dopunskih ostavina iza svakog ranijeg vlasnika, jer se imovina ne može prepisati na današnje nasljednike dok pravno sljedništvo nije dovedeno do njih. Pravo nasljednika na zahtjev za predaju ostavine prema savjesnom posjedniku zastarijeva za godinu dana od saznanja, a najkasnije za deset godina, prema nesavjesnom za 20 godina (čl. 171. ZN FBiH), dok pravo na diobu nasljedstva ne zastarijeva (čl. 174.).

Koje greške nasljednici najčešće prave u ostavinskom postupku?

Iz višedecenijskog rada na ostavinskim predmetima izdvojile su se greške koje nasljednicima kasnije stvaraju troškove i sporove, a većina se izbjegava savjetovanjem prije prvog ročišta:

1. Prijava samo dijela imovine. Nasljednici prijave ono što im je poznato, a poslije se otkriju neuknjižene nekretnine, štednja u stranim bankama, dionice ili udjeli, pa se vodi dopunska ostavina s novim troškovima.
2. Neformalno „odricanje u korist“. Riječi izgovorene na ročištu nemaju dejstvo ako nisu unesene u zapisnik u zakonskoj formi; ustupanje dijela nije odricanje i nasljednik i dalje odgovara za dugove do visine ustupljenog dijela.
3. Brzopleto odricanje zbog dugova. Odricanje je neopozivo i odnosi se na cijelo nasljedstvo, a odgovornost ionako postoji samo do visine naslijeđene imovine.
4. Neprovođenje rješenja. Pravosnažno rješenje mora se provesti u zemljišnoj knjizi i katastru; dok se to ne uradi, nasljednik ne može prodati, opteretiti ni pokloniti nekretninu.
5. Zanemarivanje starih ostavina. Kad nekretnina glasi na pretka, lanac neriješenih ostavina mora se riješiti unazad prije nego što se imovina prepiše.
6. Pogrešno shvaćena vanbračna zajednica. Vanbračni partner u FBiH i Brčko distriktu nasljeđuje kao bračni tek kada dokaže zajednicu koja ispunjava uvjete porodičnog zakona; u Republici Srpskoj po zakonu ne nasljeđuje.
7. Propušten nužni dio. Nužni dio se mora zatražiti u ostavinskom postupku; ako se ne zatraži, sud postupa po testamentu, a smanjenje testamenta može se tražiti najkasnije tri godine od njegovog proglašenja.
8. Prešućen testament. Ko je za testament znao i namjerno ga nije iznio na raspravi, gubi mogućnost da se na njega pozove u kasnijoj parnici.

Kako se vodi ostavinska rasprava kada nasljednik živi u inostranstvu?

Nasljednici koji žive u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, SAD-u ili drugim državama ne moraju dolaziti u Bosnu i Hercegovinu. Postupak se vodi preko advokata kojem daju punomoć, ovjerenu u ambasadi ili konzulatu BiH ili kod stranog notara uz apostille, odnosno bez apostille kada između BiH i te države važi ugovor o oslobađanju od legalizacije, kao s Austrijom. Nasljednička izjava o prihvatanju, ustupanju ili odricanju daje se pred konzularnim predstavnikom BiH ili u formi notarski obrađene isprave, a može je dati i punomoćnik ako punomoć za to ima istu formu (čl. 237. st. 6. ZN FBiH). Advokat zatim prijavljuje imovinu, prisustvuje ročištu kod notara ili suda, prima rješenje i provodi ga u zemljišnoj knjizi i katastru, bez dolaska klijenta. Više o radu s klijentima iz inostranstva: advokat za dijasporu, posebno za klijente iz Njemačke, Austrije i Švicarske.

Strana odluka o nasljeđivanju, na primjer rješenje austrijskog ili njemačkog suda ili Evropska potvrda o nasljeđivanju, ne djeluje u BiH sama po sebi. Za pokretnu ostavinu može se tražiti priznanje strane sudske odluke pred nadležnim sudom u BiH, ali za nekretnine na teritoriji Bosne i Hercegovine postoji isključiva nadležnost domaćeg suda i kada je ostavitelj bio domaći, i kada je bio strani državljanin (čl. 71. i 72. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja), pa se o njima uvijek provodi ostavinski postupak u BiH i strana odluka ne može biti osnov za upis u zemljišne knjige. Obrnuto, kada je za ostavinu iza umrlog nadležan strani organ, domaći sud po prijemu smrtovnice oglasom poziva nasljednike, legatare i povjerioce u BiH da prijave svoja prava prije nego što se pokretnine predaju stranom organu (čl. 255. ZN FBiH). Za nasljednike iz dijaspore najčešća praktična prepreka nije sam postupak, nego imovina koja nikada nije preknjižena na današnje vlasnike, zbog čega se prije glavne ostavine mora voditi lanac dopunskih ostavina.

Tekst zakona: odredbe o ostavinskoj raspravi i nasljednim redovima

Za nasljednike koji žele provjeriti tačan sadržaj propisa donosimo doslovan tekst odredbi Zakona o nasljeđivanju Federacije BiH na koje se ova stranica najčešće poziva. Cijeli zakon, sa sidrom na svakom članu, dostupan je na posebnoj stranici i kao PDF, a integralni tekst Zakona o nasljeđivanju Brčko distrikta sa sidrom na svakom članu na zasebnoj stranici.

