Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein
Nasljedno pravo BiH

NASLJEDNO PRAVO - sudska praksa Bosne i Hercegovine

USLOVI ZA UVE─ćANjE NASLjEDNOG DIJELA BRA─îNOG SUPRU┼ŻNIKA OSTAVIOCA
Zakon o naslje─Ĺivanju
─Źlan 25

  • Kada tu┼żiteljica kao bra─Źni supru┼żnik ostavioca nije nasljednik bez nu┼żnih sredstava za ┼żivot i kada vrijednost zaostav┼ítine nije mala da bi njenom podjelom ona zapala u oskudicu, nisu ispunjeni uslovi za uve─çanje nasljednog dijela bra─Źnog supru┼żnika ostavioca.

Obrazlo┼żenje:
"Odredbom ─Źlana 25. stav 1. ZN propisano je da, kada je supru┼żnik koji nema nu┼żnih sredstava za ┼żivot pozvan na naslje─Ĺe sa nasljednicima prvog ili drugog nasljednog reda, sud mo┼że na zahtjev supru┼żnika odlu─Źiti da supru┼żnik naslijedi jedan dio onog dijela zaostav┼ítine koji bi po zakonu trebalo da naslijede ostali nasljednici, a mo┼że odlu─Źiti i da supru┼żnik naslijedi cijelu zaostav┼ítinu ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom supru┼żnik zapao u oskudicu.
Pri odlu─Źivanju o zahtjevu za pove─çanje nasljednog dijela supru┼żnika na ra─Źun ostalih nasljednika sud ─çe uzeti u obzir sve okolnosti, a naro─Źito imovinske prilike i sposobnosti za privre─Ĺivanje supru┼żnika, trajanje bra─Źne zajednice, imovinske prilike ostalih nasljednika i njihovu sposobnost za privre─Ĺivanje kao i vrijednost zaostav┼ítine (stav 2. ─Źlana 25. ZN).
Nije sporno da su parni─Źne stranke nasljednici pok. ─É.V. i da svakom od njih po pravu naslje─Ĺa pripada po ┬Ż dijela imovine. U ostavinskom postupku iza umrlog ─É. V. na ro─Źi┼ítu za raspravljanje zaostav┼ítine dana.... g., na osnovu podataka od strane nasljednika kao i uvidom u List nepokretnosti broj... KO B.V. i zk. ulo┼íka br.... KO B. V., utvr─Ĺeno je da je iza umrlog ─É. V. ostala nepokretna imovina i to ┬Ż nepokretnosti upisanih u pomenuti List nepokretnosti i zk. ulo┼żak (koja predstavlja ┬Ż dijela parcele k.─Ź. br....,..., stambena zgrada pov. 128 m2, pomo─çna zgrada 12 m 2 i dvori┼íte pov. 282 m2), kao i 1/7 nepokretnosti upisanih upisanih u zk. ulo┼żak... KO SP... i pokretna stvar pi┼ítolj, te da vrijednost zaostav┼ítine ostavioca iznosi 50.000,00 KM.
Tu┼żiteljica na temelju odredbe ─Źlana 25. ZN tu┼żbenim zahtjevom tra┼żi da se utvrdi da je ona nasljednica cijele zaostav┼ítine supruga, pok. ─É. V., sa kojim je ┼żivjela u bra─Źnoj zajednici, jer je poslije njegove smrti ostala bez sredstava za ┼żivot i bilo kakvih prihoda.


Nasljedni dio supru┼żnika mo┼że se uve─çati na teret ostalih nasljednika samo ako je nasljednik bez nu┼żnih sredstava za ┼żivot, a imovina je tako male vrijednosti da bi njenom podjelom supru┼żnik zapao u oskudicu. Pri tome je potrebno cijeniti i imovinske prilike i sposobnost za privre─Ĺivanje ne samo na strani supru┼żnika, ve─ç i ostalih nasljednika.
Kod ─Źinjeni─Źnog utvr─Ĺenja da tu┼żiteljica prima penziju koju je naslijedila iza umrlog supruga ─É. V., koju je on ostvario kod Javnog Fonda... u iznosu od 230,30 KM, koji je tako─Ĺe bio korisnik i starosne penzije ostvarene u SR Nj., da vrijednost zaostav┼ítine, prema navodima samih nasljednika u toku ostavinskog postupka, iznosi oko 50.000,00 KM, tu┼żeni proizilazi da je on nezaposleno lice koje ne posjeduje nepokretnosti, da zajedno sa suprugom i dvoje djece ┼żivi u porodi─Źnoj ku─çi koja je vlasni┼ítvo supruginih roditelja, da su tu┼żeni i njegova supruga nezaposleni, da vode brigu o maloljetnom djetetu koje boluje od autizma i da se izdr┼żavaju od povremenih poslova tu┼żenog kao i dohotka koji ostvaruju na ime tu─Ĺe njege za bolesno dijete, pravilan je zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova da tu┼żiteljica nije nasljednik bez nu┼żnih sredstava za ┼żivot i da vrijednost zaostav┼ítine pok. ─É.V. nije mala da bi njenom podjelom tu┼żiteljica zapala u oskudicu, te da se nisu ispunili uslovi za primjenu odredbe ─Źlana 25. ZN.


Neosnovani su revizioni prigovori tu┼żiteljice o povredama postupka koji se odnose na odbijanje prijedloga da se provede dokaz saslu┼íanjem svjedoka P. I. i L. J. na okolnosti da se tu┼żiteljica brinula o pok. suprugu ─É.V., a da tu┼żeni to nije ─Źinio. Kod toga da tu┼żeni nije ni osporavao te ─Źinjenice, pravilno zaklju─Źuju ni┼żestepeni sudovi da ih nije bilo potrebno ni dokazivati, a da pored toga te ─Źinjenice nisu relevantne za odluku o tu┼żbenom zahtjevu u smislu odredbe ─Źlana 25. ZN.
Pored toga, vrijednost naslje─Ĺene imovine iznosi oko 50.000,00 KM, ┼íto je utvr─Ĺeno prema navodima samih nasljednika u toku ostavinskog postupka, a tu┼żiteljica nije pribavila dokaze iz kojih bi se moglo zaklju─Źiti druga─Źije."

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, Rev 20617/2018 od 13.9.2018. g.)

 

<------->

 

UTVR─ÉIVANjE NU┼ŻNOG NASLjEDNOG DIJELA
Zakon o naslje─Ĺivanju
─Źl. 2 i 31

  • Nu┼żni nasljedni dio se utvr─Ĺuje u odnosu na sve stvari i prava koja se mogu naslje─Ĺivati, a ne samo u odnosu na dio zaostav┼ítine.

Obrazlo┼żenje:
"Na temelju ovih ─Źinjenica ni┼żestepeni sudovi su zaklju─Źili da sve nekretnine upisane u pl.... k.o. P., uklju─Źuju─çi sagra─Ĺene objekte, predstavljaju bra─Źnu tekovinu roditelja parni─Źnih stranaka sa po ┬Ż suvlasni─Źkog dijela, radi ─Źega otac stranaka nije mogao testamentom raspolagati sa suvlasni─Źkim dijelom majke stranaka. Kako tu┼żiteljice nisu provele dokaze na okolnost vrijednosti raspolo┼żivog i nu┼żnog dijela zaostav┼ítine oca stranaka, saglasno ─Źl. 29. i 31. Zakona o naslje─Ĺivanju ("Slu┼żbeni list SR BiH” broj 7/80 i 15/80, dalje: ZN), nije dokazano da je spornim testamentom povrije─Ĺen njihov nu┼żni nasljedni dio. S druge strane, ovi sudovi prihvataju kao valjan ugovor o poklonu zaklju─Źen izme─Ĺu tu┼żenog i njegovog oca pa smatraju da je po osnovu toga tu┼żeni stekao pravo suvlasni┼ítva od ┬Ż dijela na novoj porodi─Źnoj ku─çi i parceli na kojoj je ista sagra─Ĺena, dok je na dvori┼ínim objektima (gara┼ża i radionica) po osnovu zajedni─Źkog rada i privre─Ĺivanja u porodi─Źnoj zajednici tako─Ĺe stekao pravo suvlasni┼ítva od ┬Ż dijela, a da je na ljetnoj kuhinji stekao pravo svojine sa 1/1 dijela budu─çi da su ovaj dio protivtu┼żbenog zahtjeva tu┼żiteljice priznale.
Nu┼żni nasljednici imaju pravo na nu┼żni dio zaostav┼ítine sa kojim ostavitelj ne mo┼że raspolagati (─Źlan 29. stav 1. ZN). Nu┼żni nasljedni dio tu┼żiteljica (k─çerke ostavitelja) iznosi ┬Ż od onog dijela koji bi svakoj od njih pripao po zakonskom redu naslje─Ĺivanja (stav 2. istog ─Źlana), a ostatak zaostav┼ítine kojim ostavitelj mo┼że raspolagati po svojoj volji je raspolo┼żivi dio (─Źlan 29. stav 3. ZN).


