Ugovor koji se smatra zelenaškim
Zakon o obligacionim odnosima: član 141 stav 1
Da bi se ugovor smatrao zelenaškim, on mora imati sve objektivne i subjektivne elemente sadržane u odredbi člana 141. stav 1. ZOO u vrijeme njegovog zaključenja, pa je tako pored nesrazmjerne visine naknade potrebno da je za ugovaranje takve naknade jedna ugovorna strana iskoristila stanje nužde ili teško materijalno stanje druge ugovorne strane u kojem se ona nalazila u trenutku zaključenja ugovora.
Obrazloženje:
"Da bi se ugovor smatrao zelenaškim mora imati sve objektivne i subjektivne elemente sadržane u odredbi člana 141. stav 1. ZOO u vrijeme njegovog zaključenja. Okolnost da eventualno postoji nesrazmjera između ugovorene naknade tužitelja i njegove ugovorne obaveze ne ukazuje, sama po sebi, na zelenaški karakter predmetnog ugovora. Za postojanje zelenaškog ugovora neophodno bi bilo, pored nesrazmjerne visine naknade, da je za ugovaranje takve naknade tužitelj iskoristio stanje nužde ili teško materijalno stanje tuženog u kojem se on nalazio u trenutku zaključenja ugovora. Ni sam tuženi tokom postupka nije iznio uvjerljive tvrdnje da je postupao u nuždi ili zbog teškog materijalnog stanja, koje stanje na drugi i povoljniji način nije mogao prevazići, odnosno da je zbog takvog stanja bio primoran zaključiti ugovor upravo sa tužiteljem i pod uslovima nametnutim od strane tužitelja. Tuženi je u konkretnom slučaju inostrano preduzeće koje je u Bosni i Hercegovini dobilo i realizovalo privredne projekte visoke vrijednosti, i koje je u zaključenom ugovoru očigledno pronašlo svoj interes. Mogućnost negativnog ishoda upravnog postupka po tuženog, sama po sebi, ne predstavlja stanje nužde koje ima u vidu odredba člana 141. stav 1. ZOO, tim više što je tuženi imao na raspolaganju i upravni spor, ali i angažovanje drugih stručnih lica pod eventualno povoljnijim uslovima.
Ukoliko je ugovorena naknada nesrazmjerno visoka u odnosu na okolnosti konkretnog posla, i kao takva je u suprotnosti sa načelom jednakih vrijednosti davanja iz člana 15. ZOO, kako to ocjenjuju sudovi nižeg stepena, radilo bi se, u konkretnom slučaju, eventualno o očiglednoj nesrazmjeri uzajamnih davanja iz člana 139. ZOO, u kom slučaju je tuženi imao pravo da traži poništenje ugovora i to u okviru prekluzivnog jednogodišnjeg roka od dana zaključenja ugovora. Pored toga, nalagodavcu stoji na raspolaganju i mogućnost zahtijevanja smanjenja unaprijed ugovorene naknade, ukoliko je ona bila u očiglednoj nesrazmjeri sa učinjenim uslugama (Član 762. stav 3. ZOO)."
(Odluka Vrhovnog suda Federacije BiH, 65 0 P 463997 23 Rev od 12.6.2023. godine)
