Testament u Bosni i Hercegovini - angažman Advokatskog ureda

Naša advokatska kancelarija radi na savjetovanju i izradi testamenta za domaće i inostrane klijente koji imaju nekretnine u Bosni i Hercegovini ili drugu imovinu u BiH, a želja im je uraditi testament kako bi pravno regulisali svoje nasljedstvo.

Kako napisati testament je pravni posao koji proizvodi građansko pravne posljedice, a predstavlja jednostranu izjavu volje kojom zavještalac raspolaže svojom imovinom nakon smrti. Izjava volje mora biti slobodna i ozbiljna.

Uvjeti za punovažnost testamenta u Bosni i Hercegovini
Testament je strogo lični akt koji može sastaviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 15 godina života. Testament je ništavan ako u vrijeme njegovog sastavljanja zavještatelj nije imao 15 godina života ili ako nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je zavještatelj u trenutku sastavljanja testamenta bio sposoban za rasuđivanje. Zavještatelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svog izjašnjenja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem. Gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio pošto je testament sačinjen ne utiče na njegovu punovažnost.

Forma testamenta kao uvjet za njegovu punovažnost
Punovažan je onaj testament koji je sačinjen u formi utvrđenoj u zakonu i pod uvjetima predviđenim zakonom. Poništenje testamenta zbog nedostatka forme može tražiti poslije otvaranja naslijeđa samo osoba koja ima pravni interes i to u roku jedne godine od kada je saznala za testament, a najduže za deset godina od proglašenja testamenta.
Rok od jedne godine ne može početi da teče prije proglašenja testamenta.

Rok za smanjenje raspolaganja testamentom u Bosni i Hercegovini
Smanjenje raspolaganja testamentom može se tražiti u roku tri godine od proglašenja testamenta, a raspolaganje ugovorom o nasljeđivanju i vraćanje poklona u roku tri godine od ostaviteljeve smrti, odnosno od dana kada je rješenje o njegovom proglašenju za umrlog, odnosno rješenje kojim se utvrđuje njegova smrt postalo pravomoćno.

Oblici testamenta
Svojeručni testament
Testament je punovažan ako ga je zavještatelj napisao svojom rukom i ako ga je potpisao. Za punovažnost svojeručnog testamenta nije nužno da je u njemu naznačen datum kada je sačinjen, ali je poželjno da datum bude naznačen.

Pismeni testament pred svjedocima
Zavještatelj koji zna da čita i piše može sačiniti testament na taj način što će ispravu koju je neko drugi sastavio svojeručno potpisati u prisustvu dva svjedoka, izjavljujući pred njima da je to njegov testament. Svjedoci će se potpisati na samom testamentu, a poželjno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem
pronalaženju.

Sudski testament
Testament može zavještatelju sačiniti po njegovom kazivanju sudija nedležnog suda koji će prethodno utvrditi identitet zavještatelja. Pošto zavještatelj ovakav testament pročita i potpiše, sudija će potvrditi na samom testamentu da ga je zavještatelj u njegovom prisustvu pročitao i potpisao.

Sudski testament ako zavještatelj nije u stanju da ga pročita
U slučaju da zavještatelj nije u stanju da pročita testament koji mu je sačinio sudija, sudija će ga pročitati zavještatelju u prisustvu dva svjedoka. Zavještatelj će zatim u prisustvu dva svjedoka potpisati testament ili staviti na njega otisak prsta pošto izjavi da je to njegov testament.
Svjedoci će se potpisati na testamentu. Sudija će na testamentu potvrditi da su sve ove radnje izvršene.

Notarski testament
Testament može zavještatelju sačiniti notar u formi notarski obrađene isprave u skladu sa posebnim zakonom kojim se uređuje postupak notarske obrade isprava. Notarski testament iz stava 1. ovog člana je oblik redovnog i javnog testamenta.

Testament sačinjen pred konzularnim ili diplomatskim predstavnikom u inozemstvu
Testament može sačiniti državljaninu Bosne i Hercegovine u inozemstvu po odredbama koje važe za sačinjavanje sudskog testamenta, konzularni predstavnik ili diplomatski predstavnik Bosne i Hercegovine koji obavlja konzularne poslove.

Testament sačinjen na bosanskohercegovačkom brodu i u avionu
Na bosanskohercegovačkom brodu i u avionu testament može sačiniti zapovjednik broda, odnosno aviona po odredbama koje važe za sačinjavanje sudskog testamenta.
Testament koji je sačinjen na bosanskohercegovačkom brodu, odnosno u avionu prestaje važiti po isteku 30 dana nakon povratka zavještatelja u Bosnu i Hercegovinu.

Usmeni testament
Zavještatelj može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva svjedoka samo ako uslijed izuzetnih prilika nije u mogućnosti da sačini pismeni testament. Usmeni testament prestaje da važi po isteku 30 dana od prestanka izuzetnih prilika u kojima je sačinjen.

Svjedoci pri sačinjavanju usmenog testamenta
Pri sačinjavanju usmenog testamenta mogu biti svjedoci samo osobe koje mogu biti svjedoci pri sačinjavanju sudskog testamenta, ali ne moraju znati čitati i pisati.

Međunarodne testament
Punovažnost međunarodnog testamenta
Međunarodni testament je punovažan u pogledu forme, bez obzira na mjesto gdje je sačinjen, gdje se nalaze dobra, državljanstvo, prebivalište ili boravište zavještatelja, ako je sačinjen u formi međunarodnog testamenta, u skladu sa odredbama čl. od 83. do 89. ovog zakona.
Međunarodni testament mora biti sačinjen u pismenoj formi. Zavještatelj ne mora svojeručno napisati međunarodni testament. Međunarodni testament može biti napisan na bilo kojem jeziku, rukom ili na neki drugi način.
U prisustvu dva svjedoka i osobe ovlaštene za međunarodni testament, zavještatelj izjavljuje da je pismeno njegov testament i da je upoznat sa njegovim sadržajem. Zavještatelj nije dužan da sa sadržajem međunarodnog testamenta upozna svjedoka niti ovlaštenu osobu.

Sadržaj testamenta
Određivanje nasljednika
Zavještatelj može testamentom odrediti jednog ili više nasljednika. Nasljednik, na osnovu testamenta, jeste osoba koju je zavještatelj odredio da naslijedi cjelokupnu njegovu imovinu, ili dio imovine određen prema cijeloj imovini.
Nasljednikom će se smatrati i osoba kojoj su testamentom ostavljeni jedna ili više određenih stvari ili prava, ako se utvrdi da je volja zavještatelja bila da mu ta osoba bude nasljednik.

Ništavnost testamenta
Ništavan je testament ako je zavještatelj bio nesposoban za rasuđivanje, ili nije imao 15 godina, ili je bio natjeran prijetnjom, ili prinudom da ga sastavi ili se odlučio da ga sačini uslijed toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi. Prijetnja, prinuda ili prevara povlači ništavnost testamenta i kad potiče od treće osobe. Raspolaganja testamentom su ništavna i kad postoji zabluda o činjenicama koje su pobudile zavještatelja da učini ta raspolaganja. Ako su samo neke odredbe testamenta unesene u testament pod prijetnjom ili prinudom, uslijed prevare ili u zabludi, ništavne su samo te odredbe.