Odredbom ─Źlana 31. ZN su propisana pravila za utvr─Ĺivanje obra─Źunske vrijednosti zaostav┼ítine koja slu┼że za izra─Źunavanje nu┼żnog dijela svakog pojedinog nu┼żnog nasljednika, a time i za utvr─Ĺivanje ukupnog nu┼żnog i raspolo┼żivog dijela zaostav┼ítine kada nu┼żni nasljednici, smatraju─çi da je njihovo pravo na nu┼żni dio povrije─Ĺeno, stave zahtjev za ostvarivanje ovog prava, kakav su zahtjev u ovoj parnici postavile tu┼żiteljice.
Saglasno gore navedenoj odredbi, obra─Źunska vrijednost zaostav┼ítine sadr┼żi sva dobra ostavitelja (aktiva), umanjena za vrijednost pasive, na ┼íta se dodaje vrijednost poklona. Na osnovu vrijednosti ovako utvr─Ĺene zaostav┼ítine (─Źiste imovine) koju je ostavitelj imao na raspolaganju za svog ┼żivota, izra─Źunava se vrijednost nu┼żnog dijela koji kao cjelina treba ostati nu┼żnim nasljednicima, dok je ostala imovina ostavitelja raspolo┼żivi dio zaostav┼ítine.
Nu┼żni nasljedni dio se utvr─Ĺuje u odnosu na sve stvari i prava koja se mogu naslje─Ĺivati (─Źlan 2. ZN u vezi sa ─Źlanom 31. istog zakona), a ne samo u odnosu na dio zaostav┼ítine, kako su to tra┼żile tu┼żiteljice.
Preostali dio tu┼żbenog zahtjeva se temelji na druga─Źijem ─Źinjeni─Źnom i pravnom osnovu (sticanje imovine u braku - ─Źl. 269. do 274. Porodi─Źnog zakona- "Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 54/02 do 63/14), a protivtu┼żbeni zahtjev se temelji na institutu sticanja svojine na osnovu pravnog posla i sticanja u porodi─Źnoj zajednici (pravila imovinskog prava u vezi sa odgovaraju─çim odredbama Zakona o osnovnim svojinsko - pravnim odnosima - "Slu┼żbeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90 te "Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske" broj 38/03). Iz sadr┼żaja zahtjeva postavljenih u ovom sporu se fakti─Źki mo┼że zaklju─Źiti da obje strane (i tu┼żiteljice i tu┼żeni) smatraju da je njihov otac testamentom raspolagao tu─Ĺom imovinom, samo ┼íto tu┼żiteljice tvrde da je otac nezakonito raspolagao imovinom koja djelimi─Źno pripada i njihovoj majci, dok tu┼żeni tvrdi da je on bio vlasnik imovine koju mu je otac spornim testamentom zavje┼ítao.
Ni┼żestepene presude imaju brojne nedostatke, na koje se osnovano ukazuje u izjavljenim revizijama. Kao prvo, izrekom prvostepene presude je djelimi─Źno usvojen i tu┼żbeni i protivtu┼żbeni zahtjev iako se ti zahtjevi me─Ĺusobno isklju─Źuju. Ovom izrekom je utvr─Ĺeno, izme─Ĺu ostalog, da su roditelji stranaka suvlasnici sa po ┬Ż dijela nekretnina ozna─Źenih kao k─Ź.br.... i objekata sagra─Ĺenih na toj parceli, a istovremeno je utvr─Ĺeno i da je tu┼żeni suvlasnik ovih nekretnina sa ┬Ż dijela. To zna─Źi da je prvostepenom presudom utvr─Ĺeno da su tri lica suvlasnici istih nekretnina i da svakom od njih pripada po ┬Ż suvlasni─Źkog dijela, ┼íto matemati─Źki nije mogu─çe. Zbog toga je izreka prvostepene presude nerazumljiva i neizvr┼íiva, na ┼íta je ukazano u ┼żalbama stranaka, ali drugostepeni sud nije uop┼íte raspravio ove ┼żalbene prigovore, a nije odgovorio ni na druge relevantne ┼żalbene prigovore koji se prvenstveno odnose na neurednost protivtu┼żbe, nerazumljivost odluke o zahtjevu protivtu┼żbe obzirom da je istovremeno i usvojen i odbijen zahtjev tu┼żenog da se utvrdi da je suvlasnik porodi─Źne ku─çe sa ┬Ż dijela, nepostojanje pravnog interesa tu┼żiteljica da se utvrdi da bra─Źnu tekovinu ─Źine i one nekretnine koje nisu bile predmet testamentalnog raspolaganja, prekora─Źenje tu┼żbenog zahtjeva i pogre┼ínu ocjenu provedenih dokaza.

(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, Rev 150/2017 od 28.2.2018. g.)

<------->

NASLjEDNO-PRAVNO DEJSTVO UGOVORA O DO┼ŻIVOTNOM IZDR┼ŻAVANjU
Zakon o naslje─Ĺivanju
─Źlan 139

  • Ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju nema nasljedno-pravno dejstvo, pa imovina koja je predmet tog ugovora ne ulazi u ostavinsku masu primaoca izdr┼żavanja i za prenos vlasni┼ítva na davaoca izdr┼żavanja nije potrebno provesti ostavinski postupak, jer on postaje vlasnik u trenutku smrti primaoca.

Obrazlo┼żenje:
"Ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju o kojem govore naprijed spomenute odredbe ─Źlana 120. ZN-a (gotovo identi─Źne odredbe sadr┼żane su i u ─Źlanu 139. sada va┼że─çeg Zakona o naslje─Ĺivanju, "Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske", broj 1/09) je pravni posao "inter vivos", dvostrano obavezan, teretan i aleatoran ugovor, ─Źijim zaklju─Źenjem nastaju obaveze i za primaoca i za davaoca izdr┼żavanja. On predstavlja ugovor sa naknadom koji je motivisan i razlozima osobitog povjerenja stranaka, koji se naj─Źe┼í─çe zaklju─Źuje u cilju izdr┼żavanja i obezbje─Ĺenja starijih i bolesnih lica. U trenutku njegovog zaklju─Źenja strane sti─Źu obligaciona prava i ugovor postaje pravno perfektan u trenutku zaklju─Źenja, a pravo sticanja svojine na stvarima primaoca izdr┼żavanja odlo┼żeno je do njegove smrti. Ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju nema nasljedno pravno dejstvo, pa imovina koja je predmet tog ugovora ne ulazi u ostavinsku masu primaoca izdr┼żavanja i za prenos vlasni┼ítva na davaoca izdr┼żavanja nije potrebno provesti ostavinski postupak, jer on postaje vlasnik u trenutku smrti primaoca. Ugovor o poklonu je tako─Ĺe dvostrani posao me─Ĺu ┼żivima i spada u dobro─Źine pravne poslove kojim poklonodavac sti─Źe obavezu, a poklonoprimac pravo. Poklonodavac ne dobija nikakvu naknadu za ono ┼áto daje poklonoprimcu, jer se poklanjanje vr┼íi besplatno. Za punova┼żnost ugovora o poklonu nije dovoljna samo saglasna izjava stranaka o predmetu poklona i pismena forma (kad je predmet poklona nekretnina), ve─ç je potrebna i namjera poklanjanja ("animus donandi"). O─Źigledno je da u konkretnom slu─Źaju suprug tu┼żene, a otac tu┼żitelja, kao primalac izdr┼żavanja, nije imao namjeru da raskine ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju (i zamjeni ga ugovorom o poklonu) i time sebe li┼íi prava na pomo─ç, pa┼żnju i izdr┼żavanje, a tu namjeru nije imala ni tu┼żena, kao davalac izdr┼żavanja. Na takav zaklju─Źak upu─çuje ─îinjenica da je primalac izdr┼żavanja u vrijeme zaklju─Źenja ugovora o poklonu ve─ç bio te┼íko bolestan i bila mu je potrebna tu─Ĺa briga i njega, kao i odnos tu┼żene prema njemu koja je nastavila ispunjavati obaveze iz ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju i nakon ┼íto su zaklju─Źili ugovor o poklonu. ─îinjenice koje se ti─Źu potpunog i predanog izvr┼íenja obaveze izdr┼żavanja od strane tu┼żene prema i nakon zaklju─Źenog ugovora o poklonu nije osporavao ni tu┼żitelj, nego je, saslu┼ían kao stranka, na ro─Źi┼ítu odr┼żanom 8.7.2014. g. izjavio da je otac "fakti─Źki bolovao 9 godina od karcinoma" i da je o njemu,,dok je bio bolestan brinula tu┼żena kao supruga, a ja sam dolazio i pomagao povremeno". Proizlazi, da volja ugovara─Źa nije bila usmjerena na poklanjanje nekretnina bez tereta, ve─ç je poklonodavac imao ┼żelju da time poku┼ía za┼ítiti tu┼żenu, koja je preuzela staranje o njemu, u pogledu imovine koja je bila obuhva─çena ugovorom o do┼żivotnom izdr┼żavanju i ugovorom o poklonu. Tako proizlazi i iz sadr┼żaja ugovora o poklonu koji ne sadrii odredbu kojom se utvr─Ĺuje da prestaje va┼żiti ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju ili da se on raskida, iako je nespomo da se kod oba ugovora radi o istim nekretninama. Budu─çi da je tu┼żena ve─ç upisana kao vlasnik predmetnih nekretnina, nije imalo smisla nalagati takvu uknji┼żbu (sada na temelju ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju), a ─Źinjenica da je taj upis izvr┼íen na osnovu ugovora o poklonu nikako ne uti─Źe na ocjenu valjanosti ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju, slijedom ─Źega ovakvi prigovori tu┼żitelja nisu mogli ishoditi druga─Źiju odluku."