Rječnik osnovnih pojmova ostavinskog postupka

Nasljedno pravo koristi tehničke izraze koji zbunjuju stranke koje se prvi put susreću s ostavinskim postupkom. Pojmovnik objašnjava najvažnije termine onako kako ih koriste zakoni i sudovi u BiH; širi rječnik nalazi se na stranici pravni pojmovi.

Ostavitelj

Fizičko lice nakon čije smrti se vodi ostavinski postupak; u propisima Republike Srpske i Brčko distrikta koristi se izraz ostavilac, a u sudskoj praksi i latinski izraz de cuius.

Ostavina (ostavinska masa, zaostavština)

Skup svih prava i obaveza ostavitelja koji su sposobni za nasljeđivanje: nekretnine, pokretnine, novčana sredstva, dionice, poslovni udjeli, potraživanja i dugovi. Ne ulaze imovina obuhvaćena ugovorom o doživotnom izdržavanju ni udio nadživjelog supružnika u bračnoj stečevini.

Smrtovnica

Isprava koju matičar sastavlja nakon upisa smrti i dostavlja sudu u roku od 15 dana; sadrži podatke o umrlom, nasljednicima i imovini i formalni je osnov za pokretanje ostavinskog postupka po službenoj dužnosti (čl. 216. i 217. ZN FBiH).

Notar kao povjerenik suda

Notar kojem sud povjerava provođenje ostavinskog postupka; poduzima sve radnje i donosi odluke kao sudija, a protiv njegovog rješenja stranke mogu podnijeti prigovor sudu u roku od osam dana (čl. 200. i 209. ZN FBiH, čl. 94. ZVP RS).

Nasljednička izjava

Izjava kojom se nasljednik prima nasljedstva, odriče ga se ili svoj dio ustupa sunasljedniku; daje se na zapisnik ili u formi notarski obrađene isprave do prvostepenog rješenja i ne može se opozvati (čl. 163. i 237. ZN FBiH).

Nužni dio

Dio ostavine kojim ostavitelj ne može raspolagati jer po zakonu pripada nužnim nasljednicima: polovina zakonskog dijela za djecu, usvojenike i bračnog partnera, trećina za roditelje, braću i sestre pod posebnim uslovima (čl. 28. i 29. ZN FBiH).

Raspoloživi dio

Dio ostavine koji ostaje nakon nužnih dijelova i kojim ostavitelj može slobodno raspolagati testamentom, ugovorom o nasljeđivanju ili poklonima (čl. 29. st. 3. ZN FBiH).

Zakonski dio

Dio ostavine koji bi nasljedniku pripao po zakonskom redu nasljeđivanja da nema testamenta; osnova za izračun nužnog dijela.

Pravo predstavljanja

Pravilo po kojem dio ostavine koji bi pripao ranije umrlom nasljedniku nasljeđuju njegovi potomci na jednake dijelove (čl. 11. ZN FBiH).

Testament (oporuka)

Jednostrana, opoziva izjava posljednje volje kojom ostavitelj raspolaže imovinom za slučaj smrti; može ga sačiniti osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 15 godina, u zakonom propisanoj formi (čl. 62. ZN FBiH).

Ugovor o nasljeđivanju

Notarski obrađen ugovor kojim bračni ili vanbračni partneri jedno drugom ostavljaju ostavinu ili njen dio; dopušten u Federaciji BiH i Brčko distriktu, ne i u Republici Srpskoj, i ima prednost pred testamentom i zakonom (čl. 126. do 131. ZN FBiH, čl. 130. do 132. ZN BD).

Legat (zapis)

Raspolaganje u testamentu kojim ostavitelj određenom licu ostavlja tačno određenu stvar ili pravo, a da ga ne postavlja za nasljednika; legatar ne odgovara za dugove ostavitelja.

Nedostojnost za nasljeđivanje

Zakonom određeni razlozi zbog kojih lice ne može naslijediti ni po zakonu ni po testamentu, na primjer umišljajno lišenje života ostavitelja ili prinuda pri sačinjavanju testamenta; sud je utvrđuje po službenoj dužnosti (čl. 158. ZN FBiH).

Rješenje o nasljeđivanju

Odluka kojom se utvrđuju nasljednici, njihovi udjeli i legati; po pravosnažnosti je osnov za upis u zemljišne knjige, katastar i druge registre (čl. 244. ZN FBiH).

Dopunsko rješenje o nasljeđivanju

Rješenje kojim sud naknadno pronađenu imovinu raspoređuje na već utvrđene nasljednike bez ponavljanja rasprave (čl. 251. ZN FBiH).

Odvajanje ostavine (separatio bonorum)

Pravo povjerilaca ostavitelja da u roku od tri mjeseca od otvaranja nasljedstva zatraže da se ostavina odvoji od imovine nasljednika radi namirenja (čl. 173. ZN FBiH).

Izvori i sudska praksa uz ovu temu

Posljednje ažuriranje: 29.09.2026. | Advokatska kancelarija Prnjavorac, Đorđa Mihajlovića 10b, Tuzla | Autor: Azur Prnjavorac, advokat