Prinudna i sudska naplata potraživanja privrednih subjekata u BiH

Prinudnu naplatu potraživanja za privredne subjekte vodimo pred sudovima u cijeloj Bosni i Hercegovini, u oba entiteta i u Brčko distriktu. U nastavku su odgovori na pitanja koja nam firme najčešće postavljaju.

1. Kojim redoslijedom se provodi prinudna naplata potraživanja privrednog društva?

Prinudnu naplatu za privredna društva uvijek započinjemo analizom: provjeravamo solventnost dužnika, stanje njegovih računa i raspoloživu imovinu, pa tek onda biramo procesni put. Slijedi opomena sa precizno obračunatim dugom, a ako izostane plaćanje, podnosimo prijedlog za izvršenje kada firma raspolaže izvršnom ispravom ili mjenicom, odnosno tužbu nadležnom sudu kada je dug dokumentovan samo fakturama i ugovorom. Ovakav redoslijed štiti firmu od nepotrebnih koraka i usmjerava postupak tamo gdje se povjerilac stvarno može namiriti, prije svega na sredstva na računima. Opšti pregled cijele teme dostupan je na našoj stranici o naplati potraživanja u BiH.

2. Da li je faktura dovoljna za pokretanje izvršenja protiv dužnika?

Nije, i to je najskuplja zabluda u poslovnoj naplati. Član 29. Zakona o izvršnom postupku FBiH taksativno nabraja vjerodostojne isprave i na tom spisku su samo mjenica i ček sa protestom i povratnim računom kada su potrebni za zasnivanje potraživanja, te računi i izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode, toplotne energije i odvoza smeća. Republika Srpska istoj listi dodaje telekomunikacione usluge, RTV taksu i izvode Advokatske komore o članarini. Faktura za robu, radove ili poslovne usluge nije ni u jednom entitetu na tom spisku, pa sud po njoj ne može odrediti izvršenje. Put je zato tužba u kojoj izričito predlažemo donošenje presude zbog propuštanja, a prijedlog za izvršenje podnosi se tek na osnovu presude. Prateća dokumentacija (otpremnica ili dostavnica potpisana od dužnika, ugovor, narudžbenica, ovjerena privremena situacija kod izvođenja radova) tada odlučuje o ishodu parnice, zbog čega firmama savjetujemo urednu poslovnu evidenciju od prvog dana saradnje sa kupcem.

3. Koji sudovi u BiH su nadležni za privredne predmete naplate?

U Republici Srpskoj za privredne sporove i izvršenja nadležni su okružni privredni sudovi, koji se prema Zakonu o sudovima Republike Srpske osnivaju za područja okružnih sudova: Banja Luka, Bijeljina, Doboj, Prijedor, Trebinje i Istočno Sarajevo, a zakonom je predviđen i Okružni privredni sud u Zvorniku. U drugom stepenu postupa Viši privredni sud u Banjoj Luci. Federacija BiH nema posebne privredne sudove: privredne sporove u prvom stepenu vode općinski sudovi, u većim sudovima kroz privredna odjeljenja, a po žalbi odlučuju kantonalni sudovi, među kojima su i općinski sudovi u Sarajevu, Tuzli, Zenici i Mostaru. Za područje Brčko distrikta nadležan je Osnovni sud Brčko distrikta BiH. Naša kancelarija svakodnevno postupa pred sudovima oba entiteta i Brčko distrikta.

4. Kako prije utuženja provjeriti račune i blokade poslovnog dužnika?

Prvi korak je uvid u Jedinstveni registar računa poslovnih subjekata, koji vodi Centralna banka Bosne i Hercegovine i koji je javno dostupan: iz njega se vidi u kojim bankama dužnik ima račune i da li su oni aktivni ili blokirani. Te podatke ukrštamo sa finansijskim izvještajima, stanjem u Registru zaloga, zemljišnim knjigama i evidencijom sudskih postupaka koji se protiv dužnika već vode. Tako dobijamo potpunu sliku o tome isplati li se izvršenje i na koju imovinu ga usmjeriti. Ovu analizu radimo prije preuzimanja svakog predmeta, jer gonjenje insolventnog dužnika povjeriocu samo stvara nove troškove.