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, Rev 29865/2015 od 22.8.2016. g.)

 

<------->

 

Testament pred svjedocima

 

P R E S U D U

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e


Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Bijeljini 80 0 P 027108 10 P od 21.4.2011. g. odbijen je tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja kojim je tra┼żio utvr─Ĺenje da je B. G. ro─Ĺena M. k─çi B. iz G. pismenim testamentom pred svjedocima od 19.8.1974. g. raspolagala parcelom zv. K., oranica upisana u Zk. ul. broj 92 k.o. G. i koja je po ranijem katarstarskom premjeru bila ozna─Źena kao k.─Ź. broj 470, a sada kao k.─Ź. broj 789, u naravi njiva IV klase površine 8042 m2 upisana u Pl. broj 383 k.o. G. u korist tu┼żitelja, da se on kao testamentarni nasljednik navedene nekretnine uknji┼żi kao vlasnik na cijelom dijelu od 7/40 dijela, a u katastru kao jedini posjednik na parceli ozna─Źenoj kao k.─Ź. 789 upisanoj u Pl. broj 383 k.o. G., što bi tu┼żena bila du┼żna priznati i trpjeti.

 

Istom presudom udovoljeno je protivtu┼żbenom zahtjevu tu┼żene- protivtu┼żiteljice kojim je tra┼żeno da se utvrdi da navedeni testament nije pravno valjan i da ne proizvodi pravno dejstvo.

Tu┼żitelj je obavezan da tu┼żenoj naknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 KM u roku od 30 dana od dana pravosna┼żnosti presude.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Bijeljini 80 0 P 027108 11 G┼ż od 19.7.2011. g. ┼żalba tu┼żitelja-protivtu┼żenog je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Blagovremenom revizijom tu┼żitelj-protivtu┼żeni pobija drugostepenu presudu, zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija usvoji i obe ni┼żestepene presude preina─Źe tako da ─çe se udovoljiti tu┼żbenom zahtjevu, a protivtu┼żbeni zahtjev odbiti.

Odgovor na reviziju nije podnesen. Revizija nije osnovana.
Predmet odlu─Źivanja u ovom parni─Źnom postupku je tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja- protivtu┼żenog (u daljem tekstu: tu┼żitelj), kojim tra┼żi utvr─Ĺenje da je njegova ma─çeha pokojna B. G. ro─Ĺena M. pismenim tastamentom pred svjedocima sa─Źinjenim dana 19.8.1974. g. raspolagala dijelom zaostavštine u njegovu korist i da je on kao testamentarni nasljednik stekao vlasništvo nad odre─Ĺenim dijelom njene zaostavštine preciznije odre─Ĺen u tu┼żbenom zahtjevu, uz zahtjev da se naslije─Ĺene nekretnine uknji┼że kao njegovo vlasništvo i posjed u javnim evidencijama.

Predmet odlu─Źivanja je i protivtu┼żbeni zahtjev tu┼żene-protivtu┼żiteljice (u daljem tekstu: tu┼żena), za utvr─Ĺenjem da nije pravno valjan pismeni testament pred svjedocima pokojne B. G. sa─Źinjen dana 19.8.1974. g. iz razloga što ostaviteljica (zavještalac) nije znala ─Źitati i pisati.

Raspravljaju─çi o ovako postavljenom tu┼żbenom protivtu┼żbenom zahtjevu prvostepeni sud je utvrdio: da je ostaviteljica dana 19.8.1974. g., u svojoj porodi─Źnoj ku─çi sa─Źinila pismeni testament pred svjedocima; da je testament otkucan na pisa─çoj mašini od strane advokata R. T. po kazivanju ostaviteljice; da su se na testamentu kao svjedoci potpisali M. R. i M. G.; da je predmetnim testamentom ostaviteljica raspolagala nekretninama u k.o. G. u korist tu┼żitelja, svog pastorka, a nekretninama u k.o. J. u korist tu┼żene, svoje k─çerke, da ostaviteljica nije znala ─Źitati, ali da je bila u mogu─çnosti svojeru─Źno se potpisati i da je predmetni testament svojeru─Źno potpisala, da je Osnovni sud u Bijeljini u predmetu broj O-284/84 dana 15.4.1984. g. donio rješenje o nasle─Ĺivanju kojim je tu┼żenu proglasio za zakonskog naslednika sa dijelom 1/1 na nekretninama upisanim u Zk. ul. broj 92 k.o. G., budu─çi da u tom postupku nije prijavljen testament ostaviteljice.

Imaju─çi u vidu ovako utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje prvostepeni sud je nalaze─çi da iz provedenih dokaza proizlazi da ostaviteljica nije znala ─Źitati ─Źime nije ispunjen uslov iz odredbe ─Źlana 67. Zakona o nasledjivanju („Slu┼żbeni list SRBiH“, br. 7/80 i 15/80 u daljem tekstu: ZON), koji je u vrijeme sa─Źinjavanja predmetnog testamenta bio na snazi, zbog ─Źega testament nije pravno valjan pa je sudio tako da je odbio tu┼żbeni zahtjev, a udovoljio protivtu┼żbenom zahtjevu.

Odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żitelja izjavljenoj protiv prvostepene presude drugostepeni sud je prihvataju─çi utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje i pravno shvatanje prvostepenog suda, te ┼żalbu odbio, a prvostepenu presudu potvrdio.

Odluke ni┼żestepenih sudova su na zakonu zasnovane.

Odredbom ─Źlana 67. ZON propisano je da zavještalac koji zna da ─Źita i piše mo┼że sa─Źiniti testament na taj na─Źin što ─çe ispravu koju mu je neko drugi sastavio svojeru─Źno potpisati u prisustvu dva svjedoka izjavljuju─çi pred njima da je to njegov testament.

Svjedoci ─çe se potpisati na samom testamentu.

Obzirom na citiranu odredbu ZON i na nespornu ─Źinjenicu da je predmetni testament ostaviteljica B. G. svojeru─Źno potpisala i da su testament svojeru─Źno potpisali svjedoci M. R. i M. G., odlu─Źna ─Źinjenica za razješenje ovog spora je da li je ostaviteljica B. G. znala ─Źitati i pisati.

Na ovu okolnost provostepeni sud je saslušao svjedoke testamenta M. R. i M.
G. iz ─Źijih iskaza proizilazi da je B. G. svojeru─Źno potpisala testament, ali nakon što joj ga je pro─Źitao advokat R. T. Ako se i uzme da je uslov sposobnosti i znanja pisanja zadovoljen samim potpisivanjem testamenta, iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da ostaviteljica nije bila u stanju pro─Źitati testament. Iako ─Źinjenica da ostaviteljica nije li─Źno pro─Źitala sadr┼żaj teksta testamenta nije od zna─Źaja za njegovu punova┼żnost, zna─Źajna je kao okolnost koja ide u prilog utvr─Ĺenju da ostaviteljica nije znala ─Źitati.

Nadalje, iz iskaza svjedoka D. G. i M. K. – sestara ostaviteljice kojima bi svakako trebalo biti poznato da li je ostaviteljica znala ─Źitati i pisati, proizlazi da ostaviteljica nije išla u školu i da nije znala ─Źitati i pisati, dok se advokat R. T. saslušan u svojstvu svjedoka ni po ─Źemu nije mogao izjasniti o tome da li je ostaviteljica znala ─Źitati, jer se nije mogao sjetiti konkretne situacije sastavljanja testamenta ostaviteljice.

Pri naprijed navedenim dokazima i u situaciji da tu┼żitelj nije ni tvrdio, a samim tim nije ni izvodio dokaze na okolnosti da je ostaviteljica znala ─Źitati, sudovi su pravilno primijenjuju─çi odredbu ─Źlana 8. Zakona o parni─Źnom postupku (“Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske”, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09 - u daljem tekstu: ZPP), zaklju─Źili da ostaviteljica u trenutku sastavljanja testamenta nije znala ─Źitati.

