Troškovi postupka kod utvrđivanja bračne stečevine
Utvrđivanje bračne stečevine je imovinsko-pravni, a ne statusni spor, pa stoga nema mjesta primjeni odredaba Porodičnog zakona Federacije BiH, već se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku pa se o troškovima postupka odlučuje s obzirom na uspjeh stranaka u postupku.
Obrazloženje:
"Prema stanju prvostepenog spisa tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženog radi utvrđenja bračne stečevine sa zahtjevom kako je to pobliže označeno u pobijanoj odluci. Dalje iz spisa proizilazi da je tuženi dana 27. 5. 2021. godine primio tužbu na obavezni odgovoru, međutim isti nije dostavio sudu pismeni odgovor na tužbu. Zatim iz spisa proizilazi da je prvostepeni sud dana 22. 2. 2022. godine donio presudu zbog propuštanja u kojoj je odlučeno da je tuženi u obavezi da tužiteljici naknadi troškove postupka. Odluka o troškova postupka donijeta je primjenom člana 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Neutemeljeno tuženi osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod ovakvog odlučivanja o parničnim troškovima smatrajući da u ovakvim postupcima svaka stranka podmiruje svoje troškove postupka i da nikada nije osporavao pravo tužiteljici u pogledu bračne stečevine tako da se trebala obratiti tuženom čime bi u vansudskom postupku izdejstvovala upisa prava suvlasništva.
U ovom sporu predmetom odlučivanja je bio zahtjev za utvrđivanje bračne stečevine što nije statusni spor, već imovinsko pravni spor, pa stoga nema mjesta primjeni odredba člana 280. stav 1. Porodičnog zakona Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/04,41/05 i 31/14) i da se odredi da svaka stranka podmiruje svoje troškove, već je valjalo primijeniti odredbu člana 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku i o troškovima postupka odlučiti s obzirom na uspjeh stranaka u postupku.
Stoga ovaj sud smatra da je tuženi u skladu s odredbom člana 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku, kojom je propisano stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka, dužan tužiteljici nadoknaditi troškove postupka prema njezinom uspjehu u parnici (načelo causae).
To što tuženi navodi u žalbi da nikada nije osporavao pravo tužiteljice na predmetnom stanu, može biti točno, ali tuženi je u ovom pravcu bio dužan podnijeti dokaze, a što isti nije učinio (čl. 7. i 123. ZPP-a.). Istina iz stanja spisa ne proizilazi da se tužiteljica prije podnošenja tužbe obratila tuženom, međutim to ni na koji način ne može da bude okolnost koja ne bi opravdavala da se tuženi obaveže da tužiteljici naknadi troškove postupka, a u situaciji kada tuženi nije dokazao da je priznao svoju obavezu i bio je spreman ispuniti, odnosno nije dokazao na koji način je to bio u mogućnosti učiniti. Isto tako okolnost da je tužiteljica nastavila da koristi predmetni stan s mldb. djecom tako da nije imala potrebe da pokreće sudsku postupak, nema onaj značaj kakav mu daje žalba, budući da je tuženi imao mogućnost da prilikom sačinjavanja ugovora o kupoprodaji nekretnine koji je zaključen dana....godine predmetnu nekretninu upiše kao suvlasništvo tužiteljice, ali to nije učinio, a nije učinio ni nakon razvoda braka....godine iako je od razvoda braka do podnošenja tužbe protekao period od četiri godine.
Prema tome u okolnostima konkretnog slučaja prvostepeni sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio parnične troškove."
(Rješenje Kantonalnog suda u Zenici, 36 0 P 057110 22 Gž od 29.4.2022. godine)