5. Šta za povjerioca znači blokada računa dužnika?

Blokada znači da banke zapljenjuju i prenose sredstva sa računa dužnika prema redoslijedu prispijeća naloga za izvršenje, pa se povjerilac čije je rješenje ranije stiglo u banku namiruje prije onih koji su čekali. Dugotrajna blokada ujedno je ozbiljan signal insolventnosti i razlog za hitno djelovanje: ko prvi pribavi rješenje o izvršenju, upiše založno pravo ili prijavi potraživanje, prolazi neuporedivo bolje od pasivnih povjerilaca. Zbog toga klijentima preporučujemo da na prve znakove kašnjenja dužnika reaguju pravnim sredstvima, a ne produžavanjem rokova plaćanja bez ikakvog obezbjeđenja.

6. Kako se provodi izvršenje na nekretninama dužnika?

Postupak počinje zabilježbom izvršenja u zemljišnim knjigama, čime se sprečava da dužnik nekretninu otuđi mimo postupka. Slijedi procjena vrijednosti po sudskom vještaku, a zatim javna prodaja. Prema članu 89. Zakona o izvršnom postupku FBiH, na prvom ročištu nekretnina se ne može prodati ispod 70% utvrđene vrijednosti, a na drugom ročištu ispod jedne polovine te vrijednosti; ako ne bude prodata ni na drugom ročištu, sud na prijedlog povjerioca može utvrditi njegovo pravo vlasništva srazmjerno potraživanju. Republika Srpska ima vlastite omjere. Vrijedi znati i jedno ograničenje iz člana 79. istog zakona: nekretnina ne može biti predmet izvršenja ako je ukupno potraživanje manje od jedne trećine njene tržišne vrijednosti. Iz postignute cijene namiruju se troškovi postupka i potraživanje povjerioca prema redu prvenstva. Izvršenje na nekretnini traje duže od pljenidbe računa, ali je kod većih dugovanja često jedini put do pune naplate.

7. Može li se naplata provesti iz vozila, opreme i drugih pokretnina firme?

Može. Pokretne stvari dužnika se popisuju, procjenjuju i prodaju na javnom nadmetanju, a povjerilac se namiruje iz postignute cijene. U privrednim predmetima to su najčešće teretna i putnička vozila, građevinska mehanizacija, proizvodna oprema i zalihe robe. Prije pokretanja ovog sredstva provjeravamo da pokretnine nisu već opterećene upisom u Registar zaloga pri Ministarstvu pravde BiH, jer založni povjerilac ima pravo prvenstvenog namirenja. Izvršenje na pokretninama po pravilu kombinujemo sa pljenidbom računa, čime se na dužnika djeluje sa dvije strane i naplata ubrzava.

8. Kakvu snagu u prinudnoj naplati ima mjenica?

Mjenica je najjače sredstvo obezbjeđenja u poslovnoj praksi BiH. Bjanko mjenica sa mjeničnom izjavom, koju dužnik preda prilikom zaključenja posla, popunjava se po dospijeću duga i kao vjerodostojna isprava neposredno služi za pokretanje izvršenja na računima i imovini glavnog dužnika, ali i mjeničnih jemaca (avalista). Time se preskače parnica koja bi inače prethodila izvršenju, uz napomenu da dužnik i dalje može podnijeti obrazložen prigovor, čime se predmet vraća u parnicu. Klijentima koji rade sa odgođenim plaćanjem savjetujemo da mjenicu, uz pravilno sastavljenu mjeničnu izjavu, ugrade u standardne uslove poslovanja sa svakim novim kupcem.

