Zastarijevanje potraživanja pravnih lica iz ugovora o prometu robe
Kada su nesporne činjenice da su parnične stranke pravna lica i da je potraživanje tužitelja iz ugovora o prometu robe, to potraživanje zastarjeva za tri godine jer je sudska praksa zauzela stav da se kraći rok zastarjelosti od tri godine odnosi na međusobna potraživanja svih pravnih lica koja proizilaze iz ugovora o prometu robe i usluga, a ne samo za potraživanja društvenih pravnih lica jer bi zbog novonastale, kvalitetno promijenjene svojinske strukture privrednih društava u procesu podržavljanja i privatizacije društvenih preduzeća to dovelo ostale privredne subjekte u neravnopravan položaj.
Obrazloženje:
"Predmet spora je zahtjev postavljen u tužbi od 28.11.2004. godine, kojim tužitelj od tuženog traži isplatu duga za isporučenu robu po računima koje tuženi nije platio.
U toku postupka pred nižestepenim sudovima je utvrđeno da su parnične stranke bile u ugovornom odnosu o prometu roba, da je tužitelj tuženom isporučio robu koju je tuženi primio, a da robu nije platio. Visina duga prema računima i nalazu i mišljenju vještaka iznosi ukupno 62.424,15 KM. Posljednje potraživanje iz tužbe dospjelo je sa danom 27.1.2001. godine.
Kod nesporne činjenice da su parnične stranke pravna lica i da je potraživanje tužitelja iz ugovora o prometu roba, da je posljednje potraživanje dospjelo 27.1.2001. godine, a da je tužba podnijeta 28.12.2004. godine, drugostepeni sud nalazi da su potraživanja tužitelja zastarjela temeljem odredbi člana 374. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, pa iz tog razloga odbija tužitelja sa tužbenim zahtjevom.
Odluka drugostepenog suda je pravilna. I po ocjeni ovog suda u predmetnom slučaju nema osnova za primjenu odredbi člana 371. Zakona o obligacionim odnosima koji propisuje duži zastarni rok od 5 godina, koji rok pogrešno primjenjuje prvostepeni sud kada nalazi da prigovor zastare potraživanja nije osnovan.
Članom 374. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da međusobna potraživanja društvenih pravnih lica iz ugovora o prometu robe i usluga, kao i potraživanja naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima, zastarjevaju za tri godine.
Pravilno zaključuje drugostepeni sud da se odredba člana 374. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima o roku zastarjelosti za potraživanja iz ugovora o prometu roba i usluga ne može više odnositi samo na međusobna potraživanja "društvenih" (sada državnih) pravnih lica, nego da se primjenjuje i na potraživanja svih pravnih lica.
S obzirom na promjenu vlasničke strukture privrednih društava u procesu podržavljanja i privatizacije društvenih preduzeća rok zastarjelosti propisan u članu 374. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima samo za društvena pravna lica, dovodi ostale privredne subjekte u neravnopravan položaj. Zbog toga je naša sudska praksa zauzela stav da se kraći rok zastarjelosti od tri godine iz člana 374. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima odnosi na međusobna potraživanja svih pravnih lica koja proizilaze iz ugovora o prometu robe i usluga. Isti pravni stav izražen je i u odluci Ustavnog suda BiH, broj: Ap-619/04 od 27.5.2005. godine, a konačno i u odluci Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-2/08 od 27.5.2008. godine u kojoj stoji da odrednicu "međusobna potraživanja društvenih pravnih lica" treba tumačiti i primjenjivati kao odrednicu "međusobna potraživanja pravnih lica". (Ovom odlukom izmjenjen je pravni stav Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda Federacije BiH izražen u ranijim odlukama objavljenim u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Federacije BiH broj 1/97-25 i 2/00-38).
Navedeni pravni stav izražen u sudskoj praksi i pravilno primjenjen od strane drugostepenog suda u pobijanoj presudi ne temelji se na izmjenjenoj, odnosno stavljenoj van snage zakonskoj odredbi, nego je posljedica tumačenja i primjene zakona u novonastaloj, kvalitetno promjenjenoj svojinskoj strukturi u našem pravnom sistemu, a sve u cilju osiguranja principa ravnopravnosti, zbog čega se ne može govoriti o zabrani njegovog retroaktivnog djelovanja, a kako smatra tužitelj u reviziji.
Kako ne postoje razlozi zbog koji je revizija izjavljena, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (član 241. Zakona o parničnom postupku), revizija je kao neosnovano odbijena primjenom odredbi člana 248. Zakona o parničnom postupku."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 65 0 Ps 015898 10 Rev od 17.5.2011. godine)
