Regresni zahtjev bračnog partnera i zastara potraživanja između bračnih drugova

Tekst odluke

P R E S U D U

Revizija se odbija.

Odbija se zahtjev tuženog za naknadu troškova nastalih u povodu revizije.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom Općinskog suda u Visokom, broj 41 0 P 102637 24 P od 28.04.2025. godine obavezan je tuženi da tužiteljici isplati: iznos od 25.329,14 KM sa zakonskom zateznom kamatom, i to na iznos od 272,43 KM počev od 28.06.2016. godine do isplate, na iznos od 272,43 KM počev od 28.07.2016. godine do isplate, i na iznos od 24.784,28 KM počev od 01.08.2016. godine do isplate; iznos od 9.138,34 KM na ime duga po osnovu plaćenih troškova stana u suvlasništvu (za usluge održavanja zgrade, komunalnu naknadu, sakupljanje, prečišćavanje i distribuciju vode, odvoz i deponovanje smeća, grijanje i isporuku električne energije), sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29.01.2025. godine do isplate, i iznos od 3.743,86 KM na ime zakonske zatezne kamate od dana dospijeća svakog računa za troškove stana za period od 01.06.2016. godine do dana vještačenja, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. (stav prvi)

Odbijen je kao neosnovan dio glavnog zahtjeva u kojem traženo da se obaveže tuženi da tužiteljici isplati sljedeće iznose: 25.329,13 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 27.06.2007. godine do isplate; 17.864,40 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 01.08.2016. godine do isplate, i 25.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 01.08.2016. godine do isplate, te dio zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznose i za periode kako slijedi: na iznos od 272,43 KM obračunate na dan 27.06.2016.

godine; na iznos od 272,43 KM počev 27.06.2007. godine do 27.07.2016. godine; na iznos od 24.784,28 KM počev od 27.06.2007. godine do 31.07.2016. godine, i na iznos od 9.138,34 KM počev od dana podnošenja tužbe10.06.2024. godine, pa do 28.01.2025. godine. (stav drugi)

Odbijen je kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev, koji glasi: „Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnik sa dijelom 1/1 na nekretnini upisanoj u zk. ul. 4403 ko ..., parcela broj: 1355/41EZ1U1J16, suvlasnički dio od 84/2084 na nekretnini označenoj kao k.č. 1355/41 povezano s vlasništvom na posebnom dijelu zgrade STAN koji se nalazi u ..., sprat potkrovlje, koji se sastoji od 3 soba ukupne površine 84m². Dosljedno prednjem tuženi P. (R.) E. je dužan trpiti brisanje upisanog prava suvlasništva sa udjelom ½ na nekretnini upisanoj u zk. ul. 4403 ko ..., parcela broj: 1355/41EZ1U1J16, suvlasnički dio od 84/2084, na nekretnini označenoj kao k.č. 1355/41 povezano s vlasništvom na posebnom dijelu zgrade - STAN koji se nalazi u ..., sprat potkrovlje, koji se sastoji od 3 soba ukupne površine 84m². Nalaže se zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Kaknju da izvrši brisanje izvršenog upisa prava suvlasništva sa udjelom ½ P. (R.) E., na nekretnini upisanoj u zk. ul. 4403 ko ..., parcela broj: 1355/41EZ1U1J16, suvlasnički dio od 84/2084 na nekretnini označenoj kao k.č. 1355/41 povezano s vlasništvom na posebnom dijelu zgrade - STAN koji se nalazi u ..., sprat potkrovlje, koji se sastoji od 3 soba ukupne površine 84m² i izvrši upis prava vlasništva tužiteljice sa dijelom 1/1 na nekretnini upisanoj u zk. ul. 4403 ko ..., parcela broj: 1355/41EZ1U1J16, suvlasnički dio od 84/2084 na nekretnini označenoj kao k.č. 1355/41 povezano s vlasništvom na posebnom dijelu zgrade -STAN koji se nalazi u ..., sprat potkrovlje, koji se sastoji od 3 soba ukupne površine 84m².“ (stav treći)

Odlučeno je da svaka stranka podmiri svoje troškove postupka. (stav četvrti)

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 P 102637 25 Gž od 27.11.2025. godine žalba tuženog je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.

Blagovremeno izjavljenom revizijom drugostepenu presudu pobija tuženi zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud usvoji reviziju, preinači pobijanu presudu i odbije zahtjev tužiteljice u cijelosti, ili da ukine presudu i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Nakon što je ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe člana 241. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu ZPP), ovaj sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

Revizija nije osnovana.

