Dejstvo pravosnažnog rješenja o nasljeđivanju

Vrhovni sud Federacije BiH ovim zaključkom nije uveo novo pravilo, nego je potvrdio shvatanje koje sudovi u Bosni i Hercegovini primjenjuju od osamdesetih godina. Izvori na koje se zaključak poziva, osim odluke Rev 499/82, objavljeni su u zbirci biltena Vrhovnog suda na ovom sajtu:

Rješenje o nasljeđivanju odgovara na pitanje ko nasljeđuje i u kojem dijelu. U tom pogledu nasljednici koji su učestvovali u ostavinskom postupku ostaju vezani. Član 239. ranijeg Zakona o nasljeđivanju SR BiH propisivao je da pravosnažno rješenje o nasljeđivanju ili legatu vezuje stranke koje su učestvovale u raspravljanju zaostavštine, osim ako im je priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. Zato nasljednik koji u ostavinskom postupku nije tražio nužni dio ne može ga nakon pravosnažnosti rješenja tražiti u parnici (Rev. 612/89), rješenje veže nasljednike i kad je suprotno sporazumu o diobi koji su zaključili prije ostavinske rasprave (Rev. 154/89), a isto važi za zahtjev za izdvajanje dijela ostavine iz člana 35. tada važećeg Zakona o nasljeđivanju koji nije istaknut u ostavinskom postupku (070-0-Rev-08-000268).

Drugačije je kada neko tvrdi da mu stvar iz zaostavštine pripada po osnovu koji nema veze s nasljeđivanjem: kao bračna stečevina, po ugovoru o doživotnom izdržavanju ili zato što je sam sagradio objekat na zemljištu ostavitelja (Rev. 395/87). O takvom zahtjevu ostavinski sud ne odlučuje, pa ga ni pravosnažno rješenje o nasljeđivanju ne zatvara. Vrhovni sud je to 1988. godine rekao gotovo istim riječima kao danas: pravosnažno rješenje o nasljeđivanju ne isključuje pravo nasljednika koji je učestvovao u ostavinskom postupku da zahtijeva utvrđenje prava vlasništva na određenu stvar iz zaostavštine po drugom pravnom osnovu (Rev. 262/87). Najčešći slučaj u praksi je supružnik ili nasljednik supružnika koji traži da se iz zaostavštine izdvoji udio u bračnoj stečevini, i to je moguće i nakon što je ostavinski postupak pravosnažno okončan. O odnosu ugovora o doživotnom izdržavanju i nasljeđivanja vidi i stav Nasljednopravno dejstvo ugovora o doživotnom izdržavanju.

Kada se spor o tome šta ulazi u zaostavštinu pojavi već tokom ostavinske rasprave, sud prekida postupak i upućuje stranke na parnicu (član 241. Zakona o nasljeđivanju FBiH); o rokovima u toj situaciji vidi stav Rok za pokretanje parnice nakon prekida ostavinskog postupka. Za ostavine koje se raspravljaju po sada važećem Zakonu o nasljeđivanju u Federaciji BiH („Službene novine FBiH“, br. 80/14 i 32/19) učinak pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju uređuje član 249. tog zakona. Da razgraničenje nasljednopravnih i stvarnopravnih zahtjeva ostaje i u primjeni tog zakona, pokazuje presuda 58 0 P 185449 19 Rev iz 2020. godine, na koju se zaključak izričito poziva.