Sudska praksa iz oblasti testamenta u Bosni i Hercegovini:

BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 04 0 U 010161 18 Uvp
Sarajevo, 15.07.2021. godine

Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću za upravne sporove sastavljenom od sudija Babić Stanković Aleksandre, kao predsjednika vijeća, Ajanović-Selimović Amele i Mahić Samardžić Amele, kao članova vijeća, te Hodžić Melise, kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja B.Š. iz K., ulica ..., zastupanog po advokatu Z.H, advokatu iz V., ulica ..., protiv akta broj: 03-15-48/17 A.Z.H. od 26.07.2018. godine, tuženog Federalnog ministarstva finansija Sarajevo, u upravnoj stvari izdavanja saglasnosti za brisanje zakonske hipoteke, odlučujući o zahtjevu tužitelja za vanredno preispitivanje sudske odluke, podnesenom protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj: 04 0 U 010161 18 U od 20.09.2018. godine, na nejavnoj sjednici održanoj dana 15.07.2021. godine, donio je slijedeću:

P R E S U D U

Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke se uvažava, presuda Kantonalnog suda u Zenici, broj: 04 0 U 010161 18 U od 20.09.2018. godine se preinačava i rješava:

Tužba se uvažava, osporeno rješenje tuženog, kao i prvostepeno rješenje Porezne uprave, Kantonalnog poreznog ureda Zenica, broj: 10-4-01-15-5-1738-01/08 A.Se. od 28.12.2016. godine, se poništavaju i predmet vraća prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Kantonalnog suda u Zenici, broj: 04 0 U 010161 18 U od 20.09.2018. godine odbijena je kao neosnovana tužba tužitelja B.Š., podnesena protiv osporenog rješenja tuženog, broj i datum navedeni u uvodu ove presude, kojim je odbijena kao neosnovana njegova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja Porezne uprave, Kantonalnog poreznog ureda Zenica, broj: 10-4-01-15-5-1738-01/08 A.Se. od 28.12.2016. godine. Tim prvostepenim rješenjem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za izdavanje brisovnice (saglasnosti za brisanje zakonske hipoteke) na nekretnini-stanu upisanoj (kao vlasništvo “P.” d.o.o. Maglaj) u zk. ul. br. 9506, k.o. SP_..., shodno rješenju Općinskog suda u Sarajevu, broj: 065-0-DN-14-28716 od 26.12.2014. godine.

Podnesenim zahtjevom za vanredno preispitivanje sudske odluke tužitelj, po punomoćniku, pobija navedenu presudu prvostepenog suda, navodeći da istom nije odlučeno o razlozima tužbe, odnosno da nisu dati valjani razlozi koji se odnose na nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje, kao i pravilnu primjenu zakona od strane nadležnih organa. Ističe da su nadležni organi, a i prvostepeni sud propustili, kao prethodno pitanje u smislu člana 142. Zakona o upravnom postupku, ispitati zakonitost upisa u zemljišne knjige i zakonitost rješenja o upisu hipoteke na predmetnoj nekretnini, kao i da su po službenoj dužnosti, zbog nemogućnost izvršenja, propustili oglasiti ništavim rješenja o zasnivanju hipoteke u smislu člana 264. stav 1. tačka 3. navedenog zakona, a takvo postupanje dovelo je do povrede njegovog prava na imovinu zagarantovanog Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ovo iz razloga što je prije upisa predmetne zakonske hipoteke u zemljišnu knjigu kupio predmetni stan od „P." d.o.o. Maglaj, da je ugovor o kupoprodaji stana ovjeren kod notara, plaćen porez i da u to vrijeme na predmetnom stanu nije bila upisana hipoteka, pa stoga proizilazi da je bio savjestan sticalac i vanknjižni vlasnik stana, a da „P." d.o.o. Maglaj u vrijeme donošenja rješenja o registraciji hipoteke nije bio stvarni, već formalni vlasnik predmetnog stana, tako da nije bilo zakonskog osnova za zasnivanje hipoteke u smislu člana 50. Zakona o poreznoj upravi Federacije BiH. Imajući u vidu i stanovište Ustavnog suda Federacije BiH, u presudi broj: U-14/10 od 09.03.2011. godine (kojom je član 50. Zakona o poreznoj upravi Federacije BiH oglašen neustavnim), a da se rješenje o registraciji hipoteke ne može donijeti bez prethodnog obavještavanja poreskog dužnika o visini i osnovu njegovog dugovanja (a što je bio slučaj u ovoj stvari), kao i činjenicu da je porezni dug „P." d.o.o. Maglaj višestruko veći od vrijednosti predmetne nekretnine i da bi ogroman dio poreznih obaveza koje navedeno društvo duguje bio nezakonito stavljen na njegov teret (o čemu je stav zauzela i sudska praksa-presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj: 03 0 U 013726 15 U od 14.06.2017. godine), predlaže da ovaj sud iz navedenih razloga njegov zahtjev za vanredno preispitivanje uvaži, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno rješavanje ili da istu preinači tako što će uvažiti njegovu tužbu, poništiti rješenja nadležnih organa i predmet vratiti prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

U odgovoru na zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke tuženi je predložio da se isti odbije kao neosnovan.

Ovaj sud je na osnovu člana 45. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj: 9/05) ispitao zakonitost pobijane presude u granicama zahtjeva i povreda propisa iz člana 41. stav 2. tog zakona, pa je odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

Prema podacima iz spisa predmeta proizilazi da je tužitelj dana 29.06.2010. godine kupio od „P." d.o.o. Maglaj stan u Ilidži, ulica ..., upisan, kao vlasništvo “P.” d.o.o. Maglaj sa 1/1, u zk.ul. br. 9506, k.o. sp ... (ugovor o kupoprodaji stana zaključen kod notara Alić Nasihe, broj: OPU-IP 456/10 od 29.06.2010. godine), da je Porezna uprava, Kantonalni porezni ured Zenica, podnijela Općinskom sudu u Sarajevu zahtjev za registrovanje zakonske hipoteke, broj: 10-4-01-15-5-1738-01/08 S.A. od 18.12.2014. godine, na predmetnom stanu u vlasništvu poreznog obveznika “P.” d.o.o. Maglaj, radi osiguranja potraživanja po osnovu poreznih obaveza u iznosu od 1.334.111,57 KM u korist Porezne uprave, Kantonalnog poreznog ureda Zenica, da je postupajući po navedenom zahtjevu rješenjem Općinskog suda u Sarajevu, broj: 065-0-DN-14-28716 od 26.12.2014. godine, određena uknjižba zakonske hipoteke na predmetnom stanu, da je tužitelj (kao kupac stana) dana 17.06.2015. godine platio porez na promet nepokrenosti (razrezan mu rješenjem od 15.11.2010. godine), te da je dana 22.11.2016. godine podnio prvostepenom organu Poreznoj upravi, Kantonalnom poreznom uredu Zenica zahtjev za brisanje hipoteke uknjižene na predmetnom stanu, a potom dana 28.11.2016. godine uredio taj zahtjev, te tražio izdavanje saglasnosti za brisanje uknjižene hipoteke iz razloga, kako se navodi u zahtjevima, što je stan kupio i stekao vlasništvo četiri godine prije zabilježbe hipoteke, da je imao moždani udar koji ga je spriječio da stan uknjiži, da je porez platio kada je dobio rješenje Porezne ispostave Ilidža (od 04.11.2016. godine), da očekuje razumijevanje i izdavanje tražene saglasnosti, jer je protivno savjesnosti, poštenju, moralu i prinudnim proisima da Porezna uprava svoje potraživanje prema trećem licu namiruje iz nekretnine čiji vlasnik nije porezni dužnik.