Predmet spora u revizijskom postupku je zahtjev tužiteljice za isplatu regresnog potraživanja u ukupnom iznosu od 38.211,34 KM, na ime otplaćenog kredita za kupovinu stana u suvlasništvu, te plaćenih troškova stana, sa zateznim kamatama.

U postupku pred nižestepenim sudovima je utvrđeno: da su tužiteljica i tuženi živjeli u bračnoj zajednici u periodu od 25.10.2007. godine do 01.06.2016. godine i da je njihov brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Kaknju broj 36 0 P 059588 23 Gž od 07.09.2023. godine; da je tužiteljica nakon prestanka faktičke zajednice sa tuženim vratila banci novčani iznos od 50.658,27 KM, na ime obaveze po osnovu zaključenog Ugovora o stambenom kreditu broj 69420/7 od 22.06.2007. godine; da je od početka 6. mjeseca 2016. godine, stan koji je u suvlasništvu tužiteljice i tuženog sa dijelom od po 1/2 koristila isključivo tužiteljica, koja je u utuženom perioda plaćala sve troškove i druge naknade vezane za taj stan, koje tuženi nije plaćao.

Na osnovu navedenih činjenica, sudovi su primjenom relevantnih odredaba Porodičnog zakona2 zaključili da je zahtjev tužiteljice osnovan u iznosu od 38.211,34 KM, od čega se iznos od 25.329,14 KM odnosi na obavezu iz ugovora o kreditu, iznos od 9.138,34 KM na dug po osnovu plaćenih usluga održavanja zgrade, komunalne naknade, sakupljanja, prečišćavanja i distribucije vode, odvoza i deponovanja smeća, grijanja, i isporuku el. energije, a iznos od 3.743,86 KM na obračunatu zateznu kamatu.

Članom 262. Porodičnog zakona je regulisano da za obaveze koje je jedan bračni partner preuzeo radi podmirenja tekućih potreba bračne, odnosno porodične zajednice, kao i za obaveze za koje prema zakonu odgovaraju zajednički oba bračna partnera, odgovaraju bračni partneri solidarno, kako bračnom stečevinom tako i svojom posebnom imovinom. Prema odredbi člana 423. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO)3, dužnik koji je ispunio obavezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio obaveze koji pada da njega.

Tužiteljica je, po ocjeni drugostepenog suda, u ovom postupku dokazala da je u toku bračne zajednice sa tuženim, redovno putem trajnog naloga otplaćivala anuitete kredita po Ugovoru o stambenom kreditu od 22.06.2007. godine (iz bračne stečevine), kao i da je nakon prekida faktičke bračne zajednice, na ime povrata kredita uplatila banci ukupno 50.658,27 KM, i tako isplatila cijeli dug. Budući da kupljeni stan predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženog, sa udjelima od po ½, sud je tužiteljici na ime regresnog potraživanja po tom osnovu dosudio iznos od 25.329,14 KM. U pogledu zahtjeva za isplatu duga po osnovu plaćenih usluga održavanja zgrade, komunalne naknade, sakupljanja, prečišćavanja i distribucije vode, naknade za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, odvoza i deponovanja smeća, grijanja i isporuke električne energije za period od 01.06.2016. godine do 28.01.2025. godine, sudovi su utvrdili da je od početka 6. mjeseca 2016. godine stan koristila isključivo tužiteljica, koja je u utuženom periodu plaćala sve troškove i druge naknade vezane za predmetni stan, dok tuženi u istom periodu iste nije plaćao. Kako je vještačenjem iz oblasti finansija utvrđen ukupni iznos plaćenih troškova za sporni period, sud je dosudio tužiteljici i ½ tog iznosa, odnosno 9.138,34 KM, uz obračunatu zateznu kamatu od dana dospijeća svakog računa do izvršenog vještačenja.

Nije osnovan revizioni prigovor koji se odnosi na primjenu člana 8. ZPP, budući da je pobijana odluka zasnovana na obrazloženoj ocjeni svih izvedenih dokaza i stečenog sudijskog uvjerenja o dokazanosti odlučnih činjenica, i pravilno primijenjenoj odredaba člana 123. i 126. ZPP. S obzirom da o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud, a ne stranke, i da se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (član 240. stav 2. ZPP), revizioni navodi tuženog koji sadrže prigovore činjenične prirode se u cijelosti odbacuju.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Naime, navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava se u predmetnoj reviziji isključivo odnose na ocjenu prigovora zastarjelosti potraživanja, koji tuženi temelji na činjenici da je tužiteljica dana 01.08.2016. godine, prijevremenom isplatom cjelokupnog duga iz ugovora o kreditu ispunila i obavezu tuženog. Budući da je tužiteljica danom isplate duga stekla pravo da od tuženog zahtijeva plaćanje duga, a da je to učinila nakon proteka opšteg toka zastare od pet godina, pobijana presuda je po mišljenju revidenta zasnovana na pogrešnoj primjeni člana 371. ZOO.

