|
Često postavljena pitanja o ostavinskoj raspravi u Bosni i Hercegovini
Pitanje: Šta se određuje u
ostavinskom postupku u Bosni i Hercegovini?
Advokat: Ostavinska rasprava u BiH se vodi pred sudom ili pred notarom
kao povjerenikom suda. U ostavinskom postupku treba utvrditi
sastav ostavinske mase, nasljednike iza umrlog i prava koja pripadaju
pojedinim nasljednicima. Ako nema spornih elemenata, ostavinski postupak
traje kratko. Ako, međutim, između nasljednika dođe do spora oko ostavine, sud
prekida ostavinski postupak, a nasljednike upućuje u parnicu, što
može značajno produžiti okončanje čitavog postupka.
Nasljeđivanje u pojedinim slučajevima može biti vrlo složeno, pa
ostavinski postupak može trajati i godinama, posebno kada je riječ o
osporavanju testamenta od strane zakonskih nasljednika, sporovima s nužnim
nasljednicima ili sporovima oko dokazivanja vanbračne zajednice.
Pitanje: Kako da napravim testament u BiH?
Advokat: Testament može sačiniti svaka osoba
koja je navršila 15 godina i koja je sposobna za rasuđivanje. Riječ je o
dokumentu kojim se određuje ko ima pravo raspolaganja imovinom u slučaju
smrti. Međutim, i tu postoje određena zakonska ograničenja. Naime,
prema zakonu određeni krug osoba (nužni nasljednici) ima pravo na nužni dio bez obzira na
sadržaj testamenta. Da bi ostvarili nužni dio,
nasljednici moraju dati prigovor u kojem navode da ne priznaju
testament, nakon čega ih vanparnični sud ili notar upućuje na pokretanje
parničnog postupka radi dokazivanja. Punovažan je onaj testament koji je
sačinjen u formi utvrđenoj zakonom i pod uvjetima propisanim zakonom.
Testament možete napisati svojom rukom i potpisati ga svojeručno, pri čemu
je poželjno da na svojeručnom testamentu bude i datum pisanja.
Pitanje: Šta je nasljedno
pravo?
Advokat: Nasljedno pravo uređuje pravna pravila i odnose
koji nastaju nakon smrti ostavitelja. Nasljedno pravo se stječe u
trenutku ostaviteljeve smrti, na osnovu zakona ili na osnovu oporuke.
Svaki nasljednik može se odreći svog nasljednog prava. Nasljeđivanjem se prenose sva
prava i obaveze s ostavitelja na njegove nasljednike. Ako ostavitelj nije
ostavio oporuku, naslijedit će ga njegovi zakonski
nasljednici po nasljednim redovima, pri čemu vrijedi pravilo da
nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe
daljeg nasljednog reda.
Pitanje: Kako se utvrđuje
ostavina (ostavinska masa) iza umrlog?
Advokat: Često se događa da nakon nečije smrti nasljednici moraju
istraživati koja sve imovina ulazi u ostavinsku masu. Predmet
nasljeđivanja su stvari i prava koja pripadaju fizičkom licu. Kada je
riječ o nekretninama, u ostavinsku masu ulaze sve nekretnine ostavitelja,
bez obzira da li su uknjižene u zemljišnim knjigama i bez obzira na to
gdje se nalaze. U slučaju uredno upisane nekretnine, kao dokaz
vlasništva dovoljan je izvadak iz zemljišne knjige. Ako nekretnina
nije uknjižena, vlasništvo se mora dokazivati
vjerodostojnim ispravama koje posjedujete. Kada se ishoduje pravosnažno
rješenje o nasljeđivanju, ono se mora provesti pred nadležnim organima (zemljišne knjige, katastar, porezni organi).
Pitanje: Ko su nužni
nasljednici u Bosni i Hercegovini?
Advokat: Nužni nasljednici su djeca
ostavitelja, njegovi usvojenici iz potpunog usvojenja i njegov bračni
partner. Ostali potomci umrlog, usvojenici iz nepotpunog
usvojenja i njihovi potomci, roditelji ostavitelja, njegova braća i sestre,
nužni su nasljednici samo ako su trajno
nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život. Ostaviteljevi
potomci, njegovi usvojenici i njihovi potomci, te njegov bračni ili
vanbračni partner imaju pravo na nužni dio koji iznosi polovicu onog
dijela koji bi svakom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja.
Nužni dio ostalih nužnih nasljednika iznosi trećinu njihovog zakonskog
dijela.