Dalje proizilazi da je prvostepenim rješenjem Porezne uprave, Kantonalnog poreznog ureda Zenica, broj: 10-4-01-15-5-1738-01/08 A.Se. od 28.12.2016. godine, zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, da je tuženi organ, u izvršenju ranije presude prvostepenog suda, broj: 04 0 U 009927 18 U od 18.06.2018. godine, u ponovnom postupku, primjenom odredbi člana 50. stav 1. i 7. Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 33/02, 28/04, 57/09, 40/10, 27/12, 7/13, 71/14 i 91/15), odredbi člana 5. Zakona o zemljišnim knjigama („Službene novine Federacije BiH“, br. 19/03 i 54/04), te odredbi člana 173. Zakona o stvarnim pravima Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 66/13 i 100/13), utvrdio da je predmetna zakonska hipoteka upisana u korist Porezne uprave Federacije BiH, Kantonalnog poreznog ureda Zenica na osnovu pravosnažnog rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj: 065-0-DN-14-28716 od 26.12.2014. godine, radi obezbjeđenja novčanog potraživanja prema poreznom obvezniku “P.” d.o.o. Maglaj u iznosu od 1.334.111,57 KM, koji je u momentu upisa zakonske hipoteke, pa sve do dana donošenja osporenog rješenja upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zk.ul. br. 9506, k.o. sp ..., da se pred prvostepenim upravnim organom ne može voditi postupak preispitivanja zakonitosti i pravilnosti rješenja kojim je u posebnom postupku izvršeno konstituisanje hipoteke, da je tužitelj kao kupac predmetne nekretnine po priloženom notarski obrađenom kupoprodajnom ugovoru, broj: OPU IP 456/10 od 29.05.2010. godine, izvršio plaćanje poreza na promet predmetnog stana, te da do dana upisa predmetne zakonske hipoteke u zemljišnu knjigu nije bio upisan kao vlasnik stana u smislu odredbe člana 5. Zakona o zemljišnim knjigama, da navedeni porezni obveznik, kao založni dužnik, do dana podnošenja predmetnog zahtjeva za izdavanje saglasnosti za brisanje uknjižene zakonske hipoteke, nije izmirio porezne obaveze u iznosu od 1.334.111,57 KM, koje su obezbijeđene predmetnom hipotekom, u smislu odredbe člana 50. stav 7. Zakona o poreznoj upravi Federacije BiH, zbog čega je primjenom navedenih materijalnih propisa tuženi organ zaključio da tužitelj ne ispunjava zakonske uslove za izdavanje saglasnosti za brisanje upisa predmetne zakonske hipoteke i na osnovu odredbi člana 237. stav 1. Zakona o upravnom postupku (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/98 i 48/99) o predmetnoj žalbi tužitelja odlučio kao u dispozitivu pobijanog rješenja, te da je prvostepeni sud rješenja nadležnih organa ocijenio pravilnim i na zakonu zasnovanim, te je tužbu tužitelja odbio kao neosnovanu.

Međutim, kako iz predmetnog činjeničnog utvrđenja jasno proizilazi da je tužitelj predmetni stan kupio dana 29.06.2010. godine od vlasnika „P." d.o.o. Maglaj, da je ugovor o kupoprodaji stana uredno prijavio nadležnoj poreznoj ispostavi radi razreza poreza na promet nepokretnosti, da je dana 17.06.2015. godine platio porez na promet nepokretnosti, te da je tek prilikom uknjižbe saznao da je na predmetnom stanu konstituisana zakonska hipoteka u korist Porezne uprave, Kantonalnog poreznog ureda Zenica, to je po ocjeni ovog suda prvostepeni organ zahtjev tužitelja, kao vanknjižnog (pretpostavljenog) vlasnika koji je ispunio uslove za upis prava vlasništva na predmetnom stanu, trebao smatrati prijedlogom za obnovu postupka pokrenutog radi upisa zakonskog založnog prava, odnosno registracije hipoteke na predmetnom stanu, a što je u duhu i zaštite prava na imovinu iz člana 1. Prvog protokola uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, na što osnovano ukazuje tužitelj navodima zahtjeva. Ovo pogotovo imajući u vidu odredbu člana 50. stav 3. Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH, kojom je regulisano da će Porezna uprava poreznom obvezniku, koji nije platio poreznu obavezu koju je razrezala porezna uprava u roku određenom u nalogu za plaćanje, dostaviti pisanu obavijest o visini i osnovu njegovog dugovanja zbog kojeg se pokreće postupak upisa zakonskog založnog prava u kojoj će se naznačiti imovina na kojoj se zasniva hipoteka, a što prema podacima iz spisa predmeta uopće nije bio slučaj u ovoj stvari. Naime, u konkretnoj stvari prvostepeni organ nije obavijestio poreznog obveznika o pokretanju postupka upisa zakonskog založnog prava, niti je proveo poseban upravni postupak konstituisanja hipoteke, tako da u tom pogledu ni porezni obveznik, pa tako ni tužitelj, kao zainteresovano lice, nije mogao biti upoznat sa imovinom na kojoj će se zasnivati hipoteka, a što proizilazi i iz sadržaja žalbe poreznog obveznika „P." d.o.o. Maglaj, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj: 065-0-DN-14-021 677 od 14.10.2014. godine, u kojoj se upravo ukazuje da je predmetni stan prodat B.Š., da je žalitelj dao saglasnost da se kupac uknjiži u zemljišnoj knjizi kao vlasnik stana, te da je po zaključenju ugovora predmetni stan isknjižio iz poslovnih knjiga, jer je prodat u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima. Pri tome treba istaći da se prema podacima iz spisa predmeta vidi da je od strane istog poreznog organa vođen postupak prinudne naplate porezne obaveze i protiv tužitelja (poreza na promet nepokretnosti) i protiv poreznog dužnika „P." d.o.o. Maglaj (konstituisana zakonska hipoteka), pa i ta činjenica  jasno ukazuje na savjesnost tužitelja.

S obzirom na navedeno ne bi se mogla prihvatiti ocjena žalbenih navoda data u obrazloženju osporenog rješenja tuženog organa, a da se pred prvostepenim upravnim organom ne može voditi postupak preispitivanja zakonitosti i pravilnosti rješenja kojim je u posebnom postupku izvršeno konstituisanje hipoteke, jer takav poseban upravni postupak nije ni proveden, za razliku od upravne stvari u predmetu Kantonalnog suda u Tuzli, broj: 03 0 U 0013396 15 U, na koji se pogrešno pozvao tuženi organ prilikom ocjene žalbenih navoda.

Imajući u vidu naprijed izneseno, odluke upravnih organa, a i prvostepenog suda se ne mogu ocijeniti pravilnim i na zakonu zasnovanim, pa je ovaj sud, na osnovu člana 46. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, zahtjev tužitelja uvažio, pobijanu presudu preinačio i rješio tako što je uvažio njegovu tužbu, poništio osporeno i prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje. U ponovnom postupku prvostepeni organ će u skladu sa primjedbama ovog suda, podneseni zahtjev tužitelja smatrati prijedlogom za obnovu postupka pokrenutog radi upisa zakonskog založnog prava, odnosno registracije hipoteke na predmetnom stanu, te u skladu sa odgovarajućim odredbama Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 2/48 i 48/99) kojim je regulisana obnova upravnog postupka donijeti pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku, vodeći pri tome računa da poreznom obvezniku „P." d.o.o. Maglaj, kao vlasniku stana nije omogućeno učešće u provedenom upravnom postupku.

     Zapisničar                                                                               Predsjednik vijeća
Hodžić Melisa, s.r.                                                         Babić Stanković Aleksandra, s.r.

---------

Uvjeti za punovažnost testamenta

BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 49 0 P 043773 21 Rev
Sarajevo, 24.05.2021. godine

Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija Mirjane Dević, kao predsjednice vijeća, Gorana Nezirovića i Marijane Omerčaušević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. D. sin I. iz K., ..., 2. V. D. sin I. iz K., ul. ..., G., R. H., sa privremenim boravištem u Nj., ... i 3. S. B. kći I. iz K., ul. P..., R. H., svi zastupani po punomoćnicima Z. S. i S. T., advokatima iz V., P.., protiv tuženih: 1. Ž. B. iz K.., D..., 2. Z. B. iz K., D... K. B. rođ. B. iz K., D.., 4. B. B. iz Z., S., ul. V..F.., R. H. 5. M. B. iz Z., S., ul. V. F. br.10, R. H., 6. N. B. iz Z., S.., ul. V. F.., R. H. svi zastupani po punomoćniku E. B., advokatu iz T.., ulica B.. i 7. R. B. iz K., , zastupana po bratu V. B., kao zakonskom zastupniku, radi poništenja oporuke, vrijednost spora 50.000,00 KM, odlučujući o reviziji tuženih navedenih pod brojem 1-6 protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj: 49 0 P 043773 20 Gž od 16.12.2020. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 24.05.2021. godine donio je:

P R E S U D U

Revizija se odbija.