Suprotno navodima revizije, drugostepeni sud je pravilno primijenio odredbu člana 371. u vezi sa članom 381. stav 1. tačka 4. ZOO.

Na sjednici Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda Federacije BiH održanoj dana 12.06.2019. godine, zauzeto je sljedeće pravno shvatanje: „Neotplaćeni iznos kredita nakon prestanka bračne zajednice je teret bračne stečevine koji snose oba bračna partnera na jednake dijelove. Isplatom cjelokupnog preostalog duga od strane jednog bračnog partnera, on je ujedno ispunio i obavezu drugog bračnog partnera u podmirenju iste kao duga bračne stečevine, pa isplatilac ima pravo tražiti povrat ½ iznosa kao dospjele obaveze drugog bračnog partnera.“

Shodno tome, pravilan je zaključak nižestepenih sudova u pogledu postojanja osnova za obavezivanje tuženog na isplatu iznosa od 25.329,14 KM, na ime isplaćenog duga iz osnova kredita, koji se temelji na odredbama 251., 252. stav 1. i 253. i 262. Porodičnog zakona FBiH i člana 423. ZOO. Naime, u predmetnom postupku je utvrđeno da su tužiteljica i tuženi u toku trajanja bračne zajednice kupovinom stekli zajedničku imovinu – stan, svaki sa udjelom od 1/2. Cijena stana je plaćena novčanim sredstvima iz ugovora o stambenom kreditu, koji su sa bankom zaključili tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženi, kao solidarni dužnik. Stranke su za vrijeme trajanja faktičke bračne zajednice zajedno vraćale kredit, kao teret bračne stečevine, a nakon prekida iste u 2016. godini tužiteljica je vratila preostali dio duga iz svoje posebne imovine.

Budući da je cjelokupni iznos obaveze iz ugovora o stambenom kreditu od 22.06.2007. godine teret bračne stečevine, a da je u ovom postupku utvrđeno da je ispunjavanjem te obaveze tužiteljica ispunila i dio obaveze tuženog, ona prema pravilu obligacionog prava iz člana 423. stav 1. ZOO ima pravo da zahtijeva od tuženog da joj naknadi dio obaveza koji pada na njega, što je u konkretnom slučaju iznos od 25.329,14 KM, na ima povrata kredita i 9.138,34 KM, na ime plaćenih troškova stana.

Dakle, zahtjev tužiteljice se odnosi na regresno potraživanje, na koje se primjenjuje opšti rok zastarjelosti potraživanja iz člana 371. ZOO.

Prema odredbi člana 361. ZOO zastarjelost počinje teći prvog dana kada je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije šta drugo propisano. Istim zakonom je u članu 381. stav 1. tačka 4. propisano da zastarjevanje ne teče između bračnih drugova (zastoj potraživanja), što, prema pravnom shvatanju usvojenom u sudskoj praksi, znači da je tok zastare između tih osoba zaustavljen sve dok njihov brak pravno postoji, odnosno da zastarjevanje ne teče ni za vrijeme kada je faktička zajednica života i rada osoba koje su u braku prestala.

Shodno tome, pravilna je odluka suda o prigovoru zastarjelosti potraživanja, koja se temelji na utvrđenoj činjenici da je brak stranaka prestao razvodom dana 07.09.2023. godine, a predmetna tužba podnesena sudu dana 11.06.2024. godine, i da od dana kada je tužiteljica imala pravo da od tuženog zahtijeva ispunjenje obaveze do dana podnošenja tužbe nije protekao opšti rok zastarjelosti od pet godina, propisan odredbom člana 371. ZOO.

Imajući u vidu gore navedeno, ovaj sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlog na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na osnovu odredbe člana 248. ZPP odlučeno kao u izreci.

Odluka o troškovima postupka je donesena primjenom člana 397. stav 1. ZPP, a zahtjev tuženog za naknadu troškova sastava revizije je odbijen iz razloga što sa revizijom nije uspio (član 386. stav 1. ZPP).

Predsjednica vijeća Marijana Omerčaušević, s.r.

1 “Službene novine FBiH”, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15

2 “Službene novine Federacije BiH“ broj:35/05, 41/05 i 31/14

3 „Službeni list SFRJ“, broj: 29/78, 39/85 i 57/89, „Službeni list RBiH“, broj: 2/92 i 13/93 i „Službene novine Federacije BiH“, broj: 29/03 i 42/11