Pitanje: Koliko traje ostavinska rasprava u BiH?
Advokat: Kada su nasljednici saglasni i dokumentacija uredna, ostavinska
rasprava se najčešće okonča u roku od šest do dvanaest mjeseci, a u
jednostavnijim predmetima i ranije. Onog trenutka kada se pojavi sporno pitanje
(osporavanje testamenta, prigovor radi nužnog dijela, spor oko sastava
ostavinske mase ili oko vanbračne zajednice), sud prekida ostavinski postupak
i upućuje nasljednike u parnicu. U takvim situacijama ukupno trajanje
može se mjeriti i godinama, jer se ostavinska rasprava nastavlja tek nakon
pravosnažnog okončanja parnice. Zato je već u početnoj fazi važno realno
procijeniti potencijalne sporne tačke i, gdje je to moguće, pokušati postići
sporazum nasljednika prije izlaska na ročište.
Pitanje: Koje dokumente trebam pripremiti za ostavinsku raspravu?
Advokat: Sud po službenoj dužnosti pribavlja smrtovnicu, ali se postupak
ubrzava kada nasljednici sami pripreme osnovnu dokumentaciju. To su
izvod iz matične knjige umrlih za ostavitelja, izvodi iz matičnih knjiga
rođenih i vjenčanih za nasljednike, dokazi o srodstvu i dokumentacija o
imovini ostavitelja. Za nekretnine je potreban zemljišnoknjižni izvadak i
posjedovni list, a za neuknjižene nekretnine kupoprodajni ugovor, ranije rješenje o
nasljeđivanju ili druge isprave o pravnom osnovu sticanja. Ako postoji
testament, predaje se sudu na otvaranje. Za štedne uloge, dionice, vozila i
poslovne udjele potrebne su odgovarajuće potvrde banaka, registra
vrijednosnih papira i drugih nadležnih registara.
Pitanje: Da li nasljednici nasljeđuju dugove ostavitelja?
Advokat: Nasljednik zajedno s imovinom nasljeđuje i obaveze ostavitelja,
ali samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Niko, dakle, ne
odgovara iz svoje lične imovine za dugove preminulog preko onoga što je
naslijedio. Ako je ostavitelj iza sebe ostavio više dugova nego imovine,
nasljednici razmišljaju o odricanju od nasljedstva. Izjava o odricanju daje
se sudu najkasnije do donošenja prvostepenog rješenja o nasljeđivanju i ona
je neopoziva. Odricanje se odnosi na cjelokupno nasljedstvo, što znači da se
ne može selektivno odreći samo dugova, a zadržati imovinu.
Pitanje: Kako se vodi ostavinski postupak kada nasljednik živi u inostranstvu?
Advokat: Nasljednici koji žive u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, SAD-u ili
drugim državama ne moraju lično dolaziti u Bosnu i Hercegovinu. Postupak se
vodi preko advokata kojeg punomoćju ovlaste da ih zastupa pred sudom ili
notarom. Punomoć se ovjerava kod notara u zemlji prebivališta, a zatim se
nadovjerava apostille pečatom ili u skladu s odredbama međunarodnih ugovora
o legalizaciji javnih isprava. Ako nasljednik želi dati izjavu o odricanju
ili ustupanju, takvu izjavu može dati i preko punomoćnika, ali u formi koju
propisuje zakon. U radu s klijentima iz dijaspore najčešća praktična prepreka
je ranija nasljedna imovina koja nikada nije bila preknjižena na današnje
vlasnike, pa se mora pokretati i dopunska ostavinska rasprava.
Pitanje: Šta ako je već donesena odluka o nasljeđivanju u inostranstvu?
Advokat: Strana sudska odluka o nasljeđivanju, na primjer rješenje
austrijskog ili njemačkog suda, ne djeluje automatski u Bosni i Hercegovini.
Da bi takva odluka imala pravno dejstvo prema imovini koja se nalazi u BiH,
potrebno je provesti postupak priznanja strane sudske odluke pred nadležnim
sudom u BiH. U tom postupku se cijene pretpostavke priznanja, prije svega
pravosnažnost odluke, pravilna nadležnost stranog suda i nepostojanje
suprotnosti s javnim poretkom Bosne i Hercegovine. Tek pravosnažno priznata
strana odluka može poslužiti kao osnov za upis prava u zemljišne knjige i
katastar. Posebno je važno znati da nekretnine na teritoriji BiH spadaju u
isključivu nadležnost domaćih sudova, pa strani sudovi nisu nadležni za
odlučivanje o nasljeđivanju takvih nekretnina.