O b r a z l o ž e nj e

Stavom prvim izreke prvostepene presude Općinskog suda u Kiseljaku broj: 49 0 P 043773 18 P od 08.07.2020. godine utvrđeno je da nije pravno valjana pismena oporuka pred svjedocima oporučitelja I.B., sačinjena dana 14.09.2010. godine kod odvjetnika I. G.
Stavom drugim izreke prvostepene presude naloženo je tuženim da tužiteljima naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 4.031,50 KM.

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj: 49 0 P 043773 20 Gž od 16.12.2020. godine žalba tuženih je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv drugostepene presude reviziju su blagovremeno izjavili tuženi i to zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se revizija usvoji i pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, ili pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelji nisu podnijeli odgovor na reviziju.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u reviziji u smislu odredbe člana 241. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu ZPP), ovaj sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

Revizija nije osnovana.

Relevantna činjenična utvrđenja prvostepenog suda mogu se rezimirati na slijedeći način:
Zavještalac I. B. je dana 14.09.2010. godine sačinio testament u formi pismenog testamenta pred svjedocima, kojim je za svog nasljednika odredio svoga bratića Ž. B.. Testament je sastavio advokat I. G. iz N. T.. nakon čega je zavještalac, u prisustvu svjedoka testamenta S. B. i S. B1., potpisao testament, izjavljujući pred njima da je to njegov testament. Testament su, kao svjedoci testamenta, potpisali S. B. i S. B1. S. B. je sestrična zavještaoca, odnosno isti joj je ujak. Testament je potpisao i njegov sastavljač, advokat I. G..

U iznesenoj činjeničnoj i pravnoj situaciji prvostepeni sud je zaključio da predmetni testament nije punovažan zbog nepodobnosti svjedokinje S. B., sestrične zavještaoca, da bude svjedok ovog testamenta, jer je sa zavještaocem u trećem stepenu srodstva u pobočnoj liniji (član 71. stav 2. Zakona o nasljeđivanju -u daljem tekstu ZN).

Drugostepeni sud je prihvatio kao potpune i pravilne činjenične i pravne zaključke prvostepenog suda.

Neosnovan je revizijski prigovor da je pobijana presuda zahvaćena povredom odredaba parničnog postupka iz člana 209. u vezi sa članom 81. ZPP.
Navedeni prigovor revidenti zasnivaju na tvrdnji da je drugostepeni sud propustio sankcionisati nepravilno postupanje prvostepenog suda, koji je odbio njihov prijedlog za naknadno saslušanje svjedoka M. B. i tužene K. B., koji na ročište određeno za njihovo saslušanje nisu mogli pristupiti zbog nemogućnosti dolaska iz A.. uslijed pandemije Covid-19. Navedeni dokazi trebali su biti izvedeni na okolnost kvaliteta odnosa između zavještaoca i tužitelja te motiva zavještaoca da svoju imovinu za slučaj smrti ostavi određenom testamentarnom nasljedniku. Te okolnosti su bez uticaja na pitanje punovažnosti testamenta sa stanovišta njegove forme, kako je to pravilno zaključio i drugostepeni sud, tako da nije ostvaren revizijski razlog povrede odredaba parničnog postupka.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pravnom zaključku prvostepenog suda o nepunovažnosti predmetnog testamenta tuženi su u svojoj žalbi suprotstavili prigovor da je testament potpisao i advokat I. G. te da se isti, uz podobnog svjedoka S. B1., može smatrati drugim podobnim svjedokom testamenta, tako da se testament ima smatrati punovažnim nezavisno od nepodobnosti svjedoka S. B..
Razmatrajući navedeni prigovor drugostepeni sud je izrazio pravni stav da iz sadržaja testamenta proizilazi da je advokat G. postupao u okviru advokatske djelatnosti iz člana 3. stav 1. tačka 3. Zakona o advokaturi , pa se stoga njegovom potpisu ne može dati pravni značaj potpisa svjedoka testamenta.
Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revidenti, u bitnom, zasnivaju na naprijed iznesenom prigovoru.

Prema odredbi člana 65. ZN punovažan je onaj testament koji je sačinjen u obliku utvrđenom u zakonu i pod uslovima predviđenim zakonom.

Odredbom člana 67. ZN propisano je da zavještalac koji zna da čita i piše može sačiniti testament na taj način što će ispravu koju mu je neko drugi sastavio svojeručno potpisati u prisustvu dva svjedoka, izjavljujući pred njima da je to njegov testament, te da će se svjedoci i potpisati na samom testamentu.

Prema odredbi člana 71. stav 1. ZN, pri sačinjavanju pismenog testamenta pred svjedocima, svjedoci mogu biti punoljetna lica koja nisu lišena poslovne sposobnosti i koja znaju čitati i pisati, dok je stavom 2. istog člana, između ostalog, propisano da ne mogu biti svjedoci pri sačinjavanju navedenog oblika testamenta srodnici zavještaoca u pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključno.

Nije sporno da je u sudskoj praksi izražen i stav da svjedok pri pravljenju pismenog testamenta pred svjedocima može biti lice koje ga je napisalo i kada njegovo svojstvo svjedoka nije naznačeno, ako ispunjava apsolutne i relativno uslove koje zakon propisuje za svjedoke testamenta i ako je bilo prisutno preduzimanju propisanih pravnih radnji od strane zavještaoca, a zatim testament potpisalo. Stoga bi, prema navedenom pravnom stavu, pismeni testament pred svjedocima bio punovažan i u slučaju kad je jedan od potpisanih svjedoka nepodoban, ako su takav testament potpisala još dva svjedoka, koji ispunjavaju uslove propisane zakonom (Rješenje Vrhovnog suda Srbije Rev.5593/98 od 13.05.1999. godine, Bilten sudske prakse VSS broj 3/99-str.36-37).

Navedeni pravni stav je zasnovan na slijedećoj pravnoj argumentaciji:
- da pri pravljenju pismenog testamenta pred svjedocima odnosno alografskog testamenta svjedoci mogu biti punoljetna lica kojima nije oduzeta poslovna sposobnost i koji znaju da čitaju i pišu (apsolutna podobnost), a da svjedoci, između ostalog, ne mogu biti srodnici zavještaoca u pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključno (relativna podobnost);
- da je podobnost lica da bude svjedok pri pravljenju alografskog testamenta formalni uslov za punovažnost testamenta;
- da sudjelovanjem u njegovom sačinjavanju svjedoci potvrđuju radnje koje je zavještalac preduzeo (potpisivanje isprave u njihovom prisustvu, uz istovremeno izjavljivanje da je to njegov testament);
- da naznačenje svojstva svjedoka na samom testamentu ili izostanak takvog naznačenja ne utiče na punovažnost alografskog testamenta, a testamentarni svjedok može biti i lice koje je taj testament sačinilo, ako je bilo prisutno preduzimanju propisanih radnji od strane testatora i ako je tom prilikom testament također potpisalo.

Ovaj revizijski sud, međutim, dijeli stav sudske prakse koja o navedenom pravnom pitanju izražava suprotno mišljenje (npr. odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Gzz-19/91-2 od 22.10.1991. godine).
Testament je strogo formalni pravni posao, tako da je za njegovu punovažnost potrebna zakonom određena forma, kao bitan element ovog pravnog posla. Forma testamenta je ustanovljena iz više razloga, a između ostalih, i da bi se izbjegla lakomislenost, jer se radi o pravnom poslu bez naknade, da bi se izbjegle prevare, zablude i prinude koje bi mogle doći od zainteresovanih osoba radi pribavljanja koristi ili izigravanja prava zakonskih nasljednika te radi pravne sigurnosti (zaštitna i dokazna funkcija forme).