Kako su znanje ─Źitanja i pisanja kumulativno postavljeni neophodni uslovi za punova┼żnost testamenta pred svjedocima, pravilno su sudovi pri utvr─Ĺenoj ─Źinjenici da ostaviteljica nije znala ─Źitati zaklju─Źili da njen testament sa─Źinjen pred svjedocima 19.8.1974. g. nije punova┼żan i odbili tu┼żbeni zahtjev, a udovoljili protivtu┼żbenom zahtjevu.

Bez zna─Źaja za odluku u ovom revizijskom postupku je prigovor revidenta da isti prvostepeni sud u istom predmetu ima potpuno razli─Źite stavove.

Naime, u ponovnom postupku nakon ukidanja prvostepene odluke i vra─çanja predmeta na ponovno su─Ĺenje, sud nije vazan stavovima na kojim je bila zasnovana njegova ranija (ukinuta) odluka. Prvostepeni sud je ponovno proveo dokaze i pravilno ih ocijenio slijede─çi upute drugostepenog suda, zauzimaju─çi druga─Źiji stav od onog u ukinutoj odluci ─Źime nisu povrije─Ĺena pravila parni─Źnog postupka.

Neosnovan je i prigovor revidenta da sudovi u dilemi izme─Ĺu poštovanja forme testamenta i volje testatora, treba da poštuju volju testatora.

Testament je strogo formalni jednostrani pravni posao i nepostojanje propisane forme vodi ka njegovoj ništavosti. Pravna valjanost pismenog testamenta pred svjedocima je uslovljena znanjem ─Źitanja i pisanja iz razloga da bi testator mogao biti siguran u ta─Źnost sadr┼żaja testamenta i autenti─Źnost izraza njegove volje, bez obzira da li je on to znanje iskoristio i testament pro─Źitao.

Zavještaocu koji ne zna ─Źitati ili pisati preostaje samo mogu─çnost sa─Źinjavanja sudskog testamenta po odredbi ─Źlana 69. ZON i usmenog testamenta ukoliko su za to ispunjeni uslovi propisani ─Źlanom 67. ZON.

Prema navedenom, pobijana presuda nema nedostataka na koje se ukazuje revizijom, niti onih na koje sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti, pa je na osnovu odredbe ─Źlana 248. ZPP-a, odlu─Źeno kao u izreci.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 80 0 P 027108 11 Rev od 25.04.2012.g.)

 

<------->

 

Ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju - ništavost

P R E S U D U

Revizija se uva┼żava, presuda Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj 011-0 - G┼ż-05-000 486 od 23.08.2006. g. se preina─Źava i sudi:

┼Żalba se uva┼żava i presuda Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-1828/02 od 17.01.2005. g. se preina─Źava tako što se utvr─Ĺuje da je ništav ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju zaklju─Źen dana 12.03.2001. g. izme─Ĺu G. M., kao primaoca izdr┼żavanja i tu┼żene B. ro─Ĺ. G. M., kao davaoca izdr┼żavanja, ovjeren kod prvostepenog suda pod broje I-OV-1732/1 kojim G. M. ostavlja tu┼żenoj u vlasništvo stan u B. L.,.....

Tu┼żena je du┼żna da naknadi tu┼żilji parni─Źne troškove u iznosu od 3.645,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja dok se preko dosu─Ĺenih troškova zahtjev odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-1828/02 od 17.01.2005. g. odbijen je tu┼żbeni zahtjev tu┼żilje G. V. kojim je tra┼żila da se utvrdi ništavost ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju zaklju─Źen dana 12.3.2001. g. izme─Ĺu G. M., kao primaoca izdr┼żavanja i tu┼żene G.M.1, kao davaoca izdr┼żavanja, ovjeren kod prvostepenog suda pod brojem I-OV-1732/1, kojim primalac izdr┼żavanja tu┼żenoj kao davaocu izdr┼żavanja ostavlja u vlasništvo stan u B. L. .... (stav 1.). Obavezana je tu┼żilja da tu┼żenoj naknadi parni─Źne troškove u iznosu od 2.057,00 KM, u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja (stav 2.)

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-G┼ż-05- 000 486 od 23.8.2006. g. ┼żalba tu┼żilje je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

 

Tu┼żilja revizijom pobija drugostepenu presudu zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preina─Źi tako što ─çe se ┼żalba tu┼żilje uva┼żiti prvostepena presuda preina─Źiti i udovoljiti tu┼żbenom zahtjevu ili da se ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Tu┼żena je u odgovoru na reviziju tu┼żilje osporila novode revizije i predlo┼żila da se ista odbije.

Revizija je osnovana.

U tu┼żbi tu┼żilja zahtjevom tra┼żi utvr─Ĺenje ništavosti ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju, zaklju─Źen u B. L. dana 12.03.2001. g. izme─Ĺu G. M., kao primaoca izdr┼żavanja i tu┼żene B. ro─Ĺ. G. M. iz B. L., kao davaoca izdr┼żavanja, ovjeren kod prvostepenog suda pod brojem I-OV-1732/1 kojim se primalac izdr┼żavanja obavezao da ─çe tu┼żenoj ostaviti u vlasništvo stan u B. L. .....

Nakon provedenog postupka prvostepeni sud je utvrdio: Da je tu┼żilja sa G. M., ocem tu┼żene tokom 1981. g. zasnovala vanbra─Źnu zajednicu sa kojim je 25.5.1974. g. zaklju─Źila brak i ┼żivjela u braku sa njim do njegove smrti 11.3.2002. g.; da je tu┼żilja u ranijem braku stekla sina M. a G. M. je u ranijem braku pored tu┼żilje stekao i dva sina, Z. i G. koji su (sva djeca) sa njima ┼żivjela u predmetnom stanu; da je tu┼żena tokom 1971. g. završila srednju ekonomsku školu kada je otišla u R., R. H., gdje je radila godinu dana a nakon toga se vratila u B. L. i ┼żivjela u stanu sa njenom majkom do 1984. g. kada se udala i ┼żivjela u braku u B. K. u kojem je stekla dvoje djece; da je tu┼żena sa porodicom tokom 1992. g. nakon smrti njenog brata Z. došla u B. L., i od tada je sa porodicom ┼żivjela u stanu brata joj Z. koji se nalazi u istoj zgradi kao i predmetni stan iz kojeg je prinudno iseljena tokom 1994. g.; da se tu┼żena sa porodicom uz saglasnost tu┼żilje i oca joj M. nakon prinudnog iseljenja iz stana brata joj pokojnog Z. tokom 1994. g. uselila u predmetni stan; da je tu┼żilja sa suprugom pokojnim M. tokom 1998. g. do┼żivjela saobra─çajnu nesre─çu u kojoj je zadobila povrede ki─Źme kada je od zadobiveni povreda više mjeseci lije─Źena u bolnici u B. L.; da je pokojni M. G. bio vojno lice bivše JNA koja mu je predmetni stan dodijelila na koriš─çenje koga je otkupio po Zakonu o stambenom obezbje─Ĺenju u JNA („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 84/90 otkupio; da su tu┼żilja i pokojni M. G. bili vlasnici vikend ku─çe u S. gdje su dr┼żali doma─çe ┼żivotinje (kravu, svinje i kokoške) u kojoj su u toku g. najdu┼że boravili; da je tu┼żena nakon smrti supruga iz prvog braka ┼żivjela u vanbra─Źnoj zajednicu u kojoj je tokom 2000. g. stekla dva sina bliznaca; da je predmetni ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju zaklju─Źen 12.03.2001. g. izme─Ĺu M. G., kao primaoca izdr┼żavanja i tu┼żene, kao davaoca izdr┼żavanja po kojem se tu┼żena obavezala „da ─çe nastaviti kao i do sada odr┼żavati zajednicu doma─çinstva i ekonomsku zajednicu, s obzirom da se primalac izdr┼żavanja nalazi u poodmakloj ┼żivotnoj dobi i da ─çe pored toga što je i do sada ─Źinila, naro─Źito brinuti o urednosti i ─Źisto─çi zajedni─Źkog doma─çinstva o li─Źnoj higijeni primaoca i njegovoj ishrani, o zdravstvenom stanju, a po potrebi u bolesti obezbjediti odgovaraju─çu stru─Źnu medicinsku

pomo─ç i lije─Źenje, a po preminu─çu izvršiti odgovaraju─çu sahranu prema mjesnim obi─Źajima, dok se primalac izdr┼żavanja obavezao da ─çe i on nakon njegove smrti ostaviti u vlasništvo predmetni dvosoban stanu; da je tu┼żilja nakon smrti pokojnog M. G. snosila troškove njegove sahrane.