Zakonski nasljedni redovi u Bosni i Hercegovini
U situaciji kada ostavitelj nije ostavio testament, nasljeđuju zakonski nasljednici po nasljednim redovima. Vrijedi temeljno pravilo: nasljednici bližeg reda isključuju nasljednike svih daljih redova. Tek kada u prvom redu nema žive osobe koja može nasljeđivati, nasljedstvo prelazi u drugi nasljedni red, i tako redom.
| Nasljedni red |
Krug nasljednika |
Aktivira se kada |
| Prvi red |
Djeca ostavitelja (uključujući usvojenike) i njegov bračni odnosno vanbračni partner. Ako je dijete umrlo prije ostavitelja, na njegovo mjesto dolaze njegovi potomci (unuci, praunuci). |
Uvijek kada postoji neko od navedenih lica. |
| Drugi red |
Roditelji ostavitelja i njegov bračni odnosno vanbračni partner. Ako je roditelj umro, njegov dio nasljeđuju njegovi potomci (braća i sestre ostavitelja). |
Kada ostavitelj nema potomaka. |
| Treći red |
Djedovi i bake ostavitelja, po očevoj i majčinoj liniji. Ako je neko od njih umro, njegov dio prelazi na njegove potomke (stričevi, tetke, ujaci). |
Kada nema potomaka, roditelja niti bračnog partnera. |
| Četvrti red |
Pradjedovi i prabake ostavitelja po svim linijama. |
Kada nema nasljednika iz tri prethodna reda. |
Napomena: Pravila zakonskog nasljeđivanja propisana su Zakonom o nasljeđivanju FBiH (čl. 8–26), Zakonom o nasljeđivanju RS (čl. 9–25) i Zakonom o nasljeđivanju Brčko distrikta BiH. Pravila o nasljednim redovima su u sva tri propisa suštinski istovjetna.
Nužni dio u nasljednom pravu BiH
Nužni dio je dio ostavine koji po sili zakona pripada određenom krugu najbližih srodnika, čak i kada ih je ostavitelj testamentom potpuno isključio ili im ostavio manje od onoga što im pripada. Cilj instituta nužnog dijela je zaštita ekonomski najslabijih članova porodice ostavitelja. Visina nužnog dijela računa se kao dio onoga što bi nasljedniku pripalo da nije bilo testamenta.
| Krug nužnih nasljednika |
Visina nužnog dijela |
Dodatni uslovi |
| Djeca ostavitelja i njihovi potomci |
1/2 zakonskog dijela |
Bez dodatnih uslova: uvijek su nužni nasljednici. |
| Usvojenici iz potpunog usvojenja |
1/2 zakonskog dijela |
Bez dodatnih uslova: izjednačeni sa biološkom djecom. |
| Bračni i vanbračni partner |
1/2 zakonskog dijela |
Bez dodatnih uslova. |
| Roditelji ostavitelja |
1/3 zakonskog dijela |
Samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život. |
| Braća i sestre ostavitelja |
1/3 zakonskog dijela |
Pod istim uslovom kao roditelji. |
Praktičan primjer: Ako ostavitelj iza sebe ostavi suprugu i dvoje djece, svako od njih po zakonu nasljeđuje po 1/3 ostavine. Ako bi ostavitelj testamentom svu imovinu ostavio jednom djetetu, ostalo dijete i supruga svako imaju pravo na nužni dio od 1/2 svog zakonskog dijela, dakle po 1/6 ukupne ostavine. Razliku je dužan namiriti onaj nasljednik kome je testamentom ostavljeno više nego što bi mu pripalo nakon namirenja nužnih dijelova.
Orijentaciono trajanje ostavinske rasprave u praksi
Tačno trajanje ostavinskog postupka zavisi od mnoštva okolnosti: broja nasljednika, sastava ostavinske mase, postojanja testamenta, da li su nekretnine uknjižene i da li su svi nasljednici dostupni. Sljedeća tabela daje praktične vremenske okvire na osnovu iskustva iz advokatske prakse, a ne propisane rokove.