Nije sporno da sastavljač odnosno pisac alografskog testamenta može biti ujedno i njegov svjedok, jer drugačiji zaključak nema utemeljenje u odredbama člana 71. stav 1. i 2. ZN (Vrhovni sud BiH, broj Rev-353/87 od 21.04.1988. godine, Bilten VS BiH broj 1988/3, odluka br. 104; Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, broj Rev 308/85 od 18.07.1985. godine, Bilten Vrhovnog suda VS BiH broj 1985/4, odluka br. 27).

U konkretnoj pravnoj stvari, ispod teksta testamenta, u lijevom uglu, pod brojevima 1 i 2, naznačeni su „svjedoci“ testamenta i to S. B. i S. B1., u desnom uglu nalazi se potpis zavještaoca, dok se između njihovih potpisa nalazi pečat i potpis advokata I. G..
U navedenoj činjeničnoj situaciji potpis pisca testamenta ne može se istovremeno smatrati i potpisom svjedoka testamenta. Naime, budući da je u testamentu naznačeno svojstvo svjedoka, onda se kao svjedoci testamenta mogu smatrati samo lica koja su kao takva u testamentu naznačena, a ne i pisac testamenta. Izričitim naznačavanjem u testamentu svojstva svjedoka, od tog svojstva se moraju izuzeti sve druge osobe, pa i pisac testamenta. On bi se mogao smatrati svjedokom samo u situaciji da svojstvo svjedoka nije naznačeno, pa bi se tada svjedocima mogle smatrati sve osobe čiji se potpisi nalaze na testamentu.

Stoga, polazeći od činjeničnog utvrđenja da je jedan od dvoje svjedoka srodnik zavještaoca u trećem stepenu srodstva u pobočnoj liniji, nižestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su na osnovu odredbe člana 71. stav 2. u vezi sa članom 65. ZN zaključili da predmetni testament nije punovažan.

Bez uticaja je na pravilnost i zakonitost odluke nižestepenih sudova revizijska tvrdnja da je S. B., kao svjedok testamenta, na upit sastavljača testamenta izjavila da nije u krvnom srodstvu sa zavještaocem i na taj način advokata I. G. dovela u zabludu.
Ta okolnost sastavljaču testamenta, sama po sebi, ne daje pravni položaj svjedoka testamenta.

Kako nisu ostvareni revizijski razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud, u skladu sa odredbom člana 241. stav 1. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom odredbe člana 248. ZPP reviziju valjalo odbiti.

Predsjednica vijeća

----

VALjANOST PISANOG TESTAMENTA PRED SVJEDOCIMA
Zakon o nasljeđivanju član 69

• Kako je za valjanost pisanog testamenta pred svjedocima nužno utvrđenje da je istovremeno sa radnjom testatora koja se sastoji u potpisivanju testamenta, on pred svjedocima testamenta izjavio da se radi o njegovom testamentu, u situaciji kada se svjedoci ne sjećaju da li je testator dao takvu izjavu sud mora dati ocjenu da li je radnjama koje se sastoje u potpisivanju pročitanog testamenta pred svjedocima bez prigovora na sadržinu konvalidiran eventualni nedostatak te izjave.