9. Koju prednost povjeriocu daju hipoteka i registrovana zaloga?

Hipoteka na nekretnini, upisana u zemljišnu knjigu, i zaloga na pokretnim stvarima, upisana u Registar zaloga, daju povjeriocu razlučno pravo: on se iz založene imovine namiruje prije svih neobezbijeđenih povjerilaca, čak i ako se nad dužnikom kasnije otvori stečajni postupak. Kada je hipoteka ustanovljena notarski obrađenom ispravom sa klauzulom izvršnosti, povjerilac po dospijeću duga direktno pokreće izvršenje, bez parnice. Za veće isporuke, kreditiranje kupaca i dugoročne poslovne aranžmane sa partnerima iz Sarajeva, Banje Luke ili Tuzle, ovo je obezbjeđenje koje dosljedno preporučujemo.

10. Da li je opomena pred tužbu obavezna i šta treba da sadrži?

Opomena pred tužbu nije zakonska pretpostavka za podnošenje tužbe ni prijedloga za izvršenje, ali je u poslovnoj praksi postala standard i vrlo često dovede do plaćanja bez suda. Kvalitetna opomena sadrži tačan iznos glavnice po svakoj fakturi, obračun zatezne kamate, jasan naknadni rok za plaćanje i upozorenje na sudske troškove koji slijede, a kada je potpiše advokat, dužnici je doživljavaju znatno ozbiljnije. Važno je, međutim, znati da opomena sama po sebi ne prekida tok zastare, pa se sa njenim slanjem ne smije čekati da rokovi isteknu.

11. Kako izgleda privredni spor kada dužnik ospori dug?

Spor se vodi pred sudom koji je za privredne predmete nadležan u tom dijelu zemlje, u Republici Srpskoj pred okružnim privrednim sudom, a u Federaciji BiH pred općinskim sudom: nakon tužbe i odgovora na tužbu zakazuje se pripremno ročište, zatim glavna rasprava na kojoj se izvode dokazi (ugovor, fakture, otpremnice, poslovna korespondencija, a po potrebi i finansijsko vještačenje), nakon čega sud donosi presudu protiv koje je dopuštena žalba. Za sporove male vrijednosti predviđena su pojednostavljena i brža procesna pravila. Više o toku ovih postupaka i našem zastupanju firmi pišemo na stranici o privrednim sporovima. Dobro pripremljena dokumentacija i precizno postavljen tužbeni zahtjev bitno skraćuju trajanje ovakvih sporova.

12. Sa kojim troškovima privredno društvo treba da računa?

Troškovi obuhvataju sudsku taksu na prijedlog za izvršenje ili tužbu i na odluku suda, čija visina zavisi od vrijednosti potraživanja, zatim nagradu advokata prema Advokatskoj tarifi, te eventualne troškove vještačenja i provođenja izvršnih radnji. Po načelu uspjeha u sporu, sve te iznose na kraju snosi strana koja postupak izgubi. Pošto se zatezna kamata nastavlja obračunavati tokom cijelog postupka, vrijednost potraživanja se ne topi čekanjem. Naprotiv, dužnik svakim mjesecom odlaganja duguje više.

13. Može li firma svoje potraživanje ustupiti, prodati ili prebiti?

Može. Cesijom se potraživanje prenosi na novog povjerioca bez saglasnosti dužnika (dovoljno je da dužnik o ustupanju bude obaviješten), što otvara mogućnost prodaje potraživanja, otkupa i faktoringa radi brže likvidnosti. Dospjela međusobna potraživanja dviju firmi mogu se gasiti prebijanjem (kompenzacijom), a u praksi se koriste i asignacija i preuzimanje duga. Ovi instrumenti često donose novac brže od čekanja na sudski ishod, pa za klijente pripremamo ugovore o cesiji i kompenzaciji i prethodno provjeravamo da li je konkretno potraživanje podobno za ustupanje.