| Tip predmeta |
Prosječno trajanje |
Tipičan ishod |
| Saglasni nasljednici, uknjižena imovina, bez testamenta |
3–6 mjeseci |
Često se okonča u jednom ročištu. |
| Standardna rasprava sa više nasljednika |
6–12 mjeseci |
Najčešća situacija u praksi. |
| Predmet sa neuknjiženim nekretninama |
12–24 mjeseca |
Često se paralelno vodi i postupak utvrđenja prava vlasništva. |
| Osporavanje testamenta ili spor o nužnom dijelu |
2–5 godina |
Sud prekida ostavinski postupak i upućuje stranke na parnicu. |
| Nasljednik u inostranstvu (dijaspora) |
+2–3 mjeseca |
Standardno trajanje uvećano za vrijeme apostille-a i prijevoda dokumentacije. |
Najčešće greške nasljednika u praksi
Iz dugogodišnjeg rada na ostavinskim predmetima izdvojile su se tipične greške koje nasljednici prave i koje im kasnije stvaraju nepotrebne troškove i komplikacije. Većina ovih grešaka može se izbjeći pravovremenim konsultacijama prije nego što ostavinski postupak uopće započne.
1. Propuštanje da se prijavi sva ostavinska imovina. Nasljednici često prijave samo ono što im je trenutno poznato, a kasnije se ispostavi da je ostavitelj imao i neuknjižene nekretnine, štedne uloge u stranim bankama, dionice ili poslovne udjele. Za naknadno otkrivenu imovinu mora se voditi dopunska ostavinska rasprava, što povlači nove troškove i odlaganje.
2. Neformalno odricanje «u korist» nekog nasljednika. Riječi izgovorene na ročištu nemaju pravnu snagu ako nisu unesene u zapisnik u obliku koji propisuje zakon. Izjava o odricanju ili ustupanju mora biti dana u zakonskoj formi (na zapisniku ili notarski obrađena), inače je ništava i smatra se da nasljednik prihvata svoj dio.
3. Brzopleto odricanje od cjelokupnog nasljedstva zbog dugova. Odricanje je neopozivo i odnosi se na cijelo nasljedstvo. Prije nego što se nasljednik odrekne, mora se utvrditi puni obim imovine i dugova jer odgovornost nasljednika ionako postoji samo do visine naslijeđene imovine.
4. Neprovođenje rješenja o nasljeđivanju. Pravosnažno rješenje o nasljeđivanju nije kraj posla. Mora se provesti pred zemljišnoknjižnim uredom i katastrom, inače nasljednik formalno-pravno nije u stanju raspolagati nekretninom (ne može prodati, hipotekovati niti darovati).
5. Zanemarivanje starih, neriješenih ostavinskih masa. U BiH je vrlo česta situacija da nekretnina i danas u zemljišnoj knjizi stoji upisana na djeda ili pradjeda. Kad god se otvori novi ostavinski postupak, takav lanac neriješenih ostavina mora se odraditi unazad, jer se imovina ne može prepisati ako nije pravnosljedstvom dovedena do današnjeg dana.
6. Pogrešno tumačenje vanbračne zajednice. Vanbračni partner ima ista nasljedna prava kao bračni partner, ali samo pod uvjetom da se zajednica može pravno utvrditi. To znači da nasljednik mora dokazati postojanje zajednice (zajednički život, trajnost, ekonomska zajednica), što je u praksi izvor brojnih sporova.
7. Ignorisanje prava na nužni dio. Nužni nasljednici često misle da im pravo na nužni dio «automatski pripada». U stvari, ono se mora aktivno tražiti u ostavinskom postupku, podnošenjem odgovarajućeg prigovora protiv testamenta. Bez tog prigovora sud postupa po testamentu, pa se kasnije moguće ostvarenje nužnog dijela mora tražiti u parnici.
Relevantni zakonski okvir koji reguliše nasljedstvo u Bosni i Hercegovini:
Zakon o nasljeđivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ broj
80/14)
Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske - ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 1/2009,
55/2009 - ispravka i 91/2016, 28/2019 - odluka Ustavnog Suda i 82/2019)
Zakon o nasljeđivanju Brčko distrikta Bosne i
Hercegovine - ("Sl. glasnik Brčko distrikta BiH",
br. 36/2017)
Zakon o naslijeđivanju Bosne i Hercegovine
Zakonski okvir ostavinskog postupka u Bosni i Hercegovini
Ravnopravnost u nasljeđivanju u Bosni i Hercegovini:
Član 3.
(1) Sva fizička lica su pod istim uvjetima ravnopravna u nasljeđivanju.
(2) Stranci su u nasljeđivanju ravnopravni s državljanima Bosne i Hercegovine.