Obrazloženje:
"Predmet spora je zahtjev tužitelja o kom je odlučeno izrekom prvostepene presude.
U bitnome se činjenično utvrđenje prvostepenog suda sastoji u sljedećem: da je pred prvostepenim sudom pokrenut ostavinski postupak iza A.T., koja je preminula...2018. godine; da je ostaviteljica 28.5.2009. godine sačinila pismeni testament pred svjedocima, kojim je stan u ulici... u F., površine 57 m2 i novčana sredstva na tekućem računu kod N.B. a.d. B.-Poslovna jedinica u F., ostavila svom suprugu B.T. i odredila da u slučaju ako on umre prije nje, da predmetni stan ostavlja u vlasništvo sa 1/1 dijela u korist S.T. (tuženog u ovoj parnici);
da je B.T., suprug ostaviteljice, preminuo 19.5.2016. godine i da je prvostepeni sud rješenjem o nasljeđivanju broj... od 15.9.2016. godine zakonskim nasljednicima proglasio njegovu suprugu A.T., sestru M.S. i sestričinu S.V.;
da je prvostepeni sud na ročištu održanom 23.4.2019. godine u ostavinskom predmetu broj..., proglasio testament A.T. i donio rješenje o prekidu ostavinskog postupka; da je rješenjem sud uputio nasljednike ostaviteljice S.R., V.D., A.P., B.Š. i V.Š. da pokrenu parnicu protiv testamentarnog nasljednika S.T., radi utvrđenja da testament ostaviteljice sačinjen 28.5.2009. godine nije pravno valjan; da su navedeni nasljednici podnijeli tužbu prvostepenom sudu 16.8.2019. godine, s tim da su tužitelji A.P., B.Š. i V.D. povukli tužbu;
da je ostaviteljica svojeručno potpisala sporni testament i da su to svojim potpisom potvrdili svjedoci testamenta, M.M. i J.S.;
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, koje ne može biti predmet pobijanja i ocjenjivanja u ovom revizijskom postupku s obzirom na izričitu zabranu sadržanu u odredbi člana 240. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13-u daljem tekstu: ZPP), primjenom odredbe člana 65., 69. i 101. Zakona o nasljeđivanju ("Službeni glasnik RS", broj 1/09, 55/09 i 91/16-u daljem tekstu: ZN), prvostepeni sud je odlučio kao u izreci.
Prvostepeni sud cijeni da svjedoci testamenta "potvrđuju autentičnost potpisa testatora i njegove izjave da isprava koju potpisuje predstavlja njegovu posljednju volju", pa prihvatajući dokazanim da su se svjedoci testamenta istovremeno potpisali na poleđini lista na kome je napisan testament, zauzima stav da je "u potpunosti zadovoljena forma testamenta koje je sačinilo drugo lice, a potpisao testator i oba svjedoka".
Sud cijeni da je vještak grafološke struke M.R. u nalazu sačinjenom 22.10.2020. godine, mišljenja da je testament napisan hemijskom olovkom koja je "bila skoro istrošena što je vidljivo kod ispisivanja riječi u cijelom dokumentu, a najviše izraženo u tački 2. u riječima tekućem računu i u rubrici testator prilikom ispisivanja potpisa" i da je "nakon ispisivanja prezimena ime testatora ispisano najvjerovatnije drugim sredstvom za pisanje". Iz nalaza vještaka slijedi zaključak da B.T. (suprug ostaviteljice koji je direktni testamentarni nasljednik zaostavštine) nije skriptor spornog rukopisa na poleđini dokumenta. Sud je prihvatio dokazanim da je tekst na poleđini testamenta sačinio svjedok testamenta M.M.
Autentičnost potpisa testatora nije bila predmet vještačenja jer tužitelji nisu sporili da se radi o njenom potpisu, a iz iz istog razloga ni potpisi svjedoka testamenta na poleđini lista na kome je napisan testament, nisu bili predmet vještačenja.
Potpise svjedoka testamenta na poleđini lista na kome je testament sačinjen, a ne na strani na kojoj je potpis testatora, sud obrazlaže time što nakon sačinjavanja teksta testamenta i potpisa testatora, više nije bilo mjesta za potpis svjedoka.
Na osnovu tako utvrđenih činjenica prvostepeni sud nalazi da je zadovoljena forma pismenog testamenta pred svjedocima i da se radi o pravno valjanom testamentu.
Drugostepeni sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostepenog suda, iz kog razloga odbija žalbu tužitelja i potvrđuje prvostepenu presudu.
Drugostepeni sud na strani 4. pasus 6. presude ističe da su svjedoci testamenta, između ostalog, "saglasno istakli" da je u njihovom prisustvu i prisustvu ostaviteljice pročitan testament koga je prethodno napisao B.T. (suprug ostaviteljice), da je "A. potpisala na samom dnu papira", ali da više nije bilo mjesta za njihov potpis na prvoj strani pa su se potpisali na poleđini dokumenta, s tim da je svjedok M.M. napisao tekst na poleđini i prvi se potpisao, a nakon njega i svjedok J.S.
Cijeneći iskaze svjedoka testamenta (strana 4. pasus 7) drugostepeni sud zaključuje da je "u njihovoj prisutnosti A.T. potpisala testament izjavljujući da je to njen testament", a da iz iskaza svjedoka testamenta M.M. proizilazi da je prije potpisivanja "A. rekla da ona i B. nemaju djece i da će stan ostati S.". Prema zapisniku ovaj svjedok je rekao "da je od njih čuo priču da stan žele da ostave S.".
Ocjena je suda da tužitelj V.Š. nije dokazao tvrdnju da je sporni testament samo skica koju je suprug ostaviteljice nosio u sud da provjeri da li je sačinjen u zakonskoj formi, posebno jer nije ni saslušan kao parnična stranka niti je na te okolnosti predložio radnike suda kao svjedoke.
Sud cijeni da iskazi svjedoka, i to J.Z. o tome da ostaviteljica nije nikada govorila šta će biti sa stanom, G.Nj. da ne zna za testament, B.Đ. da je ostaviteljicu stalno zvao otac tuženog da se na njega prepiše stan i V.P. da je otac tuženog zvao ostaviteljicu više puta i da mu je ostaviteljica govorila da iz inata neće prepisati stan tuženom jer joj nisu pomagali kako su obećali, ne dovode u pitanje valjanost posljednje volje ostaviteljice.
Drugostepena odluka je donesena uz povrede odredaba postupka iz člana 8. i 191. stav 4. ZPP, na što se revizijom osnovano ukazuje.
Tužitelji valjanost testamenta ne osporavaju iz razloga što je sačinjen pod prijetnjom, prinudom ili prevarom, već jer ne zadovoljava zakonom propisanu formu za pismeni testament pred svjedocima.
Odredba člana 69. ZN propisuje: "Zavještalac koji zna da čita i piše može sačiniti testament na taj način što će ispravu koju mu je neko drugi sastavio svojeručno potpisati u prisustvu dva svjedoka, izjavljujući pred njima da je to njegov testament".
Smisao ove zakonske odredbe jeste, da je u interesu pravne sigurnosti, bitno da testator pred svjedocima izjavi da je to njegov testament i da svojim popisom, u njihovom prisustvu, pismeno potvrdi tu svoju posljednju volju, nakon čega svjedoci potpisuju testament. Pravno je nevaljan pismeni testament pred svjedocima ako testator nije pred svjedocima potpisao testament izjavljujući da je to njegov testament.
Potpisivanje testamenta i izjava testatora kojom se potvrđuje da je isprava koju potpisuje njegov testament, vremenski i prostorno moraju biti povezani i završeni u prisustvu dva svjedoka.
Testament je strogo formalan pravni akt, pa se zbog toga kao punovažan testament smatra samo ona izjava volje koja je data u formi koju propisuje zakon.
U konkretnom slučaju, utvrđeno je da je ostaviteljica potpisala testament u prisutnosti svjedoka, a da su se nakon toga i oba svjedoka testamenta potpisala. Činjenica da su se svjedoci potpisali na poleđini testamenta ne dovodi u sumnju da je ova radnja, bitna za ocjenu valjanosti pismenog testamenta pred svjedocima, izvršena u skladu sa zakonom jer nigdje nije propisano da potpisi svjedoka moraju biti na određenom mjestu (npr. odmah pokraj ili ispod potpisa testatora).
Međutim za valjanost ove vrste testamenta nužno je utvrđenje da je istovremeno sa radnjom testatora koja se sastoji u potpisivanju testamenta, testator pred svjedocima testamenta izjavio da se radi o njegovom testamentu. Testator pred svjedocima testamenta svojom izjavom potvrđuje da je ono što potpisuje njegov testament, čime se u suštini potvrđuje autentičnost posljednje volje testatora koja je vjerno zabilježena.
Svjedoci testamenta nisu svojim iskazima, kako to pogrešno zaključuje drugostepeni sud, potvrdili da je pri potpisivanju slijedila izjava ostaviteljice da je to njen testament.
Revizija s pravom ukazuje na povrede odredbe člana 8. ZPP kada je drugostepeni sud ocjenom iskaza svjedoka testamenta (M.M. i J.S.) izveo zaključak da su svjedoci koji su saslušani na raspravi otvorenoj pred drugostepenim sudom, potvrdili da je testator "potpisala testament izjavljujući da je to njen testament".
Na ročištima koja su održana pred prvostepenim sudom 16.11.2020. godine i 29.3.2022. godine, svjedoci testamenta se nisu izjašnjavali o činjenici da li je testator kod potpisivanja izjavio da potpisuje svoj testament.
O toj činjenici su se svjedoci prvi put izjasnili na ročištu pred drugostepenim sudom (25.8.2022. godine), kada su na upit sudije da li je ostaviteljica nakon što je njen suprug pročitao testament izjavila da je to njen testament, iskazali isto, tj. "da se toga ne sjeća".
Moguće je pretpostaviti da se svjedoci zbog proteka vremena od potpisivanja testamenta do davanja izjave (13 godina) ne mogu sjetiti svega što je rečeno kod potpisivanja testamenta. Svjedoci decidirano ne navode da izjave testatora nije bilo, ali kod njihovih iskaza da se ne sjećaju da li je testator dao takvu izjavu, nije bilo mjesta da drugostepeni sud izvede zaključak da su svjedoci potvrdili davanje izjave.
Sud u vezi sa ispunjenjem ovog elementa formalne valjanosti testamenta, nije izrazio stav od kakvog je značaja i kako cijeni okolnost da ostaviteljica, nakon što je pred njom i svjedocima pročitan testament, isti potpisuje bez primjedbi na sadržinu i da nije prigovarala tekstu na poleđini testamenta koji je izdiktirao njen suprug (da se radi o njenom testamentu), odnosno izostala je ocjena suda da li je tim radnjama konvalidiran eventualni nedostatak izjave testatora.
U ponovnom postupku drugostepeni sud će otkloniti nedostatke u vezi sa ocjenom iskaza svjedoka, te nakon pravilne ocjene svih činjenica utvrđenih u postupku, donijeti na zakonu zasnovanu odluku.
Temeljem odredbe člana 249. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci."

(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, 94 0 P 031948 23 Rev od 31.1.2023. godine)

----

Pisani testament pred svjedocima - izdvajanje iz ostavinske mase

BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 58 0 P 122501 21 Rev 2
Sarajevo, 03.08.2021. godine

Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija Amre Hadžimustafić, kao predsjednice vijeća, Emine Hulusija i Mirjane Dević, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.M., iz M., zastupanog po punomoćniku N.G., advokatu iz M, protiv tužene M. B. iz M., zastupane po punomoćniku D.Š., advokatu iz M., radi poništenja oporuke, v.sp. 11.000,00 KM, odlučujući o reviziji tužitelja, izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 58 0 P 122501 15 Gž od 20.03.2020. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 03.08.2021. godine, donio je slijedeću:

P R E S U D U

Revizija se djelimično usvaja, drugostepena presuda ukida u dijelu u kojem je uvažena žalba tužene i prvostepena presuda preinačena u dosuđujućem dijelu (stav I izreke prvostepene presude), te u odluci o troškovima parničnog postupka i u tom, ukinutom dijelu, predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

U preostalom dijelu revizija se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom Općinskog suda u Mostaru, broj: 58 0 P 122501 13 P od 27.08.2015. godine utvrđeno je da nekretnine upisane u z.k. ul. 6860 k.o. M. (označene kao k.č. 1228/97, u naravi kućište i dvorište, površine 160 m2, k.č. 1228/98 u naravi njiva, svinjac i bašta u D. L., površine 275 m2 i zgrada izgrađena na k.č. 1228/97) u naravi predstavljaju etažni stambeni objekat koji se sastoji od tri građevinske cjeline: suteren, prizemlje i prvi sprat sa potkrovljem, a u ostavinskom postupku se ima izdvojiti iz ostavinske imovine prvi sprat sa potkrovljem ove zgrade.