Kod ovakvog stanja ─Źinjenica ni┼żestepeni sudovi zaklju─Źuju da je sporni ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju zaklju─Źen u pismenom obliku i propisno ovjeren od strane sudije prvostepenog suda, kojim je utvr─Ĺeno postojanje ekonomske zajednice izme─Ĺu primaoca i davaoca izdr┼żavanja koja je redovno obilazila primaoca izdr┼żavanja pru┼żaju─çi mu pomo─ç i njegu, pa stoga da predmetni ugovor ispunjava zakonske uslove propisane odredbom ─Źl. 120. Zakona o nasle─Ĺivanju („Slu┼żbeni list SRBiH“ broj 7/80, u daljem tekstu: ZN). Zato su tu┼żbeni zahtjev za utvr─Ĺenje ništavosti predmetnog ugovora odbili kao neosnovan.

Odluke ni┼żestepenih sudova nisu pravilne.

Ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju je ugovor o otu─Ĺenju uz naknadu, time da je predaja imovine odgo─Ĺena do smrti primaoca izdr┼żavanja. Iz navedene sadr┼żine predmetnog ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju proizilazi da je rije─Ź o dvostranom obaveznom ugovoru koji je u isto vrijeme i naplatan i koji u sebi sadr┼żi neka obilje┼żja aleatornosti (darovanja). Dakle, ne mo┼że biti isklju─Źena mogu─çnost utvr─Ĺenja mješovitog karaktera ugovora tj. mogu─çnost da taj ugovor predstavlja djelimi─Źno naplatan i djelimi─Źno darovni (aleatorni). Uslov za ovo posljednje je postojanje o─Źitog nesrazmjera izme─Ĺu ─Źinidba lica koje imovinu daje i protiv─Źinidbe davaoca izdr┼żavanja. Prema tome, uzimaju─çi u obzir sva bitna obilje┼żja ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju, u slu─Źaju ostvarenja o─Źitog nesrazmjera ─Źinidaba stranaka, mo┼że se i mora zaklju─Źiti da nesrazmjeran višak u vrijednosti date imovine nije dat sa ciljem i svrhom ostvarenja do┼żivotnog izdr┼żavanja, nego da predstavlja darovanje kojim je mogu─çe povrijediti nasljedna prava lica koja to nasljedno pravo imaju i za primaoca izdr┼żavanja.

Utvr─Ĺuju─çi tokom postupka što su tu┼żilja i tu┼żena potvrdile u svojim iskazima saslušane kao stranke, da je bra─Źna zajednica izme─Ĺu tu┼żitelja i oca tu┼żene pokojnog M. G. bila skladna, da se tu┼żilja za svo vrijeme trajanja braka osim kada je zbog zadobiveni povreda u saobra─çajnoj nesre─çi više mjeseci lije─Źila u bolnici, brinula o suprugu pokojnom M. G. koji je bio dobrog zdravlja, a koji je iznenada nakon sr─Źanog udara preminuo 11.3.2002. g., da je tu┼żena tokom 2000. g. rodila dva sina bliznaca koja se pored njih brinula i o dvoje djece iz ranijeg braka, da su tu┼żilja i pokojni M. G. primali penzije i najve─çi dio tokom g. ┼żivjeli u S. u vikend-ku─çi gdje su gajili doma─çe ┼żivotinje, i kojima nije bila potrebna ekonomska pomo─ç, onda iz navedenih ─Źinjenica, po shvatanju ovog suda, proizilazi da nema pravne va┼żnosti predmetni ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju jer ugovorne strane nisu išle za tim da, saugovara─Ź (tu┼żena) ozna─Źena u ugovoru kao davalac izdr┼żavanja stvarno daje izdr┼żavanje ugovora─Źu (ocu tu┼żene M.) ozna─Źenom kao izdr┼żavano lice, kome nije davala izdr┼żavanje, niti je kod njega takva potreba postojala, ve─ç se ovim ugovorom htjelo samo da se zakonski naljednici primaoca izdr┼żavanja izigraju u svojim pravima.

Dakle, u ovom slu─Źaju je, a kako se to osnovano ukazuje u reviziji tu┼żilje, predmetni ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju koga je 12.3.2001. g. zaklju─Źila tu┼żena sa njenim pokojnim ocem M. G., a suprugom tu┼żilje, suprotan odredbi ─Źl. 120. ZN u vezi s odredbama 46. st.1. i 47.Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78 do 57/89, i („Slu┼żbeni glasnik RS „ broj 17/93 i 3/96, u daljem tekstu: ZOO) i otuda je ništav u smislu odredbi ─Źl. 103. ZOO.

Ni┼żestepeni sudovi su, prema tome, na pravilno utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje pogrešno primjenili materijalno pravo kada su odbili tu┼żbeni zahtjev tu┼żilje. Revizija tu┼żilje je iz tih razloga uva┼żena, a ni┼żestepene presude preina─Źene tako što je odlu─Źeno kao u izreci ove presude (─Źl. 250. st.1. („Slu┼żbeni glasnik RS„ broj 58/03 do 63/07, u daljem tekstu: ZPP).

Stranka koja je u cjelini izgubila parnicu (ovdje tu┼żena) du┼żna je da protivnoj strani (tu┼żilji) naknadi troškove spora (─Źl. 386. st.1. ZPP).

Opredjeljenim troškovima tu┼żilje u toku glavne rasprave odr┼żane kod prvostepenog suda 17.1.2005. g. tra┼żila je troškove postupka u ukupnom iznosu od 3.645,00 KM (za sastav tu┼żbe 400,00 KM; 1.500,00 KM za zastupanje na odr┼żanim raspravama dana 15.7., 2.12. i 3.12.2004. g., za svaki pristup od po 500,00 KM), 1.000,00 KM na ime takse na tu┼żbu i presudu, 200,00 KM na ime troškova vješta─Źenja, 675,00 KM na ime 20% paušala i 270,00 KM na ime 10% poreza na promet usluga. Sud je usvojio ovaj zahtjev tu┼żilje nalaze─çi da joj pripadaju troškovi spora koji se odnose na navedene troškove po ─Źlanu 6. i
14. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, koji se tada primjenjivao („Slu┼żbeni glasnik RS„ broj 45/00).

Tu┼żilji nisu priznati troškovi u iznosu od 1.250,00 KM za pristupe na neodr┼żane rasprave dana 5.8.2003. g., kad je ro─Źište odgo─Ĺeno zbog ure─Ĺivanja tu┼żbe po Zakonu o parni─Źnom postupku koji je stupio na snagu 1. avgusta 2003. g., 28.9.2004. g. kada rasprava nije odr┼żana zbog nedolaska vještaka G. Lj. dana 15.10.2004. g. kada ro─Źište nije odr┼żano zbog bolesti sudije, jer tu┼żena nije uzrokovala nastanak ovih troškova.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-06-001 249 od 18.07.2008.g.)

 

<------->

 

Testament - valjanost

P R E S U D A

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e


Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj P-1203/99 od 06.6.2002. g., odbijen je kao neosnovan tu┼żbeni zahtjev tu┼żiteljice kojim je tra┼żila da se utvrdi da je pravno valjan usmeni testament ostaviteljice A.R., kojim je svojim jedinim nasljednikom na cijeloj svojoj imovini imenovala tu┼żiteljicu, te odlu─Źeno da svaka sranka snosi svoje troškove.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjaluci broj G┼ż-2058/02 od 23.3.2005. g., ┼żalba tu┼żiteljice je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Blagovremeno izjavljenom revizijom tu┼żiteljica pobija drugostepenu presudu zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predla┼że da se osporena presuda ukine i predmet vrati na ponovno su─Ĺenje.

Tu┼żeni nije odgovorio na reviziju tu┼żiteljice. Revizija nije osnovana.

U postupku koji je prethodio donošenju osporene presude, prvostepeni sud je na osnovu provedenih dokaza utvrdio da je ostaviteljica A.R.10-15 dana pred smrt u prisustvu svjedoka V.D., B.V. i D.─É., izjavila da ─çe ─Źim prizdravi oti─çi u sud ili kod advokata da sa─Źini pismeni testament, da je i ranije, mnogo puta govorila da ─çe to u─Źiniti, da njena smrt nije došla iznenada, jer da je prije smrti bolovala nekoliko mjeseci, uzimala terapije i odlazila na preglede. Uzimaju─çi u obzir da su tu┼żiteljica i njena ma─çeha A.R. bile u dobrim porodi─Źnim odnosima, te da je ┼żelja A.R. bila da sva njena imovina nakon smrti pripadne u naslje─Ĺe tu┼żiteljici, prvostepeni sud je zaklju─Źio da ipak izjava koju je dala A.R.10 do 15 dana prije smrti nema svojstva usmenog testamenta. Budu─çi da je tom prilikom ostaviteljica samo rekla da ─çe oti─çi u sud ili kod advokata da sa─Źini pismeni testament, po ocjeni prvostepenog suda ova izjava nema svojstva posljednje izjave volje, nego je re─Źena u obi─Źnom razgovoru sa bliskim osobama i upu─çuje na zaklju─Źak da A. nije bila neuka u pogledu forme raspolaganja svojom imovinom i da je imala mogu─çnost da za vrijeme od skoro 30 godina po smrti mu┼ża sa─Źini pismeni testament znaju─çi da je tu┼żiteljica njena pastorka i da pitanje njene imovine ostaje neriješeno. Kako ni njena smrt nije došla iznenada, a sve do smrti je izlazila iz ku─çe, prvostepeni sud je zaklju─Źio da okolnosti u kojim se našla A.R. nisu bile iznimne i da je imala mogu─çnost da prije smrti sa─Źini pismeni testament, pa je pozivaju─çi se na odredbe ─Źl. 76. i 77. Zakona o naslje─Ĺiavnju. (''Slu┼żbeni list SR BiH' br.7/80 i 15/80- u daljem tekstu: ZN) odbio tu┼żbeni zahtjev tu┼żiteljice kao neosnovan.