OSTAVINSKA RASPRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI
Poziv na ročište za ostavinsku raspravu
Član 234.
(1) Za ostavinsku raspravu sud će odrediti ročište.
(2) U pozivu na ročište sud će zainteresirane osobe obavijestiti o
pokretanju postupka, o
tome je li mu koji testament već predat, te će ih pozvati da odmah dostave
sudu pisani
testament, odnosno ispravu o usmenom testamentu ili ugovor o nasljeđivanju
ili o drugom
pravnom poslu za slučaj smrti, ako se kod njih nalazi, ili da naznače
svjedoke usmenog
testamenta.
(3) Sud će u pozivu upozoriti zainteresirane osobe da mogu do donošenja
prvostepenog
rješenja o nasljeđivanju dati izjavu o prihvatanju i ustupanju nekom od
sunasljednika ili
izjavu
o odricanju od naslijeđa usmeno na ročištu ili u formi notarski obrađene
isprave, a ako na
ročište ne dođu ili takvu izjavu ne daju, smatrat će se da žele biti
nasljednici.
(4) Ako je ostavitelj ostavio testament ili ugovor o nasljeđivanju, o
pokretanju ostavinskog
postupka sud će obavijestiti i na ročište pozvati i osobe koje bi mogle po
zakonu polagati
pravo na naslijeđe.
(5) Ako je ostavitelj postavio izvršitelja testamenta, sud će i njega
obavijestiti o
pokretanju postupka.
Pozivanje oglasom
Član 235.
(1) Ako se ne zna ima li nasljednika, sud će oglasom pozvati
osobe koje
polažu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu u roku jedne godine od
objavljivanja oglasa u
"Službenim
novinama Federacije BiH".
(2) Oglas će se pričvrstiti na oglasnu ploču suda i objaviti u
"Službenim novinama
Federacije BiH" i na drugi prikladan način.
(3) Po odredbama st. 1. i 2. ovog člana sud će postupiti i ako je
nasljedniku postavljen
privremeni zastupnik zbog toga što je boravište nasljednika nepoznato, a
nasljednik nema
punomoćnika, ili zbog toga što se nasljednik ili njegov zakonski zastupnik,
koji nemaju
punomoćnika, nalaze u inozemstvu ili su nedostupni, a dostava se nije
mogla
obaviti.
(4) Nakon što istekne rok iz stava 1. ovog člana sud će provesti ostavinsku
raspravu na
osnovu izjave postavljenog staratelja i podataka kojima sud raspolaže.
Predmet ostavinske rasprave
Član 236.
(1) Na ročištu za ostavinsku raspravu sud će raspraviti sva
pitanja važna za
donošenje odluke u ostavinskom postupku, a naročito u pogledu prava na
nasljedstvo,
veličinu
nasljednog dijela i prava na legate.
(2) Sud o pravima odlučuje, po pravilu, pošto je zainteresiranim osobama
omogućio da daju
potrebne izjave. Tokom ostavinskog postupka zainteresirane osobe mogu davati
izjave bez
prisustva drugih zainteresiranih osoba i nije potrebno da se u svakom
slučaju tim osobama
omogući da se izjasne o izjavama drugih zainteresiranih osoba.
(3) O pravima osoba koje nisu došle na ročište, a uredno su pozvane, sud će
odlučivati prema
podacima kojima raspolaže uzimajući u obzir njihove pismene izjave koje
stignu do donošenja
odluke.
(4) Ako sud posumnja da je osoba koja po zakonu polaže pravo na nasljedstvo
jedini ili
najbliži ostaviteljev srodnik, može saslušati i osobe za koje smatra da bi
mogle imati
jednako
ili jače nasljedno pravo, a može te osobe pozvati i oglasom po odredbama
člana 235. ovog
zakona.
Nasljednička izjava
Član 237.
(1) Svako je ovlašten, ali niko nije dužan dati nasljedničku
izjavu.
(2) Za osobu koja nije dala izjavu o odricanju od naslijeđa smatra se da
želi biti
nasljednikom.
(3) Osoba koja je valjano dala izjavu da prihvaća naslijeđe ne može ga se
više odreći.
(4) Nasljedničku izjavu potpisuju, odnosno stavljaju rukoznak nasljednik ili
njegov
zastupnik.
(5) Ako nasljednik ili njegov zastupnik nije u stanju potpisati nasljedničku
izjavu, navest
će razlog ovlaštenoj osobi koja će to zabilježiti u zapisniku.