14. Kako se naplaćuje kada su povjerilac i dužnik iz različitih entiteta?

Bosna i Hercegovina ima tri odvojena sistema izvršenja (Federaciju BiH, Republiku Srpsku i Brčko distrikt), sa zakonima koji se u detaljima razlikuju. Izvršne isprave su, međutim, valjane na cijeloj teritoriji države, a postupak se vodi pred sudom nadležnim prema sjedištu dužnika ili mjestu njegove imovine. Tako će povjerilac iz Sarajeva svoje potraživanje prema firmi iz Banje Luke ostvarivati pred tamošnjim okružnim privrednim sudom, a firma iz Bijeljine dužnika iz Mostara utužiti pred sudom u Mostaru. Kako svakodnevno radimo pred sudovima oba entiteta i Brčko distrikta, te razlike za naše klijente ne predstavljaju prepreku.

15. Šta kada se nad firmom dužnika otvori stečajni postupak?

Otvaranjem stečaja prekidaju se pojedinačni izvršni postupci protiv dužnika, a povjerilac svoje pravo ostvaruje prijavom potraživanja stečajnom sudu, u roku određenom rješenjem o otvaranju stečaja, koje se objavljuje u službenim glasilima. Blagovremena prijava prekida zastaru i obezbjeđuje učešće u diobi stečajne mase, dok razlučni povjerioci (oni sa hipotekom ili registrovanom zalogom) imaju prvenstvo namirenja iz založene imovine. Zakašnjela prijava povjerioca dovodi u bitno nepovoljniji položaj. Za klijente kontinuirano pratimo objave o otvaranju stečajnih postupaka i pripremamo uredne prijave potraživanja, u rokovima i redoslijedu koje propisuje Zakon o stečaju Federacije BiH.

16. Za koliko zastarijevaju potraživanja između privrednih društava?

Za međusobna potraživanja pravnih lica iz ugovora o prometu robe i usluga član 374. Zakona o obligacionim odnosima propisuje rok od tri godine, koji za svaku fakturu teče zasebno, od dana njenog dospijeća. To je kraće od opšteg roka iz člana 371., koji iznosi pet godina u Federaciji BiH i deset godina u Republici Srpskoj, pa se u poslovnoj naplati praktično uvijek računa sa tri godine. Firme koje s istim kupcem posluju godinama tu najčešće izgube dio potraživanja, jer u trenutku utuženja starije fakture već budu zastarjele iako je saradnja i dalje živa. Rok prekidaju dužnikovo priznanje duga, podnošenje tužbe ili prijedloga za izvršenje i prijava potraživanja u stečajnom postupku, dok obična opomena i usmeno obećanje plaćanja taj učinak nemaju. Zbog toga zastaru provjeravamo po svakoj fakturi zasebno, prije nego što firma odluči da li uopšte ulazi u postupak.

17. Šta ako dužnik prenese imovinu na povezano lice ili novoosnovanu firmu?

Prijenos imovine nije nužno kraj naplate. Ako je dužnik tim raspolaganjem ostao bez dovoljno sredstava za isplatu duga, povjerilac čije je potraživanje dospjelo može radnju pobijati po članu 280. Zakona o obligacionim odnosima. Tužba se podnosi protiv trećeg lica koje je imovinu steklo, a ne protiv dužnika, a pobijani posao gubi učinak samo prema tom povjeriocu i samo koliko je potrebno za njegovo namirenje. Kod prodaje se mora dokazati da su i dužnik i sticalac znali ili mogli znati da se time nanosi šteta povjeriocima, dok je kod poklona dokazivanje mnogo jednostavnije. Najvažniji je rok. Prema članu 285. stav 1. on teče od dana kada je radnja preduzeta i kod besplatnih raspolaganja iznosi tri godine, dok je kod teretnih kraći. Rok je prekluzivan, pa se propuštanjem gubi i samo pravo, zbog čega promjene u zemljišnoj knjizi i sudskom registru pratimo od preuzimanja predmeta.