Mobing može biti iscrpljen i u jednoj radnji poslodavca

Obrazloženje

"Osnovano u reviziji revidentica prigovara povredi odredaba parničnog postupka kroz navode da je drugostepeni sud nezakonito „razdvojio“ jedan dio tužbenog zahtjeva od drugog, stvarajući privid da isti nisu u međusobnoj vezi, što je, osim povrede odredaba parničnog postupka učinjene u postupku pred drugostepenim sudom, uzrokovalo i pogrešnu primjenu materijalnog prava, pa da je time i povrijeđena odredba člana 191. stav 4. ZPP.

Prema odredbi člana 4. stav 1. Zakona o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik BiH“, broj 59/09 i 66/16, dalje: ZZD), uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekom od osnova iz člana 2. stav (1) ovog zakona koja ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe i stvaranje zastrašujućeg, neprijateljskog, degradirajućeg, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja, dok prema stavu 3. ovog člana mobing je oblik nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu koji podrazumijeva ponavljanje radnji koje imaju ponižavajući efekat na žrtvu čija je svrha ili posljedica degradacija radnih uslova ili profesionalnog statusa zaposlenog.

Odredbom člana 9. stav 1. u vezi sa stavom 2. Zakona o radu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 26/16, 89/18, 23/20, odluka US, 44/22 i 39/24, dalje:ZR) uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz člana 8. ovog zakona koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva radnika i lica koje traži zaposlenje, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, dok prema stavu 5. ovog člana mobing predstavlja specifičnu formu nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu koje podrazumijeva ponavljanje radnji kojima jedno ili više lica psihički zlostavlja i ponižava drugo lice, a čija je svrha ili posljedica ugrožavanje njegovog ugleda, časti, dostojanstva i integriteta, degradacija radnih uvjeta ili profesionalnog statusa.

Dakle, imajući u vidu navedene zakonske odredbe uznemiravanje će postojati samo ako je učinjeno zbog diskriminatorskih razloga iz člana 2. stav (1) ZZD i člana 8. stav 1. ZR.

Nadalje, mobing je specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sistemski psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Takve se aktivnosti smatraju mobingom ako su učestale. Mobing može biti iscrpljen i u samo jednoj agresivnoj radnji koja ima štetne posljedice na psihofizičko zdravlje radnika, kao što je otkaz ugovora o radu. Naravno, i u tom slučaju ta jedna radnja (otkaz) se ne može posmatrati izolovano, već je nužno sagledati sve okolnosti slučaja i procijeniti ponašanje poslodavca, njegovu namjeru iskazanu takvim ponašanjem i posljedicu koju je takvo ponašanje imalo za radnika. Pri tome valja naglasiti da za postojanje mobinga nije nužno da isti bude zasnovan na nekom od zabranjenih osnova iz člana 2. stav 1. ZZD u vezi sa članom 8. stav 1. ZR.

U smislu svega navedenoga, u konkretnom slučaju prema tvrdnjama tužiteljice, štetnu radnju predstavlja (osim Odluke o suspenziji, Zahtjeva za sprovođenje disciplinskog postupka, Odluka disciplinske komisije i Odluka Uprave banke) kao i pojedini određeni (protivpravni) postupci tužene koji su prethodili donošenju navedenih odluka kao i postupci radnje nakon okončanja disciplinskog postupka i povratka tužiteljice na svoje radno mjesto.

Drugostepeni sud je u razlozima svoje odluke dao ocjenu postupka tužene koje se odnose na vođenje disciplinskog postupka, međutim propustio je dati takvu sveobuhvatnu ocjenu postupaka tužene koje je tužiteljica označila kao radnje uznemiravanja i mobinga, a koje se zasnivaju na jednom životnom događaju, jednom činjeničnom stanju, odnosno jednom pravnom odnosu, i isti je potrebno posmatrati kao jednu cjelinu.

Dakle, da bi se moglo pravilno i zakonito odlučiti u konkretnom slučaju, potrebno je sve radnje koje prema tvrdnjama tužiteljice predstavljaju uznemiravanje i mobing smatrati jedinstvenom cjelinom. Tek nakon navedene ocjene moći će se dati ocjena da li se te radnje tužene mogu okarakterisati kao uznemiravanje i mobing.

Kako drugostepeni sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije ocijenio naprijed navedene okolnosti, to je reviziju tužiteljice valjalo prihvatiti, drugostepenu presudu ukinuti, te predmet vratiti drugostepenom sudu na ponovno suđenje."