Stavom drugim odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži da se utvrdi da je ništava pismena oporuka koju je umrli Lj.P. potpisao 8. 11. 2007. godine, nakon što je prethodno tu oporuku sačinila notar Ruža Čarapina i da je ništava dopuna pismene oporuke koju je umrli Lj. P. potpisao 8. 10. 2010. godine, nakon što je prethodno tu dopunu notarski obradila notar Ruža Čarapina, pa slijedom navedene ništavosti ostavinski postupak iza umrlog Lj. P. treba nastaviti po pravilima zakonskog nasljeđivanja.

Odbijen je zahtjev tužene za određivanje mjere obezbjeđenja kojom bi se zabranilo tužitelju da raspolaže nekretninama označenim kao k.č. 1228/97, u naravi kuća i dvorište i zgrada izgrađena na ovoj k.č. i k.č. 1228/98, sve upisane u z.k. ul. 6860 k.o. M., te da se tuženoj stavi na raspolaganje prvi sprat kuće na k.č. 1228/97.

Određeno je da svaka parnična stranka snosi svoje troškove postupka.

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Mostaru, broj 58 0 P 122501 15 Gž od 20.03.2020. godine žalba tužitelja je odbijena.
Žalba tužene je uvažena, prvostepena presuda u stavu I izreke preinačena, na način da je tužbeni zahtjev za utvrđenje odbijen.
Preinačena je i odluka o troškovima postupka na način da je tužitelj dužan naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 842,40 KM, u roku od 30 dana.

Protiv drugostepene presude reviziju je blagovremeno izjavio tužitelj zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se revizija usvoji, osporena presuda preinači tako da će se udovoljiti u cijelosti tužbenom zahtjevu ili pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

Tužena je podnijela odgovor na reviziju, u kojem je osporila navode revizije i predložila da se revizija odbije kao neosnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe člana 241. Zakon o parničnom postupku („Službene novine F BiH“, broj 53/03, 73/05 i 19/06, u daljem tekstu ZPP), a koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovu člana 106. stav (2) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine F BiH“, broj 98/15) ovaj sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

Revizija je djelimično osnovana.

Revident prigovara da privremeno upućene sudije po odluci VSTV od 27.03.2019. godine (G. P. i M. Z.), koju odluku ovaj sud nema nadležnost da preispituje, su se morale izuzeti temeljem čl. 357. stav.1. tačka 5. ZPP, jer su pristrasni kada je u pitanju punomoćnik revidenta. Tačno je da sudija u smislu čl. 360. stav 1. ZPP ukoliko sazna da postoje razlozi za isključenje iz odredbe čl. 357. stav.1. ovog zakona dužan je prekinuti rad na predmetu i obavijestiti predsjednika suda koji odlučuje o isključenju. Međutim, revident ne obrazlaže koji je to zakonski razlog za isključenje (samo obrazlaže da smatra da postoji pristranost prema punomoćniku zbog rada navedenih sudija u drugim predmetima), što ne predstavlja razlog za isključenje, a odredba na koju se poziva (čl. 357. stav.1. tačka 5. ZPP) nema apsolutno osnova ni u revizionim navodima, tako da nema ovih povreda postupka na koje revident ukazuje.

Revident osnovano prigovara da je ostvaren revizioni razlog povrede odredaba parničnog postupka i to odredbe čl. 8., 126. i 191. stav. 4. ZPP, u dijelu tužbenog zahtjeva za utvrđenje da prvi sprat sa potkrovljem etažnog stambenog objekta se ima izdvojiti u ostavinskom postupku.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da nekretnine bliže označene u izreci prvostepene presude u naravi predstavljaju etažni stambeni objekat, koji se sastoji od tri građevinske cjeline, i da se prvi sprat sa potkrovljem izdvoji iz ostavinske imovine u ostavinskom postupku, te zahtjev za utvrđenje ništavosti pismenog testamenta umrlog Lj. P. od 08.11.2007. godine i dopune pismenog testamenta od 08.10.2010. godine.

Prvostepeni sud je udovoljio tužbenom zahtjevu za izdvajanje iz ostavinske mase predmetne etaže kuće, izražavajući stanovište da prvi sprat kuće sa potkrovljem predstavlja dom tužitelja, te da bi suprotnim odlučivanjem to predstavljalo miješanje u njegovo pravo na dom, te odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti testamenta ne nalazeći razloge za ništavost.

Odlučujući o žalbama parničnih stranaka drugostepeni sud je prihvatio činjenične i pravne zaključke prvostepenoga suda i odbio žalbu tužitelja u pogledu zahtjeva za ništavost testamenta, međutim žalbu tužene uvažava i preinačava prvostepenu presudu u dijelu zahtjeva za izdvajanje etaže stambenog objekta iz ostavinske imovine, ne prihvatajući pravni zaključak prvostepenog suda, smatrajući da kako nisu provođeni dokazi na okolnosti dogradnje sprata i potkrovlja uz saglasnost oca -ostavitelja, da je ostalo nedokazano da je tužitelj isključivo svojim sredstvima napravio prvi sprat sa potkrovljem.

Za osnovanost navedenog dijela tužbenog zahtjeva za izdvajanje iz ostavinske mase, a po osnovu sticanja prava vlasništva izgradnjom objekta (sprata sa potkrovljem porodične stambene kuće), potrebno je cijeniti da se radi o pravnim učincima građenja o kojim valja odlučiti primjenom odredbi čl. 27 - 31. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima -ZOVO, shodno odredbi člana 372. Zakona o stvarnim pravima FBIH, koje odredbe se primjenjuje i na sticanje prava vlasništva nadogradnjom na zgradi u privatnom vlasništva. Tako učinci izgradnje koji mogu biti stvarno-pravni ili obligaciono-pravni, shodno navedenim odredbama razlikuju se prema savjesnosti (poštenju) vlasnika zemljišta ili objekta i prema savjesnosti graditelja. Pritom je graditelj nesavjestan ako zna da gradi na tuđem, a vlasnik je nesavjestan ako je znao za izgradnju, a nije se odmah usprotivio gradnji (protivljenje gradnji treba smatrati svako postupanje vlasnika kojim on na jasan i nedvojben način daje graditelju na znanje svoje protivljenje).

Revident u reviziji osnovano ističe, da su u nižestepenim presudama izostali jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdali izloženu ocjenu nižestepenih sudova, da tužitelj nije provodio dokaze na okolnosti dogradnje uz saglasnost oca, te da nije dokazao da je dogradio sprat sa potkrovljem svojim sredstvima, a sve pored dokaza na kojima je tužitelj temeljio svoj tužbeni zahtjev i koje dokaze je proveo u toku postupka pred prvostepenim sudom. Naime, na te okolnosti da je tužitelj izgradio sprat sa potkrovljem saslušane su parnične stranke, svjedoci, provedeno je građevinsko vještačenje kao i uvid i čitanje ugovora i aneksa ugovora o kreditu, te ugovora o zalozi, koje dokaze nižestepeni sudovi nisu cijenili kako to nalaže odredba člana 8. ZPP-a. Pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka zadržano je za nižestepene sudove, koji prema svom uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene odlučuju koje će činjenice uzeti kao dokazane (član 8. ZPP-a). Međutim, kod ocjene dokaza sud je ograničen obavezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičkim razlozima, iz kojih bi se ta ocjena mogla provjeriti. Sud čini relevantnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 209. stav 1. ZPP-a, kada presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno kada sud nije obrazložio na čemu zasniva svoju ocjenu za određene činjenice važne za odluku smatra istinitim odnosno neistinitim, odnosno kada ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije, te iz kojih razloga je tako postupio. Naime, osnovano revident navodi da je proizvoljna ocjena sudova da tužitelj nije dokazao da je svojim sredstvima izvršio dogradnju sprata, jer dati razlozi protivriječe sadržajima zapisnika, i stanju dokaza u spisu. Naime, prvostepeni sud konstatuje u razlozima odluke da je i sama tužena u svom iskazu navela „Kada je tužilac počeo praviti kuću“ da je time potvrdila iskaz tužioca da je on pravio dio kuće u koji je nakon izgradnje uselio, međutim ocjena iskaza tužioca u ovom dijelu od strane sudova je izostala. Nadalje, neargumentovan i nejasan je zaključak prvostepenog suda, koju ocjenu prihvata drugostepeni sud, da iz više ugovora o kreditu koje je podigao tužitelj, i zaključenog ugovora o zalozi od strane ostavitelja koji je dozvolio opterećenje zgrade zbog kredita tužitelja, nije dokazano na šta se odnosio kredit, iako iz aneksa ugovora o kreditu proizilazi da je odobren tužiocu radi dogradnje upravo na postojećem stambenom objektu. Pri tome, izostala je ocjena sudova, da li iz provedenih dokaza proizilazi saglasnost ostavitelja za gradnju, za koju je nesumnjivo znao.

