Rok za samopomoć kod smetanja posjeda
Samopomoć kod smetanja posjeda se smije vršiti u rokovima u kojima se može podići tužba za smetanje posjeda, odnosno u roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje i učinioca.
Obrazloženje:
"Naime, u konkretnom predmetu tužba tužiteljice usmjerena je na zaštitu smetanja posjeda, a pobijanim rješenjem prvostepeni sud je udovoljio tužbenom zahtjevu tužiteljice, u bitnom navodeći da je tužiteljica posjednik k.č. broj …/1 ukupne površine 243m2, da je tužena posjednik k.č. broj … ukupne površine 342m2, da je tužiteljica izvršila postavljanje određene zelene mreže (ograda) i to u dužini od 1,81m, da se dio od 0,39m nalazi na parceli tužiteljice dok se dio u dužini od 1,42m nalazi na parceli tužene, da je tužena tako postavljenu ogradu-zelenu mrežu uklonila sa lica mjesta i tu zelenu mrežu prebacila na parcelu tužiteljice, da je navedene radnje tužena izvršila dana 22.06.2020. godine, da je tužiteljica bila zadnji mirni i faktički posjednik spornog dijela nekretnine i da ju je tužena smetala u njenom posljednjem mirnom posjedu.
Takođe, pravilno se prvostepeni sud u pobijanom rješenju pozvao na odredbu člana 425. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj odredbi raspravljanje o tužbi za smetanje posjeda je ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja posjeda. Stoga su neosnovani žalbeni razlozi tužene da su na strani tužiteljice, a radi zaštite posjeda, morali biti i sinovi tužiteljice, jer tužiteljica nije jedini posjednik parcele, s obzirom da je ocjenom izvedenih dokaza, prvostepeni sud pravilno utvrdio da je tužiteljica bila u zadnjem mirnom posjedu spornih nekretnina, o čemu je dao jasno obrazloženje (strana 13 pobijanog rješenja), pri čemu sama tužena priznaje da je izvršila smetanje posjeda tužiteljice, odnosno srušila spornu zelenu mrežu, smatrajući pri tome da je imala pravo na samopomoć i da tako štiti svoj dio posjeda, a za koji tvrdi da su ga tužiteljica i njen muž bespravno oduzeli, što takođe ukazuje da je tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu tog spornog dijela nekretnine.
Nadalje, pravilno je prvostepeni sud utvrdio i da tužena nema pravo na samopomoć protiv tužiteljice, s obzirom da i iz izvedenih dokaza tužene ne proizilazi da je tužena bila posljedni mirni posjednik spornog dijela predmetne nekretnine, kao i da je tužena samopomoć poduzela izvan dopuštenih rokova, jer se samopomoć smije vršiti u rokovima u kojima se može podići tužba za smetanje posjeda, odnosno u roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje i učinioca, a tužena je ogradu srušila 22.06.2020. godine, koju je tužiteljica postavila u mjesecu aprilu iste godine.
Prema ocjeni ovog suda, pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, a za koju je prvostepeni sud dao jasne činjenične i pravne razloge koje prihvata i žalbeni sud.
Slijedom iznesenog, a kako prvostepeni sud nije počinio povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je tužena onemogućena bilo kojom radnjom da raspravlja u postupku, to je žalba odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno, primjenom odredbe člana 235. stav 1. tačka 2) Zakona o parničnom postupku."
(Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću, 17 0 P 107844 24 Gž 2 od 20.5.2024. godine)