─îinjeni─Źna utvr─Ĺenja i pravni zaklju─Źak prvostepenog suda, drugostepeni sud je ocijenio pravilnim pa je ┼żalbu tu┼żiteljice odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio.

Pravilno su ni┼żestepeni sudovi, s obzirom na utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje, zaklju─Źili da se u konkretnom slu─Źaju nisu stekli zakonom propisani uslovi za punova┼żnost usmenog testamenta.

Odredbom ─Źlana 76. ZN je propisano da zavještalac mo┼że izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva svjedoka, samo ako uslijed izuzetnih prilika nije u mogu─çnosti da sa─Źini pismeni testament (stav 1. ). Usmeni testament prestaje da va┼żi po isteku 30 dana. od prestanka izuzetnih prilika u kojima je sa─Źinjen (stav 2.).

Prema tome, za punova┼żnost usmenog testamenta potrebno je da su kumulativnio ispunjeni sljede─çi uslovi: da je zavještalac svoju posljednju volju izjavio u izuzetnim prilikama; da uslijed takvih izuzetnih prilika nije bio u mogu─çnosti sa─Źiniti pismeni testament; da je svoju posljednju volju zavještalac usmeno izjavio pred dva svjedoka i da je zavještalac umro dok su trajale izuzetne prilike zbog kojih on nije bio u mogu─çnosti da sa─Źini pismeni testament ili prije isteka 30 dana od prestanka izuzetnih okolnosti.

Izuzetne prilike pod kojim se priznaje punova┼żnost usmenog testamenta procjenjuju se prema konkretnim okolnostima, ali priznanje punova┼żnosti usmenog testamenta opravdano je samo ako zavještalac u konkretnim prilikama nije bio u mogu─çnosti da sa─Źini pismeni testament.

U ovoj pravnoj stvari pravilno su ni┼żestepeni sudovi zaklju─Źili da, prije svega, izjava koju je A.R. dala pred svjedocima V.D., Lj.V. i D.─É. po svojoj sadr┼żini nije posljednja izjava volje koja bi bila data u smislu da ona svoju imovinu ostavlja tu┼żiteljici, nego je njom iskazala namjeru da sa─Źini pismeni testament kojim ─çe imovinu ostaviti tu┼żiteljici. Pravilno su zaklju─Źili ni┼żestepeni sudovi da ni utvr─Ĺene okolnosti zdravstvenog stanja A.R. u kojim je dala pomenutu izjavu pred ovim svjedocima, nisu je onemogu─çavale da sa─Źini pismeni testament. Upravo, suprotno navodima revizije, i po ocjeni ovog suda iz utvr─Ĺenja ni┼żestepenih sudova proizlazi da u vrijeme davanja navadene izjave kod A.R. nije postojala svjest i volja da iska┼że svoju posljednju volju u pogledu raspolaganja imovinom za slu─Źaj smrti, niti su prilike u kojima je dala tu izjavu do dana kada je umrla, gledano i subjektivno i objektivno, bile takve da bi mogu─çnost sa─Źinjavanja pismenog testamenta bila isklju─Źena. Naime, izuzetne subjektivne okolnosti na strani zavještaoca koje podrazumjeva odredba ─Źlana 76. ZN moraju biti po svojoj prirodi takve da se zbog njih on našao u velikoj opasnosti po ┼żivot i da su ga sprije─Źile da sa─Źini pismeni testament, pa su navodi revizije da su ni┼żestepeni sudovi pogrešno primjenili odredbu ─Źlana 76. ZN neosnovani.

Neosnovan je prigovor revizije da je povredom odredbe ─Źlana 8. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni list SFRJ“, br. 4/77 do 35/91, te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, br. 17/93 do 32/94, u daljem tekstu ZPP), u osporenoj presudi izostala analiza me─Ĺusobnih odnosa tu┼żiteljice i ostaviteljice prema iskazima saslušanih svjedoka i iskazu tu┼żiteljice kada je saslušana u svojstvu parni─Źne stranke. Ni┼żestepeni sudovi su ovim dokazima utvrdili i pri odlu─Źivanju imali u vidu ─Źinjenicu da su tu┼żiteljica i njena ma─çeha bile u dobrim odnosima, kao i ─Źinjenicu da je A.R. u više navrata govorila da ─çe sa─Źiniti testament i svu svoju imovinu ostaviti tu┼żiteljici koja se prema njoj odnosila kao ro─Ĺeno dijete, ali da do svoje smrti ona to nije u─Źinila.

Ostalim navodima revizije tu┼żiteljica pobija pravilnost utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja, što u revizijskom postupku nije dozvoljeno, prema izri─Źitoj odredbi ─Źlana 385. stav 3. ZPP.

Iz naprijed navedenih razloga valjalo je na osnovu ─Źlana 393. ZPP u vezi sa ─Źlanom 456. stav 1. va┼że─çeg Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), odlu─Źiti kao u izreci.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-07-000 231 od 04.06.2008.g. )

 

<------->

 

Testament - valjanost

P R E S U D U

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e


Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Mrkonji─ç Gradu 75 0 P 000976 07 P od 26.10.2009. g. utvr─Ĺeno je da je ništav testament koji je sa─Źinio N. ─î. iz G. G., dana 07.8.1991. g. u Osnovnom sudu u Mrkonji─ç Gradu, zaveden pod brojem R-132/91, a koji je proglašen na ro─Źištu 26.11.2004. g. u ostavinskom postupku pred Osnovnim sudom u Mrkonji─ç Gradu broj O-150/04 i to u dijelu kojem je testator raspolagao porodi─Źnom ku─çom koja se nalazi u M. G., ul. ... na parceli k.─Ź. ... upisana u p.l. ... K.O. M. G.
Obavezani su tu┼żeni da tu┼żitelju solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 5.340,00 KM.
Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjaluci 75 0 P 000976 10 G┼ż od 13.5.2010. g. ┼żalba tu┼żenih je djelimi─Źno uva┼żena i prvostepena presuda u dijelu odluke o troškovima postupka preina─Źena tako što je tu┼żitelju dosu─Ĺena naknada troškova parni─Źnog postupka u iznosu od 4.400,00 KM umjesto ranije dosu─Ĺenog iznosa od 5.340,00 KM, dok je ┼żalba tu┼żenih u ostalom dijelu odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.
Zahtjev tu┼żenenih za naknadu troškova ┼żalbenog postupka je odbijen.
Blagovremenom revizijom tu┼żeni pobiju drugostepenu presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba parni─Źnog postupka s prijedlogom da se revizija usvoji i pobijana presuda preina─Źi na na─Źin da ─çe se tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja u cjelosti odbiti.
U odgovoru na reviziju tu┼żeni osporava sve navode revizije i predla┼że da se revizija odbije.
Revizija nije osnovana.