(6) Izjava o primanju naslijeđa ili o odricanju od naslijeđa koja je
podnesena sudu mora
biti notarski obrađena, kao i punomoć za davanje nasljedničke izjave. Ovu
izjavu ili punomoć
sa istim pravnim djelovanjem nasljednik može dati i pred konzularnim
predstavnikom ili
diplomatskim predstavnikom Bosne i Hercegovine koji obavlja konzularne
poslove.
(7) U izjavi treba navesti da li se nasljednik prima, odnosno odriče dijela
koji mu pripada
na osnovu zakona, na osnovu ugovora o nasljeđivanju ili na osnovu testamenta
ili se izjava
odnosi na nužni dio.
(8) Ako nasljednik u nasljedničkoj izjavi ne izjavi odnosi li se njegova
izjava na ono što
mu pripada na osnovu zakona, na osnovu ugovora o nasljeđivanju ili na osnovu
testamenta,
ili
kao nužni dio, smatra se da se izjava odnosi na nasljedstvo po bilo kojem
osnovu.
(9) Sud neće zahtijevati nasljedničku izjavu ni od koga, ali nasljednik koji
želi dati
izjavu može to učiniti usmeno pred ostavinskim sudom na zapisnik, odnosno
predajom
ostavinskom sudu isprave iz stava 6. ovog člana.
(10) Prilikom davanja izjave o odricanju od naslijeđa ovlaštene osobe će
nasljednika
upozoriti da se može odreći nasljedstva samo u svoje ime, ili i u ime svojih
potomaka.
Prigovor na popis
Član 238.
(1) Ako stranke prigovore popisu, sud može, ako to smatra
potrebnim, narediti
sudskom službeniku ili notaru da ponovno obavi popis.
(2) Ako popis imovine nije obavljen, sud može, na osnovu podataka koje su mu
dale
zainteresirane osobe, sam utvrditi što ulazi u ostavinu.
Upućivanje na parnicu zbog spora
Član 239.
(1) Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na
parnicu ili
postupak pred upravnim organom ako su među strankama sporne činjenice od
kojih zavisi neko
njihovo
pravo.
(2) Na način predviđen odredbom stava 1. ovog člana sud će postupiti
naročito ako su sporne
činjenice:
1) o kojima zavisi nasljedno pravo, a naročito valjanost ili sadržaj ugovora
o nasljeđivanju
ili testamenta ili odnos nasljednika i ostavitelja na osnovu kojeg se po
zakonu
nasljeđuje,
2) od kojih zavisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili
uračunavanje u
nasljedni dio,
3) od kojih zavisi opravdanost isključenja nužnih nasljednika ili postojanje
razloga za
nedostojnost,
4) je li se neka osoba odrekla naslijeđa,
5) od kojih zavisi osnovanost zahtjeva nadživjelog bračnog partnera i
ostaviteljevih
potomaka, koji su živjeli sa ostaviteljem u istom domaćinstvu da im se iz
ostavine izdvoje
predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljenje svakodnevnih potreba.
(3) Ako u navedenim slučajevima ne postoji spor o činjenicama, već se
stranke spore o
primjeni prava, ostavinski sud neće prekidati ostavinski postupak nego će
raspraviti pravna
pitanja u ostavinskom postupku.
(4) Sud neće prekinuti postupak ni u slučaju iz stava 1. Ovog člana, ako se
radi o
činjenicama čije postojanje zakon pretpostavlja, o činjenicama koje su
općepoznate, te ako
su sporne činjenice koje može utvrditi na osnovu javnih ili javno ovjerenih
isprava, nego će
na osnovu pretpostavke o postojanju tih činjenica, odnosno da je sadržaj tih
isprava istinit
donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi suprotno pretpostavci
uputit će da to
dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku.
Upućivanje na parnicu zbog spora o pravu na legat ili o
drugom pravu na
ostavinu
Član 240.
(1) Ako su među strankama sporne činjenice od kojih zavisi pravo na
testamentom određeni
legat ili drugo pravo, sud će uputiti stranke na parnicu ili postupak pred
organom
uprave, ali neće prekinuti ostavinski postupak.
(2) Ako u slučaju iz stava 1. ovog člana ne postoji spor o činjenicama nego
samo o primjeni
prava, ostavinski sud će ta pravna pitanja raspraviti u ostavinskom
postupku.
Upućivanje na parnicu zbog spora o sastavu ostavine
Član 241.