Dakle, budući da izostalo iznošenja navedenih razloga, odnosno da je neargumentovana ocjena provedenih dokaza na koje propuste revident osnovano ukazuje, to je u postupku pred drugostepenim ostvarena povreda odredaba parničnog postupka iz člana 209. u vezi sa članovima 8. i 191. stav 4. ZPP, a koja je bila od uticaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. Iz navedenih razloga je valjalo temeljem odredbe člana 249. stav 1. ovog zakona ukinuti drugostepenu presudu i predmet vratiti drugostepenom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom postupku drugostepeni sud će ponovo odlučiti o žalbi tužene i donijeti zakonitu odluku sa obrazloženjem prema odredbi člana 191. stav 4. ZPP-a. Odluka o ukidanju drugostepene presude povlači sa sobom ukidanje i odluke o troškovima parničnog postupka o kojim će se odlučiti u konačnoj odluci (član 397.stav 3 ZPP).

U preostalom dijelu revizija nije osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju umrli P. Lj. je otac tužioca i M. koji je bio u vezi sa tuženom i umro prije svog oca. Lj. P. je umro 10.07.2011. godine i iza sebe ostavio testament i dopunu testamenta, kojim je raspolagao imovinom u korist tužene. Utvrđeno je da je pismenom oporukom pred svjedocima od 08. 11.2007 godine, pok. Lj. P. izjavio da posjeduje u svome vlasništvu sa dijelom 1/1 nekretnine upisane u z.k. ul. br. 6860 k.o M., označene kao k.č. 1228/97 u naravi kućište i dvorište ukupne površine 169 m², nekretninu označenu kao k.č. 1228/98 u naravi njiva, svinjac i bašta u D. L., ukupne površine 275 m² i zgrada izgrađena na k.č. br.1228/97, koja zgrada je nadzidana, te da ima prizemlje, dva kata i potkrovlje sa terasama i da je u tijeku postupak legalizacije nadzidanog dijela zgrade – jednog kata i potkrovlja, gdje je oporučitelj napravio svu projektnu dokumentaciju i predao zahtjev za izdavanje urbanističke suglasnosti. Nadalje, je utvrđeno da za slučaj svoje iznenadne smrti, jedan kat kuće u M. ostavlja tuženoj, kao i svu svoju imovinu u Č. koja se nađe na njegovom imenu i sve što za života naslijedi iza svoje sestre D. P., te ostavlja i sva novčana sredstva koja se nađu na štednoj knjižici Raiffeisen Bank. U prednjoj oporuci je između ostalog navedeno da od prvog nasljednog reda ima sina D. i njegovu obitelj, koji o njemu ne vode računa, te da je sin nedostojan da ga naslijedi, jer se teško ogriješio o svoje zakonske obveze, te mu zabranjuje da nazoči pogrebu. Oporučitelj je pred svjedocima M. K. i D. K. izjavio da oporuka predstavlja njegovu posljednju volju za slučaj smrti, te nakon što je notar pročitao tekst oporuke pred svjedocima, oporučitelj je izjavio da je razumije i da je odobrava, a što je potvrdio svojim potpisom, kao i nazočni svjedoci i notar Ruža Čarapina. Dopunom oporuke od 08.10.2010 godine, koju je notar pročitao pred svjedocima B. K. i D. Z., u kojoj je oporučitelj potvrdio da je u oporuci vjerno unešena njegova posljednja volja, da osim ranije navedene imovine tuženoj ostavlja i nekretnine koje je naslijedio od sestre D. P. u k.o. Č., novčana sredstva kod Raiffeisen Bank sa drugim računom u odnosu na osnovnu oporuku, novčana sredstava koja se dobiju na ime odštete po punomoći brata V. P., te svu pokretnu i nepokretnu imovinu koja se u momentu smrti zatekne na ime ostavitelja, koja dopuna oporuke je uredno potpisana od strane oporučitelja, svjedoka i notara.

Odredbom člana 62. stav 1. Zakona o nasljeđivanju propisano je da testament može sačiniti svako lice koje je napunilo 16 godina i sposobno je za rasuđivanje, u suprotnom je testament ništav. Osim toga, ništav je testament iako je zavještalac bio natjeran da ga sačini prijetnjom ili prinudom, ili je sačinjen usljed prevare ili zablude i kad postoji zabluda o činjenicama koje su pobudile zavještaoca da učini ta raspolaganja. Prema članu 67. Zakona o nasljeđivanju propisan je oblik pismenog testamenta pred svjedocima i to da zavještalac koji zna da čita i piše, može sačiniti testament na taj način što će ispravu koju mu je neko drugi sastavio svojeručno potpisati u prisustvu dva svjedoka, izjavljujući pred njima da je to njegov testament, a svjedoci će se potpisati na samom testamentu. Dakle, kako proizilazi iz citirane zakonske odredbe zavještalac na ovaj način priznaje testament kao izvor svoje volje, a uloga svjedoka je u potvrđivanju upravo tog priznanja i potvrđivanju njihovog svojstva svjedoka, koji su prisustvovali tom činu. Imajući u vidu da je u toku postupka utvrđeno da je predmetni testament kao i njegova dopuna sačinjena od strane stručnog lica odnosno notara Ruže Čarapina, po datim instrukcijama i uz suglasnost ostavitelja Lj. P., da je ostavitelj pred svjedocima izjavio da je to njegova posljednja volja, da su se svjedoci svojeručno potpisali na testamentu, da medicinskim vještačenjem nije utvrđeno da je zavještalac bio nesposoban za rasuđivanje, dakle, da nema elemenata na osnovu kojih bi se moglo zaključiti da ostavitelj Lj. P. u vrijeme sačinjavanja nije bio u stanju da vrši tu pravnu radnju, niti da nije bio sposoban da sagleda posljedice koje iz te pravne radnje proističu, pravilno su nižestepeni sudovi primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da je sačinjeni testament i dopuna testamenta pravno valjana, i kada su odbili tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništavosti. Ovaj sud prihvata stanovište nižestepenih sudova da pozivanje revidenta da svjedocima nije pročitan testament kao ni dopuna testamenta, kod nesporne činjenice da su ga uredno potpisali nije od uticaja, jer kako proizilazi iz citirane zakonske odredbe dovoljno je da svjedoci potvrde da je zavještalac izjavio da je to njegov testament, pri čemu im ne mora biti poznat sadržaj samog testamenta, niti moraju biti prisutni prilikom sastavljanja samog testamenta. Pravilan je i zaključak nižestepenih sudova da pozivanje da nije izvršen legat koji je u testamentu određen nije od uticaja na odluku o ništavosti testamenta.

Iz navedenih razloga valjalo je reviziju tužitelja u ovom dijelu odbiti i odlučiti kao u stavu drugom izreke ove presude smislu odredbe člana 248. ZPP-a.



Predsjednica vijeća
Amra Hadžimustafić, s.r.

Ostatak sudske prakse testamenta, možete pogledati na linku: Nasljedno pravo u sudskoj praksi Bosne i Hercegovine