Predmet odlu─Źivanja u ovom parni─Źnom postupku je zahtjev tu┼żitelja za utvr─Ĺenjem ništavosti dijela testamenta, oca parni─Źnih stranaka pokojnog N. ─î. koji testament je sa─Źinjen 07.8.1991. g. u Osnovnom sudu u Mrkonji─ç Gradu, a kojim je ostavitelj raspolagao porodi─Źnom ku─çom u M. G. u ul. ..., sagra─Ĺena na k.─Ź. ... upisanoj u p.l. ... K.O. M. G. na imenu tu┼żitelja, tako što je ku─çu zavještao na jednake dijelove tu┼żitelju D. ─î. i prvotu┼żenom J. ─î.
Ovakav zahtjev tu┼żitelj temelji na tvrdnji da je ku─ça koju je ostavitelj zavještao njegovo vlasništvo, te da ostavilac u vrijeme sa─Źinjavanja testamenta nije bio svjestan svojih postupaka, odnosno da nije bio sposoban za rasu─Ĺivanje a time ni za sastav testamenta.
Raspravljaju─çi o ovako postavljenom tu┼żbenom zahtjevu prvostepeni sud je utvrdio: da je pokojni N. ─î. – otac parni─Źnih stranaka dana 07.8.1991. g. kod suda sa─Źinio testament kojim je raspolagao porodi─Źnom ku─çom u M. G., ul. ..., na parceli k.─Ź. ... upisana u p.l. ... K.O. M. G. tako što je ovu ku─çu ostavio u naslje─Ĺe sa po 1/2 dijela sinovima D. ─î. i J. ─î.; da je navedeni testament proglašen u ostavinskom postupku iza umrlog N. ─î.; da je ostavinski postupak kod Osnovnog suda u Mrkonji─ç Gradu broj O-150/04 prekinut rješenjem, a tu┼żitelj upu─çen na parnicu za utvr─Ĺivanje da navedeni testament nije pravno valjan; da ku─ça koja je predmet raspolaganja testamentom nikad nije u javnim evidencijama upisana kao posjed ili vlasništvo ostavioca; da je rješenjem nadle┼żnog organa Opštine M. G. odre─Ĺena u┼ża lokacija za izgradnju ku─çe ostaviocu; da je ostaviocu odobren kredit za izgradnju ku─çe; da je tu┼żitelj u posjed parcele na kojoj je ku─ça izgra─Ĺena stupio po osnovu kupoprodajnog ugovora od 01.02.1972. g. i da je rješenjem Dn-143/72 od 03.02.1972. g. tu┼żitelj upisan u katastar nekretnina (sada p.l. broj ... K.O. M. G.) kao posjednik predmetne nepokretnosti.
Imaju─çi u vidu ovako utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje prvostepeni sud je nalaze─çi da je ostavilac bio u zabludi kad je smatrao da je predmetna ku─ça upisana kao njegovo vlasništvo i da takva zabluda predstavlja zabludu o ─Źinjenicama koje su ga navele na raspolaganje testamentom, te je primjenom odredbe ─Źlana 63. stav 3. Zakona o nasledjivanju („Slu┼żbeni list SRBiH“, br. 7/80 i 15/80 u daljem tekstu: ZON), udovoljio tu┼żbenom zahtjevu za utvr─Ĺenje testamenta ništavim u dijelu kojim je raspolagano predmetnom ku─çom.
Odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żenih na prvostepenu presudu, drugostepeni sud je prihvatio ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja i pravno shvatanje prvostepenog suda u pogledu odluke o glavnoj stvari te je u tom dijelu ┼żalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.
Nalaze─çi da je prvostepeni sud povredio odredbe parni─Źnog postupka u pogledu odluke o troškovima postupka, drugostepeni sud je u tom dijelu ┼żalbu uva┼żio i primjenom odredbe ─Źlana 235. ta─Źka 3. Zakona o parni─Źnom postupku Republike Srpske („Slu┼żbeni glasnik RS“, br. 58/03, 85/03 i 74/05, 63/07. i 49/09 – u daljem tekstu ZPP), u tom dijelu prvostepenu presudu preina─Źio tako da je dosu─Ĺene troškove postupka snizio sa iznosa od 5.340,00 KM na iznos od 4.440,00 KM.
Odluka drugostepenog suda je pravilna, ali ne iz razloga sadr┼żanih u obrazlo┼żenju pobijane presude.
Naime, prema utvr─Ĺenim ─Źinjenicama koje ne mogu biti predmet preispitivanja u revizionom postupku (─Źlan 240. stav 2. ZPP), ostavilac – otac parni─Źnih stranaka N. ─î. je testamentom sastavljenim kod Osnovnog suda u Mrkonji─ç Gradu dana 07.8.1991. g., ku─çu izgra─Ĺenu na parceli k.─Ź. ... upisanu u p.l. ... K.O. M. G. - danas p.l. ...) zavještao na jednake dijelove sinovima D. ─î. i J. ─î., dok je istim testamentom odredio da se ostala zaostavština raspodjeli na jednake dijelove izme─Ĺu svih nasljednika.
Ku─ça i parcela kojom je ostavilac raspolagao testamentom, u trenutku sastavljanja testamenta kao i u trenutku ostavio─Źeve smrti se u javnim evidencijama nije vodila kao vlasništvo ostavioca. Prema izvedenim materijalnim dokazima, parcelu k.─Ź. ... upisanu u p.l. ... K.O. M. G. kupio je tu┼żitelj od ranijih suvlasnika S. K., V. K., D. K., B. K., S. K.1 i L. Š., i to ugovorom o kupoprodaji od 1. februara 1972. g. koji je ovjeren kod Opštinskog suda u Mrkonji─ç Gradu.
Rješenjem istog suda Dn-143/72 od 03.02.1972. g. na osnovu tog ugovora dozvoljeno je polaganje isprava radi sticanja prava svojine u korist tu┼żitelja D. ─î., na kojoj je naknadno izgra─Ĺena ku─ça koja je uplanjena i u katastru nekretnina Opštine M. G. vodi se kao posjed tu┼żitelja sa 1/1 u posjedovnom listu koji danas ima broj ... .
Dakle, iz naprijed navedenih dokaza proizlazi da se ostavitelj N. ─î. u trenutku sastavljanja testamenta kao ni u trenutku smrti nije vodio u javnim evidencijama kao vlasnik na imovini kojom je raspolagao testamentom, kako to pravilno zaklju─Źuju ni┼żestepeni sudovi.
Pravilnost ovakvog zaklju─Źka nisu mogli dovesti u pitanje ni tvrdnja tu┼żenih saslušanih kao parni─Źnih stranaka da su ostavilac i prvotu┼żeni J. ─î. u─Źestvovali u izgradnji ku─çe zavještane testamentom, kao ni postojanje rješenja upravnog organa Opštine M. G. od 30.03.1972. g. o odre─Ĺivanju u┼że lokacije za ku─çu N. ─î. budu─çi da takvo rješenje ne predstavlja akt koji dokazuje pravo svojine. Ista situacija je i sa rješenjem Komisije za dodjelu kredita organa uprave SO M. G. o odobravanju kredita ostavitelju N. ─î. iz Fonda zajedni─Źke potrošnje od 15.3.1972. g. za izgradnju ku─çe, budu─çi da se iz tog rješenja ne mo┼że utvrditi da je kredit odobren za izgradnju predmetne ku─çe. Osim toga, tu┼żeni tokom postupka nisu ni postavljali protivtu┼żbeni zahtjev za utvr─Ĺenje da predmetna ku─ça predstavlja zaostavštinu N. ─î., a takvo pravno pitanje se nije moglo u ovom postupku raspravljati kao prethodno pitanje u smislu odredbe ─Źlana 12. ZPP, što u krajnjem ne zna─Źi da tu┼żeni ne mogu pokrenuti poseban parni─Źni postupak za utvr─Ĺenje prava svojine na ku─çi koja je bila predmet zavještanja testamenta N. ─î.
Nalaze─çi da se predmetna ku─ça u javnim evidencijama ne vodi kao svojina ostavioca, prvostepeni sud je utvrdio ništavost dijela testamenta kojim je raspolagano ku─çom po osnovu odredbe ─Źlana 63. stav 3. ZON, a drugostepeni sud smatra da je testament u tom dijelu ništav i po odredbi ─Źlana 103. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 29/78, 39/85 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04 – u daljem tekstu: ZOO).
Odredbom ─Źlana 103. ZOO, propisano je da, je ugovor koji je protivan prinudnim propisima ništav, ako cilj povre─Ĺenog pravila ne upu─çuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u odre─Ĺenom slu─Źaju ne propisuje što drugo.
Iz navedene odredbe ZOO, proizlazi da je tu pravnu normu mogu─çe primjeniti na ugovore, ali ne i na testament koji je u suštini jednostran pravni posao za slu─Źaj smrti. Testament ni u kom slu─Źaju nema svojstvo ugovora kao pravnog posla koji se zaklju─Źuje izme─Ĺu dvije ili više stranaka, što u konkretnoj situaciji zna─Źi da se za utvr─Ĺivanje ništavosti testamenta ne mo┼że primjeniti odredba ─Źlana 103. ZOO kako je to u─Źinio drugostepeni sud.
Isto tako predmetni testament nije ništav ni po osnovu odredbe ─Źlana 63. stav 3. ZON. Tom odredbom propisano je da su raspolaganja testamentom ništavi, izme─Ĺu ostalog, i kad postoji zabluda o ─Źinjenicama koje su pobudile zavještaoca da u─Źini ta raspolaganja.
Dakle, odredba ─Źlana 63. stav 3. ZON, ima u vidu zablude o ─Źinjenicama koje su navele, odnosno motivisale ostavioca da u─Źini raspolaganje testamentom, ali ne i zabludu o ─Źinjenicama koje se odnose na mogu─çnost, odnosno pravo ostavioca da u─Źini neko raspolaganje testamentom.
U konkretnoj situaciji, ostavilac je raspolagao imovinom koja u trenutku smrti nije bila njegova imovina što u krajnjem nije bilo mogu─çe.
Odredbom ─Źlana 2. ZON, propisano je da se nasle─Ĺivati mogu stvari i prava koja pripadaju pojedincima, a ─Źlanom 7. istog zakona da zavještalac mo┼że raspolagati svojom imovinom na na─Źin i u granicama koje su odre─Ĺene zakonom.
Naprijed citarane odredbe ZON zna─Źe da ostavitelj testamentom mo┼że raspolagati samo stvarima i pravima koja u trenutku sa─Źinjavanja testamenta predstavljaju njegovu imovinu ili eventualno o─Źekivanim stvarima i pravima koja bi ušla u njegovu imovinu do trenutka smrti.
Kako je testator, pokojni N. ─î. osporenim testamentom odredio na─Źin naslje─Ĺivanja ku─çe i zemljišta koji prema utvr─Ĺenim ─Źinjenicama nisu bili njegova svojina, pravilno su sudovi našli da je takvo raspolaganje ništavo, ali ne po odredbama propisa koje su navedene u obrazlo┼żenjima ni┼żestepenih odluka, nego zbog toga što su protivne odredbama ─Źlana 2. i ─Źlana 7. ZON. Raspolaganja testamentom koja se odnose na imovinu tre─çih lica ne mogu proizvoditi pravne efekte.
Ostale odredbe testamenta koje se odnose na drugu imovinu ostavioca je bilo mogu─çe odr┼żati na snazi budu─çi da u ovom postupku tu┼żitelj nije izveo niti jedan dokaz na okolnost da ostavitelj nije bio sposoban za rasu─Ĺivanje, a samim tim ni za sastavljanje testamenta. Me─Ĺutim, ovo nije od zna─Źaja za odluku u ovom revizijskom postupku budu─çi da tu┼żitelj revizijom ne pobija drugostepenu odluku.
Prema navedenom, pobijana odluka nema nedostataka na koje se ukazuje revizijom, niti onih na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti, pa je na osnovu ─Źlana
248. ZPP, odlu─Źeno kao u izreci.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 75 0 P 000976 10 Rev od 07.11.2012.g. )