(1) Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na
parnicu ili
upravni postupak ako su između stranaka sporne činjenice:
1) od kojih zavisi sastav ostavine,
2) od kojih zavisi predmet legata,
3) ako između nasljednika postoji spor povodom zahtjeva nadživjelog bračnog
partnera ili
ostaviteljevih potomaka koji su s njim živjeli u zajednici da im iz ostavine
izdvoji dio
koji odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti imovine
ostavitelja.
(2) Sud neće prekinuti postupak u slučaju iz stava 1. ovog člana, ako su
sporne činjenice
koje može utvrditi na osnovu javnih isprava nego će na osnovu pretpostavke
da je sadržaj
tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi
suprotno uputit će
da to dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku.
(3) Kad sud u slučaju iz stava 1. ovog člana prekida postupak, prethodno će
ispitati jesu li
ispunjene pretpostavke za donošenje djelomičnog rješenja o nasljeđivanju, pa
će ga donijeti
ako su ispunjene.
(4) Prekid postupka iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na ono što je
obuhvaćeno djelomičnim
rješenjem o nasljeđivanju.
Ko se upućuje na parnicu i trajanje prekida
Član 242.
(1) Sud će uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra
manje
vjerovatnim.
(2) Ako sud prekine postupak, odredit će rok koji ne može biti duži od 30
dana, u kojemu
upućena stranka treba pokrenuti parnicu ili upravni postupak, te o
pokretanju
obavijestiti
ostavinski sud.
(3) Ako stranka u određenom roku postupi po rješenju suda, prekid postupka
trajat će dok
parnica ili upravni postupak ne bude pravomoćno završen.
(4) Ako stranka u određenom roku ne postupi po rješenju suda, prekinuti će
se postupak
nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je stranka
upućena na
parnicu,
odnosno upravni postupak. U tom slučaju stranka koja je upućena na parnicu
ili na upravni
postupak može svoja prava ostvarivati u postupku na koji je upućena.
(5) Ako je ostavinski sud postupio u skladu s odredbom stava 4. ovog člana,
a i u slučaju da
je ostavinu raspravio, a trebao je stranku uputiti na parnicu ili upravni
postupak,
pravomoćnost odluke ostavinskog suda ne sprječava da se o odnosnom zahtjevu
pokrene parnica
ili upravni postupak.
A. ZAKONSKI NASLJEDNICI
1. NASLJEDNI REDOVI
Krug zakonskih nasljednika
Član 8.
(1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, na osnovu zakona, umrlog
nasljeđuju: svi
njegovi potomci, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegov bračni
partner, njegovi
roditelji, njegovi usvojitelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci,
njegovi djedovi i
nane i njihovi potomci, njegovi ostali preci.
(2) Osobe iz stava (1) ovog člana nasljeđuju po nasljednim redovima.
(3) Nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe
daljnjeg nasljednog
reda.
Vanbračni partner kao zakonski nasljednik
Član 9.
(1) Na osnovu zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov vanbračni partner koji
je u pravu
nasljeđivanja izjednačen s bračnim.
(2) Vanbračnom zajednicom u smislu ovog zakona smatra se zajednica života
žene i muškarca u
skladu s odredbama zakona koji uređuje porodične odnose, a koja je prestala
ostaviteljevom
smrću.
a) Prvi nasljedni red
Potomci i bračni partner ostavitelja
Član 10.
(1) Ostavitelja nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov bračni
partner.
(2) Nasljednici prvog nasljednog reda nasljeđuju na jednake dijelove.
(3) Kad ostavitelj nema potomaka bračni partner ne nasljeđuje u prvom
nasljednom redu.
Pravo predstavljanja
Član 11.
Dio ostavine koji bi pripao ranije umrlom djetetu da je nadživjelo
ostavitelja nasljeđuju
njegova djeca, ostaviteljeva unučad na jednake dijelove, a ako je neko od
unučadi umrlo
prije
ostavitelja, dio koji bi njemu pripao da je bio živ u trenutku ostaviteljeve
smrti
nasljeđuju njegova djeca, ostaviteljeva praunučad na jednake dijelove i tako
redom sve dok
ima
ostaviteljevih potomaka.
b) Drugi nasljedni red
Bračni partner i roditelji umrlog
Član 12.
(1) Ostavinu umrlog koji nije ostavio potomke nasljeđuje njegov bračni
partner i njegovi
roditelji.
(2) Roditelji umrlog nasljeđuju jednu polovinu ostavine na jednake dijelove,
a drugu
polovinu ostavine nasljeđuje bračni partner umrlog.
(3) Ako iza umrlog nije ostao bračni partner, roditelji umrlog nasljeđuju
cijelu ostavinu na
jednake dijelove.
Braća i sestre umrlog i njihovi potomci
Član 13.
(1) Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja, dio ostavine
koji bi mu
pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju njegova djeca (braća i sestre
ostavitelja),
njegova unučad i praunučad i njegovi daljnji potomci, po pravilima koja važe
za slučaj kada
umrlog nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci.
(2) Ako su oba ostaviteljeva roditelja umrla prije ostavitelja dio ostavine
koji bi svakome
od njih pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju njihovi potomci, prema
odredbama
stava (1) ovog člana.
(3) U svim slučajevima ostaviteljeva braća i sestre samo po ocu nasljeđuju
na jednake
dijelove očev dio ostavine, braća i sestre samo po majci nasljeđuju na
jednake dijelove
majčin
dio, a rođena braća i sestre nasljeđuju na jednake dijelove s braćom i
sestrama po ocu očev
dio, a s braćom i sestrama po majci majčin dio.
Nasljeđivanje jednog roditelja koji je umro bez potomstva
Član 14.
Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja, a nije ostavio
nijednog potomka,
dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuje drugi
roditelj, a ako
je i ovaj
umro prije ostavitelja, njegovi potomci nasljeđuju ono što bi pripalo i
jednom i drugom
roditelju, prema odredbama člana 12. ovog zakona.
c) Treći nasljedni red
Djedovi i nane umrlog
Član 15.
(1) Ostavitelja koji nije ostavio ni potomke, ni bračnog partnera, ni
roditelje, niti su ovi
ostavili nekog potomka, nasljeđuju njegovi djedovi i nane.
(2) Jednu polovinu ostavine nasljeđuju djed i nana s očeve strane, a drugu
polovinu djed i
nana s majčine strane.
Prava djeda i nane iste loze
Član 16.
(1) Djed i nana iste loze nasljeđuju na jednake dijelove.
(2) Ako je neki od predaka jedne loze iz stava (1) ovog člana umro prije
ostavitelja, dio
ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju njegova
djeca i njegovi
potomci, po pravilima koja važe za slučaj kad umrlog nasljeđuju njegova
djeca i ostali
potomci.
(3) U svemu ostalom za nasljedno pravo djeda i nane jedne loze i njihove
djece važe pravila
po kojima nasljeđuju ostaviteljevi roditelji i njihovi potomci.
Nasljeđivanje djeda i nane jedne loze koji su umrli bez potomstva
Član 17.
Ako su djed i nana jedne loze umrli prije ostavitelja, a nisu ostavili ni
jednog potomka,
dio ostavine koji bi im pripao da su nadživjeli ostavitelja nasljeđuju djed
i nana druge
loze, njihova djeca, njihovi unuci i njihovi daljni potomci, kako je
određeno u članu 16.
ovog zakona.
d) Četvrti nasljedni red
Pradjedovi i pranane umrlog
Član 18.
(1) Ostavitelja koji nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su ovi
ostavili nekog
potomka, ni bračnog partnera, ni djeda i nanu, niti su ovi ostavili nekog
potomka,
nasljeđuju njegovi
pradjedovi i pranane.
(2) Jednu polovinu nasljeđuju pradjedovi i pranane s očeve strane, a drugu
polovinu
nasljeđuju pradjedovi i pranane s majčine strane.
Prava pradjeda i pranane iste loze
Član 19.
(1) Od dijela koji pripada ostaviteljevim pradjedovima i prananama s očeve
strane jednu
polovinu nasljeđuju na jednake dijelove roditelji njegovog djeda po ocu, a
drugu
polovinu roditelji njegove nane po ocu.
(2) I pradjedovi i pranane s majčine strane nasljeđuju na način određen u
stavu (1) ovog
člana dio koji im pripada.
(3) Ako nema koga od tih predaka, dio koji bi mu pripao da je živ nasljeđuje
predak koji mu
je bio bračni partner.
(4) Ako nema jednog para tih predaka, dijelove koji bi im pripali da su živi
nasljeđuje
drugi par iste loze.
(5) Ako nema pradjedova i pranana jedne loze, dio ostavine koji bi im pripao
da su živi
nasljeđuju pradjedovi i pranane druge loze.
|