 

<------->

Naslije─Ĺivanje - pravo

P R E S U D U

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e n j e


Prvostepenom presudom Osnovnog suda Mrkonji─ç Grad, broj 75 0 P 000926 08 P od 29.10.2009. g., usvojen je tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja i utvr─Ĺeno da je tu┼żitelj zakonski nasljednik ostavioca B.R.1, sin L. iz ─î., prednika tu┼żenih, što su tu┼żeni, kao zakonski nasljednici sa dijelom od po 1/3 u ostavinskoj masi koja se sastoji od putni─Źkog vozila marke „Golf, registarske oznake broj; … i nekretnina upisanih u P.L. 209 k.o. M., prema rješenju o naslje─Ĺivanju Osnovnog suda Mrkonji─ç Grad broj O: 90/03 od 23.04.2004. g., du┼żni priznati i trpiti da tu┼żitelj u ve─ç utvr─Ĺenoj ostavinskoj masi ostavioca naslijedi sa ¼ dijela na putni─Źkom vozilu i nekretninama upisanim u P.L. 209. k.o. M., a tu┼żena S.R. (u daljem tekstu: prvotu┼żena), tu┼żena B.R. (u daljem tekstu: drugotu┼żena) i tu┼żena G.K. (u daljem tekstu: tre─çetu┼żena), naslijede istu imovinu sa dijelovima od po ¼, a potom da se kod SJB M.G. i Republi─Źke uprave za …, PJ M.G. upiše i uknji┼żi kao suvlasnik pokretnine i nekretnina sa utvr─Ĺenim suvlasni─Źkim dijelom.

Tu┼żene su obavezane da tu┼żitelju naknade troškove postupka u iznosu od 5.220,00 KM, u roku od 30 dana, po pravosna┼żnosti ove presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda Banja Luka, broj 75 0 P 000926 10 G┼ż od 10.06.2010. g., ┼żalba tre─çetu┼żene je usvojena i presuda Osnovnog suda Mrkonji─ç Grad, broj 75 0 P 000926 08 P od 29.10.2009. g., preina─Źena u pobijanom usvajaju─çem dijelu, tako što je utvr─Ĺeno da je tu┼żitelj zakonski nasljednik ostavioca B.R.1 sina L. iz ─î., prednika tu┼żenih, što su tu┼żeni kao zakonski nasljednici sa naslije─Ĺenim dijelovima prema rješenju o naslje─Ĺivanju Osnovnog suda Mrkonji─ç Grad, broj O-93/03 od 23.04.2003. g., u ostavinskoj masi koja se sastoji od putni─Źkog vozila marke „Golf registarske br: ... i nekretnina upisanih u p.l. broj 209 k.o. M., du┼żni priznati i trpiti da tu┼żilac u ve─ç utvr─Ĺenoj ostavinskoj masi ostavioca naslijedi sa 1/4 dijela zaostavštine, a utvr─Ĺeni suvlasni─Źki dijelovi tu┼żenih iz rješenja o naslje─Ĺivanju umanje za pripadaju─çi suvlasni─Źki dio tu┼żioca od 1/4 dijela, a potom da se kod SJB M.G. i Republi─Źke uprave za …, PJ M.G. i tu┼żilac upiše i uknji┼żi kao suvlasnik zaostavštine ostavioca sa utvr─Ĺenim suvlasni─Źkim dijelom.

Tre─çetu┼żena revizijom pobija drugostepenu odluku zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se revizija usvoji, pobijana odluka ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen. Revizija nije osnovana.
Predmet spora je zahtjev tu┼żitelja da se utvrdi da je zakonski nasljednik ostavioca B.R.1 sina L. iz ─î. i da mu, po osnovu zakona, u imovini ostavitelja pripada
¼ dijela.

Revizijom tre─çetu┼żene ne pobija se utvr─Ĺenje ni┼żestepenih sudova da je tu┼żitelj vanbra─Źni sin ostavioca B.R.1 sina L., koga je rodila S.K. ... g. u K.1, RS, a što proizlazi iz Izvoda mati─Źne knjige ro─Ĺenih za tu┼żitelja (dio za naknadne upise i zabilješke), koji je izdat od nadle┼żnog mati─Źnog ureda opštine P. Tako─Ĺe, revizijom se ne pobija predmet i obim zaostavštine ostavitelja, koji je utvr─Ĺen pravosna┼żnim rješenjem o naslje─Ĺivanju Osnovnog suda Mrkonji─ç Grad, broj O: 90/03 od 23.04.2003. g., kao ni ─Źinjenica da su tu┼żeni oglašeni zakonskim nasljednicima prvog nasljednog reda ( supruga i k─çerke).

Dakle, polaze─çi od utvr─Ĺenja da je tu┼żitelj dokazao da spada u krug zakonskih nasljednika ostavioca iz prvog nasljednog reda, pobijana odluka je zasnovana na pravilnoj primjeni materijalnog prava kroz odredbe ─Źlana 5. i 10. Zakona o naslje─Ĺivanju (Slu┼żbeni list SRBiH, broj 7/80 i 15/80).

Pobijaju─çi drugostepenu odluku zbog pogrešne primjene materijalnog prava, revident smatra da je povreda po─Źinjena kroz konstataciju suda da je tu┼żiteljica mogla utvrditi i predlo┼żiti klju─Źnog svjedoka ─É.M., što revident smatra pogrešnim jer je adresu ovog svjedoka (ta─Źno je ─É.M.) saznao zahvaljuju─çi sre─çnim okolnostima. Navedeno ne ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, nego eventualno na povredu odredaba Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09-u daljem tekstu: ZPP). Me─Ĺutim, kako se ne tvrdi da je ta povreda u─Źinjena u postupku pred drugostepenim sudom, ova povreda se ne mo┼że s uspjehom isticati u reviziji saglasno odredbi ─Źlana 240. stav 1. ta─Źka 1. ZPP. Pored toga, sve i kada bi se ovaj revizioni razlog uzeo u razmatranje, u reviziji se posebno ne navodi na koje bi to okolnosti ovaj svjedok trebao da svjedo─Źi, tako da se ne mo┼że ni cijeniti da li je to bilo od uticaja na zakonitost pobijane odluke.

Isticanje u reviziji da se u pogledu povreda parni─Źnog postupka ostaje pri navodima iz ┼żalbe koja je izjavljena protiv prvostepene presude, ne daje pravo revizionom sudu da ispituje ┼żalbene navode, ako oni nisu, istovremeno, istaknuti i u reviziji, jer revizioni sud odlu─Źuje u granicama razloga navedenih u reviziji (─Źlan 241. ZPP).

Kod takvog stanja stvari, ovaj sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, niti ima nedostataka u donošenju pobijane odluke na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti. Zato je reviziju tre─çetu┼żene valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem ─Źlana 248. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09).

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 75 0 P 000926 12 Rev od 05.02.2013.g. )

 

<------->

 

 

Povratak na: prvi dio - nasljedno pravo

Nazad na: sudska praksa BiH

 

 

Da bi ste na┼íli obrazlo┼żenje od odabrane setence iz oblasti nasljednog prava potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za odre─Ĺenu godinu.
Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 959 recenzija